Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29 A

Gž-557/2025-3

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda: Marka Pribisalića, predsjednika vijeća, dr. sc. Lidije Vojković, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, i Lucije Lasić, članice vijeća, u građanskopravnoj stvari tužiteljice RH, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćnici Blaženki Musulin, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Musulin i suradnici d.o.o. Zagreb, protiv tuženika Matice Hrvatske, OIB:79893058381, Zagreb, Matice Hrvatske 2, zastupanog po punomoćniku Hrvoju Pelclu, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Grgić i partneri, Zagreb, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Pn-3287/2017-63 od 20. siječnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 12. ožujka 2025.,

r i j e š i o  j e :

Ukida se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Pn-3287/2017- 63 od 20. siječnja 2025. i predmet se vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1.Prvostupanjskom presudom suđeno je:

"I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

Nalaže se tuženiku Matica hrvatska isplatiti tužiteljici RH na ime naknade štete iznos od ukupno 7.233,39 EUR sa zateznim kamatama tekućim od dana podnošenja tužbe 21. studenoga 2017. do isplate, kao i naknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka sa zateznim kamatama tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate, sve u roku od 15 dana.

II Nalaže se tužiteljici RH naknaditi tuženiku Matici hrvatskoj troškove parničnog postupka u iznosu od 2.250,00 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 20. siječnja 2025. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, u roku od 15 dana."

2. Protiv prvostupanjske presude žalbu je podnijela tužiteljica, pobijajući presudu zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 148/11 – pročišćeni tekst. 25/13, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, u daljnjem tekstu: ZPP), predlažući da se prvostupanjska presuda preinači, podredno da se ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

3.Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba tužiteljice je osnovana.

5. Predmet spora je naknada neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje i naknada imovinske štete iz osnove tuđe njege i pomoći zbog štetnog događaja od 14. studenoga 2016. kada je tužiteljica pala u dvorani tuženika i pretrpjela tjelesne povrede.

6. Među parničnim stranaka nije sporna činjenica nastanka štetnog događaja od 14.11.2016., kada je u poslijepodnevnim satima u Zagrebu, u velikoj dvorani tuženika tužiteljica, koja je tamo došla kao predstavnica Dječjeg vrtića "Sunčana" na dodjelu zahvalnica i zbornika likovnih radova organizatora te priredbe Gradske knjižnice i čitaonice Ogulin i Matice Hrvatske Ogulin, pala, pri čemu je udarila glavom u stup i zadobila tjelesne povrede. Tužiteljica se putem punomoćnice dopisom od 25.5.2017. obratila tuženiku sa zahtjevom za naknadu neimovinske i imovinske štete, a koji zahtjev je tuženik dopisom od 20.6.2017. otklonio kao neosnovan.

7. Sporna je odgovornost tuženika za nastanak štetnog događaja i nastalu štetu tužiteljici, kao i osnova i visina zatražene naknade štete.

