Republika Hrvatska
Županijski sud u Varaždinu
Stalna služba u Koprivnici
Koprivnica, Hrvatske državnosti 5
Poslovni broj: Gž-1603/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Županijski sud u Varaždinu – Stalna služba u Koprivnici kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinje Tatjane Kučić kao predsjednice vijeća te sudaca Veljka Kučekovića kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Vesne Rep kao članice vijeća, u jednostavnom postupku stečaja nad imovinom potrošača KS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], odlučujući o žalbi vjerovnika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Margaretska 3, Zagreb, OIB:02958272670, Područna ustrojstvena jedinica Rijeka, Rijeka, Slogin kula 1, zastupanog po punomoćnici NS, dipl.iur. zaposleniku vjerovnika, protiv rješenja Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Sp-29/2024-6 od 11. studenoga 2024., na nejavnoj sjednici vijeća održanoj 12. ožujka 2025.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba vjerovnika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje kao neosnovana i potvrđuje se rješenje Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Sp-29/2024- 6 od 11. studenoga 2024. u dijelu u kojem je potrošač KS oslobođen obveze po osnovi za plaćanje broj UP/I-415-02/2021-001/01871 izdavatelja Porezne uprave Rijeka, a vjerovnika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje.
Obrazloženje
1. Prvostupanjski sud donio je rješenje kojim je otvoren i zaključen jednostavni postupak stečaja nad imovinom potrošača te je potrošač oslobođen preostalih postojećih obveza.
2. Protiv dijela rješenja kojim je potrošač oslobođen obveze u odnosu na osnovu UP/I- 415-02/2021-001/01871 izdavatelja Porezne uprave Rijeka, a vjerovnika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje (dalje: HZZO) žali se HZZO svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. (pročišćeni tekst), 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23.; dalje: ZPP) a koji se ovdje primjenjuje na temelju članka 10. Stečajnog zakona ("Narodne novine" broj 71/15 i 104/17 - dalje: SZ) u vezi s člankom 23. Zakona o stečaju potrošača ("Narodne novine" broj 100/15., 67/18. i 36/22.; dalje: ZSP) i predlaže da se prvostupanjsko rješenje preinači.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba nije osnovana.
5. Suprotno žalbenim navodima, pobijano rješenje je valjano obrazloženo i neproturječno te se može ispitati pa nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 11. ZPP, a niti koja od drugih bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju članka 365. stavka 2. ZPP.
5.1. HZZO se žali navodeći da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu postupka iz članka 21. stavak 2. ZSP-a jer je odluku donio sudski savjetnik, a ne sudac pojedinac. Međutim, ovaj postupak je jednostavni postupak stečaja potrošača, a člankom 79.s ZSP-a je propisano da su sudski savjetnici ovlašteni provoditi jednostavni postupak stečaja potrošača i donositi odluke. Stoga taj žalbeni razlog nije osnovan.
6. U ovom predmetu je na temelju prijedloga Financijske agencije za provedbu jednostavnog postupka stečaja potrošača proveden jednostavni postupak stečaja potrošača te je potrošač oslobođen postojećih obveza, između ostalog i obveze u odnosu na osnovu UP/I- 415-02/2021-001/01871 izdavatelja Porezne uprave Rijeka, a vjerovnika HZZO.
6.1. HZZO u žalbi navodi da predmetna osnova za plaćanje nije bila evidentirana kao neizvršena osnova za plaćanje u neprekinutom razdoblju dužem od tri godine pa stoga nema niti uvjeta za otvaranje jednostavnog stečaja potrošača iz članka 79.a stavak 2. ZSP. Međutim, prema pravnom shvaćanju izraženom u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev 36/2023-2 od 19. rujna 2023., a kojeg prihvaća i ovaj sud, razdoblje od tri godine iz članka 79.a stavak 2. ZSP-a utvrđuje se na temelju trajanja ukupne blokade po svim osnovama koje su (ikad) bile upisane u Očevidniku, a ne samo obzirom na trajanje blokade na temelju osnova za koje je pokrenut postupak stečaja. Iz podataka koje je sudu dostavila Financijska agencija, odnosno iz popisa neizvršenih osnova za plaćanje po članku 79.a stavak 2. ZSP-a koje su na dan otvaranja ovog postupka bile evidentirane u Očevidniku kao neizvršene osnove za plaćanje ne proizlazi da su evidentirane duže od tri godine obzirom da je najstarija osnova za plaćanje evidentirana 15. siječnja 2022. Međutim, sukladno gore navedenom pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske, valja uzeti u obzir trajanje blokada po svim osnovama koje su ikad bile upisane u Očevidniku. Iz podataka koje je sudu dostavila Financijska agencija proizlazi da je ona na temelju članka 12. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima prestala izvršavati osnove za plaćanje čiji ukupni iznos glavnica iznosi 54.161,50 eura. Člankom 12. stavak 1. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima ("Narodne novine" br. 68/18., 2/20., 47/20., 46/20., 83/20., 133/20.) propisano je da ako se tražbina iz osnove za plaćanje ne naplati od ovršenika fizičke osobe u cijelosti u roku od tri godine od primitka u Agenciju, nakon što po toj osnovi za plaćanje nije bilo nikakvih naplata posljednjih šest mjeseci uzastopno s računa tog ovršenika, Agencija prestaje s izvršavanjem te osnove za plaćanje za ovršenika iz osnove za plaćanje za kojeg su zadovoljeni navedeni uvjeti. Dakle, očigledno je da su u Očevidnik bile upisane osnove za plaćanje duže od tri godine budući da ih je Financijska agencija prestala izvršavati na temelju citirane zakonske odredbe pa je stoga ispunjen zakonski uvjet iz članka 79.a stavak 2. ZSP-a za provođenje ovog postupka, a taj je da je razdoblje u kojem je potrošač imao jednu ili više evidentiranih neizvršenih osnova za plaćanje neprekinuto trajalo duže od tri godine.
