Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Maria Soljačića kao predsjednika vijeća, te Tomislava Tomašića i Marjane Rajić kao članova vijeća, uz sudjelovanje Diane Pavlečić, u svojstvu više sudske savjetnice kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv I-okr. pravne osobe KONZUM PLUS d.o.o. i II-okr. odgovorne osobe VF, zastupane po branitelju Marku Šebalju, odvjetniku iz [adresa], zbog prekršaja iz članka 138. stavka 1. točke 49. i stavka 2. Zakona o zaštiti potrošača (NN 41/14, 110/15, 14/19), odlučujući o žalbi okrivljenika, podnijetoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu, Stalne službe u Sinju od 5. listopada 2022., broj: 3. Pp-11817/2021, na sjednici vijeća održanoj 12. ožujka 2025.,

p r e s u d i o j e :

I. Odbija se kao neosnovana žalba I-okr. pravne osobe KONZUM PLUS d.o.o. i II-okr. odgovorne osobe VF, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

II. Na temelju odredbe članka 138. stavka 2. točke 3. podtočke c) Prekršajnog zakona (NN 107/07,39/13,157/13,110/15,70/17,118/18,114/22), okrivljenici su obvezani naknaditi paušalni iznos troškova ovog drugostupanjskog prekršajnog postupka u iznosu od 40,00 eura (četrdeset eura) - svaki, u roku od 30 (trideset) dana od dana primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom Općinskog prekršajnog suda u Splitu okrivljenici su proglašeni krivima i kažnjeni novčanim kaznama i to I-okr. pravna osoba novčanom kaznom u iznosu od 15.000,00 kn, te II-okr. odgovorna osoba novčanom kaznom u iznosu od 1.000,00 kn, zbog prekršaja iz članka 138. stavka 1. točke 49. i stavka 2. Zakona o zaštiti potrošača, činjenično opisanog u izreci pobijane presude.

2. Istom presudom okrivljenici su obvezani na naknadu troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 300,00 kn.

3. Protiv prvostupanjske presude okrivljenici su pravodobno, putem branitelj, podnijeli žalbu zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, povrede odredaba materijalnog prekršajnog prava, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, te odluke o prekršajnopravnim sankcijama, navodeći u bitnom da

Je u konkretnom slučaju izostala štetna posljedica iz razloga što su okrivljenici još u stadiju postupanja Državnog inspektorata obavijestili nadležnu inspektoricu kako su voljni i spremni potrošaču zamijeniti proizvod za novi ispravni proizvod, a navedeno sud uopće nije cijenio prilikom donošenja odluke. Okrivljenici su jasno obrazložili kako su originalnu ambalažu zahtijevali isključivo obzirom na zahtjeve servisera koji je uvjetovao pružanje usluga dostavljanjem originalne ambalaže da bi u konačnici i sam serviser obavijestio okrivljenike kako više ne inzistira na takvom uvjetu. Okrivljenici ustraju u tome kako zbog svih bitnih činjenica te poštujući načelo naknadnog ispunjenja i nije postojala potreba za izricanjem prekršajnopravne sankcije u ovom prekršajnom postupku. Na strani okrivljenika nije postojala namjera počinjenja prekršaja, osobito nije bilo namjere stvaranja ikakve nepoštene ili zavaravajuće prakse. Životno je logično kako okrivljenik kod kojega postoji namjera počinjenja prekršajnog djela ili bilo kojeg drugog djela protivnog zakonu, prvenstveno ne bi jasno i nedvosmisleno informirao svoje kupce o mogućnostima podnošenja pritužbi. Uvažavajući to da okrivljenici nisu sporili kako je došlo do određenog propusta, štoviše potvrdili su kako su uobičajeno zahtijevali original ambalažu proizvoda i očitovali su se na način da im nije poznato tko je od djelatnika na prodajnom mjestu kontaktirao s potrošačem EF, ali da su spremni propust otkloniti sukladno traženju potrošača, u cijelosti je nejasno koje to navode obrane prvostupanjski sud smatra nevjerodostojnima i zašto ih smatra nevjerodostojnima. Budući je Općinski prekršajni sudu u Splitu, Stalna služba u Sinju propustio na opisani način i s potrebitom sigurnošću utvrditi sve elemente prekršaja, osobito stupanj krivnje, ne može se prihvatiti kao pravilna istog o krivnji okrivljenika. Prema shvaćanju okrivljenika postojale su okolnosti za oslobođenje kazne iz čl. 38. Prekršajnog zakona koji daje ovlasti sudu da cijeneći sve odlučne činjenice svakog pojedinog slučaja, utvrdi postoje li razlozi koji bi opravdavali oslobođenje od kazne.

