Poslovni broj: Gž-1848/2022-3

Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J R Š E NJ E

Županijski sud u Splitu u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda Marka Pribisalića kao predsjednika vijeća, Lucije Lasić kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i dr. sc. Lidije Vojković kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja OL, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po Odvjetničkom društvu Hećimović i Partneri d.o.o. iz Slavonskog Broda, Ante Starčevića 40, protiv tuženika Erste & Steiermärkische bank d.d., Rijeka, Jadranski trg 3a, [osobni identifikacijski broj], zastupanog po Odvjetničkom društvu Metelko, Knežević & Partneri d.o.o. iz Zagreba, Lopašićeva 6, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbama stranaka protiv presude i rješenja Općinskog suda u Zadru, Stalne službe u Pagu poslovni broj P-1217/2020-38 od 5. rujna 2022., u sjednici vijeća održanoj 12. ožujka 2025.

r i j e š i o  j e

Ukida se presuda i u točki II. izreke rješenje Općinskog suda u Zadru, Stalne službe u Pagu poslovni broj P-1217/2020-38 od 5. rujna 2022. i predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom je suđeno:

"I. Utvrđuju se ništetnim odredbe Ugovora o kreditu broj 2402006-10312621 60/5140 1652-5102885625 od dana 7. ožujka 2006., sklopljenog između tuženika ERSTE& STEIERM ÄRKISCHE BANK d.d. Rijeka, Jadranski trg 3a, [osobni identifikacijski broj], kao kreditora i tužitelja OL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], u dijelu u kojem je kamatna stopa ugovorena kao promjenjiva,u skladu s Odlukom o kamatnim stopama tuženika kao kreditora (članak 8. Ugovora o Kreditu).

II. Nalaže se tuženiku ERSTE&STEIERMÄRKISCHE BANK d.d. Rijeka, Jadranski trg 3a, [osobni identifikacijski broj], isplatiti tužitelju ZL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime stečenog bez osnove po osnovi preplaćenih kamata iznos od 37.230,56 kn, sa zakonskom zateznom kamatom koja teče na iznos od:

