REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U OSIJEKU
Osijek, Trg A. Starčevića 7/II
Poslovni broj: Us I-1798/2023-11
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Osijeku, po sutkinji toga Suda Jasenki Beker Rupčić, uz sudjelovanje zapisničarke Sabine Branković, u upravnom sporu tužiteljice BF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Zagreb, Samostalne službe za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove, Trg kralja P. Krešimira IV 1, Zagreb, OIB: 66486182714, kojeg zastupa opunomoćenik ČF, službena osoba, radi statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, 12. ožujka 2025.
p r e s u d i o j e
Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice kojim traži poništavanje rješenja Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Samostalne službe za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove, KLASA: UP/II 560-01/23- 01/303, URBROJ: 512-25-23-2 od 30. studenoga 2023.
Obrazloženje
1. Osporavanim rješenjem tuženika KLASA: UP/II 560-01/23-01/303, URBROJ: 512-25-23-2 od 30. studenoga 2023. odbijena je žalba tužiteljice izjavljena protiv rješenja Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Uprave za ljudske potencijale, Sektora za razvoj i upravljanje ljudskim potencijalima, Službe za poslove obrane, Područnog odjela za poslove obrane Osijek KLASA: UP/I-560-01/23-01/1258, URBROJ: 512M2-76-23-2 od 19. listopada 2023.
2. Navedenim prvostupanjskim rješenjem odbijen je zahtjev tužiteljice za utvrđivanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata za pokojnog BFB GF temeljem pripadnosti naoružanim odredima Narodne zaštite za razdoblje od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991.
3. Tužiteljica u tužbi i tijekom ovoga spora u bitnome navodi da tuženik ne priznaje popis koji je dostavio zapovjednik njezinog pokojnog supruga već odbija žalbu ne uzimajući u obzir priloženi materijalni dokaz. Naime, od kurira NZ Jaguplije dobila je popis iz kojeg je vidljivo da je pokojni suprug bio pripadnik NZ Jaguplije te je vidljiv raspored straža po datumima, međutim, ne radi se samo o stražama već i o borbenom djelovanju jer graniče sa prvom linijom obrane prema Pakracu. Ističe da tužbu podnosi zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i nesagledavanja dokaza u spisu te povrede članaka 19. stavka 2. i 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske te članka 49. Zakona o općem upravnom postupku. Citira što propisuje i jamči Ustav Republike Hrvatske te dodaje da tijelo koje je vodilo postupak nije postupilo savjesno i brižljivo niti je sagledalo sve dokaze. Iz sadržaja tužbe proizlazi da tužiteljica predlaže Sudu poništiti osporavano rješenje tuženika i predmet vratiti na ponovni postupak.
4. Tuženik u odgovoru na tužbu u cijelosti ponavlja navode iz osporavane odluke, a koji se odnose na to da nisu ispunjene pretpostavke za priznavanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata pokojnom suprugu tužiteljice u skladu s člankom 3. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji. Naime, u spisu nema materijalnih dokaza o pripadnosti pokojnog supruga tužiteljice odredima Narodne zaštite, a aktivnosti koje navodi tužiteljica i svjedoci ne mogu se podvesti pod aktivnosti iz članka 3. stavka 2. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji. Slijedom navedenog, predlaže Sudu odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.
5. U provedenom dokaznom postupku Sud je izvršio uvid u predmetni spis, spis tuženika i isprave koje su priložene u taj spis, a kako su između stranka sporne odlučne činjenice Sud je sukladno odredbi članka 7. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24., dalje: ZUS) u ovom predmetu održao usmenu raspravu dana 5. ožujka 2025. na koju je pristupila službena osoba tuženika koja je u cijelosti ostala kod navoda iz odgovora na tužbu i obrazloženja osporavanog rješenja, dok na raspravu nije pristupila uredno pozvana tužiteljica koja je svoj izostanak opravdala u podnesku od 22. listopada 2024. te je ista održana u njezinoj odsutnosti sukladno odredbi članka 91. stavak 1. ZUS-a.
6. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, sukladno odredbi članka 114. stavak 3. ZUS-a, Sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev neosnovan.
7. Iz stanja spisa tuženika vidljivo je kako je predmetni upravni postupak pokrenut povodom zahtjeva tužiteljice za utvrđivanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata njezinom pokojnom suprugu BFB temeljem pripadnosti odredima Narodne zaštite za razdoblje od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991.
8. Odredbom članka 3. stavkom 1. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji („Narodne novine“, broj: 121/17., 98/19., dalje: Zakon) propisano je da je hrvatski branitelj iz Domovinskog rata osoba koja je organizirano sudjelovala u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti odnosno suvereniteta Republike Hrvatske kao: a) pripadnik Oružanih snaga Republike Hrvatske (Zbora narodne garde, Hrvatske vojske, ministarstva nadležnog za obranu, Policije, ministarstva nadležnog za unutarnje poslove i Hrvatskih obrambenih snaga), b) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora najmanje 100 dana u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991., c) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji nije imao obvezu sudjelovanja u pričuvnom sastavu ili nije regulirao obvezu služenja vojnog roka ako je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora najmanje 30 dana u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991. d) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, a koji je pritom umro u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991., e) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, a koji je pritom nestao u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991. i f) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, a koji je pritom zatočen u neprijateljskom logoru, zatvoru ili drugom neprijateljskom objektu u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991.
