Republika Hrvatska
Općinski sud u Slavonskom Brodu
Trg pobjede 13, Slavonski Brod
Poslovni broj: Pr-86/2023-20
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Slavonskom Brodu, po sutkinji Mirandi Gavrić Jularić, u pravnoj stvari tužiteljica VN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i ĐN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Krešimiru Bogdan, odvjetniku iz Slavonskog Broda, protiv tuženika Opće bolnice Nova Gradiška, Strossmayerova 17a, Nova Gradiška, OIB: 71630358814, zastupane po punomoćniku FN, dipl.iur, djelatniku tuženika, radi isplate, nakon održane i zaključene glavne rasprave 18. veljače 2025. u nazočnosti punomoćnika tužiteljica Krešimira Bogdan, odvjetnika iz Slavonskog Broda i punomoćnika tuženika FN, dipl.iur., djelatnika tuženika, a presude javno objavljene dana 12. ožujka 2025.
p r e s u d i o j e
I. Nalaže se tuženoj OPĆOJ BOLNICI NOVA GRADIŠKA iz Nove Gradiške da tužiteljicama VN iz [adresa] OIB [osobni identifikacijski broj] i ĐN iz [adresa] OIB [osobni identifikacijski broj] isplate bruto novčani iznos od 4.124,51 Eur zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dospijeća pojedinih mjesečnih iznosa do 31. prosinca 2022., po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 (tri) postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023., po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023., do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, osim na iznos poreza na dohodak i prirezu poreza na dohodak sadržanih u dosuđenom bruto iznosu, tekućom:
na iznos od 234,43 Eur od 11.02.2019. pa do dana isplate,
na iznos od 191,66 Eur od 08.03.2019. pa do dana isplate,
na iznos od 277,48 Eur od 10.04.2019. pa do dana isplate,
na iznos od 316,85 Eur od 09.05.2019. pa do dana isplate,
na iznos od 355,02 Eur od 10.06.2019. pa do dana isplate,
na iznos od 298,47 Eur od 10.07.2019. pa do dana isplate,
na iznos od 214,60 Eur od 09.08.2019. pa do dana isplate,
na iznos od 248,89 Eur od 11.09.2019. pa do dana isplate,
na iznos od 278,86 Eur od 10.10.2019. pa do dana isplate,
na iznos od 273,61 Eur od 11.11.2019. pa do dana isplate,
na iznos od 287,18 Eur od 10.12.2019. pa do dana isplate,
na iznos od 254,27 Eur od 10.01.2020. pa do dana isplate,
na iznos od 327,25 Eur od 10.02.2020. pa do dana isplate,
na iznos od 281,64 Eur od 09.03.2020. pa do dana isplate,
na iznos od 284,30 Eur od 08.04.2020. pa do dana isplate,
sve u roku od 15 dana od dana donošenja presude
II. Nalaže se tuženom da tužitelju plati troškove parničnog postupka u iznosu od 1.857,58 EUR sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, koje teku od dana presuđenja do isplate, sve u roku od 15 dana
Obrazloženje
1. Tužiteljice su zakonske nasljednice iza pokojnog IN koji je preminuo dana **.**.2021.god. Tijekom 2019.god. te sve do svoje smrti pokojni IN radio je kod tuženog kao liječnik. Budući su tužiteljice zakonske nasljednice istog, navedene imaju pravo na dospjelu tražbinu pokojnog IN prema tuženom. Pokojni IN je kod tuženog temeljem Ugovora o radu na neodređeno vrijeme zaposlen od dana 15.03.1990.god.god., a s istim je potpisao i Aneks Ugovora o radu dana 23.10.1997.god. kojim je uređeno da će IN obavljati poslove specijaliste interne medicine u Službi za unutarnje bolesti. Nakon navedenog Ugovora pokojni IN je s II tuženim potpisao Aneks ugovora o radu dana 27.10.2005.god. kojim je ugovoreno da će isti obavljati poslove šefa Djelatnosti za unutarnje bolesti. S Općom bolnicom dr. Josip Benčević pokojni IN je potpisao Dodatak Ugovora o radu kojim je ugovoreno da stranke sporazumno utvrđuju izmjene postojećeg Ugovora o radu i pripadajućih dodataka s ciljem usklađivanja postojećeg Ugovora o radu i dodataka s odredbama Pravilnika o unutarnjem ustrojstvu i sistematizaciji radnih