Republika Hrvatska
Županijski sud u Dubrovniku
Dubrovnik
Poslovni broj: Gž-658/2022-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Dubrovniku po sucu Srđanu Kuzmaniću kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice AG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] koju kao punomoćnik zastupa Tomislav Miličević, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Miličević & Šupuković d.o.o., Zagreb, protiv tuženika Generali osiguranje d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 284, OIB: 10840749604, radi naknade štete, odlučujući o tužiteljičinoj žalbi izjavljenoj protiv točki III i IV izreke presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-1017/2018-37 od 13. svibnja 2022., 12. ožujka 2025.
p r e s u d i o j e
I. Tužiteljičina žalba se odbija kao neosnovana te se u pobijanim točkama III. i IV. izreke potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-1017/2018- 37 od 13. svibnja 2022.
II. Odbija se kao neosnovan tužiteljičin zahtjev za naknadu troška žalbe .
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom odlučeno je doslovce:
" I. Nalaže se tuženiku da tužiteljici isplati iznos od 14.928,00 kn sa zateznim kamatama tekućim od 20. prosinca 2017. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.
II. Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi prouzrokovan parnični trošak u iznosu od 9.049,46 kn sa zateznim kamatama tekućim od 13. svibnja 2022. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.
III. Odbija se preostali dio tužbenog zahtjeva tužiteljice u iznosu od 3.732,00 kn sa zateznim kamatama.
IV. Odbija se preostali dio zahtjeva tužiteljice za naknadu parničnog troška u iznosu od
5.338,04 kn sa zateznim kamatama."
2. Protiv točke III i IV izreke pobijane presude tužiteljica je pravodobno izjavila žalbu zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. točki 1. do 3. Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP). Tužiteljica predlaže preinačiti prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu te prihvatiti tužbeni zahtjev u cijelosti i naložiti tuženiku naknaditi joj parnični trošak kako je traženo troškovnikom predanim na ročištu glavne rasprave uvećan za trošak žalbenog postupka.
3. Na žalbu nije odgovoreno.
4. Žalba nije osnovana.
5. Predmet spora je tužiteljičin zahtjev za naknadu neimovinske štete te naknadu imovinske štete za tuđu pomoć i njegu iz štetnog događaja od 28. svibnja 2017., kad je ista stradala kao putnik u autobusu.
6. Tužiteljica je tužbom potraživala od tuženika iznos od 17.500,00 kn sa zateznim kamatama od 20. prosinca 2017. pa do isplate, kao i naknadu troškova parničnog postupka sa zateznim kamatama od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate.
7. Nakon provedenog medicinskog vještačenja tužiteljica je podneskom od 14. rujna 2020. preinačila tužbu povećavši tužbeni zahtjev, tako da potražuje ukupno iznos od 18.660,00 kn sa zateznim kamatama tekućim od 20. prosinca 2017. pa do isplate, uz naknadu troškova parničnog postupka sa zateznim kamatama tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate.
8. Žalbenim navodima tužiteljica osporava doprinos nastanku štetnog događaja zbog nekorištenja sigurnosnog pojasa podredno osporavajući i utvrđeni omjer doprinosa.
9. Tužiteljica tvrdi da prvostupanjska presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, jer nema razloga o odlučnim činjenicama, razlozi presude da su nejasni i proturječni, a da o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih isprava te nalaza i mišljenja liječnika vještaka.
10. Suprotno tome, prema ocjeni ovoga suda, pobijana presuda se može ispitati, jer je prvostupanjski sud svoje stajalište o osnovanosti tužbenog zahtjeva obrazložio jasnim, relevantnim i valjanim razlozima u kojima nema proturječnosti na koje se tužiteljica poziva u žalbi, pa nije ostvaren žalbeni razlog iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a.
11. Ispitujući dalje prvostupanjsku presudu u granicama žalbenih razloga, kao i razloga na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (odredba članka 365. stavka 2. ZPP-a), ovaj sud je utvrdio da nisu ostvarene ni ostale bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točki 2, 4, 8, 9, 13. i 14. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.
