REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-981/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Tatjane Kujundžić Novak, predsjednice vijeća, Nevenke Marković, sutkinje izvjestiteljice i Mirne Maržić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja HRVATSKI ZAVOD ZA MIROVINSKO OSIGURANJE, OIB 84397956623, Zagreb, Mihanovićeva 3, protiv tuženika ADRIATIC OSIGURANJE d.d., OIB 94472454976, Zagreb, Listopadska 2, kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Grgić i partneri u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1582/2024-35 od 9. siječnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 12. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužiteljeva žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1582/2024-35 od 9. siječnja 2025.

Obrazloženje

1. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1582/2024-35 od 9. siječnja 2025. odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 11.542,04 EUR (86.963,51 kn) sa zateznim kamatama od 10. svibnja 2019. do isplate po stopi propisanoj za ostale odnose (točka I. izreke). Točkom II. izreke naloženo je tužitelju naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 2.699,77 EUR sa zateznim kamatama od 9. siječnja 2025. do isplate po stopi propisanoj za ostale odnose.

2. Tužitelj je podnio žalbu protiv presude zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Pobijana presuda je ispitana na temelju odredbe članka 365. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 144/22 i 155/23; dalje: ZPP) u granicama žalbenih razloga, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava (članak 356. ZPP-a).

6. Iz obrazloženja presude i podataka u spisu proizlazi da je predmet spora isplata utuženog iznosa s osnove isplaćene invalidske mirovine od 1. svibnja 2016. do 31. ožujka 2019. tužiteljevom osiguraniku VD zbog opće nesposobnosti za rad uzrokovane ozljedom na radu pretrpljenoj u prometnoj nesreći koju je prema tvrdnjama tužitelja skrivio tuženikov osiguranik. Tuženik je osporio osnovu i visinu tužbenog zahtjeva tvrdeći da su u konkretnom slučaju mjerodavne odredbe Zakona o obveznim osiguranjima u prometu, a ne Zakona o mirovinskom osiguranju.

7. Prvostupanjski sud je zaključio kako se u konkretnom slučaju primjenjuje Zakon o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“ broj: 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14; dalje: ZOOP), konkretno odredba članka 27. tog Zakona.

8. Utvrdivši da je tužiteljevom osiguraniku VD priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog ozljede na radu i nastale opće nesposobnosti za rad upravo iz predmetnog štetnog događaja, prvostupanjski sud je zaključio da u tom slučaju ne postoji razlika invalidske mirovine u smislu odredbe članka 27. stavka 3. ZOOP-a. Stoga je tužbeni zahtjev odbio kao neosnovan.

9. Tužitelj u žalbi u bitnom navodi da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo primijenivši odredbe Zakona o obveznim osiguranjima u prometu. Smatra da je prvostupanjski sud trebao primijeniti odredbe Zakona o mirovinskom osiguranju kao poseban propis kojim je uređena materija naknade štete koju tužitelj pretrpi plaćanjem svojim osiguranicima kojima je priznato pravo na invalidsku i obiteljsku mirovinu, kao i način obračuna visine štete i od koga tužitelj može zahtijevati naknadu štete.

10. Suprotno tužiteljevim žalbenim navodima, prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo kada je odlučujući o tužiteljevom pravu na naknadu štete odlučio primjenom odredaba Zakon o obveznim osiguranjima u prometu.

11. Naime, za odluku o sporu koji pokreće Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje protiv osiguratelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime mirovine mjerodavan je Zakon o obveznim osiguranjima u prometu koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, odnosno u trenutku kada su izvršene isplate mirovine. Takvo pravno shvaćanje izraženo je u nizu odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske (poslovni brojevi Rev 497/2022 od 14. veljače 2024., Rev 5292/2019 od 16. lipnja 2020., Rev-x388/18 od 15. kolovoza 2020. i dr. te ovoga suda Pž-2996/2024-2 od 6. kolovoza 2024., Pž-2857/2024-3 od 4. rujna 2024., Pž-4855/2024-1 od 15. siječnja 2025. i dr.).

12. Slijedom navedenog, suprotno tužiteljevim žalbenim navodima, u konkretnom slučaju primjenjuje se Zakon o obveznim osiguranjima u prometu koji je primijenio i prvostupanjski sud.

13. Odredbom članka 27. stavka 1. ZOOP-a propisano je da je društvo za osiguranje obvezno zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju.

14. Stvarnom štetom u smislu odredbe stavka 1. tog članka smatraju se troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji (stavak 2.).

15. Razmjerni iznos mirovine određuje se prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu (stavak 3.).

16. Sukladno citiranim zakonskim odredbama, tužitelj od tuženika kao društva za osiguranje, ima pravo zahtijevati naknadu razmjernog iznosa isplaćene mirovine, ali samo u visini razlike između priznatog iznosa invalidske mirovine i iznosa koji bi bio priznat u slučaju ozljede na radu.

17. Kako je prema rješenju tužitelja Klasa: UP/I141-02/14-01/, Ur. broj: 341- 25-05/3-14-122690 od 10. prosinca 2014. (list 13. -14. spisa) VD kod kojeg je zbog ozljede na radu nastala opća nesposobnost za rad, priznato pravo na invalidsku mirovinu, a tužitelj u predmetnom sporu traži naknadu štete zbog isplaćene invalidske mirovine u utuženom razdoblju zbog ozljede na radu, u konkretnom slučaju valjalo je primijeniti upravo odredbu članka 27. ZOOP-a. Kako tužitelj potražuje naknadu štete s osnove invalidske mirovine koju je svojem osiguraniku VD isplaćivao u utuženom razdoblju na temelju ozljede na radu, u tom slučaju ne postoji razlika koju bi tuženik bio dužan isplatiti tužitelju, kako je to pravilno zaključio i prvostupanjski sud. Zbog navedenog razloga, tužitelj nije ni dokazao da trpi štetu pa u konkretnom slučaju tužitelju nije nastala šteta kao jedna od pretpostavki odgovornosti za štetu.

18. Budući da u konkretnom slučaju tužitelju nije nastala šteta kao jedna od pretpostavki odgovornosti za štetu, a zbog čega nema niti pravo potraživati isplatu utuženog iznosa od tuženika, pravilno je prvostupanjski sud ocijenio tužbeni zahtjev neosnovanim.

19. Slijedom navedenog, valjalo je primjenom odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a odbiti tužiteljevu žalbu kao neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu.

Zagreb, 12. ožujka 2025.

Predsjednica vijeća

Tatjana Kujundžić Novak