REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U OSIJEKU

Osijek, Trg A. Starčevića 7/II

Poslovni broj: Us I-676/2024-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Osijeku, po sutkinji Valentini Grgić Smoljo, uz sudjelovanje zapisničarke Zdenke Raiz, u upravnom sporu tužitelja Eko Reciklažni Park d.o.o.. Vukovar, Gospodarska zona Vukovar 13, OIB: 53782715851, kojeg zastupa zakonski zastupnik EL, direktor, a istoga opunomoćenica Marija Radelja, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Kožul & Petrinović, Radnička cesta 47, Zagreb, protiv tuženika Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja Republike Hrvatske, Radnička cesta 80, Zagreb, OIB: 19370100881, kojeg zastupa opunomoćenik DL, službena osoba, radi ocjene zakonitosti postupanja povodom zahtjeva za raspisivanje javnog natječaja za izdavanje energetskog odobrenja za izgradnju sunčane elektrane, 12. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Poništava se rješenje Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja Republike Hrvatske KLASA: UP/I-391-01/24-01/69, URBROJ: 517-07-2-2-24-1 od 21. ožujka 2024. te se predmet vraća tuženiku na ponovni postupak, koji je dužan postupiti u skladu s pravnim shvaćanjima i primjedbama suda izraženima u obrazloženju ove presude.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak upravnog spora u iznosu od 3.750,00 eura (slovima: tri tisuće i sedamsto pedeset eura), u roku od 60 dana od dostave pravomoćne odluke o troškovima ovoga spora, uz zatezne kamate koje teku od dana donošenja odluke kojom je naloženo plaćanje troškova do isplate, ako ih stranka kojoj je naloženo plaćanje troškova ne podmiri u ostavljenom roku, dok se u odnosu na preostali zatraženi iznos zahtjev za naknadom troška odbija.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika KLASA: UP/I-391-01/24-01/69, URBROJ: 517-07-2-2-24-1 od 21. ožujka 2024. odbijen je kao neosnovan prigovor tužitelja izjavljen protiv obavijesti Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja KLASA: 310-02/22-02/16, URBROJ: 517-07-2-2-23-5 od 10. listopada 2023. kojom je obaviješten da nije dostavio valjanu dokumentaciju iz članka 133. stavka 2. Zakona o tržištu električne energije (Narodne novine, broj 111/21. i 83/23.), a na temelju koje je propisano raspisivanje javnog natječaja za izdavanje energetskog odobrenja.

2. Tužitelj u tužbi navodi da je u skladu sa odredbama Zakona o tržištu električne energije (Narodne novine, broj 22/13., 95/15., 102/15., 68/18. i 52/19.) i drugim zakonskim i podzakonskim propisima, u 2019. započeo projekt izgradnje sunčane elektrane, naziva SE ENNA SolarPark, priključne snage 40MW, na lokaciji u Splitsko-dalmatinskoj županiji, Općini Primorski Dolac, k. o. [katastarska općina], Vrljica. Iznosi kronologiju postupanja po predmetnom projektu, te navodi da je 14. siječnja 2022. u skladu s novim Zakonom o tržištu električne energije (Narodne novine, broj 111/21.) i člankom 133. stavkom 2. tog Zakona, podnio tuženiku zahtjev s iskazom interesa za provođenje javnog natječaja za izdavanje energetskog odobrenja za izgradnju sunčane elektrane priključne snage 40MW na lokaciji Vrljica, k. o. [katastarska općina], u Splitsko-Dalmatinskoj županiji, te ga dopunio 10. studenoga 2022.

2.1. Navodi da je u svrhu izgradnje SE ENNA SolarPark i sklapanja ugovora o priključenju istoga na prijenosnu mrežu, tužitelj u skladu s propisima koji su bili na snazi i u zakonskim rokovima, poduzeo sve zakonom propisane radnje koje kronološki navodi te je Hrvatski operator prijenosnog sustava d.o.o. (dalje: HOPS), 9. ožujka 2021. dostavio tužitelju konačnu verziju Elaborata optimalnog tehničkog rješenja priključenja (dalje: EOTRP) i prijedlog Ugovora o priključenju za SE ENNA SolarPark, KLASA: 700/20-15/1325, UR.BROJ: 3-200-003-01/LT-21-04. Potom je tužitelj prihvatio navedenu verziju ugovora o priključenju putem Obavijesti upućene HOPS-u 11. listopada 2021. te zamolio za dostavu istoga na potpis.

