REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U ZLATARU

STALNA SLUŽBA U KRAPINI

Krapina, Trg dr. Mirka Dražena Grmeka 1

Poslovni broj: Pr-5/2024-18

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zlataru, Stalna služba u Krapini po sutkinji Romani Mališ, u parničnom predmetu tužitelja UŠ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupan po punomoćnici Senki Zuber Šanjek, odvjetnici u Varaždinu, protiv tuženika RIO MONTAŽA j.d.o.o., Gornje Jesenje, Gornje Jesenje 72B, zastupanog po punomoćniku Krunoslavu Canjuga, odvjetniku u Sesvetama, radi isplate, nakon javno provedene i zaključene glavne rasprave 28. veljače 2025. u prisutnosti z. punomoćnika tužitelja – Dragoslava Zubera, odvjetnika u Varaždinu i punomoćnika tuženika, 12. ožujka 2025., donio je, objavio je i

p r e s u d i o  j e

I Tuženik RIO MONTAŽA j.d.o.o. Gornje Jesenje, Gornje Jesenje 72B, OIB 81350055125, dužan je tužitelju UŠ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], s osnova razlike plaće isplatiti iznos od 954,00 € sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 16. siječnja 2024. pa do isplate po stopi iz čl. 29. ZOO-a koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, kao i naknaditi mu troškove prouzročene ovim postupkom u iznosu od 937,50 € i trošak nastao podnošenjem odvjetničke opomene u iznosu od 50,00 €, sve u roku od 15 dana po pravomoćnosti presude, pod prijetnjom ovrhe.

II O d b i j a s e kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu razlike plaće povrh dosuđenih 954,00 €, kao i u dijelu isplate iznosa poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenom bruto iznosu.

III O d b i j a s e kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troškova.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi tvrdi da je radio kod tuženika kao monter temeljem ugovora o radu (na određeno vrijeme) od 1.12.2023. do 21.12.2023. (kada je otišao kući na božićne blagdane). Budući se rad obavljao u Njemačkoj, tužitelj je po nalogu tuženika radio na jednom gradilištu (proizvodnoj hali), a poslodavac mu je evidentirao vrijeme provedeno na radu prema priloženom obračunu, pa je tako tužitelj na radu proveo tijekom prosinca 2023. ukupno 155 sati (115,50 + 39,05). Iako u ugovoru o radu piše da će plaća tužitelja iznositi 700,00 EUR-a za punu satnicu, između stranaka je bilo dogovoreno da će tuženik plaćati tužitelju 10,00 EUR-a po satu obzirom da se radilo u inozemstvu (Njemačkoj), gdje je rad bitno skuplji od onog u Hrvatskoj. U biti tuženik je samo pribavljao radnu snagu iz Hrvatske i organizirao njihov odlazak u Njemačku, gdje su radnici radili za druge izvođače, a tuženik je od tih izvođača radova naplaćivao veću naknadu od one koju je na ime plaće isplaćivao svojim radnicima. Da je plaća tužitelja bila bitno veća od one navedene u ugovoru o radu vidljivo je iz priloženih kartica prometa na računu RAIFFEISEN BANK d.d. ZAGREB za prethodne mjesece.

1.1. Nadalje tužitelj tvrdi da je iz priloženih izvješća kartice prometa po tekućem računu tužitelja u RAIFFEISEN BANK d.d. ZAGREB vidljivo da mu je tuženik na ime plaće za 12. mjesec 2023. 15.1.2024. uplatio svega 596,00 EUR-a, no time mu nije podmirio plaću prema satnici provedenoj na radu, odnosno dogovorenoj naknadi od 10,00 EUR-a po satu. Tužitelj je uputio tuženiku odvjetničku opomenu 24. siječnja 2023. na koju nije reagirao, iako je tu opomenu primio.

