Posl.br.P-4327/2019

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Gundulićeva br.27

21000 Split

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu tog suda Ljiljana Mustapić, u pravnoj stvari tužitelja ČNU, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Jasminka Franić, odvjetnik u Splitu, protiv tuženika Zagrebačka banka d.d. Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10,OIB:92963223473, zastupan po punomoćniku Sanja Porobija odvjetnik u OD Porobija & Porobija iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 22. siječnja 2025 g., presudom objavljenom dana 12. ožujka 2025 g.,

p r e s u d i o  j e

I Utvrđuje se da je ništetna i bez pravnog učinka nepoštena ugovorna odredba, članak 1. Ugovora o kreditu broj:3214924387/08, kreditna partija broj:7104388548 od 13.11.2008.g. kojeg su zaključili ČN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i Zagrebačka banka d.d. OIB:92963223473, u dijelu u kojem je, u članku 1 ugovoreno kako se stavlja na raspolaganje kredit u iznosu od 22.760,56 CHF, po srednjem deviznom tečaju za CHF HNB važeće na dan 11.11.2008.g., kako se ovo naznačeno strano sredstvo plaćanja određuje kao valuta ugovora a korisnik kredita se obvezuje vratiti odobreni iznos kredita sa pripadajućim kamatama uz valutnu klauzulu, u vrijeme i na način utvrđen ovim ugovorom, u kojem je ugovoreno da se kredit otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem valutnom tečaju HNB tečaju za CHF na dan plaćanja prema otplatnoj tablici koja je sastavni dio ugovora o kreditu.

II Utvrđuje se da je ništetna i bez pravnog učinka nepoštena ugovorna odredba, članak 2. Ugovora o kreditu broj:3214924387/08 kreditna partija broj:7104388548 od 13.11.2008. zaključenog između tužitelja i tuženika, u dijelu u kojem je ugovoreno, kako je kamatna stopa promjenjiva sukladno Odluci banke (tuženika).

III Nalaže se tuženiku da tužitelju, u roku 15 dana, isplati iznos od 4.612,48 EUR/34.752,73 kn, s osnova pretplate po valuti i kamati, sve sa pripadajućom zateznom kamatom, obračunatoj po stopi od 15 % do 31.12.2007.g. od 01.01.2008.g. do 31.07.2015.g. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, a koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za pet postotnih poena, a od 01.08.2015.g. do isplate, obračunatoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 5 postotnih poena koje zatezne kamate teku na svaki dospjeli iznos, kako slijedi:

