Republika Hrvatska
Županijski sud u Varaždinu
Stalna služba u Koprivnici
Koprivnica, Hrvatske državnosti 5
Poslovni broj: Gž-958/2024-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E N J E
Županijski sud u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Tatjane Kučić kao predsjednice vijeća te Veljka Kučekovića kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Vesne Rep kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ŽT (ranije: Ž) iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Frani Bazini, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, zastupanog po punomoćnici Mateji Vidaković, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Glamuzina & Grošeta d.o.o. iz Zagreba, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-2740/2023-9 od 25. travnja 2024., na nejavnoj sjednici vijeća održanoj 12. ožujka 2025.,
p r e s u d i o j e i r i j e š i o j e
I. Odbija se tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-2740/2023-9 od 25. travnja 2024.
II. Odbija se tuženikov zahtjev za naknadu parničnog troška drugostupanjskog postupka u iznosu od 456,54 EUR (četiristo pedeset šest eura i pedeset četiri centa) sa zateznim kamatama.
Obrazloženje
1. Prvostupanjski sud donio je presudu čija izreka glasi:
«I. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, da tužiteljici ŽT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 2.557,04 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom:
na iznos od 1,54 EUR od 21.11.2007. godine do isplate
na iznos od 0,98 EUR od 21.12.2007. godine do isplate
na iznos od 2,93 EUR od 22.01.2008. godine do isplate
na iznos od 4,00 EUR od 21.02.2008. godine do isplate
na iznos od 5,83 EUR od 21.03.2008. godine do isplate
na iznos od 3,07 EUR od 22.04.2008. godine do isplate
na iznos od 2,00 EUR od 21.05.2008. godine do isplate
na iznos od 3,36 EUR od 21.06.2008. godine do isplate
na iznos od 1,37 EUR od 22.07.2008. godine do isplate
na iznos od 1,47 EUR od 21.08.2008. godine do isplate
na iznos od 2,65 EUR od 23.09.2008. godine do isplate
na iznos od 11,57 EUR od 21.10.2008. godine do isplate
na iznos od 5,59 EUR od 21.11.2008. godine do isplate
na iznos od 13,19 EUR od 23.12.2008. godine do isplate
na iznos od 14,36 EUR od 21.01.2009. godine do isplate
na iznos od 14,89 EUR od 21.02.2009. godine do isplate
na iznos od 13,80 EUR od 19.03.2009. godine do isplate
na iznos od 14,08 EUR od 17.04.2009. godine do isplate
na iznos od 11,80 EUR od 19.05.2009. godine do isplate
na iznos od 10,11 EUR od 16.06.2009. godine do isplate
na iznos od 10,56 EUR od 15.07.2009. godine do isplate
na iznos od 11,45 EUR od 14.08.2009. godine do isplate
na iznos od 11,37 EUR od 15.09.2009. godine do isplate
na iznos od 10,47 EUR od 15.10.2009. godine do isplate
na iznos od 12,16 EUR od 14.11.2009. godine do isplate
na iznos od 13,51 EUR od 15.12.2009. godine do isplate
na iznos od 15,42 EUR od 16.01.2010. godine do isplate
na iznos od 14,98 EUR od 13.02.2010. godine do isplate
na iznos od 17,59 EUR od 13.03.2010. godine do isplate
na iznos od 17,09 EUR od 15.04.2010. godine do isplate
na iznos od 18,06 EUR od 14.05.2010. godine do isplate
na iznos od 26,39 EUR od 15.06.2010. godine do isplate
na iznos od 24,67 EUR od 13.07.2010. godine do isplate
na iznos od 29,91 EUR od 13.08.2010. godine do isplate
na iznos od 28,10 EUR od 15.09.2010. godine do isplate
na iznos od 25,19 EUR od 14.10.2010. godine do isplate
na iznos od 31,33 EUR od 13.11.2010. godine do isplate
na iznos od 39,15 EUR od 14.12.2010. godine do isplate
na iznos od 33,62 EUR od 14.01.2011. godine do isplate
na iznos od 35,56 EUR od 15.02.2011. godine do isplate
na iznos od 33,09 EUR od 16.03.2011. godine do isplate
na iznos od 33,53 EUR od 15.04.2011. godine do isplate
na iznos od 44,01 EUR od 14.05.2011. godine do isplate
na iznos od 45,03 EUR od 15.06.2011. godine do isplate
na iznos od 53,57 EUR od 16.07.2011. godine do isplate
na iznos od 49,09 EUR od 23.08.2011. godine do isplate
na iznos od 44,18 EUR od 13.09.2011. godine do isplate
na iznos od 43,16 EUR od 13.10.2011. godine do isplate
na iznos od 42,79 EUR od 15.11.2011. godine do isplate
na iznos od 45,10 EUR od 15.12.2011. godine do isplate
na iznos od 47,12 EUR od 12.01.2012. godine do isplate
na iznos od 47,39 EUR od 14.02.2012. godine do isplate
na iznos od 45,99 EUR od 13.03.2012. godine do isplate
na iznos od 46,94 EUR od 14.04.2012. godine do isplate
na iznos od 47,58 EUR od 12.05.2012. godine do isplate
na iznos od 46,50 EUR od 15.06.2012. godine do isplate
na iznos od 46,78 EUR od 17.07.2012. godine do isplate
na iznos od 45,97 EUR od 14.08.2012. godine do isplate
na iznos od 44,21 EUR od 13.09.2012. godine do isplate
na iznos od 46,08 EUR od 13.10.2012. godine do isplate
na iznos od 46,98 EUR od 13.11.2012. godine do isplate
na iznos od 46,35 EUR od 11.12.2012. godine do isplate
na iznos od 42,82 EUR od 11.01.2013. godine do isplate
na iznos od 45,82 EUR od 12.02.2013. godine do isplate
na iznos od 46,08 EUR od 13.03.2013. godine do isplate