- 0,05 kn od 2. kolovoza 2006. godine do isplate,

- 0,05 kn od 2. listopada 2006. godine do isplate,

- 0,05 kn od 2. studenog 2006. godine do isplate,

- 0,05 kn od 2. veljače 2007. godine do isplate,

- 0,05 kn od 2. ožujka 2007. godine do isplate,

- 0,05 kn od 2. travnja 2007. godine do isplate,

- 0,04 kn od 2. lipnja 2007. godine do isplate,

- 0,04 kn od 2. srpnja 2007. godine do isplate,

- 0,04 kn od 2. kolovoza 2007. godine do isplate

- 0,04 kn od 2. rujna 2007. godine do isplate,

- 0,04 kn od 2. siječnja 2008. godine do isplate,

- 0,05 kn od 2. travnja 2008. godine do isplate,

- 0,04 kn od 2. kolovoza 2008. godine do isplate,

- 0,05 kn od 2. listopada 2008. godine do isplate,

- 0,05 kn od 2. studenog 2008. godine do isplate,

- 0,05 kn od 2. prosinca 2008. godine do isplate,

- 0,05 kn od 2. siječnja 2009. godine do isplate,

- 0,05 kn od 2. ožujka 2009. godine do isplate,

- 556,59 kn od 2. svibnja 2009. godine do isplate,

- 548,29 kn od 2. lipnja 2009. godine do isplate,

- 538,62 kn od 2. srpnja 2009. godine do isplate,

- 542,12 kn od 2. kolovoza 2009. godine do isplate,

- 548,49 kn od 2. rujna 2009. godine do isplate,

- 541,59 kn od 2. listopada 2009. godine do isplate,

- 540,56 kn od 2. studenoga 2009. godine do isplate,

- 547,97 kn od 2. prosinca 2009. godine do isplate,

- 553,78 kn od 2. siječnja 2010. godine do isplate,

- 561,50 kn od 2. veljače 2010. godine do isplate,

- 559,08 kn od 2. ožujka 2010. godine do isplate,

- 572,59 kn od 2. travnja 2010. godine do isplate,

- 569,05 kn od 2. svibnja 2010. godine do isplate,

- 571,87 kn od 2. lipnja 2010. godine do isplate,

- 608,55 kn od 2. srpnja 2010. godine do isplate,

- 599,73 kn od 2. kolovoza 2010. godine do isplate,

- 629,30 kn od 2. rujna 2010. godine do isplate,

- 613,77 kn od 2. listopada 2010. godine do isplate,

- 600,16 kn od 2. studenog 2010. godine do isplate,

- 638,01 kn od 2. prosinca 2010. godine do isplate,

- 656,94 kn od 2. siječnja 2011. godine do isplate,

- 641,51 kn od 2. veljače 2011. godine do isplate,

- 645,28 kn od 2. ožujka 2011. godine do isplate,

- 632,22 kn od 2. travnja 2011. godine do isplate,

- 632,83 kn od 2. svibnja 2011. godine do isplate,

- 670,71 kn od 2. lipnja 2011. godine do isplate,

- 676,27 kn od 2. srpnja 2011. godine do isplate,

- 719,29 kn od 2. kolovoza 2011. godine do isplate,

- 712,10 kn od 2. rujna 2011. godine do isplate,

- 676,68 kn od 2. listopada 2011. godine do isplate,

- 440,98 kn od 2. studenog 2011. godine do isplate,

- 438,73 kn od 2. prosinca 2011. godine do isplate,

- 443,80 kn od 2. siječnja 2012. godine do isplate,

- 449,45 kn od 2. veljače 2012. godine do isplate,

- 448,85 kn od 2. ožujka 2012. godine do isplate,

- 444,01 kn od 2. travnja 2012. godine do isplate,

- 444,46 kn od 2. svibnja 2012. godine do isplate,

- 446,12 kn od 2. lipnja 2012. godine do isplate,

- 442,95 kn od 2. srpnja 2012. godine do isplate,

- 442,25 kn od 2. kolovoza 2012. godine do isplate,

- 439,07 kn od 2. rujna 2012. godine do isplate,

- 433,77 kn od 2. listopada 2012. godine do isplate,

- 437,94 kn od 2. studenog 2012. godine do isplate,

- 438,45 kn od 2. prosinca 2012. do isplate,

- 437,56 kn od 2. siječnja 2013. godine do isplate,

- 429,24 kn od 2. veljače 2013. godine do isplate,

- 433,02 kn od 2. ožujka 2013. godine do isplate,

- 433,23 kn od 2. travnja 2013. godine do isplate,

- 429,43 kn od 2. svibnja 2013. godine do isplate,

- 420,45 kn od 2. lipnja 2013. godine do isplate,

- 416,32 kn od 2. srpnja 2013. godine do isplate,

- 419,09 kn od 2. kolovoza 2013. godine do isplate,

- 420,70 kn od 2. rujna 2013. godine do isplate,

- 426,33 kn od 2. listopada 2013. godine do isplate,

- 421,45 kn od 2. studenog 2013. godine do isplate,

- 421,86 kn od 2. prosinca 2013. godine do isplate,

- 422,09 kn od 2. siječnja 2014. godine do isplate,

- 423,41 kn od 2. veljače 2014. godine do isplate,

- 424,83 kn od 2. ožujka 2014. godine do isplate,

- 422,20 kn od 2. travnja 2014. godine do isplate,

- 418,23 kn od 2. svibnja 2014. godine do isplate,

- 415,73 kn od 2. lipnja 2014. godine do isplate,

- 414,95 kn od 2. srpnja 2014. godine do isplate,

- 412,74 kn od 2. kolovoza 2014. godine do isplate,

- 414,70 kn od 2. rujna 2014. godine do isplate,

- 412,95 kn od 2. listopada 2014. godine do isplate,

- 413,22 kn od 2. studenog 2014. godine do isplate,

- 414,14 kn od 2. prosinca 2014. godine do isplate,

- 411,71 kn od 2. siječnja 2015. godine do isplate,

- 404,55 kn od 2. veljače 2015. godine do isplate,

- 403,02 kn od 2. ožujka 2015. godine do isplate,

- 401,48 kn od 2. travnja 2015. godine do isplate,

- 399,89 kn od 2. svibnja 2015. godine do isplate,

- 398,29 kn od 2. lipnja 2015. godine do isplate,

- 396,63 kn od 2. srpnja 2015. godine do isplate,

i to od 31. prosinca 2007. godine po stopi od 15% godišnje, od 1. siječnja 2008. godine do 31. srpnja 2015. godine po stopi u visini eskonte stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećane za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015 pa nadalje po stopi koja se dobije uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku ERSTE&STEIERMÄRKISCHE BANK d.d. Rijeka, Jadranski trg 3a, [osobni identifikacijski broj], isplatiti tužitelju ZL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], troškove parničnog postupka u iznosu od 14.163,75 kuna sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od presuđenja do isplate po stopi zatezne kamate koja se dobije uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita određenim na razdoblje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana."

2. Rješenjem sadržanim u istoj odluci je suđeno:

"I. Utvrđuje se da je dio tužbenog zahtjeva u iznosu od 2.769,44 kn povučen u ovom predmetu.

II. Dužan je tužitelj naknaditi tuženiku troškove u odnosu na dio povučenog tužbenog zahtjeva u iznosu od 2.712,50 kn, u roku od 15 dana."