-11,16 EUR od 22.01.2009. do isplate,

-9,68 EUR od 16.02.2009. do isplate,

-11,68 EUR od 13.03.2009. do isplate,

-12,86 EUR od 18.05.2009. do isplate,

-4,70 EUR od 26.06.2009. do isplate,

-2,18 EUR od 11.08.2009. do isplate,

-14,51 EUR od 28.08.2009. do isplate,

-14,30 EUR od 02.10.2009. do isplate,

-29,91 EUR od 08.12.2009. do isplate,

-38,97 EUR od 08.01.2010. do isplate,

-21,17 EUR od 16.02.2010. do isplate,

-0,03 EUR od 01.03.2010. do isplate,

-22,11 EUR od 19.03.2010. do isplate,

-24,30 EUR od 12,04,2010. do isplate,

-56,51 EUR od 16.06.2010. do isplate,

-35,42 EUR od 31.07.2010. do isplate,

-94,55 EUR od 15.09.2010. do isplate,

-36,30 EUR od 29.10.2010. do isplate,

-43,07 EUR od 26.11.2010. do isplate,

-108,86 EUR od 13.01.2011. do isplate,

-48,05 EUR od 09.02.2011. do isplate,

-0,01 EUR od 01.02.2011. do isplate,

-48,53 EUR od 15.03.2011. do isplate,

-0,08 EUR od 01.04.2011. do isplate,

-49,54 EUR od 19.04.2011. do isplate,

-134,50 EUR od 27.06.2011. do isplate,

-167,08 EUR od 22.08.2011. do isplate,

-68,50 EUR od 15.09.2011. do isplate,

-0,26 EUR od 01.10.2011. do isplate,

-61,48EUR od 19.10.2011. do isplate,

-0,01 EUR od 01.11.2011. do isplate,

-61,71EUR od 22.11.2011. do isplate,

-0.01 EUR od 01.12.2011. do isplate,

-135,31 EUR od 11.01.2012. do isplate,

-137,49 EUR od 21.03.2012. do isplate,

-0,07 EUR od 01.04.2012. do isplate,

-69,64 EUR od 30.04.2012. do isplate,

-0,01 EUR od 01.05.2012. do isplate,

-68,67 EUR od 16.05.2012. do isplate,

-135,50 EUR od 19.07.2012. do isplate,

-1.082,12 EUR od 14.09.2012. do isplate,

-1.751,01 EUR od 25.09.2012. do isplate,

IV Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 2.274,80 eura sa zateznom kamatom od dana donošenja prvostupanjske presude 12. ožujka 2025 g. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 5 postotnih poena.

Obrazloženje

1.U tužbi tužitelj navodi tužitelj je dana 13.11.2008.g. s tuženikom kao kreditorom zaključio Ugovor o kreditu za kupnju motornog vozila br.3214924387/08, broj kreditne partije:7104388548 temeljem kojeg mu je tuženik stavio na raspolaganje kredit u iznosu od 22.760,56 CHF obračunat u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF Hrvatske narodne banke na dan 11.11.2008.g. Tuženik je, u gore navedenom unaprijed formuliranom standardiziranom Ugovoru i to u čl.1 Ugovora, ugovorio valutnu klauzulu u valuti švicarski franak (CHF) te je otplatu kredita vezao uz ovu valutu te je u čl.2 Ugovora naveo visinu kamatne stope u iznosu od 6,55 % godišnje, ugovorivši da je ista promjenjiva a temeljem Odluke o kamatnim stopama Zagrebačke banke d.d., na način da ovisi jedino i isključivo o jednostranoj odluci same banke, bez navođenja egzaktnih, jasnih i provjerljivih parametara na koji način će se ona mijenjati. Postupajući na ovakav način i to tako da je u Ugovor ugradio nepoštenu i ništetnu ugovornu odredbu na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, odnosno odredbu o jednostranoj promjeni kamatnih stopa, a da prije i u vrijeme zaključenja Ugovora tuženik nije s tužiteljem pojedinačno pregovarao niti utvrdio egzaktne parametre i metode izračuna