na iznos od 44,91 EUR od 12.04.2013. godine do isplate
na iznos od 41,25 EUR od 15.05.2013. godine do isplate
na iznos od 41,16 EUR od 12.06.2013. godine do isplate
na iznos od 42,06 EUR od 12.07.2013. godine do isplate
na iznos od 43,50 EUR od 15.08.2013. godine do isplate
na iznos od 45,49 EUR od 13.09.2013. godine do isplate
na iznos od 44,46 EUR od 15.10.2013. godine do isplate
na iznos od 45,19 EUR od 15.11.2013. godine do isplate
na iznos od 46,02 EUR od 14.12.2013. godine do isplate
na iznos od 46,53 EUR od 11.01.2014. godine do isplate
na iznos od 47,62 EUR od 12.02.2014. godine do isplate
na iznos od 47,26 EUR od 12.03.2014. godine do isplate
na iznos od 46,06 EUR od 12.04.2014. godine do isplate
na iznos od 45,67 EUR od 15.05.2014. godine do isplate
na iznos od 45,85 EUR od 17.06.2014. godine do isplate
na iznos od 47,21 EUR od 15.07.2014. godine do isplate
na iznos od 48,36 EUR od 09.08.2014. godine do isplate
na iznos od 48,12 EUR od 16.09.2014. godine do isplate
na iznos od 48,96 EUR od 14.10.2014. godine do isplate
i to do 31. prosinca 2007. po kamatnoj stopi koju određuje čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. godine do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. godine pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.
II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu od 1.163,49 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 25. travnja 2024. godine pa do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.»
2. Protiv presude žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. (pročišćeni tekst), 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22.; dalje: ZPP) i predlaže da se pobijana presuda preinači, a podredno da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba nije osnovana.
5. Suprotno žalbenim navodima, pobijana presuda je valjano obrazložena i neproturječna te se može ispitati pa nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 11. ZPP-a, a niti koja od drugih bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju članka 365. stavak 2. ZPP-a.
6. Prvostupanjski sud je utvrdio da među strankama nije sporno:
- da su tužiteljica kao korisnica kredita i tuženik kao kreditor 11. listopada 2007. zaključili Ugovor o kreditu za iznos od 12.322,14 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste tuženika važeće na dan korištenja kredita
- da su stranke povrat kredita vezale uz srednji tečaj tuženika za CHF na dan dospijeća pojedinih anuiteta otplate kredita.
6.1. Prvostupanjski sud je nadalje utvrdio, pozivajući se na pravomoćnu presudu Trgovačkog suda u Zagrebu br. P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., da je tuženik, sklapajući sa tužiteljicom Ugovor o kreditu koji je sadržavao spornu ugovornu odredbu o valutnoj klauzuli, postupio suprotno odredbama članaka 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 79/07.; dalje: ZZP) jer kao trgovac nije tužiteljicu kao potrošača u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnog ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana zbog čega je sporna ugovorna odredba nepoštena te stoga ništetna temeljem članka 103. stavak. 1. toga zakona.
6.2. Tijekom postupka nije bilo sporno da je tužiteljica, vraćajući kredit, platila ukupno 2.557,04 eura više nego što bi platila ukoliko bi se povrat kredita obračunao prema tečaju za CHF koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu pa je prvostupanjski sud pobijanom presudom obvezao tuženika da navedeni iznos tužiteljici plati temeljem članka 1111. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18.; dalje: ZOO) sa zateznim kamatama i da joj naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 1.163,49 eura.
6.3. Tuženik se žali navodeći u žalbi da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je utvrdio da je ništetna sporna ugovorna odredba kojom su iznosi pojedinih anuiteta povrata kredita vezani za tečaj CHF koji će biti na snazi u vrijeme dospijeća tih anuiteta.
6.4. Međutim, prvostupanjski sud je pravilno pošao od utvrđenja iz presude i rješenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-2221/18-11 od 3. rujna 2019. kojom je potvrđena presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž- 6632/17-10 od 14. lipnja 2018. u dijelu kojim je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. kojom je utvrđeno da je tuženik u razdoblju od 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača-korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditu koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe tako da je ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditu ugovorena valutna klauzula u kojoj je vezana glavnica za švicarski franak, a da pri sklapanju i u vrijeme sklapanja tih ugovora nisu kao trgovci potrošača u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke temeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u vezi sa sklapanjem tih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, čime je tuženik postupio suprotno odredbi članka 96. i 97. tada važećeg ZZP.
