REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Kennedijev trg 11

P-2422/2023

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, sutkinja Ines Božić, u pravnoj stvari tužitelja EUROHERC osiguranje d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, kojeg zastupa punomoćnik Stanislav Ostojić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Grgić & Partneri d.o.o., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, protiv prvotuženika LOVAČKO DRUŠTVO "FAZAN" BEDENICA, Bedenica, Bedenica 153, OIB: 72448110820, kojeg zastupa punomoćnik Borislav Planinc, odvjetnik u Zajedničkom odvjetničkom uredu Borislav Planinc i Zlatko Planinc, Varaždinske Toplice, Trg A. Mihanovića 8 i drugotuženika CROATIA osiguranje d.d., Zagreb, Ulica Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, radi isplate, zaključio je glavnu i javnu raspravu 11. veljače 2025. u prisutnosti punomoćnice tužitelja Lidije Klepo, odvjetnice u OD Grgić & partneri, zamjenice punomoćnika prvotuženika PMD, odvjetničke vježbenice u OD Mađarić & Lui, i u odsutnosti drugotuženika, dok je donio i objavio 12. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se prvotuženiku Lovačko društvo „Fazan“ Bedenica, OIB: 72448110820, Bedenica 153, Bedenica i drugotuženiku CROATIA osiguranje d.d., OIB: 26187994862, Zagreb, Vatroslava Jagića 33, solidarno isplatiti tužitelju iznos od 1.304,75 EUR zajedno sa zateznim kamatama tekućim od 26. veljače 2021. do 31. prosinca 2022. obračunatim uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 (tri) postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate obračunato po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je objavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 (tri) postotna poena, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se prvotuženiku Lovačko društvo „Fazan“ Bedenica, OIB: 72448110820, Bedenica 153, Bedenica i drugotuženiku CROATIA osiguranje d.d., OIB: 26187994862, Vatroslava Jagića 33, Zagreb, solidarno nadoknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 1.229,64 eura sa zateznim kamatama koje teku od 12. ožujka 2025. do isplate obračunato po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je objavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 (tri) postotna poena, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je 9. studenog 2020. u 17:40 sati u mjestu Dubovec Bisaški, ulica Dubovec Bisaški 1E, došlo do prometne nezgode, na način da je PM, upravljajući vozilom, reg. oznake [registarska oznaka], u vlasništvu AGRAM LEASING d.o.o., naletio na srnu koja je istrčala na cestu kojom se kretao navedeni vozač čime je došlo do materijalne štete na vozilu. Po predmetnom štetnom događaju nije utvrđeno da bi vozač počinio kakav prekršaj, a što znači da se kretao unutar ograničenja i sukladno odredbama Zakona o sigurnosti prometa na cestama. Također, vozač nije bio pod utjecajem alkohola prilikom štetnog događaja. Nalet na divljač se dogodio unutar lovišta kojim gospodari prvotuženik. Obzirom je vozilo reg. oznaka [registarska oznaka], u vrijeme nastanka štetnog događa bilo osigurano kod tužitelja kasko policom osiguranja broj [broj police osiguranja] (razdoblje osiguranja 5. srpnja 2020. – 5. srpnja 2021.), to je tužitelj na ime naknade štete nastale u štetnom događaju temeljem prijave i zahtjeva za naknadu štete (predmet 2025 0320 1035) nadoknadio dana 25. veljače 2021. štetu u iznosu od 9.830,64 kn/1.304,75 EUR. Tužitelj ističe kako ima pravo na regresno potraživanje isplaćene naknade štete tuženika, sukladno odredbama čl. 963. Zakona o obveznim odnosima. Naime, osiguranik tužitelja je pretrpio štetu na navedenom dijelu ceste od opasne stvari, kojom je gospodario ovdje prvotuženik i odgovoran je za štetu nastalu na prometnicama od opasnih stvari, obzirom je dužan brinuti se o opasnoj stvari (divljači), odnosno odgovorno obavljati opasnu djelatnost sukladno općim propisima odgovornosti za štetu od opasne stvari i opasne djelatnosti, sve u skladu s odredbama čl. 1063. i 1064. ZOO-a.