Nadalje, upire se na to kako je I-okrivljenik fizička osoba koja nikada ranije nije prekršajno kažnjavana pa su u odnosu na istoga tim više postojale zakonske pretpostavke oslobođenja od kazne. Okrivljenici ističu kako odluka o prekršajnopravnoj sankciji nije donesena sukladno s pravilima o vrstama i mjerama kazne iz čl. 36. Prekršajnog zakona kojim je jasno određeno kako se kazna izriče temeljem stupnja krivnje, opasnosti djela i svrhe kažnjavanja, pa okrivljenici osporavaju visinu izrečenih novčanih kazni. Uvidom u sadržaj presude Pp-11817/2021 uopće nije moguće utvrditi je li izveden dokaz saslušanjem II-okrivljenika VF pa već navedeno upućuje na povredu pravila prekršajnog postupka. Okrivljenici su podneskom upućenim poštom uz preporuku dana 25.5.2022. zamolili odgodu rasprave zbog nemogućnosti pristupa ročištu II-okrivljenog ZF uz dostavu dokaza o spriječenosti, a unatoč tome, zakazano ročište nije odgođeno, a uvidom u obrazloženje prvostupanjske odluke nije moguće utvrditi je li u daljnjem tijeku postupka saslušan ZF i na koji je način vrednovan njegov iskaz.

4. Žalitelji predlažu da se iz razloga iznijetih u žalbi, ista prihvati.

5. Žalba je neosnovana.

6. Odlučujući o žalbi te ispitujući pobijanu presudu u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona (NN 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22), uz ocjenu navoda žalbe, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je utvrdio da presudom nisu na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava i da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona, kao i da nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, a na što sud pazi po službenoj dužnosti, te je našao da je Općinski prekršajni sud u Splitu, Stalna služba u Sinju točno utvrdio činjenično stanja i na temelju utvrđenog činjeničnog stanja pravilno pravno označio djelo.

7. Naime, prvostupanjski sud je na temelju obrane okrivljenika, iskaza svjedokinje ĆF, više tržišne inspektorice, te svjedoka ŠF, kao i uvida u priloženu dokumentaciju, imao valjane osnove za utvrditi da su se u ponašanju okrivljenika ostvarila sva bitna obilježja prekršaja iz članka 138. stavka 1. podstavka 49. i stavka 2. Zakona o zaštiti potrošača.

8. Navodi žalitelja da su okrivljenici jasno obrazložili kako su originalnu ambalažu zahtijevali isključivo obzirom na zahtjeve servisera koji je uvjetovao pružanje usluga dostavljanjem originalne ambalaže da bi u konačnici i sam serviser obavijestio okrivljenike kako više ne inzistira na takvom uvjetu, neosnovani su.

9. Naime, prekršajnom odredbom članka 138. stavka 1. podstavka 49. i stavka 2. Zakona o zaštiti potrošača propisano je u slučaju robe s materijalnim nedostatkom nije, prema izboru potrošača, uklonio nedostatak na robi, nije predao drugu robu bez nedostatka, nije snizio cijenu te nakon isteka naknadnog razumnog roka za ispunjenje, odnosno i bez ostavljanja naknadnog roka za ispunjenje u slučaju ako je nakon obavijesti o nedostacima izjavio da neće ispuniti ugovor ili ako iz okolnosti konkretnog slučaja očito proizlazi da neće moći ispuniti ugovor ni u naknadnom roku, nije na zahtjev potrošača vratio iznos plaćen za tu robu ili nije ispunio drugu obvezu koju je bio dužan ispuniti sukladno odredbama Zakona o obveznim odnosima o odgovornosti za materijalne nedostatke (članak 43. stavak 2.), te je materijalnom odredbom članka 43. stavka 2. Zakona o zaštiti potrošača propisano da u slučaju materijalnog nedostatka na robi na odnose potrošača i trgovca primjenjuju se odredbe Zakona o obveznim odnosima o odgovornosti za materijalne nedostatke stvari.

10. Slijedom navedenoga, odredbama Zakona o zaštiti potrošača, te isto tako niti odredbama Zakona o obveznim odnosima, nije propisano da se kupljena stvar s materijalnim nedostatkom prilikom reklamacije mora vratiti u originalnom pakiranju, pa time niti trgovac nije ovlašten odbiti primitak kupljene svari s materijalnim nedostatkom iz tog razloga, pa okrivljenici nisu smjeli postupati po traženju servisera koje je protuzakonito.