mjesta koja je stupila na snagu dana 06.08.2014.god.. Radi Odluke Vlade RH Opća bolnica Nova Gradiška u pravnom smislu prestala je postojati i postala je dio bolnice Opće bolnice dr Josip Benčević iz Slav.Broda. Dodatak Ugovora o radu s Općom bolnicom dr. Josip Benčević iz Slavonskog Broda pokojni IN potpisao je dana 01.10.2014.god., a isti je trajao sve do dana 01.10.2017.god. kada je Opća bolnica Nova Gradiška ponovno dobila pravnu osobnost i svoj OIB. Dana 20.04.2018.god. pokojni IN je s Općom Bolnicom Nova Gradiška potpisao Ugovor o radu na temelju odredbi Sporazum o preuzimanju radnika koji je zaključen između tuženih . Ugovorom o radu sporazumno je utvrđeno da je pokojni IN nastavio raditi u radnom odnosu na neodređeno vrijeme kod novog poslodavca Opća bolnica Nova Gradiška od dana 01.10.2017.god. U skladu s navedenim pokojni IN je kod tuženog u radnom odnosu proveo od dana 15.03.1990.god. do 06.08.2014.god. te od dana 01.10.2017.god. nadalje. Po istom osnovu zakonske nasljednice, tužiteljice, ostvarile su pravo za prethodni period do siječnja 2019. god. u kojem je donesena prvostupanjska presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu Pr-1631/2021. 2. Prilikom obračuna plaće u utuženom periodu tuženi pokojnom IN nije obračunavao niti isplatio dodatke na plaću sukladno Kolektivnom ugovoru potpisanog 2013.god, pogrešno primjenjujući odredbe istog. Naime, tuženi je isplaćivao pokojnom IN dodatke na plaću tijekom redovnog radnog vremena, dok iste dodatke ne isplaćuje kada liječnik radi prekovremeno i za vrijeme dežurstva. Radi navedenog je nastala razlika između onoga što je na ime dodataka na plaću pokojni IN primio i onog što je sukladno KU trebao primiti. Dodaci na plaću koji za vrijeme prekovremenog rada nisu obračunati od strane tuženog, pa tako niti isplaćeni pokojnom IN su: . dodatak na plaću zbog otežanih uvjeta rada uvećanjem osnovne plaće za 25%. primjenom članka 86. ZR/09, odnosno čl. 94. ZR/14, čl. 57. KU/13, - dodatka za odgovornost za život i zdravlje pacijenata prema uvećanjem osnovne plaće za 10% primjenom čl. 59 KU/13, . dodatak na ime znanstvenog stupnja - dodatak na ime minulog rada, Radi pogrešnog obračuna plaće nastala je i razlika u obračunu godišnjeg odmora. Sukladno čl. 54. st. 1. TKU-a, dodaci se međusobno ne isključuju pa dodatak za prekovremeni rad ne isključuje isplatu navedenih dodataka i prekovremenih sati. Na temelju članka 14. stavak 3. Pravilnika o sadržaju i načinu vođenja evidencije o radnicima („Narodne novine“ broj 73/17 – dalje Pravilnik), u svezi sa stavkom 2. istog članka Pravilnika, radnik ima samo pravo uvida u evidenciju o radnom vremenu iz članka 8. Pravilnika pa predmetnu dokumentaciju nije mogao zatražiti od poslodavca, već dokumentaciju treba zatražiti sud za potrebe parničnog postupka.
IN ostavio je pravo na dodatke na plaću propisane Kolektivnim ugovorima za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja, Dodatkom I. i II. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja i Temeljnim kolektivnim ugovorom za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja za redovni fond sati. Na temelju članka 90. stavak 1. Zakona o radu („Narodne novine“ broj 93/14 i 127/17 – dalje ZR) poslodavac je dužan radniku obračunati i isplatiti plaću u iznosu utvrđenom propisom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu, odnosno ugovorom o radu. Na temelju članka 94. ZR-a za otežane uvjete rada, prekovremeni rad i noćni rad te za rad nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim danom za koji je zakonom određeno da se ne radi, radnik ima pravo na povećanu plaću. Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike u namještenike u javnim službama („Narodne novine“ broj 141/12, 128/17 i 47/18- Dopuna – na snazi od 1. prosinca 2017.