3. Protiv navedene odluke stranke su podnijele žalbe.

4. Tužitelj pobija prvostupanjsko rješenje u točki II. izreke zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava kao žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. točaka 1) i 3) Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - u nastavku ZPP), s prijedlogom da se u pobijanom dijelu prvostupanjsko rješenje preinači, a podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

5. Tuženik, pak, pobija prvostupanjski presudu zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - u nastavku ZPP), s prijedlogom da se presuda preinači, tužbeni zahtjev odbije kao neosnovan i tuženiku dosude troškovi postupka, a podredno da se presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

6. Na žalbeno traženje tuženika treba odgovoriti u ovom postupku ne postoje okolnosti koje bi dovele do izuzeća uređujućeg suca, člana vijeća ili predsjednika vijeća drugostupanjskog suda

7. Odgovori na žalbe nisu dostavljeni.

8. Žalbe su osnovane zbog sljedećih razloga.

9. Predmet spora je, kako proizlazi iz tužbe, podneska tužitelja na listu 143 spisa, pa i iz izreke pobijane presude, zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnima odredbi ugovora o kreditu koji je tužitelj sklopio s tuženikom 7. ožujka 2006. (ugovor priložen na listu 38 spisa) u dijelu u kojem je ugovorena promjenjiva kamatna stopa jednostranim odlukama tuženika, te za isplatu uslijed tih odredbi preplaćenih iznosa kredita. Navedeno proizlazi i iz vještva vještaka Petra Bajla, mag. oec., str. 366 do 371 spisa, makar vještak pogrešno navodi stranice spisa na kojima se predmetni ugovor nalazi. S druge strane, prvostupanjski sud u obrazloženju pobijane odluke. u točki 1. obrazloženja, navodi spornim ugovor sklopljen među strankama 17. srpnja 2007., da bi u točki 7. obrazloženja kao predmetni ugovor ocjenjivao ugovor sklopljen među strankama 10. ožujka 2007., za koji ugovor tvrdi da se nalazi na listu 11 do 16 spisa iako je na tim stranicama (preciznije na listu 11 do 14 spisa) spisu priložen ugovor koji su stranke sklopile 10. ožujka 2008.

10. Već zbog navedenog, uz činjenicu da obrazloženje pobijane odluke ne sadrži sve što je potrebno po odredbi članka 338. stavka 4. ZPP, osobito u pogledu dokaza koje je sud izveo, a koje dokaze sud prvog stupnja taksativno ne nabraja, ostvarena je bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11) ZPP na koju se tuženik izrijekom poziva u žalbi. Navedeni nedostatci su takvi da se prvostupanjska presuda ne može ispitati, pa je istu trebalo ukinuti po odredbi članka 369. stavka 1. ZPP i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

11. Neovisno o navedenom, u situaciji kada je tuženik osporio tužitelju status potrošača i predložio konkretne dokaze na okolnost da tužitelj nije nastupao kao potrošač kod sklapanja predmetnog ugovora (kreditni zahtjev priložen na listu 201 do 203 spisa i ostali dokazi pobrojani u podnesku tuženika na listu 172 spisa), potrebno je skrenuti pažnju prvostupanjskom sudu kako okolnost da su stranke sklopile aneks predmetnog ugovora po odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine broj 102/15 - u nastavku ZID ZPK/15) ne predstavlja neoborivu presumpciju tužiteljeva statusa kao potrošača jer ne postoji zakonska zapreka sklapanja ugovora po odredbama ZID ZPK/15 i s korisnicima kreditima koje nemaju taj status. Osim toga, prvostupanjski se sud, pogrešno otklanjajući prigovor tuženika u točki 5. obrazloženja pobijane presude, ponovo pogrešno pozvao na aneks ugovora od 10. ožujka 2008. (broj 5103873660) koji je priložen na listu 7 do 9 spisa. Aneks predmetnog ugovora (broj 5102885625) priložen je na listu 101 spisa, a sud taj aneks u obrazloženju pobijane presude nije ni ocijenio.

12. Tek ukoliko, nakon ocjene dokaza koje je na okolnost da tužitelj nije imao status potrošača kod sklapanja predmetnog ugovora od 7. ožujka 2006., prvostupanjski sud ponovo zaključi kako je tužitelj nastupao kao potrošač, potrebno je skrenuti pažnju sudu prvog stupnja kako u postupcima koje potrošač pokrene individualnom tužbom protiv banke, pozivajući se na utvrđenja iz parnice "Potrošač" tuženik ima pravo dokazivati da odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi nisu nepoštene jer su stranke o njima pojedinačno pregovarale. Teret dokazivanja te činjenice leži na tuženiku.