parametara koji utječu na promjenu stope ugovorene kamate, tuženik je suprotno odredbama Zakona o zaštiti potrošača i (dalje:ZZP) Zakona o obveznim odnosima (dalje:ZOO) načelu savjesnosti i poštenja kao temeljnom načelu obveznog prava, te protivno zakonodavstvu Europske unije ugrađenom u ZZP, prouzročio neravnotežu u pravima o obvezama ugovornih strana, a sve na štetu tužitelja. Zbog ovakvog protupravnog postupanja tuženika, protiv istog je vođen sudski postupak kolektivne zaštite interesa potrošača, a time i zaštite interesa ovdje tužitelja, i to pred Trgovačkim sudom u Zagrebu pod poslovnim brojem P-1401/12. U navedenom postupku Visoki trgovački sud RH je dana 13.06.2014.g. odlučujući po žalbi tuženika, presudom pod poslovnim brojem Pž-7129/13, u toč. II potvrdio presudu TS u Zagrebu poslovni broj P-1401/12, kojom se utvrđuje da je tuženik Zagrebačka banka d.d. o razdoblju od 10.09.2003 g. do 31.12.2008.g. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, a time interese i prava tužitelja, tako što je u potrošačkim ugovorima o kreditima koristio nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je ništetna, odnosno sud je svojom presudom pod poslovnim brojem Pž-6632/2017-10 od 14.06.2018 g. potvrdio presudu TS u Zagrebu, poslovni broj P-1401/12, kojom je utvrđeno da je tuženika Zagrebačka banka d.d. u razdoblju od 01. travnja 2005.g. do 31. prosinca 2008.g. povrijedila interese i prava potrošača korisnika kredita, a time interese i prava ovdje tužitelja, zaključujući Ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nisu kao trgovci potrošača u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenja valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa su time tuženici postupali suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača Narodne novine br.96/13 i to člancima 81,82 i 90, a od 01. kolovoza 2007.g. do 31. prosinca 2008.g. protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (narodne novine broj 79/07,125/07, 75/09, 79/09, 89/09, i 133/09) i to u člancima 96 i 97 te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima. Tužitelj se, pošto ne raspolaže svojom odgovarajućom dokumentacijom i podacima prije svega financijsko knjigovodstvenom dokumentacijom o tijeku otplate kredita, kretanju kamatnih stopa, kao ni svim drugim dokumentima i podacima bez kojih nije moguće utvrditi visinu iznosa koji banka tužitelju mora vratiti, obratio tuženiku koji tu dokumentaciju ima, međutim, ne želi je dati usprkos traženju tužitelja i iako se radi o podacima koje je tuženik tužitelju, prema sadržaju građansko pravnog odnosa, dužan dati. Sukladno navedenom, tužitelj u svom stadiju ne može postaviti određeni tužbeni zahtjev prije nego što dođe do navedenih podataka i prije nego se provede odgovarajuće vještačenje nakon čega će tužitelj i odrediti visinu novčane tražbine čiju isplatu traži ovom tužbom. Tužitelju uz glavnicu pripadaju i zakonske zatezne kamate koje će se također odrediti naknadno nakon provedenog vještačenja i u roku koji odredi sud, a sve u skladu s člankom 186 b ZPP-a. Podneskom od dana 6. lipnja 2023 g. tužitelj je konačno uredio tužbeni zahtjev sukladno vještvu.