– dalje TKU/17), kojim je u članku 55., a kasnijim TKU (128/17) u čl. 54. određeno pravo na posebne dodatke u skladu s granskim ugovorom. - odredbom članka 36. KU/13 i članka 34. stavak 1. i 2. KU/18 propisano je da se radniku za vrijeme korištenja godišnjeg odmora isplaćuje naknada plaće u visini kao da je radio u redovnom radnom vremenu, a radniku čija je narav posla takva da mora raditi prekovremeno ili noću ili nedjeljom odnosno zakonom predviđenim neradnim danom, koji dežura ili je pripravan, pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene u prethodna tri mjeseca, ako je to za radnika povoljnije, - odredbom članka 59 TKU propisano je da ako je zaposlenik odsutan s rada zbog bolovanja do 42 dana pripada mu naknada plaće u visini 85% od njegove plaće ostvarene u prethodna tri mjeseca neposredno prije nego je započeo bolovanje, a prema stavku 2. istog članka naknada u 100% iznosu njegove plaće u prethodna tri mjeseca neposredno prije nego je započeo bolovanje, kada je na bolovanju zbog profesionalne bolesti ili ozljede na radu. Struktura plaće zdravstvenih radnika određena je člankom 47. KU/13 i člankom 45. KU/18. Plaću radnika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću. Osnovnu plaću radnika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koji je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža. Dodaci na osnovnu plaću su: stimulacija, dodaci za posebne uvjete rada, dodaci i uvećanja plaća. Predmetni kolektivni ugovori ne isključuju mogućnost kumuliranja uvećanja plaće za prekovremeni rad s dodatcima za iznimnu odgovornost doktora medicine od 10%, odnosno 12% i dodatka temeljem posebnih uvjeta rada od 25% za liječnike specijaliste ginekologije. Ukoliko radnik u redovnom radnom vremenu radi u posebnim uvjetima rada i s iznimnom odgovornošću za život i zdravlje ljudi te u potpuno istim okolnostima obavlja i prekovremeni rad, onda radnik pravo na ugovorene dodatke na plaću ostvaruje i za vrijeme prekovremenog rada, ujedno uvažavajući činjenicu da uvećanje plaće na temelju posebnih uvjeta rada i po osnovu iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi ne ulazi u osnovnu plaću liječnika. Obzirom na navedeno IN ima pravo istodobno na isplatu navedenih dodataka i za redovni i za prekovremeni rad.
2. Tužiteljice su konačno uredile tuženi zahtjev nakon provedenog vještačenja podneskom od 1. listopada 2024. prema kojem potražuje bruto iznos od 4.124,51 EUR.
3. Tužena je dala odgovor na tužbu u kojem osporava tužbeni zahtjev i navodi kako su sporni za tužitelja način i metodologija izračuna, tih dodataka za vrijeme prekovremenog rada, dok je tuženik primjenjivao odredbe KU/I3. Sukladno tumačenju zajedničkog povjerenstva za tumačenje kolektivnog ugovora. Dodaci iz članka 57 . KU I 13. ne mogu se kumulirati. I člankom 60. KU/I3. bilo je normirano pravo na uvećanje osnovne plaće za radni staž u javnim službama te se je navedena odredba primjenjivala do listopada 2015. Tuženik je TN tijekom utuženog razdoblja obračunavao i isplaćivao plaće sukladno odredbama kolektivnih ugovora, zakona o plaćama u javnim službama i Uredbe o nazivima radnih mjesta i koeficijentima složenosti poslova u javnim službama. Zakon o radu samo načelno ureduje pravo na pla6u, no samu plaću konkretizira Zakon o plaćama u javnim službama (,,Narodne novine,, broj:27/01. i 2g/og.). i Uredba o nazivima radnih mjesta i koeficijentima složenosti poslova u javnim službama. Pod osnovnom plaćom podrazumijeva se plaća na koju radnik ima pravo za redovan rad, u punom radnom vremenu, uz uobičajene radne uvjete, u koju nisu uključeni posebni dodaci. Plaću radnika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću. Zakon o plaćama u javnim službama u članku 9 normira posebne dodatke na pla6u za službenike i namještenike koji rade na poslovima s posebnim uvjetima rada, a kolektivni ugovori specificiraju dodatke na osnovnu plaću: l. Stimulaciju,2. Uvećanja plaće, 3. Dodatka na posebne uvjete radai4. Položajne dodatke. Sukladno članku 47. stavku 3. KU/13. svi dodaci i uvećanja plaća obračunavaju na osnovnu plaću kako je definirana stavkom 2. istog članka. Slijedom navedenog uređenja odredbe članka 47. stavka 2.KlJll3.tuženik smatra kao se svi dodaci i uvećanja plaće, uključivo stimulacije, dodatke na posebne uvjete rada, dodatke i uvećanja plaća, obračunavaju na osnovnu plaću, odnosno samo i isključivo osnovu plaću te da njihova kombinacija ne uključuje i to da bi se, primjerice, na iznos uvećanja plaće za primjerice prekovremene sate sada trebalo primijeniti i na pojedine druge dodatke, odnosno uvećanja. Ovo je izričito uređenje, iskaz suglasnosti volje stranaka kolektivnog ugovora( KU/13) glede smisla i domašaja ugovornih odredbi. To nikako ne implicira da radnici koji rade, primjerice, prekovremeno, ne rade u jednako otežanim uvjetima ili s jednakom odgovornošću kao u redovnom radnom vremenu, međutim način obračuna odgovarajućih dodataka, tako i za prekovremeni rad, odnosno drugi, je suglasnom voljom stranaka jasno i izričito uređen kao dodatak samo na osnovnu plaću. Slijedom mogućnosti iz odredbi članka 321. Zakona o obveznim odnosima (,,Narodne novine.. broj: 35/05.,41108.,125111. i7S/15.) da u slučaju nesuglasnosti glede smisla i doma5aja ugovornih odredaba, ugovorne strane povjere nekom trećem tumačiti ugovor, a koja se ovlast može primijeniti slijedom odredbe članka 8. stavka 4. Zakona o radu, odredbom članka 18. KU/13 je predviđeno osnivanje zajedničkog povjerenstva za tumačenje kolektivnog ugovora. To zajedničko povjerenstvo daje obvezujuća tumačenja kolektivnog ugovora, u formi zaključaka.