2.2. Nadalje, navodi da je u međuvremenu 22. listopada 2021. na snagu stupio novi Zakon o tržištu električne energije (Narodne novine, broj 111/21., dalje: ZOTEE), koji je u prijelaznim i završnim odredbama uredio postupke provođenja projekata priključenja proizvodnih postrojenja i/ili postrojenja za skladištenje energije, koji su u trenutku stupanja na snagu ZOTEE zatečeni u različitim faza razvoja projekta.

2.3. Budući da je člankom 133. stavkom 6. ZOTEE propisana obveza operatora (HOPS) da za projekte za koje je do stupanja na snagu ZOTEE s investitorom sklopio sporazum o izradi EOTRP-a zatražiti nadopunu zahtjeva za izdavanje EOTRP-a važećim energetskim odobrenjem, koje je investitor dužan dostaviti operatoru sustava u roku od 90 dana od dana stupanja na snagu ZOTEE, tužitelj je pozvan da najkasnije do 20. siječnja 2022. dostavi energetsko odobrenje te da obavijesti HOPS-u u skladu s kojim člankom namjerava nastaviti daljnji postupak. Navodi da je tužitelj 6. studenoga 2021. odgovorom na dopis HOPS-a vezano za sklapanje Ugovora o priključenju SE ENNA SolarPark, KLASA: 700/20-15/1325, potvrdio HOPS-u da je suglasan s dostavljenim tekstom prijedloga Ugovora o priključenju, na kojem su potpisi konačno razmijenjeni te je Ugovor o priključenju potpisan 1. prosinca 2021. i obavijestio ga da planira nastaviti projekt SE ENNA SolarPark u skladu s odredbama članka 133. stavka 2. - 5. ZOTEE. Tužitelj je potom 1. prosinca 2021. platio naknadu u iznosu od 1.606.250,00 kuna HOPS-u, te 3. prosinca 2021. podnio zahtjev za izdavanje elektroenergetske suglasnosti (dalje: EES), koja je tužitelju izdana 8. prosinca 2021. broj 26-X4/21, KLASA: 700/20-15/1325, URBROJ: 3-200-003-01/LT-21-11.

2.4. Tužitelj nadalje obrazlaže da je u skladu s člankom 133. stavkom 2. ZOTEE, 14. siječnja 2022. tuženiku podnio Zahtjev s iskazom interesa za provođenje javnog natječaja za izdavanje energetskog odobrenja za izgradnju sunčane elektrane priključne snage 40 MW na lokaciji Vrljica, k. o. [katastarska općina] u Splitsko-dalmatinskoj županiji, dopunjen 10. studenoga 2022., u skladu s člankom 17. stavcima 2. i 10. točkama 1. i 2. ZOTEE, te priložio Lokacijsku informaciju od 29. prosinca 2021., idejno rješenje izrađeno od društva Deuterij d.o.o. iz prosinca 2021. s izjavom ovlaštenog projektanta da je idejno rješenje u skladu s prostornim planom Splitsko – dalmatinske županije, presliku Ugovora o priključenju SE ENNA SolarPark na prijenosnu mrežu od 1. prosinca 2021. između HOPS-a i tužitelja, presliku EES od 8. prosinca 2021., odnosno presliku prethodne elektroenergetske suglasnosti te izvatke iz zemljišne knjige. Pravodobno podneseni Zahtjev objavljen je pod rednim brojem 27. popisa tuženika od 25. veljače 2022. KLASA: 391-01/22-02/01, URBROJ: 517-07-2-1-22-1. te je tuženik 31. svibnja 2023. u postupku koji je pred njim trajao 14 mjeseci izdao rješenje o prihvatljivosti zahvata i izdao posebne uvjete i uvjete priključenja za SE ENNA SolarPark tako što je definirao uvjete u skladu s izdanom EES i Ugovoru o priključenju, ali više od 20 mjeseci tužitelj nije zaprimio odluku o Zahtjevu, nakon čega je tužitelj, između ostalog, podnio i predmetni prigovor čelniku tijela tuženika.