2.U odgovoru na tužbu tuženik predlaže da sud odbije tužbene zahtjeve u cijelosti, tuženik u cijelosti osporava istaknute zahtjeva kao neosnovane, uključujući pravnu osnovu, budući visinu, izračun te činjenice i razloge kojima je tužitelj obrazložio svoju tužbu u ovom sporu. Tuženik ističe prigovor zastare u odnosu na sve iznose koji su predmet zahtjeva tužitelja, a dospjeli su prije 14. lipnja 2014.g. Ukoliko se može smatrati da je tužba u kolektivnom sporu pred TS Zagreb br. P- 1401/12 Pž-7129/13 prekinula tijek zastarnog roka za tražbine koje proizlaze iz promjene kamatnih stopa na ime stjecanja bez osnove, što tuženik osporava smatrajući da ta tužba nije prekinula zastaru te da je zastara nesmetano tekla, zahtjev tužitelja od 14. lipnja 2019.g., u svakom je slučaju zastario u cijelosti, jer je presuda donijeta u navedenom kolektivnom sporu postala pravomoćna dana 13. lipnja 2014.g. Dakle, zahtjevi podneseni nakon 13. lipnja 2019.g. zbog isteka petogodišnjeg zastarnog roka od pravomoćnosti navedene presude zastarjeli su, što je ovdje upravo slučaj jer je tužba podnesena 14. lipnja 2019.g.Tužitelj nije objasnio o kojem od različitih zahtjeva iz odredbe 186 b ZPP se radi, pa je u tom smislu njegov zahtjev iz toč. 4 tužbe neodređen. Ukoliko tužitelj ima u vidu odredbu 186 b st.3 ZPP, tuženik ukazuje na dužnost tužitelja da navede i dokaže da tuženik odbija tužitelju dati isprave na koje se u svom manifestacijskom zahtjevu, tužitelj poziva. Tužitelj nije dokazao da mu je tuženik odbio dati isprave. Okolnost koju iznosi tužitelj, a ta je da zatražio od tuženika dostavu dokumentacije i nije ju zaprimio, nipošto ne znači da tuženik odbija dati tužitelju traženu dokumentaciju. Tužitelj je uz tužbu priložio "dokaz" o tome da je dokumentaciju zatražio no iz tog "dokaza" uopće ne proizlazi da je tužena banka (i kada) takav zahtjev zaprimila. Tuženik se protivi prijedlogu tužitelja iz toč. 4 tužbe te iz manifestacijskog zahtjeva o tome da sud naloži tuženiku "dostavu ostalih knjigovodstvenih podataka". Ovakav dokazni prijedlog je neodređen. Osim toga, tužitelj time prevaljuje teret dokaza na tuženiku, što predstavlja zlouporabu procesnih ovlaštenja koja ne smije uživati zaštitu suda. Dodatno, ovakav dokazni prijedlog koji je očigledno vezan uz daljnji dokazni prijedlog o financijskom vještačenju implicira ovlasti vještaka da od tuženika traži isprave prema vlastitu ophođenju, što je protivno ZPP, jer vještačenjem rukovodi sud, a ne vještak. Tužiteljev kredit nije bio konvertiran. Stoga je sasvim neosnovan prijedlog o tome da tuženik dostavlja obavijest o konverziji/izračun konverzije. Tužitelj nije dokazao ni jednu od pretpostavki za primjenu odredbe 186 b st.3 ZPP kao niti pretpostavke drugih, sadržano različitih zahtjeva iz odredbe 186 b. Uzgred, tuženik smatra da tužitelj nije ovlašten tražiti da se manifestacijskoj fazi postupka provodi vještačenje o visini njegova tužbenog zahtjeva. Ovo stoga jer odredba 186 b st.3.ZPP ima u vidu vještačenje koje se provodi o ispravama koje je tužena strana izbjegavala pa i izbjegla dati te ih u posljedici takvog postupanja tužene strane nema i postaje nužno vještačenjem ili drugim dokazima rekonstruirati te isprave i podatke. Ne radi se u čl.186 st.3 ZPP, dakle, o vještačenju kao dokaznom sredstvu kojim bi tužiteljska strana dokazivala visinu svog zahtjeva što dolazi na red u fazi glavne rasprave parničnog postupka. Zato tuženik smatra da manifestacijski zahtjev tužitelja nije osnovan pa predlaže da ga sud odbije. U kontekstu prethodno navedenog, tuženik se protivi naknadnom određivanju tužbenog zahtjeva, (nakon dostave podataka i provedenog vještačenja) jer tužitelj nije dokazao ni jednu pretpostavku iz odredbe 186b ZPP čime se njegov manifestacijski zahtjev pokazuje neopravdanim. Tuženik se protivi naknadnom određivanju tužbenog zahtjeva jer bi takvo postupanje tužitelja značilo ponovnu zlouporabu procesnih ovlaštenja s njegove strane. Tužitelj je prije podnošenja tužbe imao sve podatke na temelju kojih je mogao potpuno odrediti ovaj tužbeni zahtjev. Tužitelj je dužan postaviti određen tužbeni zahtjev u tužbi, i nije ovlašten po ZPP (osim u slučaju opravdane stupnjevite tužbe što nije konkretan slučaj) tužbeni zahtjev postaviti nakon provedenog vještačenja, u dokaznom stadiju parničnog postupka. Zato tuženik smatra da je kondemnatorni tužbeni zahtjev iz toč. 3 petita tužbe sasvim neodređen i očigledno nepodoban za raspravljanje pa predlaže da ga sud odbaci, podredno odbije. U odnosu na deklaratorne tužbene zahtjeve, tuženik ističe da su zahtjevi ,kako glase usmjereni ka utvrđenju ništetnosti tužiteljeve obveze da uopće vrati kredit i plati kamatu. Radi se o bitnim sastojcima ugovora o kreditu, a takvo utvrđenje bi za posljedicu imalo ništetnost čitavog ugovora. Sudska praksa u odnosu na CHF kredite, uključujući presudu Visokog trgovačkog suda posl. br. Pž-6632/2017 (str.51 obrazloženja), ne potkrepljuje stav tužitelj o ništetnosti cjelovitih odredaba o glavnom predmetu i cijeni koje ujedno sadrže i tužiteljevu obvezu da uopće vrati kredit i plati kamatu. U okolnostima ništetnosti cijelog ugovora o kreditu, otpadaju i tužbeni zahtjevi za isplatu je bi se u takvom slučaju radilo o restitucijskom zahtjevu zbog ništavosti ugovora. Isto tako, tužitelj, zapravo, traži od suda da utvrdi ništetnim iznos početno odobrenog kredita, ili otplaćivanje kredita u anuitetima. Tuženik ističe da takve odredbe nisu ništetne ni prema zakonu, niti prema bilo kojoj od presuda na koje se tužitelj poziva.