Slijedom navedenog, a u skladu s odredbom članka 319. Zakona o obveznim odnosima odredbe KU/13 imaju se primjenjivati onako kako glase, dakle ne treba ih posebno tumačiti, s 2 time da odredbe KU/13 izražavaju zajedničku namjeru ugovaratelja, što su svojim potpisima potvrdili potpisnici KU/13, ti. Sindikati u zdravstvu i Vlada Republike Hrvatske.
Budući da je tuženik na zakonom utemeljen način obračunavao i isplaćivao plaću za utuženo vremensko razdoblje, pa je naknada za godišnji odmor izračunata temeljem isplaćenog punog iznosa plaće, te ne postoji pravna osnova tužitelja za potraživanje razlike naknade za korištenje godišnjeg odmora i naknade plaće zbog privremene nesposobnosti za rad. Tuženik sukladno odredbama Pravilnika o sadržaju i načinu vođenja evidencije o radnicima uredno vodi evidenciju o radnom vremenu svih radnika, pa tako i tužitelja. Glavna sestra odjela ispunjava unificirani obrazac evidencije o radnom vremenu za svakog radnika. Popunjeni obrazac evidencije potpisuje uz glavnu sestru odjela, voditelj odjela i ravnatelj ustanove. Podatke iz evidencije u registar zaposlenih unose radnici računovodstva tuženika, a obračun po unesenim podacima izrađuje centralni obračun plaća (cop). Temeljem članka 2. Dodatka III. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (,,Narodne novine" broj:56120.), koji se primjenjuje od 01. travnja 2O2O., tuženik, svim radnicima, pa tako i tužitelju, obračunava i isplaćuje plaću za travanj 2021.,koja je isplaćena u svibnju 2020., a sukladno načinu izračuna jednog sata prekovremenog rada (prilog Dodatku III. KU). Tuženik je provjerio evidencije o prisutnosti na radu za tužitelja za utuženo razdoblje tj. od 16. rujna 2019. do 31. ožujka 2020., te je utvrdio da su tužitelju isplaćeni svi dodaci za prekovremeni rad koji su bili evidentirani, sukladno odredbama KU i TKU. Iz gore navedenih razloga tuženik se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti i predlaže Sudu, nakon provedene rasprave, odbiti tužbu kao neosnovanu.
4. Među strankama nije sporno da je IN radio kod tuženog kao liječnik u radnom odnosu tijekom 2019.god. sve do svoje smrti na neodređeno, te da je u mjesecima u postavljenom tužbenom zahtjevu radio prekovremeno u kombinaciji rada subotom, nedjeljom, radom u neradne dane i noću, da je tuženik u obračunu plaće povećao plaću za ostvareni prekovremeni rad na temelju relevantnih zakonskih propisa i predmetni rad isplaćivao IN, da je IN imao pravo na dodatke na plaću propisane Kolektivnim ugovorima za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja, Dodatkom I. i II. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja i Temeljnim kolektivnim ugovorom za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja za redovni fond sati, da je tuženik ove dodatke isplaćivao na osnovnu plaću IN u redovnom fondu sati uz pravilan obračun, da navedeni dodatci nisu plaćeni na fond sati ostvaren preko redovnog radnog vremena za razdoblje od 1. siječnja 2019. do 31. ožujka 2020. Nije sporno da su tužiteljice zakonske nasljednice iza pokojnog IN.