8. Na temelju dokaza izvedenih tijekom postupka prvostupanjski sud zaključuje da ne postoji odgovornost tuženika za nastanak štete tužiteljici niti obveza naknade štete. Na očevidu provedenom na licu mjesta u dvorani tuženika gdje je tužiteljica pala, da je utvrđeno da se dvorana sastoji od 9 reda sjedala, a svaki red ima otprilike 10-13 sjedala. Redovi sjedala se od ulaza prema središnjem stolu spuštaju prema dolje, a razlika u nivelaciji između pojedinih redova je oko 8 cm. S lijeve strane gledano od ulaza postoji pristupni i prohodni put koji se također spušta prema dolje, ali bez ikakvih "stepenica", dok se s desne strane tog puta nalaze redovi sjedala, a dolaskom do I. reda sjedala, deniveliranje je negdje u rasponu od 1-5 cm, odnosno s gornje strane je 8 cm. Sam podest na kojem se nalaze sjedala širine je oko 1 m, a cjelokupni pokrov poda je tamno sive boje. U dvorani nema nikakvih znakova upozorenja koji bi ukazivali na postojanje denivelirane razine redova sjedala. Prema zatečenom stanju na očevidu i prisutnoj rasvjeti postojanje spomenute denivelacije sjedala jasno je vidljivo, a zaposlenik tuženika FH koji je prisustvovao očevidu (tehničko osoblje) naveo je da je takva rasvjeta uvijek postojeća kod održavanja priredbi u dvorani. U dvorani su prema navodima istoga moguće tri razine osvjetljenja i to kao na očevidu da gore sva bočna i središnja rasvjetna tijela, da gore samo bočna rasvjetna tijela ili da gore samo središnja rasvjetna tijela. Spomenuti je zatim pokazao i stupanj svakog takvog osvjetljenja te je izvršena provjera preglednosti i kod samo bočnog i samo središnjeg osvjetljenja, a u svim tim situacijama vidljivo je postojanje gore spomenute nivelacije. Očevidu je prisustvovao i očevidac samog štetnog događaja KH u svojstvu svjedoka, koji je naveo da je bio na priredbi s djetetom kojem je ovdje tužiteljica bila odgajateljica te da je sjedio negdje u sredini V. reda sjedala gledano odozgora, a dvorana je bila dosta popunjena, kako ljudima koji su sjedili, tako i onima koji su stajali sa strane. Budući da je u jednom trenutku gledao prema ulazu u dvoranu, primijetio je da je tužiteljica koja je ušla u dvoranu pala otprilike kod I. reda sjedala gledano odozgora i pri tome udarila glavom u potporni stup koji se nalazi otprilike u ravnini II. reda sjedala. Tadašnja rasvjeta u dvorani bila je nešto slabija nego na očevidu, nešto kao kada je na očevidu pokazano osvjetljenje samo u središnjem dijelu, ali on je i uz takvu rasvjetu imao dobar pregled. Tužiteljica da je također prisustvovala očevidu i pokazala je smjer svog kretanja kritične zgode, dakle ušla je kroz ulazna vrata koja se nalaze na vrhu dvorane, zatim skrenula lijevo, a s obzirom da je u I. redu sjedala gledano odozgora bilo slobodnih mjesta i to nekih 4-5 sjedala, ista je odmah kod dolaska kod I. reda sjedala krenula prema dolje, te objema nogama stala na rub ulaznog podesta koji se u ravnini sjedala spušta prema dolje, a kako nije vidjela da postoji razlika u razini podesta i reda gdje se nalaze sjedala, niti je bilo kakvih upozorenja o tome, izgubila je ravnotežu i pala te udarila glavom (čelom) u potporni stup. Pomoć joj je pružila kolegica PH koja je hodala iza nje, a bila je još jedna muška osoba. Osvjetljenje je tada bilo znatno slabije nego na očevidu i to od bilo koje tamo prikazane varijante osvjetljenja. Sve navedeno je i tužiteljica ponovila u svom iskazu, ujedno navodeći da je popunjenost dvorane u trenutku njezinog ulaska (15-20 minuta prije početka priredbe) bila oko 75 % ljudima koji su sjedili, a bila su i djeca, a ulazile su i druge osobe. Neposredno prije pada ispred tužiteljice nitko nije hodao. Svjedokinja PH u svom iskazu potvrdila je u bitnim dijelovima iskaz tužiteljice (osvjetljenje je u tom dijelu dvorane bilo prigušeno, tužiteljica je hodala ispred nje i krenula prema prvom redu sjedala te jednostavno pala kao svijeća prema naprijed uslijed razlike u razini stepenica koje se spuštaju, svjedokinja također nije vidjela tu razliku u razini stepenica koja nije bila očekivana), a taj iskaz u skladu je i s njezinom izjavom priloženom uz tužbu iz siječnja 2017.