3.Tijekom postupak sud je dokazne svrhe pregledao cjelokupnu pisanu dokumentaciju koja prileži spisu, proveo dokaz knjigovodstveno-financijskim vještačenjem po vještaku Anti Beusu, očitovanjem vještaka

4.Tužbeni zahtjev je osnovan.

5.Predmet spora je zahtjev tužitelja radi isplate više plaćenih iznosa radi ništetne odredbe o valuti.

6.Sud je proveo dokaz financijsko – knjigovodstvenim vještačenjem. Pregledom vještva vještaka Ante Beus utvrđeno je : Zbog promjene tečaja, tj. utjecaja valutne klauzule, tužitelj kao korisnik kredita (iskazano u kunama) platio je tuženiku s osnove predmetnog ugovora o kreditu više kredita u HRK u iznosu od 31.890,58 HRK (ukupan zbroj stupca 8. tablice 5.) ili prema tečaju konverzije HRK u EUR (1 EUR = 7,5345 HRK) u iznosu od 4.232,62 EUR (ukupan zbroj stupca 9. tablice 5.), bez utjecaja promjene kamatnih stopa. Zbog promjene kamatne stope, tužitelj kao korisnik kredita (iskazano u kunama) platio je tuženiku s osnove predmetnog ugovora o kreditu više kamata u HRK u iznosu od 2.862,15 HRK (ukupan zbroj stupca 9. tablice 6.) ili prema tečaju konverzije HRK u EUR (1 EUR = 7,5345 HRK) u iznosu od 379,86 EUR (ukupan zbroj stupca 10. tablice 6.), bez utjecaja promjene kamatnih stopa. tuženik je prigovorio vještvu , na koje prigovore se vještak očitovao( list 186 spisa)

7.Postupak pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, koji je pokrenut po tužbi Hrvatskog saveza udruga za zaštitu potrošača-Potrošač protiv sedam banaka, predstavlja kolektivni sudski postupak, a sukladno odredbi čl. 502. c Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13 i 89/14, dalje ZPP). Prema ovoj odredbi pravomoćna presuda u kolektivnom sudskom postupku obvezuje prvostupanjske sudove koji u pojedinačnim parnicama sude povodom zahtjeva potrošača radi zaštite prava čija je povreda utvrđena u kolektivnom sporu. Također, u skladu s odredbom čl. 138. a Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09, 78/12 i 56/13, dalje ZZP), koji je bio na snazi u vrijeme zatvaranja kredita radi potpune otplate i koji, stoga, treba primijeniti u ovoj pravnoj stvari, odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl.131.st.1. Zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz čl.131.st.1. Zakona, obvezuje ostale sudove u postupku, koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.

8.Odlukom Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. g., u utvrđeno je, između ostalog, da je u razdoblju od 10. rujna 2003. g. do 31. prosinca 2008. g. povrijeđeni kolektivni interesi i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa, koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja tuženik, kao trgovac, i korisnici kreditnih usluga, kao potrošači, nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača pa je time tuženik postupio suprotno odredbama ZZP-a te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15, dalje ZOO), koji je bilo potrebno primijeniti u ovoj parnici temeljem odredbe čl.1163. st.1. tog Zakona.