2. U odgovoru na tužbu, drugotuženik priznaje činjenicu da je na dan 9. studenog 2020. LOVAČKO DRUŠTVO „FAZAN“ BEDENICA, OIB: 72448110820, Bedenica 153, 10381 Bedenica, kao osiguranik kod drugotuženika imao sklopljenu policu osiguranja od izvanugovorne (javne) odgovornosti br. 078700051615, te priznaje nastanak štetnog događaja. Međutim, drugotuženik osporava odgovornost svog osiguranika za nastanak štetnog događaja s obzirom na to da životinja u koju je navodno udario vozač PM, vozilom reg. oznake [registarska oznaka] nije pronađena, a što proizlazi iz Potvrde Policijske uprave Zagrebačke, Policijska postaja Sv. Ivan Zelina, KLASA: 211- 04/20-O/8533, UR.BROJ: 511-19-41/06-O-48-1/2020 od dana 15. rujna 2021. Navodi da se uvidom u gore navedenu Potvrdu ne može se potrebnom sigurnošću utvrditi koja je životinja izazvala štetni događaj, s obzirom na to da je navedena potvrda sastavljena isključivo na temelju izjave vozača, a divljač nije pronađena zbog čega postoji mogućnost da je u vozilo naletjela neka druga životnija. Uz tužbu je dostavljen policijski fotoelaborat kao dokaz, no iz istoga nije razvidno kako se uistinu radilo o naletu na divljač. Dakle, u nedostatku materijalnih dokaza ne može se utvrditi da bi u konkretnom slučaju bilo propusta na strani osiguranika tuženika, a isto tako policijski službenici nisu veterinarske struke, odnosno ne posjeduju potrebnu stručnost ni potrebne instrumente da bi na temelju vizualne procjene donijeli kvalificiran zaključak o vrsti životinje na temelju izgleda dlake. Stoga u konkretnom slučaju tužitelj u skladu s odredbom članka 219. stavka 1. ZPP-a nije ni dokazao da je do predmetne štete došlo upravo zbog naleta vozila njegovog osiguranika na divljač, a ne neku drugu životinju pa u konkretnom slučaju ne bi postojala odgovornost drugotuženika niti prema općim načelima odštetnog prava. Osporava i nastanak štetnog događaja kako je opisan u tužbi. Osiguranik tužitelja je mogao izbjeći nastanak štetnog događaja da je kritične zgode postupio onako kako bi postupio svaki prosječni vozač. U vezi s tim drugotuženik ističe da je vozač sukladno čl. 51. Zakona o sigurnosti prometa na cestama dužan brzinu kretanja vozila prilagoditi tako da vozilo može pravodobno zaustaviti pred svakom zaprekom koju, u konkretnim uvjetima, može predvidjeti, odnosno da može pravodobno postupiti prema prometnom pravilu ili znaku. S obzirom da se događaj zbio na prometnici na kojoj je bio postavljen prometni znak opasnosti „Divljač na cesti“, osiguranik tužitelja mogao je na vrijeme uočiti životinju, predvidjeti da će životinja stupiti na cestu te je stoga morao zaustaviti vozilo ili smanjiti brzinu kretanja kako bi izbjegao udar životinje u vozilo. Nadalje, prema čl. 80. st. 6. Zakona o lovstvu za štetu nastalu naletom vozila na divljač koja se eventualno nađe na cesti odgovara vozač ako se utvrdi da je upravljao vozilom protivno odredbama propisa kojima je uređeno područje o sigurnosti prometa na cestama i postojećim prometnim znakovima izričitih naredbi, odnosno lovoovlaštenik na čijem je lovištu nastala šteta ako se utvrdi da je šteta nastala zbog provođenja lova. Dakle, sve i da je vozač brzinu kretanja vozila prilagodio uvjetima u prometu, nedostaje bitna pretpostavka za odgovornost prvotuženika za utuženi štetni događaj, a riječ je o radnji provođenja lova kao uvjetu postojanja odgovornosti lovoovlaštenika sukladno ZOL-u. Budući da tužitelj u konkretnom slučaju nije iznio činjenicu da je šteta na vozilu njegovog osiguranika nastala naletom divljači na to vozilo zbog provođenja lova, to tužitelj ne može prema tuženiku postaviti predmetni regresni zahtjev. Slijedom navedenog, tuženik predlaže sudu da nakon provedenog dokaznog postupka odbije tužbeni zahtjevi u cijelosti te obveže tužitelja da tuženiku naknadi trošak pristojbe na odgovor na tužbu.