2.5. Ali, navodi da je tuženik utvrdio da tužitelj nije dostavio dokumentaciju koja bi odgovarala propisanoj iz članka 133. stavka 2. i 6. Zakona o tržištu električne energije (Narodne novine, broj 111/21. i 83/23.). Pri tome je zaključio da iz navedenih odredbi proizlazi da je tužitelj u propisanom roku od 90 dana od stupanja zakona na snagu trebao dostaviti važeći Ugovor o priključenju i/ili EES sklopljen prije stupanja na snagu zakona, to jest do uključivo 21. listopada 2021. pa da se na osnovi zaprimljene dokumentacije nije mogao raspisati javni natječaj za izdavanje energetskog odobrenja zbog čega je prigovor tužitelja odbijen kao neosnovan.

2.6. Tužitelj osporava navedeno tvrdeći da nije u skladu sa primjenjivim zakonom niti Ustavom Republike Hrvatske (Narodne novine, broj 56/90., 135/97., 113/00., 28/01., 76/10. i 5/14.). Navodi da se tuženik pozvao na Zakon o tržištu električne energije (Narodne novine, broj 111/21. i 83/23), a koji je stupio na snagu 29. srpnja 2023. budući da je Zakon o izmjenama Zakona o tržištu električne energije, koji je Hrvatski sabor donio na sjednici 14. srpnja 2023., u Narodnim Novinama objavljen 21. srpnja 2023. Stoga smatra da obrazloženje osporavanog rješenja proturječi samo sebi budući da se poziva na odredbe zakona koji je stupio na snagu 29. srpnja 2023., a navodi se da je Ugovor o priključenju i/ili EES trebao biti sklopljen do uključivo 21. listopada 2021. Pri tome se poziva na ZOTEE, odnosno Zakon o tržištu električne energije (Narodne novine, broj 111/21.) koji je stupio na snagu 22. listopada 2021. i propisano u glavi XV. PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE, člankom 133. stavkom 2.

2.7. Tužitelj u vezi stava tuženika navodi da je pravodobno 14. siječnja 2022. dopisom i dopunom istoga od 11. listopada 2022. dostavio iskaz interesa za izdavanjem energetskog odobrenja u skladu s člankom 133. stavkom 2. novog ZOTEE, kojom odredbom nije predviđeno da ugovor i/ili elektroenergetska suglasnost moraju biti sklopljeni odnosno ishođeni do 21. listopada 2021., kao dana prije datuma stupanja na snagu E, niti je predviđen taj rok. Pri tome navodi da je rok bio predviđen Nacrtom konačnog prijedloga ZOTEE-a, ali je iz Izvješća Odbora za zakonodavstvo o istome, P.Z.E. br 146, od 22. rujna 2021. razvidno da je amandmanom na članak 133. stavak 2., obrisan tekst „do dana stupanja na snagu ovoga Zakona“, te je stoga cilj zakonodavca jasan. Navodi da stoga tuženik neopravdano i selektivno tumači odredbu članka 133. stavka 2. ZOTEE-a. Ističe da je zadaća upravnih tijela da tumače pravne norme polazeći od cilja i svrhe koje je zakonodavac želio postići njihovim propisivanjem, pa ako je zakonodavac izrijekom brisao ograničenje koje se odnosilo na datum stupanja na snagu ZOTEE, očito nije bila namjera tumačiti navedeni rok, kako ga tumači tuženik. Pri tome se poziva na tumačenje HOPS-a, Sektora za razvoj, priključenja, izgradnju i upravljanje imovinom, koji u dopisu KLASA: 700/20-15/1325, URBROJ: 3-200-003-01/NV-21-06 tumači navedeni članak 133. stavak 3. na isti način kao i tužitelj te navodi rok do 20. siječnja 2022. koji predstavlja rok od 90 dana koji je naveden člankom 133. stavkom 2. ZOTEE.

2.8. Pozivanjem na odredbu članka 133. stavka 6. ZOTEE, tužitelj tvrdi da se tuženik referira na uvjete koji u konkretnom slučaju nisu mogući – nadopuniti zahtjev za izdavanje EOTRP-a važećim energetskim odobrenjem iako je postupak izdavanja EOTRP-a već bio završen u veljači 2021. te isto ne obrazlaže te traži ispunjenje zahtjeva predviđenih za nove postupke priključenja prema ZOTEE i Pravilima o priključenju na prijenosnu mrežu koja su u primjeni od 1. rujna 2023.