13. Nadalje, u vezi s pitanjem valjanosti i pravnim učincima sporazuma o konverziji sklopljenog na osnovi ZID ZPK/15 izjasnio se Vrhovni sud Republike Hrvatske u oglednom sporu broj Gos-1/2019 rješenjem od 4. ožujka 2020.: „Sporazum o konverziji sklopljen na osnovi Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine broj 102/15) ima pravne učinke i valjan je u slučaju kada su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli.“

14. Vrhovni sud u obrazloženju zauzetog pravnog shvaćanja ističe da je ZID ZPK poseban zakon (lex specialis) u odnosu na opća pravila obveznog prava, odnosno Zakon o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 11/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23 - u nastavku ZOO), te da je riječ o izvanrednoj, jednokratnoj i retroaktivnoj mjeri (intervenciji) zakonodavca, kao i da ne mogu opća pravila ZOO o ništetnosti ili izostajanju pravnih učinaka u dijelu u kojem su u eventualnoj koliziji s režimom ZID ZPK o konverziji, dovesti do ništetnosti ili nepostojanja sporazuma o konverziji pod pretpostavkom da je sporazum sklopljen sukladno prisilnim propisima ZID ZPK.

15. Sporazum bez obzira je li sklopljen u formi tzv. dodatka - aneksa ili ugovora predstavlja novu pravnu osnovu koja svoje izvorište ima u prisilnom propisu ocijenjenom suglasnim s Ustavom Republike Hrvatske (rešenje Ustavnog suda RH broj U-I-3685/2015 i dr. od 4. travnja 2017.).

16. Slijedom izloženog, kao odlučno u postupku je treba utvrditi je li dodatak ugovora o kreditu sklopljen u skladu s uvjetima iz ZID ZPK, jer ako jeste, radilo bi se o valjanom sporazumu o konverziji koji proizvodi pravne učinke, te kojim je uspostavljena nova pravna osnova u pogledu prava i obveza ugovornih strana.

17. Pritom je skrenuti pozornost kako se u rješenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Gos-1/2019 također ukazuje da su oni sporazumi o konverziji koji su sklopljeni u skladu s ZID ZPK valjani i proizvode pravne učinke bez obzira što je pravomoćno presuđeno da su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli izraženoj u CHF.

18. Posebice glede postojanja, odnosno nepostojanja interesa za zahtjeve da se utvrde ništetnima pojedine odredbe ugovora o kreditu prethodno vezanih uz CHF, treba reći da se u rješenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-2868/2018-2 od 12. veljače 2019. Vrhovni sud Republike Hrvatske izjasnio da bez obzira na sklapanje dodatka ugovora o kreditu tužitelji imaju pravni interes i ovlašteni su tražiti ništetnost pojedinih ugovornih odredbi, kako bi na temelju toga mogli ostvariti neka eventualna prava koja im pripadaju, a uglavnom je riječ o kondemnatornim novčanim zahtjevima.

19. Dakle, potrebno je utvrditi je li konverzija napravljena zakonito i računski točno, iznos preplate iz članka 19.c stavka 1. točka 5. ZID ZPK, ako je ona utvrđena, odnosno manje plaćeni iznos iz članka 19.c stavak 1. točka 6. ZID ZPK, ako je on utvrđen, kao i postoje li razlozi eventualne nevaljanosti ugovora koji izviru iz općeg obveznog uređenja, neovisnih o posebnom zakonskom uređenju ZID ZPK, te je li njome uspostavljena (ili barem ublažena) narušena ravnoteža u odnosima trgovaca i potrošača.

20. Navedena utvrđenja predstavljaju relevantne okolnosti koje Vrhovni sud RH spominje i u svojem rješenju iz oglednog spora i to kao eventualne osnove za postavljanje deklaratornih i kondemnatornih zahtjeva potrošača koji su konvertirali svoj kredit.

21. Odluku o parničnom trošku sadržanu u točki II. izreke prvostupanjskog rješenja valjalo je ukinuti pozivom na odredbu članka 380. točka 3) ZPP, jer je prvostupanjski sud o parničnom trošku trebao odlučiti jednom odlukom cijeneći smanjenje tužbenog zahtjeva kao djelomičan uspjeh tuženika u smislu članka 154. ZPP.

22. Slijedom navedenog, u ponovljenom postupku sud prvog stupnja će otkloniti učinjenu bitnu povredu, sa strankama raspraviti i utvrditi ono na što je u ovoj odluci ukazano (dakle, prije svega je li tužitelj nastupao kao potrošač kod sklapanja predmetnog ugovora, je li se o spornim odredbama pojedinačno pregovaralo, a ovisno o tome i je li osnovan deklaratorni i kondemnatorni zahtjev tužitelja kao korisnika konkretnog kredita nakon sklopljenog sporazuma o konverziji), i to na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, vodeći računa o odredbi članka 338. stavka 4. ZPP, kako bi donio novu, valjano obrazloženu odluku o tužbenom zahtjevu i o troškovima cjelokupnog postupka.

Split, 12. ožujka 2025.

Predsjednik vijeća

Marko Pribisalić