6.2. HZZO se nadalje žali navodeći u žalbi da prvostupanjski sud nije obrazložio zašto i u odnosu na predmetnu osnovu nije udovoljeno da se ista uvrsti u neizvršene osnove za koje nije udovoljeno za provedbu jednostavnog postupka stečaja potrošača. Prvostupanjski sud je jedino u odnosu na osnove iz članka 79.a stavak 3. ZSP-a, dakle u odnosu na osnove koje je Financijska agencija prestala izvršavati na temelju članka 12. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima, utvrdio da nije udovoljeno zakonskim uvjetima za provedbu jednostavnog postupka stečaja potrošača budući da ukupni iznos glavnica iz tih osnova iznosi 54.161,50 eura, a što je više od 20.000,00 kuna koliko iznosi zakonska granica za provedbu jednostavnog postupka stečaja potrošača. Predmetna osnova nema status osnove koju je Financijska agencija prestala izvršavati na temelju članka 12. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima već se radi o osnovi iz članka 79.a stavak 2. ZSP-a, a zbroj glavnica po svim predmetnim osnovama za plaćanje iz članka 79.a stavak 2. ZSP-a iznosi 1.320,97 eura što je manje od zakonske granice od 20.000,00 kuna iz članka 79.a stavak 2. ZSP-a pa su postojali zakonski uvjeti iz članka 79.a stavak 2. ZSP-a za provođenje predmetnog postupka.
6.3. HZZO se nadalje žali navodeći u žalbi da je sud bio dužan provesti potpunu provjeru da li potrošač ima evidentirane imovine i kada je istom raspolagao odnosno otuđio, a što nije utvrđeno. Smatra da je prvostupanjski sud trebao utvrđivati i imovinu koja ne mora biti evidentirana u javnim evidencijama. Međutim, u jednostavnom postupku stečaja potrošača sud je dužan utvrditi samo imovinu koja se sastoji od pokretnina i prava i koja bi se mogla unovčiti kao stečajna masa, a postojanje te imovine utvrđuje na temelju podataka dobivenih od Financijske agencije i, eventualno, podataka dostavljenih od strane vjerovnika. Kako iz podataka koje je prvostupanjskom sudu dostavila Financijska agencija proizlazi da potrošač nema imovine koja bi se mogla unovčiti kao stečajna masa, a vjerovnici nisu obavijestili sud o postojanju neke imovine koja bi se mogla unovčiti kao stečajna masa, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da potrošač nema takve imovine.
6.4. HZZO se također žali navodeći da prvostupanjski sud nije utvrđivao koju je imovinu potrošač u protekle tri godine otuđio. Međutim, iz podataka koje je u smislu članka 79.f stavak 2. ZSP-a sudu dostavila Financijska agencija ne proizlazi da je potrošač u posljednje tri godine prije otvaranja jednostavnog postupka stečaja potrošača poduzimao kakve radnje kojima je raspolagao svojom imovinom, a niti žalitelj ne tvrdi da je takvih raspolaganja bilo. Stoga ne postoje činjenice na temelju kojih bi se moglo zaključiti da je potrošač u posljednje tri godine prije otvaranja jednostavnog postupka stečaja potrošača poduzimao kakve radnje kojima je raspolagao svojom imovinom, a na štetu vjerovnika, pa da bi ga zbog toga trebalo smatrati nepoštenim.
6.5. Zbog navedenih razloga je žalba HZZO-a odbijena kao neosnovana na temelju članka 380. točka 2. ZPP-a i potvrđeno je pobijano rješenje.
Koprivnica, 12. ožujka 2025.
Predsjednica vijeća
Tatjana Kučić