9. Prvostupanjski sud je utvrdio da je postojanje spomenute razlike u razini pristupnog puta prilaza i podesta gdje se nalazi I. red sjedala u dvorani tuženika (oko 8 cm) gdje je tužiteljica pala vidljivo golim okom, i to u svim varijantama osvijetljenosti dvorane. Svjedok KH da je na očevidu potvrdio je da je osvijetljenost dvorane bila dobra (uz tadašnju rasvjetu imao je dobar pregled, a razina rasvjete da odgovara na očevidu prikazanoj osvijetljenosti samo središnjom rasvjetom. Prvostupanjski sud da nije mogao prihvatiti iskaze svjedokinje PH i tužiteljice koje navode da je osvijetljenost tada bila slaba. Uzimajući u obzir i navode same tužiteljice da kritične zgode neposredno prije pada ispred nje nitko nije hodao, prvostupanjski sud zaključuje, a budući da je postojanje razlike u razini vidljivo, da tužiteljica kritične zgode očito nije primijenila niti stupanj uobičajene pažnje koja bi se očekivala od prosječnog čovjeka, jer da je to učinila tu razliku svakako bi vidjela i izbjegla spomenuto ozljeđivanje i tamo nastalu štetu. Kako tuženik da prema dostavljenoj dokumentaciji ima urednu dozvolu za uporabu predmetne građevine u kojoj se nalazi sporna dvorana, to da je nejasno u čemu bi se konkretno ogledala protupravnost u postupanju tuženika kritične zgode. Prvostupanjski sud da može eventualno prihvatiti subjektivne navode tužiteljice da općenito nije očekivala postojanje razlike u razini, ali isto nije odlučno u ovom postupku niti ukazuje da je na tu okolnost trebala biti odgovarajuće upozorena od tuženika budući da dvorana očito odgovara građevinskim standardima, dok je spomenuta razlika u razini vidljiva golim okom uz primjenu uobičajene pažnje u takvim situacijama.

10. Radi navedenog, tuženik da u konkretnoj situaciji da može odgovarati samo prema načelu krivnje, a da prema rezultatima provedenog postupka da proizlazi da nisu ispunjene pretpostavke odgovornosti za štetu predviđene odredbama 1045. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, u daljnjem tekstu: ZOO). Tuženik da nije dužan tužiteljici naknaditi štetu jer da je tužiteljica postupala nepažljivo i sama prouzrokovala štetu, radi čega je tužbeni zahtjev u cijelosti odbijen kao neosnovan.

11. Međutim, suprotno utvrđenjima i zaključku prvostupanjskog suda, postojanje razlike od 8 cm u razini pristupnog puta prilaza i podesta gdje se nalazi I. red sjedala u dvorani tuženika gdje je tužiteljica pala kod slabijeg osvjetljenja dvorane i slabije preglednosti jer su i prilazni put i podest iste sive boje, a tužiteljica je, s obzirom da je vodila brigu o djeci koju je dovela u dvoranu u vezi s obavljanjem svoje radne obveze, odmah kod dolaska kod I. reda sjedala krenula prema dolje, te objema nogama stala na rub ulaznog podesta koji se u ravnini sjedala spušta prema dolje, a kako nije vidjela da postoji razlika u razini podesta i reda gdje se nalaze sjedala, niti je bilo kakvih upozorenja o tome, izgubila je ravnotežu i pala te udarila glavom (čelom) u potporni stup i pretrpjela tjelesne povrede, u konkretnom slučaju predstavlja opasnu stvar za koju tuženik odgovara po načelu objektivne odgovornosti u smislu odredbe članka 1045. stavka 3. ZOO-a.

12. Žalbeni razlozi i navodi tužiteljice su osnovani jer prvostupanjski sud nije pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje, nije pravilno primijenio materijalno i postupovno pravo te za svoju odluku nije dao valjane razloge. Nadalje, prvostupanjski sud nije pravilno cijenio sve izvedene dokaze u pogledu nastanka predmetnog štetnog događaja posebno u pogledu utvrđenja okolnosti u kojima se s obzirom na postojanje razlike od 8 cm u razini pristupnog puta prilaza i podesta gdje se nalazi I. red sjedala u dvorani tuženika gdje je tužiteljica pala kod slabijeg osvjetljenja dvorane i slabije preglednosti, takav njihov položaj, smatra opasnom stvari. Kod takvog stanja stvari potrebno je dopunski saslušati tužiteljicu kako bi se ista dodatno očitovala na sve okolnosti nastanka predmetnog štetnog događaja.

13. Radi toga je, temeljem odredbe članka 369. stavka 1. ZPP-a, prvostupanjska presuda ukinuta i predmet je vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje s tim da prvostupanjski sud u ponovnom postupku otkloni povrede postupka i raspravi pravno relevantne činjenice bitne za predmet spora.

Split, 12. ožujka 2025.

PREDSJEDNIK VIJEĆA

Marko Pribisalić