5. Slijedom navedenog u postupku je sporno pripadaju li pravnom predniku tužiteljica IN predmetni dodatci i na ostvarenu plaću na temelju prekovremenog rada za razdoblje od 1. siječnja 2019. do 31. ožujka 2020.
6. Sud je u skladu s dokaznim prijedlogom tužiteljica naložio tuženiku dostaviti evidenciju rada i platne liste za IN jer na temelju članka 14. stavak 3. Pravilnika o sadržaju i načinu vođenja evidencije o radnicima („Narodne novine“ broj 73/17 – dalje Pravilnik), u svezi sa stavkom 2. istog članka Pravilnika, radnik ima samo pravo uvida u evidenciju o radnom vremenu iz članka 8. Pravilnika pa predmetnu dokumentaciju nije mogao zatražiti od poslodavca, već dokumentaciju treba zatražiti sud za potrebe parničnog postupka.
7. U provedenom dokaznom postupku izvršen je uvid u pribavljenu dokumentaciju od tuženika i odluke o plaći, ugovor o radu, rješenje o nasljeđivanju Javnog bilježnika Domagoja Strinavića broj: O-246/2021-6 od 19. veljače 2021. te je provedeno financijsko vještačenje po vještaku Borisu Belunjak.
8. Na temelju dostavljene knjigovodstvene i financijske dokumentacije tuženika, sud je rješenjem odredio financijsko vještačenje kojim je na temelju dostavljene dokumentacije tuženika trebalo utvrditi jesu li pravnom predniku tužiteljica IN u razdoblju od 1. siječnja 2019. do 31. ožujka 2020. isplaćivane plaće sukladno Pravilniku o plaćama i drugim materijalnim pravima radnika, Kolektivnim ugovorima za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja, Dodatku I Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja, za sve odrađene sate prekovremenog rada i to sa pripadajućim dodacima na plaću regulirano navedenim aktima, kao i uvećanje plaće po osnovi: 1. otežanih uvjeta rada, za vrijeme prekovremenog rada i dežurstva, za posebne uvjete rada, rad subotom, nedjeljom blagdanom, noću, rad u drugoj smjeni, turnusu, minuli rad, položajni dodaci 2. iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi, b) jesu li pravnom predniku tužiteljica IN u utuženom razdoblju (s obzirom na utvrđenja iz točke IV a) isplaćivane naknade plaće sukladno Pravilniku o plaćama i drugim materijalnim pravima radnika, kolektivnim ugovorima za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja, Dodatku I Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja i to za vrijeme godišnjeg odmora ili eventualno naknade plaća zbog privremene nesposobnosti za rad.
9. Iz nalaza i mišljenja vještaka Borisa Belunjaka utvrđeno je kako je tužena za period od 1. siječnja 2019. do 31. ožujka 2020. manje obračunala razlike bruto plaće od tuženika pravnom predniku tužiteljica IN ukupnom iznosu 31.076,09 kn što preračunato tečajem konverzije zbog primjene EUR u Republici Hrvatskoj od 01.01.2023. godine tečajem konverzije 1 EUR = 7,53450 kuna iznosi 4.124,51 EUR (slovima: tisuću šest stotina dvadeset dva EUR i 04/100 EUR). Prema važećim zakonskim propisima pojam plaće podrazumijeva plaću u koju su uključeni doprinosi za mirovinsko osiguranje u ukupnom iznosu od 20,00% (tužitelj je u I. i u II. stupu mirovinskog osiguranja) na osnovicu plaće, porez na dohodak i prirez porezu na dohodak i neto plaća. U ovom nalazu vještačenja zbog boljeg razumijevanja za pojam plaće koristi se izvedeni pojam bruto plaće, da bi se diferencirala razlika u odnosu na neto plaću, a zbog 11 boljeg razumijevanja. Pojam neto plaće čini (bruto) plaća umanjena za doprinose za mirovinsko osiguranje i porez na dohodak i prirez porezu na dohodak. Temeljem priloga 1 (P-1) izračunate razlike bruto plaće po osnovi neplaćenih 385 prekovremenih sati rada za dodatke na plaću za dodatak za posebne uvjete rada i liječnički dodatak, kao i razliku naknade bruto plaće koja iz toga proistječe za sate godišnjeg odmora.