3. Prvotuženik u odgovoru na tužbu navodi da ne osporava da je ugovaratelj kasko osiguranja i osiguranik tužitelja po istom PM upravljajući svojim osobnim vozilom dana 09. studenog 2021. u Dubovcu Bisaškom imao prometnu nezgodu u kojoj je njegovo vozilo oštećeno, međutim osporava da bi ta nezgoda nastala zbog naleta vozilom na srneću divljač koja bi pretrčavala cestu i za koju bi bio odgovoran tuženik, s obzirom da to nije ni objektivno valjano ni nedvojbeno utvrđeno, kao što osporava i da nema nikakve odgovornosti na strani vozača vozila za nastanak predmetne prometne nezgode. Naime, nikakva srneća divljač na mjestu nezgode ni u široj okolini nakon navodnog naleta nije nađena, niti su nađeni tragovi krvi, niti je tuženik u vremenu nakon nezgode utvrdio ili bio obaviješten da bi na području njegovog lovišta stradala srneća divljač, a s obzirom na nađena oštećenja i tragove na vozilu ne može se tvrditi da su nastala baš od srneće divljači, kako se to neosnovano i proizvoljno navodi u predmetnoj policijskoj potvrdi. Ukazuje da se u policijskoj potvrdi ne navodi koja je brzina za vozila prometnim pravilom ili znakom dopuštena na dijelu ceste na kojem se dogodila nesreća, dok, s druge strane, valja primijetiti da nema ni nikakvog podatka o reakciji vozača na navodno pojavljivanje srneće divljači na cesti, a koje je moralo biti s obzirom da je divljač prema tvrdnji tužbe, navodu iz policijske potvrde i samog vozača iz prijave štete, cestu prelazila s lijeva na desno pri čemu je morala prijeći cestovni jarak, bankinu, čitav lijevi i polovicu desnog kolničkog traka, a što je vozaču moralo dati vremena za uočavanje i reakciju izbjegavanja, pogotovo i s obzirom na postojeći prometni znak „divljač na cesti“ 100 m prije mjesta događaja. Tuženik ne spori isplatu tužitelja oštećenom temeljem kasko police, no ne može priznati da je na vozilu ošt. nastala ukupna šteta baš u isplaćenoj visini, s obzirom da vozilo prije popravka nije vidio, niti je o izvidu i procjeni štete na vozilu, obaviješten prije ove tužbe, bilo od tužitelja, bilo od drugotuženika.