9. Prema članku 3. stavku 2. Zakona pod sudjelovanjem u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti, suvereniteta Republike Hrvatske, odnosno vrijeme neposredne ugroženosti suvereniteta Republike Hrvatske, u smislu stavka 1. ovoga članka, podrazumijeva se oružani otpor agresoru i djelovanje u izravnoj svezi s tim otporom (odlazak u postrojbu, na borbeni položaj i povratak te obuka i priprema za odlazak na bojište) u vremenu od 5. kolovoza 1990. do 30. lipnja 1996.
10. Člankom 179. točkom a. Zakona propisano je da status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata utvrđuje ministarstvo nadležno za obranu odnosno ministarstvo nadležno za unutarnje poslove po zahtjevu stranke nakon provedenoga upravnog postupka ili po službenoj dužnosti na temelju činjenica o kojima vodi službenu evidenciju.
11. U provedenom postupku je nesporno utvrđeno kako pokojni suprug tužiteljice BFB prema službenoj evidenciji ima utvrđen status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata kao pripadnik VP 2145-123 brigada Požega za razdoblje od 3. kolovoza 1995. do 5. rujna 1995., da je regulirao obvezu služenja vojnog roka i da je imao obvezu sudjelovanja u pričuvnom sastavu.
12. Nadalje, iz očitovanja Područnog odsjeka za poslove obrane Požega KLASA: 560-01/22-01/378, URBROJ: 512M2-79-23-8 od 31. svibnja 2023. proizlazi da pokojni BFB nije evidentiran kao pripadnik naoružanog odreda Narodne zaštite bivšeg Ureda za obranu Požega.
13. Povodom navedenog zahtjeva uzeta je izjava na zapisnik od tužiteljice, a saslušan je i svjedok VF.
14. U svom iskazu na zapisnik pred Područnim odsjekom za poslove obrane Požega od 8. ožujka 2023. tužiteljica je u bitnome izjavila da je njezin pokojni suprug bio pripadnik odreda Narodne zaštite u mjesnoj zajednici. Sjeća se da su svakodnevno imali aktivnosti: sastanci zapovjedništva, izgradnja bunkera, straže, izviđanja i kontrola prometa.
15. Iz zapisnika o izjavi svjedoka VF od 10. svibnja 2023. proizlazi da mu je pokojni BFB bio poznat, potvrđuje svoju pisanu izjavu da je isti bio pripadnik Narodne zaštite Jaguplije, općina [adresa], u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991. kao stražar, a sudjelovao je u dežurstvu, pravljenju grudobrana, stražario je i čuvao imovinu te živote suseljana.
16. Spisu također prileži i izjava SF od 22. srpnja 2022. u kojoj isti navodi da je pokojni BFB bio pripadnik Narodne zaštite Jaguplije od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991, da je bio vojnik i imao zaduženo naoružanje, obnašao je zadaće naoružane ophodnje po selu, vježbao je gađanje, bio na blokadi ceste ježevima i minama te na blokadi vojarne u Požegi,
17. Dakle, navedeni svjedoci u svojim izjavama potvrđuju navode tužiteljice kako je njezin pokojni suprug BFB tijekom Domovinskog rata u spornom razdoblju bio pripadnik Narodne zaštite, međutim, svjedoci nisu naveli da je isti sudjelovao u borbenim aktivnostima.
18. Uzimajući u obzir činjenično stanje utvrđeno u upravnom postupku (koje je potvrđeno i iskazom tužiteljice te svjedoka VF danom u upravnom postupku, kao i izjavom svjedoka SF) i mjerodavne odredbe materijalnog prava, to i ovaj Sud prihvaća zaključak da pokojni suprug tužiteljice ne ispunjava pretpostavke za utvrđivanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata temeljem pripadnosti naoružanim odredima Narodne zaštite, budući da se dužnosti koje je obnašao (a koje su utvrđene na osnovu samog iskaza tužiteljice i izjava svjedoka) ne mogu podvesti pod oružani otpor agresoru, odnosno djelovanje u izravnoj vezi s tim otporom u smislu članka 3. stavka 2. Zakona. K tome, iz utvrđenog činjeničnog stanja se ne može zaključiti da je pokojni BFB bio pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, kako je to uvjetovano odredbom članka 3. stavka 1. točke b) Zakona.
19. Stoga ovaj Sud smatra da je tuženik pravilno utvrdio činjenično stanje i ispravno zaključio da nisu ispunjeni uvjeti za priznavanje statusa hrvatskog branitelja pokojnom suprugu tužiteljice za traženo razdoblje te primijenio mjerodavne odredbe Zakona, potvrdivši pritom prvostupanjsko rješenje kojim je odbijen zahtjev tužiteljice, dok preostali tužbeni navodi ne utječu na drukčije odlučivanje ove upravne stvari.
20. Imajući u vidu navedeno, osporavana odluka tuženika se ocjenjuje zakonitom, a donošenjem osporavane odluke nije došlo do povrede prava, obveza ili pravnog interesa tužiteljice pa je stoga temeljem odredbe članka 116. stavak 1. ZUS-a tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan i donijeta je odluka kao u izreci presude.
U Osijeku 12. ožujka 2025.
Sutkinja
Jasenka Beker Rupčić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 126. stavak 6. ZUS).
DNA:
1. Tužiteljici
2. Tuženiku