Tuženik je pravnom predniku tužiteljica IN obračunao prekovremeni rad na osnovicu osnovne plaće (utvrđenu na opisani način u nastavku) koeficijentom složenosti poslova radnog mjesta, a koje je navedeno u popisu prema „Uredbi o nazivima radnih mjesta i složenosti poslova u javnim službama“ (Narodne novine 25/13. do 57/2018.) i to prema nazivu radnih mjesta za radna mjesta I. vrste - zdravstveni djelatnik: u bolnici (doktor medicine, ) s pripadajućim koeficijentima složenosti poslova radnog mjesta kako je navedeno. U koeficijentu složenosti poslova navedenog radnog mjesta nije sadržan položajni dodatak, niti je isti dodatno obračunavan. Prema zaključku broj 48., koje je donijelo Zajedničko povjerenstvo za tumačenje spornih odredbi Kolektivnog ugovora (citiram): „Za prekovremeni rad iznad ukupnog mjesečnog fonda radnih sati plaća se obračunava sukladno članku 51. stavku 1, podstavku 4. Kolektivnog ugovora, odnosno uvećava se za 50% na osnovnu plaću radnika bez primjene položajnog dodatka.“ To praktično znači da se za vrijeme dežurstva i rada iznad redovnog mjesečnog fonda radnih sati plaća se obračunava u odnosu na osnovnu plaću radnog mjesta na kojem radnik radi, a ne na osnovnu plaću koeficijenta složenosti poslova položajnog (voditeljskog) radnog mjesta. Iz nalaza i mišljenja, a za koje je podloga evidencija rada i obračun plaća IP-1, koje je tuženik vodio i obračunavao za rad pravnog prednika tužiteljica, za zaključiti je da su navedeni „dodatci“ obračunati i isplaćeni pravnom predniku tužiteljica za sate koji su odrađeni u redovnom radnom vremenu od 01.01.2019. do 31.03.2020. godine, dok na sate rada koji su evidentirani kao prekovremeni sati navedeni „dodatci“ nisu obračunati i isplaćeni od tuženika pravnom predniku tužiteljica i obračunati su ovim nalazom vještačenjem, bez da je u obračun uključen položajni dodatak. U ovom nalazu vještačenja za prekovremene sate rada pravnog prednika tužiteljica koje mu nije obračunao tuženik kao poslodavac obračunati su dodatci i to: - dodatak za posebne uvjete rada i - liječnički dodatak. U izračunu nije sadržan položajni dodatak radnih mjesta jer radna mjesta nisu na popisu radnih mjesta koji uključuje položajni dodatak. U izračunu razlike plaće za dodatke za prekovremeni rad u nalazu vještačenja osnovna plaća utvrđena je umnoškom osnovice za obračun plaće, koeficijenta minulog rada i koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na kojem je pravni prednik tužiteljica ostvario prekovremeni rad, a sukladno „Zaključku broj 48.“ te u obračunu prekovremenih sati rada sukladno „Zaključku broj 153.“ Zajedničkog povjerenstva za tumačenje Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva. U periodu ovog tužbenog zahtjeva nije bio važeći Zaključak broj 148., koji je bio u primijeni prethodno u odnosu na tužbeni zahtjev. 14 U koeficijentima složenosti poslova kojim je obračunata osnovna plaća i izračuni dodataka za prekovremeni rad u ovom nalazu vještačenja nije uključen položajni dodatak kao sastavni dio koeficijenata, a niti je položajni dodatak posebno iskazan kao uvećanje osnovne plaće, jer radno mjesto na kojem je pravni prednik tužiteljica radio nije na popisu radnih mjesta koji uključuju položajni dodatak. Pravno pitanje da li za prekovremeni rad za navedene „dodatke“ matematički utvrđene razlike bruto plaće pripadaju ili ne pripadaju tužiteljicama nije ovlašten za tumačenje vještak, već će isto odrediti sud i za isto je utvrđen matematički izračun na opisani način.
10. Tužiteljice niti tužena nisu imali primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka.
11. Sud u cijelosti prihvaća nalaz i mišljenje vještaka. Vještak je financijski izračun prikazao primjenjujući propise navedene u sudskom rješenju na način određen u predmetnom rješenju te kroz analizu knjigovodstvene i financijske dokumentacije koju su vodile i sudski spis dostavile tužene. Nalaz financijskog vještaka izrađen je stručno, detaljno i isključivo na temelju materijalnih dokaza te u skladu s primjenom propisa kako je sud naložio u pisanom rješenju o vještačenju. Pri tome nisu istaknuti decidirani prigovori na matematički obračun razlike plaće po osnovi prekovremenog rada za dodatak na plaću.