4. U dokaznom postupku sud je pročitao isprave: Potvrdu MUP-a od 15. rujna 2021. (str. 8. – 9. spisa), Zapisnik (str. 10. spisa), preslike fotografija (str. 12. – 15. spisa), Prijava i zahtjev za naknadu štete (str. 16. – 20. spisa), Polica kasko osiguranja (str. 21. – 22. spisa), Uvjeti za kasko osiguranje (str. 23. – 49. spisa), ponuda kako osiguranja (str. 51. – 52. spisa), potvrda o plaćenoj premiji (str. 53. spisa), preslika prometne dozvole (str. 54. spisa), preslika vozačke dozvole (str. 55. – 56. spisa), izvid štete (str. 57- 60. spisa), obračun visine štete (str. 61. – 62. spisa), račun (str. 63. spisa), potvrda o plaćanju (str. 64. – 65. spisa), odštetni zahtjev (str. 66. sisa), Obavijest o neosnovanom zahtjevu (str. 67. spisa), Odluka povodom prigovora (str. 68. – 69. spisa), Ispis iz registra udruga (str. 70. - 72. spisa), lovačka karta (str. 73. spisa). Sud je izvršio uvid u spis MUP-a, klasa: 211-04/20-O/8533 (str. 95. – 100. spisa), saslušao svjedoka AM te je proveo prometno vještačenje po dipl.ing. MM, [adresa], na okolnost dinamike prometne nezgode i visine štete.

5. Kako tuženici nisu osporavali izvršena plaćanja na ime naknade štete temeljem police kasko osiguranja, to sud nije proveo dokazni prijedlog financijskog vještačenja niti pribave službenim putem od AGRAM BANKE d.d. očitovanje na okolnost isplate, jer nesporne činjenice nije potrebno dokazivati. Sud nije proveo forenzično vještačenje izuzete dlake divljači jer je odlučne činjenice utvrdio na temelju ostalih provedenih dokaza. Sud nije proveo niti ostale dokaze iz tužbe jer njihovo provođenje nije bilo potrebno.

6. Ocjenom izvedenih dokaza, sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 28/2013., 89/2014. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/2019., dalje u tekstu: ZPP), sud je zaključio da je tužbeni zahtjev osnovan.

7. Predmet spora zahtjev za isplatu iznosa od 1.304,75 eura koji tužitelj potražuje od tuženika (solidarno) na ime onoga što je isplatio temeljem police kasko osiguranja broj 8325002677 radi popravka motornog vozila reg. oznaka [registarska oznaka], oštećenog u štetnom događaju od 9. studenog 2020.

8. Između stranaka nije sporno da je u trenutku štetnog događaja motorno vozilo reg. oznaka [registarska oznaka] bilo osigurano kod tužitelja po polici kasko osiguranja broj 8325002677 (polica na str. 21. spisa), niti je sporno da je prvotuženik bio osiguranik kod drugotuženika prema polici osiguranja od odgovornosti br. 078700051615. Nije sporno da je motorno vozilo reg. oznaka [registarska oznaka], kojim je upravljao vozač PM, bilo oštećeno u štetnom događaju od 9. studenog 2020. oko 17,40 sati u mjestu Dubovec Bisaški, ulica Dubovec Bisaški 1E (Potvrda MUP-a na str. 8. – 9. spisa) i da je tužitelj 25. veljače 2021. radi popravka oštećenja na motornom vozilu ispatio iznos od 9.830,64 kn (1.304,75 eura) (potvrda na str. 65. spisa). Nije sporno, a proizlazi iz potvrde MUP-a na str. 9. spisa, da mjesto štetnog događaja pripada lovnom području lovačkog društva FAZAN BEDENICA.

9. U ovom postupku je sporno na koju je životinju naletjelo oštećeno motorno vozilo, je li osnovan tuženikov prigovor isključive odgovornosti vozača motornog vozila za štetu, kao i visina štete.

10. Odredbom čl. 963. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08125/11, 78/11, 29/18 i 126/21, dalje: ZOO) je propisano da isplatom naknade iz osiguranja prelaze na osiguratelja, po samom zakonu, do visine isplaćene naknade, sva osiguranikova prava prema sobi koja je po bilo kojoj osnovi odgovorna za štetu. Stoga je u konkretnom slučaju, primjenom mjerodavnih materijalnopravnih zakonskih odredbi, trebalo ocijeniti postoji li odgovornost prvotuženika prema tužiteljevom osiguraniku u smislu navedene zakonske odredbe.