1.2. Konačno, tužitelj potražuje da sud donese presudu kao u izreci, zajedno s troškovima postupka.

2. U odgovoru na tužbu tuženik ističe da je, a kao što je vidljivo iz dokumentacije uz tužbu, u potpunosti ispoštovao ugovor o radu zaključen s tužiteljem, 30.11.2023., na određeno vrijeme. Za razliku od njega tužitelj ugovor o radu, nije ispoštovao i prekinuo je rad kod tuženika, koje okolnosti su dovele do problema u poslovanju tuženika, a o šteti koja ja za njega nastala i troškovima koje mu je uzrokovao tužitelj svojim ponašanjem, tuženik će donijeti odluku, u zakonskom roku i zatražiti naknadu nastale štete. Konačno predlaže da sud odbije tužbu i tužbeni zahtjev, uz naknadu parničnog troška.

3. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid, odnosno pročitana je sljedeća dokumentacija: Ugovor o radu na određeno vrijeme od 30.11.2023. (list 5-7 spisa), obračun satnice tužitelja za mjesec prosinca 2023. (list 8-9), promet po računu tužitelja (list 10-11), opomena s povratnicom (list 12-14), izvod iz sudskog registra za tuženika (list 15-16), te je proveden dokaz saslušanjem tužitelja osobno, kao i zakonskog zastupnika tuženika, direktora ŽŠ.

4. Rješenjem na zapisniku od 28. veljače 2025. odbijen je prijedlog tuženika da se provede dokaz saslušanjem svjedoka KŠ i to iz razloga jer sud smatra da je činjenično stanje dovoljno raspravljeno, a predmetni svjedok je bio pozivan u više navrata, čak i uz prijetnju novčanom kaznom, ali se na ročišta nije odazivao, čak štoviše, u jednom navratu sam tuženik izdao mu je potvrdu o hitnom putu u Njemačku (list 29 spisa), a iz koje potvrde nije vidljivo narav hitnog puta da bi nakon toga tuženik obavijestio sud da je predloženi svjedok raskinuo radni odnos kod tuženika. Osim toga, sud smatra da je takav dokaz tuženika odugovlačeći.

5. Saslušan u svrhu dokazivanja tužitelj UŠ iskazao je da mu poslodavac, odnosno tuženik nije isplatio iznos plaće kako je to bilo dogovoreno. Dogovor je bio da će biti plaćen 10,00 € po satu. Poslodavac mu je ostao dužan iznos za vrijeme od 1.12.2023. do 22.12.2023. U tom periodu odradio je 155 sati i za to je bila predviđena plaća od 1.550,00 €, a poslodavac mu je isplatio iznos od 590,00 €, koji mu je plaćen na račun 15.1.2024. Pokušao je mirnim putem riješiti spor s poslodavcem, ali misli da je bio frustriran jer je dao otkaz nekih par dana prije nego što mu je isplaćen dio plaće od 590,00 €. Smatra da je ispoštovao sve svoje ugovorne obveze, odradio je tih 155 sati u mjesecu prosincu 2023., a poslodavac mu nije isplatio cijeli iznos. Ne bi išao raditi u Njemačku za 700,00 € neto plaću mjesečno. Kod tuženika je radio 3 mjeseca, odnosno od 9 mjeseca do 12 mjeseca 2023. Nakon što mu je predočena evidencija o radu na listu 8-9 spisa, odgovorio je da su istu vodili poslovođa i voditelj smjene u tvrtki ASYS u Njemačkoj. Iz tvrtke tuženika, poslan je na rad u tvrtku ASYS. Plaća koja mu je trebala biti isplaćena u iznosu od 1.550,00 € bila je prva plaća koju mu je trebala isplatiti tvrtka RIO MONTAŽA, direktor te tvrtke je često osnivao nove tvrtke i stalno su potpisivali nove ugovore o radu. I prije predmetnog ugovora o radu na određeno vrijeme, imao je potpisan ugovor o radu s tvrtkama u kojima je direktor bio ŽŠ, a cijelo vrijeme radio je iste poslove, a kako su se mijenjali nazivi tvrtke, stalno su se potpisivali novi ugovori. Otkaz je dao na način da ga je direktor ŽŠ telefonom zvao i pitao misli li dalje raditi, a on mu je rekao da ne. To se dogodilo jer je razmišljao o tome da da otkaz i to se znalo i zato ga je direktor zvao. Nema nigdje pisani trag o tome da bi mu u Njemačkoj satnica bila 10,00 €. Zadnji radni dan bio mu je 21.12.2023. Ima dokaze u vidu putnih karata za put u Njemačku.