12. Iz rješenja o nasljeđivanju Javnog bilježnika Domagoja Strinavića broj: O- 246/2021-6 od 19. veljače 2021. utvrđeno je kako su iza pokojnog IN kao nasljednice proglašene VN i ĐN, rješenje je postalo pravomoćno 19. veljače 2021. godine.
13. Ocjenom provedenih dokaza i to kako svakog pojedinog, tako i u njihovoj međusobnoj svezi, sud nalazi tužbu i tužbeni zahtjev tužiteljica osnovanim u cijelosti.
14. Na temelju članka 90. stavak 1. Zakon o radu ("Narodne novine" br. 93/14., 127/17., 98/19., 151/22., 64/23. dalje ZR) poslodavac je dužan radniku obračunati i isplatiti plaću u iznosu utvrđenom propisom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu, odnosno ugovorom o radu. Na temelju članka 94. ZR-a za otežane uvjete rada, prekovremeni rad i noćni rad te za rad nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim danom za koji je zakonom određeno da se ne radi, radnik ima pravo na povećanu plaću. Plaću isplaćuje poslodavac. Poslodavac pravnog prednika tužiteljica IN je Opća bolnica Nova Gradiška pa je za ovo razdoblje pasivno legitimirana u ovom sporu.
15. U odnosu na osnov tužbenog zahtjeva ističe se da su dodatci na plaću zdravstvenih radnika za razdoblje obuhvaćeno tužbenim zahtjevom ugovoreni Kolektivnim ugovorima za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja i to:
- Kolektivnim ugovorom za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja („Narodne novine“ broj 143/13 – na snazi od 1. prosinca 2013. do 1. ožujka 2018. - dalje KU/13), kojim je u čl. 57. utvrđen položajni dodatak liječnika za posebne uvjeta rada od 25% (Radna mjesta I. vrste) i u članku 59. dodatak za iznimnu odgovornost doktora medicine od 10%,
- Dodatkom I. Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja („Narodne novine“ broj 96/15 – na snazi od 1. listopada 2015. – dalje Dodatak I) koji je u članku 4. izmijenio članak 59. KU/13 na način da dodatak za iznimnu odgovornost doktora medicine, od dana primjene predmetnog Dodatka I., iznosi 12%,
- Kolektivnim ugovorom za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja („Narodne novine“ broj 29/18 – na snazi od 1. ožujka 2018. – dalje KU/18), kojim je u članku 55. utvrđen položajni dodatak liječnika za posebne uvjeta rada od 25% (Radna mjesta I. vrste) i u članku 57. dodatak za iznimnu odgovornost doktora medicine od 12%,
- Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike u namještenike u javnim službama („Narodne novine“ broj 141/12, 128/17 i 47/18- Dopuna – na snazi od 1. prosinca 2017. – dalje TKU/17), kojim je u članku 55., a kasnijim TKU (128/17) u čl. 54. određeno pravo na posebne dodatke u skladu s granskim ugovorom. - odredbom članka 36. KU/13 i članka 34. stavak 1. i 2. KU/18 propisano je da se radniku za vrijeme korištenja godišnjeg odmora isplaćuje naknada plaće u visini kao da je radio u redovnom radnom vremenu, a radniku čija je narav posla takva da mora raditi prekovremeno ili noću ili nedjeljom odnosno zakonom predviđenim neradnim danom, koji dežura ili je pripravan, pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene u prethodna tri mjeseca, ako je to za radnika povoljnije,
- odredbom članka 59 TKU propisano je da ako je zaposlenik odsutan s rada zbog bolovanja do 42 dana pripada mu naknada plaće u visini 85% od njegove plaće ostvarene u prethodna tri mjeseca neposredno prije nego je započeo bolovanje, a prema stavku 2. istog članka naknada u 100% iznosu njegove plaće u prethodna tri mjeseca neposredno prije nego je započeo bolovanje, kada je na bolovanju zbog profesionalne bolesti ili ozljede na radu.
Struktura plaće zdravstvenih radnika određena je člankom 47. KU/13 i člankom 45. KU/18. Plaću radnika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću. Osnovnu plaću radnika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koji je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža. Dodaci na osnovnu plaću su: stimulacija, dodaci za posebne uvjete rada, dodaci i uvećanja plaća.