11. Na odgovornost prvotuženika kao lovoovlaštenika za štetu na vozilu nastalu naletom vozila na divljač ne primjenjuje se isključivo čl. 80. st. 6. Zakona o lovstvu (NN broj 140/05, 75/09,153/09, 14/14, 21/16, 41/16 i 67/16, dalje: Zakon o lovtsvu), već se na njegovu odgovornost primjenjuje i ZOO kao lex generalis u skladu s čl. 76. stavka 2. Zakona o lovstvu, u slučajevima u kojima je do naleta vozilom na divljač došlo uslijed istrčavanja divljači na kolnik ceste ako u to vrijeme nije provođen lov te divljači, kao u konkretnom slučaju (isto tako i rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Rev-166/2024 od 24. rujna 2024.).

12. Prema odredbi čl. 1064. ZOO-a, za štetu od opasne stvari odgovara njezin vlasnik, a za štetu od opasne djelatnosti odgovara osoba koja se njome bavi. Kako divljač na cesti na kojoj se uobičajeno kreću vozila predstavlja opasnu stvar, to je za štetu nastalu izlijetanjem divljači na cestu odgovoran lovoovlaštenik koji gospodari lovištem i divljači, koja je prema odredbi čl. 3. st. 1. ZL-a dobro od interesa za Republiku Hrvatsku i ima njezinu osobitu zaštitu, odnosno tuženik kao njegov osiguravatelj. Pri tome se tuženik može osloboditi odgovornosti za nastalu štetu u slučaju da dokaže da šteta potječe od nekog nepredvidljivog uzroka koje se nalazi izvan stvari, a koji se nije mogao spriječiti, izbjeći ili otkloniti (čl. 1067. st. 1. ZOO-a) te da je šteta nastala radnjom oštećenika ili treće osobe, koju on nije mogao predvidjeti ili čije posljedice nije mogao ni izbjeći, ni otkloniti (čl. 1067. st. 2. ZOO-a).

13. Na temelju iskaza svjedoka, vozača, ŽM, koji je sud prihvatio jer nije u proturječju s ostalim izvedenim dokazima i jer stranke nisu prigovarale istinitosti iskaza tog svjedoka, sud je utvrdio da je vozač motornog vozila predmetnog dana naletio upravo na srnu. Naime, svjedok je iskazao da je vozio doma prema Varaždinu te je na prometnicu s lijeve strane na kolnik doskočila srneća divljač te je tom prilikom udarila u lijevi dio osobnog automobila, zbog čega je s automobilom skrenuo u desno i jednim dijelom ceste je vozio po bankini. Iskazao je da je vozio brzinom oko 60-70 km/h, da je policija izašla na lice mjesta i tom prilikom nije našla srnu, ali je na kolniku i automobilu pronašla srneće dlake. P je udarila u prednji lijevi dio blatobrana, odbila se od zadnja vrata i otkinula zadnji branik, a nakon čega je udarila u automobil koji se kretao iza njegov. Srnu je primijetio na udaljenosti od jednog metra prije nego što je udarila u automobil. Iskaz svjedoka je u tom dijelu u skladu sa potvrdom MUP-a i službenom bilješkom na str. 98. – 99. spisa, a na temelju tog iskaza sud je utvrdio da je na motorno vozilo reg. oznaka [registarska oznaka] na dan štetnog događaja naletjela srna.

14. Tuženik, sukladno čl. 219. st. 1. ZPP-a a u vezi s odredbom čl. 221.a ZPP-a, nije dokazao isključivu krivnju vozača vozila osiguranog kod tužitelja, odnosno postojanje ekskulpacijskih razloga.

15. Iz Zapisnika o ispitivanju prisutnosti alkohola, opojnih droga ili lijekova u organizmu na str. 10. spisa proizlazi da je koncentracija alkohola kod vozača 0,00 g/kg.