6. Saslušan u svrhu dokazivanja zz tuženika, direktor ŽŠ iskazao je da je tužitelj dobio sve što je bilo dogovoreno po ugovoru o radu. Usmeno je bila dogovorena satnica od 10,00 € po satu, plaćeni stan, a ugovor o radu je bio "takav kakav je bio", na 700,00 € plaće neto. Tužitelju je isplaćeno sve što je dogovoreno i usmeno i pismeno. Tužitelju je plaćeno sve do 31.12.2023. S radnicima je imao dogovor kad će trebati ići raditi, a kako se tužitelj nije pojavio u početku mjeseca siječnja 2024., osobno ga je zvao hoće li doći raditi, ali je rekao da ne. Radnici su bili na radu u Njemačkoj do 22.12.2023. i tad su bili upozoreni da na vrijeme jave ako bi netko bio spriječen ili ne bi više radio. Tužitelju je isplaćeno kako tvrdi u tužbi, sukladno ugovoru o radu, a ostatak od 900 i nešto više eura, odnosno do dogovorene plaće dobio je u gotovini na ruke i to kada je tužitelj došao kod njega doma i to negdje prije Božića, sada se više ne sjeća točnog dana. Primio je opomenu putem odvjetnika, ali na nju nije reagirao. Tužitelj, prije nego što je bio zaposlenik RIO MONTAŽA bio je zaposlenik RIO-MILI, u kojoj je direktor njegova majka MŠ. Plaća tužitelja u tvrtki RIO-MILI bila je ista kao i u RIO MONTAŽA. Vjerojatno je točno ako tako proizlazi iz izvješća kartice prometa tužitelja, da mu je plaća u RIO-MILI isplaćena u iznosu od 1.589,04 € za 11. mjesec 2023. Ako je na listi gdje su evidentirani odrađeni sati, a na listu 8-9 spisa koji mu je predočen, upisano da je odrađeno 155 sati, onda je to i toliko odrađeno. Kad je tužitelju isplatio dio plaće na ruke u gotovini kako je opisao, tužitelj mu nije potpisao primitak istog. U koju je predao na ruke tužitelju, predao mu jer ga je tražio da mu treba gotovina pri čemu mu nije rekao iz kog razloga. I ostalim radnicima ako su tražili isplaćivao je dio plaće na ruke, i to terenski dodatak, akontacije. Od tvrtke FRAMOTEC naplaćivao je 36,00 € po satu. U tih 36,00 € po satu imao je trošak plaće, stana, prijevoza, odjeće, alata, terenskog dodatka.

7. Provedenim postupkom utvrđeno je, a što i sam zakonski zastupnik tuženika u svom iskazu priznaje da je sa tužiteljem usmeno bila dogovorena satnica od 10,00 € po satu, da ne osporava evidenciju odrađenih sati na kojoj je evidentirano 155 odrađenih sati tužitelja, kao i da je točno da je tužitelju isplaćeno kako tvrdi u tužbu sukladno ugovoru o radu. Isto tako tuženik ne osporava da je plaća tužitelja u tvrtki RIO-MILI bila ista kao i u tvrtki RIO MONTAŽA. Svi ti navodi proizlaze i iz materijalnih dokaza priloženih uz tužbu – ugovora o radu na određeno vrijeme, obračun satnice za 12. mjesec i prometu po tekućem računu tužitelja. Isto tako tuženik ne osporava da bi primio odvjetničku opomenu, ali se na istu oglušio.