9.Taj dio odluke Visoki trgovački sud potvrdio je svojom odlukom broj Pž- 7129/13-4 od 13. lipnja 2014. g. U odluci VSRH RH broj Revt-249/14-2 od 9. travnja 2015. g. između ostaloga je navedeno da nije sporno da su odredbe u ugovorima o kreditu koji su sklapani u spornom razdoblju između banaka, kao trgovaca, i korisnika kredita, kao potrošača, a koje su se odnosile na ugovornu kamatu i promjenjivu kamatnu stopu bile uočljive i jasne, ali nisu bile razumljive, jer je formulacija ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi koja je postojala u ugovorima o kreditu koje su banke sklapale s potrošačima bila takva da su na temelju nje potrošači jedino znali kolika je visina kamatne stope na dan sklapanja ugovora o kreditu, ali ni približno nisu mogli ocijeniti zašto, kako te u kojem smjeru će se tijekom budućeg kreditnog razdoblja kretati kamatna stopa. Stoga buduća kamatna stopa ugovorena kao promjenjiva nije bila određena, a niti odrediva.

10.Konkretno je u odnosu na tuženika u odluci Trgovačkog suda u Zagrebu, a koja je potvrđena u odnosu na dio koji se tiče promjenjive kamatne stope, odlukom Visokog trgovačkog suda RH i Vrhovnog suda RH, već utvrđeno da je, između ostalih, upravo i tuženik postupao suprotno odredbama ZZP-a i suprotno odredbama ZOO-a i to koristeći ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja nije pojedinačno pregovarao i ugovorom utvrdio egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana.

11.Stoga sud smatra sa tužiteljem kao ni s ostalim klijentima tuženika, prilikom sklapanja Ugovora o kreditu nije posebno pregovaralo o promjenjivoj kamatnoj stopi, niti su se pojašnjavale metode formiranja iste. Prema tome, u ovom postupku tuženik nije iznio nove činjenice, koje bi u konkretnom slučaju dovele do zaključka da odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi Ugovora nije nepoštena pa time i ništetna. Odluke o kamatnim stopama, kao i sve njene kasnije izmjene i dopune.", trebalo utvrditi ništetnom, jer je odredba o ugovornoj kamati utvrđena nepoštenom, s obzirom da nije određena odnosno odrediva u smislu odredbe čl.269. st.2. i čl.272. ZOO-a, pa su, u smislu odredbe 102. ZZP-a.

12.Temeljem čl.324. ZOO-a, ništetnost neke odredbe ugovora ili nekog dijela odredbe ugovora ne povlači ništetnost ugovora ako on može opstati bez te ništetne odredbe i ako ona nije bila uvjet ugovora ni odlučujuća pobuda zbog koje je ugovor sklopljen. Kako tuženik u postupku nije ni tvrdio da je uvjet i odlučujuća pobuda Ugovora kojim je određeno da se korisnik obvezuje platiti banci kamatu po kamatnoj stopi koja je promjenjiva sukladno odluci banke ocjena je suda da ugovor o kreditu opstaje u preostalom dijelu, odnosno i u dijelu kojim je utvrđena kamatna stopa.

13.S obzirom da je dio odredbe Ugovora o kreditu koji se tiče dijela o promjenjivoj kamatnoj stopi, utvrđen ništetnim to tužitelj ima pravo potraživati neosnovano stečeno po tom Ugovoru u skladu s odredbom čl.1111. ZOO-a., tuženik je dužan vratiti tužiteljima sve što je primio na ime razlike u povećanju kamate iznad početno ugovorene, a temeljem odredbe čl.323. st.1. ZOO-a, jer je ta razlika naplaćena na temelju dijela odredbe Ugovora o kreditu koju je sud utvrdio ništetnom. Naime, prema mišljenju ovog suda odredbe ZZP-a treba shvatiti i tumačiti na način da potrošač odnosno tužitelj može potraživati isplatu odnosno tražiti povrat isplaćenog temeljem odredbe koja je utvrđena ništetnom po bilo kojem pravnom institutu, a ne samo radi naknade štete koja mu je nastupila.

14.Dakle, kako se po ocjeni ovog suda radi o ugovornoj odredbi o kojoj se nije posebno pregovaralo, kako je ista neodređena i nedorečena formulacija ovaj sud smatra da je ova sporna ugovorna odredba nepoštena, a imaju pritom u vidu i pravno shvaćanje izračeno u odluci Ustavnog suda RH broj U-III-2521/2015 od 13.prosinca 2016.godine (NN 13/16), odnosno pravno shvaćanje VS RH u odluci broj Revt- 249/14 od 9.travnja 2015.godine. Dakle, i ova ugovorna odredba je ništetna, ali to ponovno ne dovodi do ništetnosti cjelokupnog Ugovora o kreditu. Tuženik je obvezan isplatiti tužitelju stečeno bez osnove sa zakonskim zateznim kamatama na ime stečenog bez osnove, preplaćenog iznosa po ništetnim ugovornim odredbama.