12. Iz provedenih dokaza tijekom prvostupanjskog postupka slijedi:
– da je tužiteljica, 28. svibnja 2017. stradala kao putnica na prvom sjedištu iza vozača autobusa prijevoznika „Črnja Tours“, a koji je osiguran kod tuženika po polici osiguranja od automobilske odgovornosti, broj police: [broj police]), pri čemu nije bila vezana sigurnosnim pojasom
– da se tuženica 19. prosinca 2017. odštetnim zahtjevom obratila tuženiku koji je odštetni zahtjev odbio kao neosnovan
– da prema nalazu i mišljenju vještaka prometne struke (stranica 40 - 41 spisa) proizlazi kako je neoprezna radnja skretanja motocikla bila uzrokom nastanka ovog štetnog događaja, a zbog koje je vozač autobusa bio prisiljen naglo zakočiti
– da prema nalazu i mišljenju vještaka medicinske struke (stranice spisa 48 - 49) proizlazi kako u uvjetima naglog kočenja autobusa na tijela putnika djeluje sila usporenja (deceleracije) koja uzrokuje njihovo polijetanje prema naprijed i posljedično ozljeđivanje, te da u konkretnom slučaju do ozljeđivanja ne bi ni došlo da je tužiteljica bila vezana sigurnosnim pojasom
– da je tužiteljica u predmetnom štetnom događaju zadobila istegnuće vrata (trzajna ozljeda), natučenje donjeg dijela leđa (područje slabinsko-križne kralježnice), praćeno krvnim podljevima
– da je radi utvrđenja opsega štete provedeno medicinsko vještačenje (stranice spisa 77-78) kojim je utvrđeno da su tuženici zaostale trajne posljedice od 2-3% te da je trpjela bol jakog intenziteta u trajanju od 1 dana, srednjeg intenziteta 5 dana i manjeg intenziteta 45 dana
– da je primarni strah bio jačeg intenziteta i kratkotrajan te da je u daljnjem tijeku tijeku liječenja postojao tzv. sekundarni strah, koji nastaje uslijed tjelesnih ozljeda i to strah jačeg intenziteta u trajanju od 1 dan, srednjeg intenziteta 5 dana, dok se potom nastavlja stanje tzv. kasnog straha u vidu bojaznosti i zabrinutosti od 35 dana kumulativno
– da je tužiteljica bila potrebna tuđa pomoć i njega 2 sata dnevno kroz 45 dana
13. Polazeći od navedenog prvostupanjski sud je utvrdio tuženikovu odgovornost za štetu, kao i tužiteljičin doprinos nastanku štetnog događaja od 20% zbog nekorištenja sigurnosnog pojasa u smislu članka 1067. stavka 3. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21, 114/22,156/22 155/23).
14. Uzimajući u obzir sve kvalifikatorne okolnosti utvrđene provedenim vještačenjima kao i okolnostima slučaja prvostupanjski je sud u točki I izreke presude pravilno naložio tuženiku isplatu iznosa 14.928,00 kn i to s osnove neimovinske štete 13.200,00 kn, a s osnove imovinske štete 1.728,00 sa zateznim kamatama koje teku od 20. prosinca 2017. (dan nakon podnošenja odštetnog zahtjeva), dok je u točki III. odbio preostali dio tužbenog zahtjeva tužiteljice u iznosu od 3.732,00 kn sa zateznim kamatama.
15. Ovaj sud u cijelosti prihvaća činjenična utvrđenja i činjenično-pravne zaključke prvostupanjskog suda iz pobijanog dijela presude, kao i primjenu materijalnog prava, koji nisu dovedeni u sumnju žalbenim navodima.
16. Protivno žalbenim tvrdnjama, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da je na sjedištima autobusa koji je sudjelovao u prometnoj nesreći bilo sigurnosnih pojaseva. To u svom iskazu navodi saslušani svjedok UG, vozač predmetnog autobusa, koji je naveo da je taj autobus na svim sjedištima imao sigurnosne pojaseve, a na to upućuje i sam tužiteljičin navod iz iskaza prilikom njenog saslušanja, da je u prekršajnom postupku kažnjena opomenom zbog nekorištenja sigurnog pojasa, pa je i iz toga zaključiti da su u autobusu oni postojali.
17. I odbijajući dio odluke o troškovima postupka (točka IV izreke) je u svemu zakonit i pravilan.
18. Cijeneći navedeno temeljem članka 368. stavka 1., žalba je odbijena kao neosnovana i potvrđeno je prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu.
19. Tužitelj nije uspio sa žalbom pa je njegov zahtjev za naknadu troškova žalbe odbijen kao neosnovan (članak 166. u vezi s člankom 154. stavkom 1. ZPP-a).
Dubrovnik, 12. ožujka 2025.
S u d a c:
Srđan Kuzmanić