16. Iz pisanog nalaza i mišljenja prometnog vještaka proizlazi da je prilikom nezgode došlo do bočnog okrznuća osobnog vozila osiguranika tužitelja MERCEDES E 220 CDI T reg. oznake [registarska oznaka] na životinju, prema utvrđenju prometne policije srneću divljač, koja se izvan naseljenog mjesta kretala preko kolnika državne ceste D-3. Vozilo se kretalo od juga prema sjeveru, a životinja od zapada prema istoku. Do naleta je došlo u noćnim uvjetima vožnje. Prema utvrđenju prometne policije ispred mjesta nezgode je bio postavljen prometni znak opasnosti „divljač na cesti“, koji se odnosio i na mjesto nezgode. Prema nađenim oštećenjima na vozilu naletnu brzinu vozila na životinju nije moguće procijeniti jer se životinja u trenutku naleta nalazila izvan lijevog gabarita vozila, tako da je praktički životinja udarila u lijevi bok vozila, a ne vozilo u životinju. Vozač je imao na raspolaganju za izbjegavanje naleta vrijeme od samo 0,6 sekunde u kojem nije mogao spriječiti nalet bez obzira da li prethodno je ili nije, prometnim znakom upozoren na opasnost. Nema primjedbi na utvrđen opseg štete od strane tužitelja kako to proizlazi iz izvida štete. Na vozilu nije nastala ekonomska totalna šteta i popravak je bio isplativ. Uz uvažavanje cijena rezervnih dijelova važećih kod ovlaštenih radionica za MERCEDES vozila na dan utvrđivanja štete i tržišne cijene radnog sata od 26,54 EUR-a, kao i normativa radnih sati i potrošnog materijala prema tvorničkim podacima dobivenim pomoću specijaliziranog programa za kalkulaciju štete AUDATEX, proizlazi da trošak popravka vozila zajedno s uključenim PDV-om po stopi od 25% iznosi 1.752,21 EUR ili 13.202,03 kuna.

17. Na ročištu održanom 11. veljače 2025. vještak se očitovao na prigovore iz tuženikovog podneska od 6. studenog 2024., navodeći da su sva oštećenja evidentirana izvidom štete tužitelja na kojem se navodi da obloga prednjeg branika oštećena lakše i predviđena je za popravak, tako da nema razloga da se opisana šteta odvoji od ukupne. Navodi da su takva oštećenja mogla nastati od naleta divljači u konkretnom slučaju (str. 4. nalaza i mišljenja vještaka). Navodi da nema primjedbi na visinu štete kako to slijedi iz računa za popravak priloženog u spis.

18. Sud je prihvatio nalaz i mišljenje vještaka jer je sačinjen stručno, nije u proturječnosti sam sa sobom i nema nepravilnosti, dok stranke nisu prigovarale nalazu i mišljenju.

19. Na temelju provedenog vještačenja sud je zaključio da vozač motornog vozila nije odgovoran za nastanak štete i štetnog događaja jer je provedenim vještačenjem utvrđeno se životinja u trenutku naleta nalazila izvan lijevog gabarita vozila, tako da je životinja udarila u lijevi bok vozila, a ne vozilo u životinju. Vozač je imao na raspolaganju za izbjegavanje naleta vrijeme od samo 0,6 sekunde u kojem nije mogao spriječiti nalet bez obzira da li prethodno je ili nije, prometnim znakom upozoren na opasnost. Dodatno, premda vještak nije mogao tehničkim načinima na temelju evidentiranih tragova utvrditi kojom se brzinom vozilo kretalo neposredno prije nezgode, sud je na temelju iskaza vozača motornog vozila utvrdio da se to vozilo kretalo brzinom od oko 60-70 km/h, a kako nalaza vještaka proizlazi da je na toj dionici ceste temeljem postavljenog prometnog znaka vrijedilo ograničenje brzine od 80 km/h, to proizlazi da vozač nije prekoračio brzinu.