15.Što se tiče istaknutog prigovora zastare trebalo je primijeniti odredbu čl.215. st.1. ZOO-a prema kojoj zastara počinje teći prvog dana kada je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, zastrani rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora odnosno u slučaju zahtjeva iz čl.323 st.1 ( čl.104 st.1 ZOO/91) kao posljedica utvrđenja ništetnosti ugovora počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojim je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora, stoga je prigovor zastare neosnovan.

16.Na iznos glavnice tužitelj je zatražilo isplatu zatezne kamate koja teče od plaćanja svakog pojedinog anuiteta Ugovora o kreditu koji je anuitet sadržavao i više isplaćeni iznos radi povišenja ugovorene kamatne stope. Prema odredbi čl.1115. ZOO-a kad se vraća ono što je stečeno bez osnove moraju se vratiti plodovi i platiti zatezna kamata, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.

17.Tužitelj je nakon uspjeha kolektivne tužbe i uspjeha iste, istaknuo svoj zahtjev i ukazao na nepoštenje predmetnih odredaba, do tada, odnosno do dana podnošenja ove tužbe. Iz provedenog dokaznog postupka ne proizlazi da bi stranke posebno pregovarale o navedenoj odredbi prije nego je sporni ugovor zaključen, stranke nisu ugovorile uvjete pod kojima će se promjenjiva kamatna stopa mijenjati, a niti je tuženik u svojim uvjetima i odlukama odredio kriterije za takvu promjenu promjenjive kamatne stope. Stoga tuženik nije mogao jednostrano određivati visinu promjenjive kamatne stope bez unaprijed utvrđenih kriterija koji bi tužitelju bile poznate i da tužitelj na te kriterije pristane, odnosno o bilo kakvim kriterijima za eventualnu promjenu kamatne stope stranke nisu niti pregovarale.

18.Kamata se sastoji od eurribor koji zavisi od promjena na tržištu kapitala i marže koji pripadaju tuženiku kao banci koja bi uvijek trebala biti ista pa vrijeme trajanja cijelog ugovora dakle, kao što je to ugovoreno u početnoj kamatnoj stopi kod zaključena navedenog ugovora. Tuženik nije mogao jednostrano povećavati kamatnu stopu, posebno na taj način povećavajući svoju maržu i zaradu, a na štetu tužitelja.

Stoga je odlučeno kao u izreci.

19.Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl.154 st.1 ZPP-a pa je tužitelji priznat trošak sastav tužbe 100 bodova po OT, sastav odneska od 02.06.2022.g. 100 bodova po OT, ročište 10. lipnja 2022.g. 100 bodova po OT, sastav podneska od 13.6.2022.g. 100 bodova po OT, sastav podneska od 06.06.2023.g. 100 bodova po OT, sastav podneska od 23.08.2024.g. 100 bodova po OT, ročište 04.09.2024.g. 100 bodova po OT, sastav podneska od 21.01.2025.g. 100 bodova po OT, ročište od 22.01.2025. 100 bodova po OT, ročište za objavu presude 50 bodova po OT ukupno 950 bodova po OT, 950X1,99 EUR=1.890,50 EUR trošak pristojbe tužbe 53,00 EUR, trošak vještačenja 331,80 EUR, sveukupno 2.274,80 EUR.

U Splitu, 12. ožujak 2025.g.

S U D A C

LJILJANA MUSTAPIĆ

PRAVNA POUKA: PRAVNA POUKA: Protiv ove odluke nezadovoljna stranka ima pravo izjaviti žalbu na Županijski sud putem ovog suda u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste, u tri primjerka.Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje.Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.

DNA:

- punomoćniku tužitelja,

- punomoćniku tuženika,

- u spis,