REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb
Poslovni broj: Pž-80/2024-3
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Tatjane Kujundžić Novak, predsjednice vijeća, doc. dr. sc. Jelene Čuveljak, sutkinje izvjestiteljice i Nevenke Marković, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja KH, profesionalnog ribara iz Malog Lošinja, Josipa Kraljića 11, OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Marko Došen, odvjetnik u Rijeci, Andrije Medulića 3, protiv tuženika EUROHERC osiguranje d.d. Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB 22694857747, kojeg zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva Grgić & Partneri d.o.o. Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, Pisarnica Rijeka, Riva 8, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-643/2022-17 od 16. studenog 2023., u sjednici vijeća održanoj 12. ožujka 2025.
r i j e š i o j e
Ukida se presuda Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-643/2022-17 od 16. studenog 2023. i predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
Obrazloženje
1. Prvostupanjski je sud presudom citiranom u izreci naložio tuženiku da plati tužitelju iznos od 12.892,69 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama te je odlučeno o naknadi troškova postupka.
2. Iz obrazloženja u bitnome proizlazi da je sud utvrdio da je osiguranik tuženika Euroherc osiguranje d.d. odgovoran za prometnu nezgodu od 19. prosinca 2020. Tuženik je priznao odgovornost za nezgodu. Sud je primijenio čl. 1090. Zakona o obveznim odnosima (ZOO), koji propisuje da naknada štete mora oštećenika dovesti u stanje kakvo bi bilo da štetna radnja nije nastupila, te je uzeo u obzir da je već isplaćen nesporni dio štete od 118.000,00 kuna, ali je osporavao dodatne zahtjeve. Tuženik je tužitelju ponudio otkup ostataka vozila u iznosu od 41.490,00 kuna, ali tužitelj nije bio dužan zadržati ostatke vozila. Sud je presudio da osiguratelj mora isplatiti punu vrijednost vozila bez umanjenja za ostatke. Tuženik je umanjio naknadu štete za 50% PDV-a (38.875,00 kuna), smatrajući da tužitelj kao porezni obveznik ima pravo na povrat dijela PDV-a. Sud je utvrdio da takvo umanjenje nije osnovano te da se oštećeniku mora nadoknaditi puni iznos. Tužitelj je zatražio naknadu troškova čuvanja ostataka vozila u servisu u iznosu od 16.775,00 kuna. Sud je presudio da je tuženik dužan podmiriti i ovaj trošak, budući da je on nastao kao posljedica štetnog događaja. Budući da je tuženik izgubio spor, sud je naložio da tuženik nadoknadi i troškove parnice u iznosu od 1.788,96 EUR.
3. Protiv ove presude je tuženik izjavio žalbu zbog bitne povrede parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava te predlaže da ovaj sud uvaži žalbu i preinači prvostupanjsku presudu odnosno da ju ukine i predmet vrati na ponovan postupak pred drugim prvostupanjskim sucem. U žalbi u bitnome ističe da nije bilo osnove da se obveže tuženik na plaćanje iznosa od 5.506,67 EUR s naslova vrijednosti ostatka vozila jer tužitelj nije predao tuženiku ostatke vozila niti je u presudi naložio da se otkupi ostatak vozila. Ističe i da je tuženik dostavio tužitelju ponudu tvrtke Bericar d.o.o. za otkup ostatka vozila, ali tužitelj nije reagirao na isto, niti je prodao ostatke vozila. U pogledu PDV-a u iznosu od 5.159,60 EUR se ističe kako to nije šteta koja je nastala tužitelju jer je novonastala cijena samo početna vrijednost za izračun totalne štete na vozilu, a i to umanjenje nije relevantno s obzirom na provedeno vještačenje jer je vještak kao novonabavnu vrijednost vozila uzeo iznos od 388.750,00 kuna koji iznos je naveo i tužitelj stoga i u tom dijelu predlaže da se odbije tužbeni zahtjev. Nadalje, u pogledu troškova ležarine ističe da tužitelj nema na to pravo jer je vozilo ostalo u servisu iako je tuženik ponudio otkup ostatka vozila.
4. Odgovor na žalbu nije podnesen.
5. Žalba je osnovana.
6. Pobijanu odluka je ovaj drugostupanjski sud ispitao u skladu s odredbom čl. 365. st. 1. i 2. i čl. 381. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13., 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22; dalje: ZPP) u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud je utvrdio da ista nije pravilna i zakonita.
7. Osnovano žalitelj ističe kako iz pobijane presude i postupka suda prvog stupnja nije jasno temeljem kojih činjenica je naloženo tuženiku da plati ostatak vrijednosti vozila naročito kada nije raspravljena tvrdnja da je tužitelj odbio prodati ostatak vozila osobi koju je našao tuženik, a također nije raspravljena činjenica do kojeg dana bi bio tuženik odgovoran za naknadu troškova smještaja vozila s obzirom na mogućnost prodaje ostatka vozila.
8. Osnovano žalitelj ističe da sud prvog stupnja nije obrazložio zašto smatra da se mora platiti razlika PDV-a za vozilo uvažavajući procjenu koju je napravio tužitelj, iako je u ovoj pravnoj stvari provedeno vještačenje vrijednosti vozila.
9. Stoga je na temelju odredbe čl. 369. st. 1. ZPP-a riješeno kao u izreci.
10. U ponovljenom suđenju prvostupanjski sud će imajući u vidu istaknute primjedbe u ovoj odluci provesti postupak u pogledu utvrđivanja da li je tuženik dao ponudu za otkup ostatka vozila, da li je tužitelj istu prihvatio ili odbio te pitanja vezana uz vrijednost vozila sukladno provedenom vještačenju te potrebnom vremenu čuvanja vozila, te će nakon provedenog postupka donijeti novu, na zakonu osnovanu odluku u kojoj će odlučiti i o naknadi svih troškova postupka.
Zagreb, 12. ožujka 2025.
Predsjednica vijeća
Tatjana Kujundžić Novak