20. Kako prometni vještak nije imao primjedbi na utvrđen opseg štete (iz izvida štete), dok je naveo da je popravak bio isplativ, a uz uvažavanje cijena rezervnih dijelova važećih kod ovlaštenih radionica za MERCEDES vozila na dan utvrđivanja štete i tržišne cijene radnog sata od 26,54 EUR-a, kao i normativa radnih sati i potrošnog materijala prema tvorničkim podacima dobivenim pomoću specijaliziranog programa za kalkulaciju štete AUDATEX, vještak je naveo da trošak popravka vozila zajedno s uključenim PDV-om po stopi od 25% iznosi 1.752,21 EUR ili 13.202,03 kuna, odnosno više od onoga što je tužitelj po polici kasko osiguranja isplatio, kao i da su nastala oštećenja mogla nastati od naleta divljači u konkretnom slučaju (str. 4. nalaza i mišljenja vještaka). Naime, svi oštećeni dijelovi su vidljivi na fotografijama prometne policije i izvida štete te su, prema stajalištu vještaka, a s obzirom na intenzitet udara i strukturu oštećenja, mogli biti oštećeni u konkretnom štetnom događaju.

21. Slijedom navedenog, sud je na temelju odredbe čl. 1064. ZOO-a obvezao tuženike na solidarnu isplatu iznosa od 1.304,75 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 26. veljače 2021. (dan nakon isplate) do isplate po stopi propisanoj za ostale odnose (čl. 29. st. 1. i 2. ZOO-a) jer je zaključio da postoji odgovornost prvotuženika na štetu nastalu u štetnom događaju od 9. studenog 2020.

22. Tužitelj koji je u cijelosti uspio u sporu ima pravo na naknadu troškova parničnog postupka sukladno odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a, a koji troškovi se sukladno odredbi čl. 155. st. 2. ZPP-a određuju prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika "Narodne novine" broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22, dalje: Tarifa).

23. Tužitelju su opravdano nastali troškovi sastava tužbe u iznosu od 150,00 eura (Tbr.7.1. Tarife), zastupanje na pripremnom ročištu od 19. ožujka 2024. u iznosu od 150,00 eura (Tbr.9.1. Tarife), zastupanje na ročištu za glavnu raspravu od 4. lipnja 2024. i od 11. veljače 2025. u iznosu od po 150,00 eura (Tbr.9.1. Tarife), sve uvećano za 25% PDV-a za radnje poduzete po punomoćniku, kao i trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 26,55 eura (potvrda na str. 74. spisa) i sudske pristojbe na presudu u iznosu od 53,09 eura jer je prema čl. 3. st. 2. Zakonu o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 118/18) sudsku pristojbu za odluke prvostupanjskog suda dužna platiti stranka koja pokreće postupak, kao i predujam za provedeno vještačenje u iznosu od 400,00 eura.

24. Dakle, tuženike je valjalo obvezati na solidarnu naknadu troškova parničnog postupka tužitelju u iznosu od 1.229,64 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate (čl. 151. st. 3. ZPP-a, u vezi s čl. 29. st. 1. i 2. ZOO-a), jer suparničari koji su solidarno odgovorni u glavnoj stvari solidarno odgovaraju i za troškove dosuđene protivnoj strani (čl. 161. st. 3. ZPP-a).

Zagreb, 12. ožujka 2025.

Sutkinja

Ines Božić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana kada je održano ročište na koje je presuda objavljena ako je stranka bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, odnosno u roku od 15 dana od primitka presude ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, a podnosi se putem ovog suda.

Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, osim zbog bitne povrede iz čl. 354. st. 2. t. 3. ZPP-a.

DNA:

- tužitelju po pun.

- prvotuženiku po pun.

- drugotuženiku