8. S druge strane, sud ne poklanja vjeru tuženiku u dijelu gdje iskazuje da bi ostatak od 900 i nešto više eura do dogovorene plaće tužitelj dobio u gotovini. Prije svega, nije vjerojatno da pri tome tuženik ne bi od tužitelja tražio da mu potpiše primitak gotovine na ruke, a niti nije ponudio bilo kakav drugi dokaz o tome.

8.1. Pri tome, kada je tuženik predlagao saslušanje svjedoka KŠ, istog je predlagao na okolnosti međusobnih razgovora, dogovora i visine isplaćenih naknada, a ne i na okolnost isplate razlike plaće u gotovini na ruke tužitelju.

9. Kako je tužitelju isplaćena plaća za mjesec prosinac u iznosu od 596,00 €, a odradio je 155 sati, tuženik mu je dužan isplatiti daljnji iznos od 954,00 € (155 h x 10,00 € = 1.550,00 € - 596,00 € = 954,00 €), imajući u vidu odredbu čl. 7. Zakona o radu (NN 93/14, 127/17, 98/19, 151/22 i 64/2023 dalje: ZR), kojom odredbom je propisano da je poslodavac obvezan u radnom odnosu radniku dati posao te mu za obavljeni posao isplatiti plaću, a radnik je obvezan prema uputama poslodavca danim u skladu s naravi i vrstom rada, osobno obavljati preuzeti posao.

10. Tužitelja je valjalo odbiti s dijelom isplate za 1,00 €, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja se razlika ukazuje očitim pogrešnim zbrajanjem, odnosno oduzimanjem tužitelja.

11. Tužitelju na dosuđeni iznos pripada i zatezna kamata od 15. u mjesecu, sukladno odredbi čl. 92.st.4. ZR. Odluka o kamati temelji se na odredbi čl. 29.st.1. ZOO-a koja propisuje da dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice, i zatezne kamate, a stopa zatezne kamate određena je čl. 29.st.2. ZOO-a.

12. Tužitelj je odbijen sa zahtjevom za isplatu zatezne kamate na iznose poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenoj bruto razlici plaće jer prema odredbi čl. 22.st.3. Zakona o porezu na dohodak (NN 115/2016, 106/2018, 121/2019, 32/2020, 138/2020, 151/2022, 114/2023 i 152/2024), porez na dohodak i prirez porezu na dohodak dospijevaju tek s isplatom neto iznosa plaće što znači da se na te iznose ne obračunavaju zatezne kamate jer do trenutka isplate u potpunosti nije dospjela na naplatu bruto razlika plaće.

13. Odluka o troškovima temelji se na odredbi čl. 154.st.5. i čl. 155.st.1. ZPP-a, te su troškovi dosuđeni tužitelju u cijelosti obzirom tužitelj nije uspio samo u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva, a zbog tog dijela nisu nastali posebni troškovi.

13.1. Troškovi tužitelja sastoje se od troškova za sastav tužbe, zastupanja na ročištu 4.9.2024., 31.10.2024., 17.1.2025. i 28.2.2025., za svaku radnju po 75 bodova, odnosno po 150,00 €, određeni u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, uvećano za 25% PDV-a u iznosu od 187,50 €. Na taj način tužitelju je dosuđen trošak od ukupno 937,50 €.

13.2. Tužitelju je dosuđen i trošak na ime odvjetničke opomene 25 bodova, odnosno 50,00 €, sukladno Tbr. 37. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.

14. Budući tuženik nije uspio u sporu, odbijen je sa zahtjevom za naknadu troškova parničnog postupka.

U Krapini 12. ožujka 2025.

Sutkinja

Romana Mališ

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku od 15 dana od objave odnosno uručenja istog. Žalba se predaje u 3 (tri) primjerka putem ovoga suda, a o njoj odlučuje nadležni Županijski sud.

Ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu i uručenje rješenja, rok za žalbu teče od dana objave, a ukoliko stranka nije uredno obaviještena o ročištu za objavu i uručenje rješenja, rok za žalbu teče od dana dostave ovjerenog prijepisa istog.

Dostaviti:

1.Odvjetnica Senka Zuber Šanjek

2.Odvjetnik Krunoslav Canjuga