Ukoliko radnik u redovnom radnom vremenu radi u posebnim uvjetima rada i s iznimnom odgovornošću za život i zdravlje ljudi te u potpuno istim okolnostima obavlja i prekovremeni rad, onda radnik pravo na ugovorene dodatke na plaću ostvaruje i za vrijeme prekovremenog rada, ujedno uvažavajući činjenicu da uvećanje plaće na temelju posebnih uvjeta rada i po osnovu iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi ne ulazi u osnovnu plaću liječnika. Stoga tužitelj ima pravo istodobno na isplatu navedenih dodataka i za redovni i za prekovremeni rad. Vrhovni sud Republike Hrvatske na osmoj sjednici Građanskog odjela broj: SU-IV-56/19-18, koja je održana 9. prosinca 2019., zauzeo je slijedeće pravno shvaćanje: „Zdravstveni radnici za vrijeme važenja Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja („Narodne novine broj 143/13 i 96/15) koji u redovnom radu imaju pravo na uvećanje plaće za posebne uvjete rada iz čl. 57. KU i pravo na uvećanje plaće za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi iz članka 59. KU imaju pravo na te dodatke (kumulativno) i za sate ostvarene u prekovremenom radu“. Osim toga pravo na isplatu dodataka na temelju posebnih uvjeta rada i po osnovu iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi te za znanstveni stupanj potvrđuje i Dodatak III. Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja („Narodne novine“ broj 66/2020) koji se ne primjenjuje na utuženo razdoblje, ali je u konačnici jasno definirao prava zdravstvenih radnika i namjeru ugovornih strana te u članku 2. odredio da se navedeni dodatci na plaću isplaćuju i na dio plaće ostvaren na temelju prekovremenog rada. Iz navedenih razloga Zaključci Povjerenstva na koje se poziva tužena u dijelu obračunatih dodataka na plaću ne mogu se primijeniti jer su suprotni zakonskim propisima i prihvaćenim pravnim stavovima, kao i odredbama sklopljenih Kolektivnih ugovora. Sukladno utvrđenju prava na uvećanje plaće za dodatke koji su predmet ovog spora, tuženik nije ispravno obračunao prosjek plaće koji predstavlja osnovu za izračun naknade za godišnji odmor i bolovanje, a na temelju naprijed navedenih odredbi Kolektivnih ugovora koji su važili u utuženom razdoblju. Osim odredbi KU i Zakon o radu u članku 81. određuje da za vrijeme korištenja godišnjeg odmora radnik ima pravo na naknadu plaće u visini određenoj kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, a najmanje u visini njegove prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca (uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koji predstavljaju naknadu za rad), a u članku 95. stavak 5. Zakon o radu određuje da radnik ima pravo na naknadu plaće u visini određenoj kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, a najmanje u visini njegove prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca za razdoblje kad nije radio zbog opravdanih razloga (npr. bolovanje). Vještak je sukladno rješenju suda utvrdio prosjek mjesečne plaće u tri mjeseca koja su prethodila tužiteljevom korištenju godišnjeg odmora i bolovanju, a prema plaći koja je trebala biti isplaćena pravnom predniku tužiteljica.
16. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a. Tužiteljice su u cijelosti uspjele s tužbenim zahtjevom, a sukladno čl. 154. st. 1. ZPP-a stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna je protivnoj stranci nadoknaditi troškove. Troškovi postupka odmjereni su prema vrijednosti predmeta spora, troškovniku punomoćnika i odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ( "Narodne novine" br. 138/2023). Stoga je sud kao opravdan tužitelju priznao trošak sastava tužbe u iznosu od 200,00 EUR sukladno Tbr. 7. t. 1. Tarife, trošak zastupanja na ročištu od 23. travnja 2024. sukladno Tbr. 9. t. 1. Tarife 200,00 EUR, trošak zastupanja na ročištu od 18. veljače 2025. sukladno Tbr. 9. t. 1. Tarife 200,00 EUR, ročište za objavu presude po Tbr. 9. toč. 3. Tarife u iznosu od 100,00 EUR, trošak podneska od 25. svibnja 2023. u iznosu od 200,00 EUR, trošak podneska od 1. listopada 2025. u iznosu od 200,00 EUR, zastupanje više osoba ( dodatak od 10%) iznos od 110 EUR, te PDV u iznosu od 302,50 EUR i trošak vještačenja u iznosu od 345,08 EUR. Tužitelju je dakle priznat trošak od ukupno 1.857,58 EUR.
17. Zbog navedenog odlučeno je kao u izreci presude.
Slavonski Brod, 12. ožujka 2025.
Sutkinja
Miranda Gavrić Jularić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dozvoljena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda na Županijski sud.
DNA:
1. Tužiteljice po punomoćniku
2. Tužena Opća Bolnica Nova Gradiška
3. Porezna uprava - po pravomoćnosti