11. Nadalje, neosnovano ističu žalitelji da na strani okrivljenika nije postojala namjera počinjenja prekršaja, budući je iz pisane obrane okrivljenika vidljivo da se radilo o njihovoj uobičajenoj praksi, što je sve prvostupanjski sud valjano obrazložio, što ukazuje na namjeru okrivljenika za takvim postupanjem, pa isticanje žalitelja da životno je logično kako okrivljenik kod kojega postoji namjera počinjenja prekršajnog djela ili bilo kojeg drugog djela protivnog zakonu, prvenstveno ne bi jasno i nedvosmisleno informirao svoje kupce o mogućnostima podnošenja pritužbi, neprihvatljivo je, jer navedeno nije životno niti logično, a posebno nije u skladu s naprijed navedenim zakonskim odredbama, pa pravilno prvostupanjski sud nije prihvatio takvu obranu okrivljenika, te istu ocijenio kao neuvjerljivom.

12. U vezi navoda žalitelja da su podneskom upućenim poštom uz preporuku dana 25.5.2022. zamolili odgodu rasprave zbog nemogućnosti pristupa ročištu II-okrivljenog ZF uz dostavu dokaza o spriječenosti, a unatoč tome, zakazano ročište nije odgođeno, ističe se da konferencija za zaposlenike nikako ne može biti opravdani razlog za odgodu ročišta glavne rasprave pred sudom, a posebno ne na temelju preslike letka, te također isticanje žalitelja da uvidom u obrazloženje prvostupanjske odluke nije moguće utvrditi je li u daljnjem tijeku postupka saslušan ZF i na koji je način vrednovan njegov iskaz, neutemeljeno je, budući su okrivljenici u tijeku postupka svoju obranu iznijeli pisanim putem, pa nije bila potrebna posebna usmena izjava II-okr. odgovorne osobe.

13. Također, navodi žalitelja da ustraju u tome kako zbog svih bitnih činjenica te poštujući načelo naknadnog ispunjenja i nije postojala potreba za izricanjem prekršajnopravne sankcije u ovom prekršajnom postupku, pa traže primjenu članka 38. Prekršajnog zakona odnosno oslobođenje od kazne, neosnovano su, budući je u postupku utvrđeno da je I-okr pravna osoba već ranije kažnjavana za istovrsni prekršaj, te iako II-okr. odgovorna osoba nije do sada prekršajno kažnjavana, navedena olakotna okolnost ne predstavlja zakonsku osnovu za primjenu instituta oslobođenja od kazne, a sama izjava okrivljenika da kako su voljni i spremni potrošaču zamijeniti proizvod za novi ispravni proizvod, nikako ne može biti razlog za primjenu navedenog instituta.

14. Imajući u vidu utvrđeno činjenično stanje i pravnu oznaku djela, ovaj sud je našao da su izrečene novčane kazne okrivljenicima za navedeno djelo u granicama zakona, te nisu prestroge, jer je za prekršaj iz članka 138. stavka 1. točke 49. i stavka 2. Zakona o zaštiti potrošača za pravnu osobu bila propisana novčana kazna u rasponu od 10.000,00 do 100.000,00 kn, a za odgovornu osobu u rasponu od 10.000,00 do 15.000,00 kn, a sve odlučne okolnosti za odmjeru kazne u dovoljnoj su mjeri cijenjen u korist okrivljenika, te je isto tako pravilno cijenjena kao otegotna okolnost I-okr. pravnoj osobi ranija kažnjavanost za istovrsni prekršaj.

15. Kako je odredbom članka 138. stavka 2. točke 3. podtočke c) Prekršajnog zakona propisano da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju i paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi okrivljenika, to je na temelju članka 139. stavka 3. i 5. Prekršajnog zakona, obvezan svaki okrivljenik na naknadu paušalnog iznosa troškova drugostupanjskog prekršajnog postupka, uzimajući u obzir složenost i duljinu postupka.

16. Iz navedenih razloga, na temelju članka 205. Prekršajnog zakona, valjalo je žalbu okrivljenika odbiti kao neosnovanu i prvostupanjsku presudu potvrditi.

U Zagrebu 12. ožujka 2025.

Zapisničarka:

Predsjednik vijeća:

Diana Pavlečić v.r.

Mario Soljačić v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu u 6 otpravaka: za spis, okrivljenike, branitelja i tužitelja.