6.5. Pravilno je shvaćanje prvostupanjskog suda da citirane presude koje su donesene u postupku zaštite kolektivnih prava i interesa koje su pokrenuli potrošači, na temelju članka 502.c ZPP-a obvezuju ostale sudove u pojedinačnim sporovima radi individualne zaštite potrošača, pa se je tužiteljica u ovom postupku mogla pozvati na sadržaj navedenih odluka radi individualne pravne zaštite, a sud je bio dužan te odluke uzeti u obzir. Ovdje treba reći da je u gore navedenim postupcima vođenim radi zaštite kolektivnih interesa potrošača mjerodavan bio samo onaj dio predugovorne faze u kojem je pojedina banka komunicirala općenito sa svim potrošačima, banci nepoznatim i apstraktnim fizičkim osobama. Slijedom navedenoga, tuženik je u ovom pojedinačnom potrošačkom sporu imao mogućnost dokazivati da su tužiteljici prilikom pregovora o sklapanju predmetnog Ugovora o kreditu dane odgovarajuće obavijesti o spornoj odredbi kojom je ugovorena valutna klauzula u CHF, no prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da tuženik to nije dokazao. Stoga nisu osnovani žalbeni navodi u kojima tuženik iznosi svoje razloge za tvrdnju da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo ili da je pogrešno postupio kada neko materijalno pravo nije primijenio.
6.6. Tuženik se nadalje žali zbog toga što su tužitelju na pojedine iznose njegovih tražbina dosuđene zatezne kamate od dana plaćanja pojedinih rata otplate kredita. Međutim, prvostupanjski sud je tu pravilno primijenio odredbu članka 1115. ZOO-a kojom je propisano da kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva. Tuženik je kao pravna osoba koja obavlja bankarske poslove morao znati da su sporne ugovorne odredbe ništetne već prilikom sklapanja predmetnog ugovora, a zbog razloga navedenih u gore spomenutoj presudi Trgovačkog suda u Zagrebu pa je stoga prvostupanjski sud pravilno ocijenio da je tuženik nepošteni stjecatelj i pravilno mu je naložio da tužitelju plati zatezne kamate od dana stjecanja.
6.7. Tuženik se nadalje žali navodeći da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio da nije nastupila zastara tužiteljičine tražbine. Vrhovni sud Republike Hrvatske je na sjednici Građanskog odjela održanoj 30. siječnja 2020. zauzeo pravno shvaćanje da zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. ZOO/05 (članak 104. stavak 1. ZOO/91) kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora. Također, na sjednici Građanskog odjela VSRH od 31. siječnja 2022. godine izraženo je mišljenje o potrebi dodatnog tumačenja i objašnjenja shvaćanja iz revizijske odluke br. Rev- 2245/2017-2 od 20. ožujka 2018. i pravnog shvaćanja Građanskog odjela VSRH br. Su-IV-47/2020-2 od 30. siječnja 2020. te je VSRH zauzeo objedinjeno pravno shvaćanje o početku tijeka zastare u slučaju restitucijskih zahtjeva kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi u CHF, a koje prihvaća i ovaj sud, prema kojem, ako je ništetnost ustanovljena, kao u ovom slučaju već u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok, sukladno tekstu oba pravna shvaćanja, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite. Prema tome, opći petogodišnji rok zastare za povrat iznosa zbog ništetne valutne klauzule je počeo teći 14. lipnja 2018. (nakon pravomoćno utvrđene ništetnim glavnice vezane uz švicarski franak u kolektivnom sporu koja je utvrđena pravomoćnom presudom Visokog trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Pž- 6632/17 i prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da nije nastupila zastara tužiteljičine tražbine budući da je njezina tužba podnesena 19. travnja 2023. čime je prekinut tijek zastare.
6.8. Tuženik se žali i protiv odluke o naknadi parničnog troška navodeći da je prvostupanjski sud tužiteljici dosudio trošak pristupa na ročište za objavu presude, a što je bilo nepotrebno za vođenje parnice u smislu članka 155. ZPP-a jer je sukladno članku 335. stavak 10. ZPP-a propisana obveza suda da istakne presudu na internetskoj stranici e-oglasna ploča sudova. Međutim, obzirom da je u Tbr. 9.3. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23.; dalje: Tarifa) propisano da odvjetniku pripada nagrada za pristup na ročište na kojem se objavljuje presuda, tužiteljica ima pravo na taj trošak te je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je tužiteljici taj trošak i dosudio.
6.9. Zbog navedenih razloga je tuženikova žalba odbijena kao neosnovana na temelju članka 368. stavak 1. ZPP-a i potvrđena je prvostupanjska presuda. Zbog istog razloga je odbijen tuženikov zahtjev za naknadu parničnog troška drugostupanjskog postupka u iznosu od 456,54 eura.
Koprivnica, 12. ožujka 2025.
Predsjednica vijeća
Tatjana Kučić