2.9. K tome, tužitelj ističe kako je upravo smisao i cilj ostavljanja roka od 90 dana iz članka 133. stavka 2. ZOTEE-a, bio ostaviti primjereni rok za dostavu određene dokumentacije koja će se u istome pribaviti, ako do dana stupanja na snagu ZOTEE nije pribavljena, a ne da samim stupanjem na snagu zakona već mora biti ishođena, odnosno sklopljena, što je nelogično i kontradiktorno, te je svako suprotno tumačenje protivno tekstu zakonske norme i njezinom cilju i svrsi.

2.10. Zaključno navodi da je vladavina prava najviša vrednota ustavnog poretka Republike Hrvatske te uključuje pravnu sigurnost, predvidljivost i izvjesnost pravne norme, određenost i preciznost pravne norme, načelo zaštite legitimnog očekivanja, načelo zaštite stečenih prava. Pri tome upravo predvidljivost pravne norme je legitimno očekivanje pravnih subjekata da će prava koja proistječu iz tih normi moći i realno ostvariti, odnosno da u trenutku pokretanja svojih poduzetničkih pothvata i donošenja određenih poslovnih odluka znaju koje su im zakonom utvrđene procedure, rokovi, prava i obaveze. Navode tužitelja, osim toga, podupire i odredba članka 139. ZOTEE kojom je propisano, da će se postupci započeti prije stupanja na snagu ovoga zakona završiti sukladno odredbama Zakona o tržištu električne energije (Narodne novine, broj 22/13., 95/15., 102/15., 68/18. i 52/19.). U trenutku podnošenja zahtjeva za izdavanje EOTRP-a, tužitelj je bio ovlašten pouzdati se u činjenicu da će sve radnje koje će provesti (u narednom roku od 270 dana) dovesti do toga da će ishoditi energetsko odobrenje, te nije imao razloga sumnjati u suprotno. Navodi da zakonodavac ima ovlast mijenjati i ukidati prava koja je prethodno priznao, ali samo pod uvjetom da za takvu mjeru postoji legitiman cilj u javnom interesu te objektivno i razumno opravdanje. Tuženik u ovom slučaju ne vidi nikakvo arbitrarno tumačenje članka 133. stavka 2. ZOTEE i to kao zadiranje u već postojeća stečena prava tužitelja, a što je suprotno temeljnim ustavnim načelima, prava i slobodama. Tvrdi da nezakonito tumačenje odredbi ZOTEE tužitelja stavlja u takvu pravnu poziciju u kojoj je onemogućen u ostvarenju svojih prava i pravnih interesa. Prema tome, nezakonito tumačenje tuženika ima za posljedicu da tužitelj svoja prava ne može ostvariti ni prema propisima koji su bili na snazi u vrijeme pokretanja postupka priključenja niti po propisima koji su stupili na snagu nakon pokretanja postupka priključenja. Smatra da je tuženik, u skladu s odredbom članka 133. stavka 3. ZOTEE, trebao provesti javni natječaj za izdavanje energetskog odobrenja. Slijedom navedenoga, predlaže Sudu poništiti osporavano rješenje tuženika te naložiti mu raspisivanje traženog natječaja uz naknadu troška upravnog spora, uz pripadajuću zakonsku zateznu kamatu.

3. U odgovoru na tužbu tuženik ostaje pri navodima iz osporavanog rješenja te se u cijelosti protivi tužbi i tužbenom zahtjevu. Navodi da je ZOTTE, odnosno Zakon o tržištu električne energije (Narodne novine, broj 111/21.) koji je Hrvatski sabor donio na sjednici 1. listopada 2021. objavljen u Narodnim novinama 14. listopada 2021. Budući da je ZOTEE objavljen 14. listopada 2021., a uzimajući u obzir citirani članak 141. nesporno je da je stupio na snagu 22. listopada 2021. Nadalje, ukazuje se da je Zakon o izmjenama Zakona o tržištu električne energije (Narodne novine, broj 83/23.) koji je Hrvatski sabor donio na sjednici 14. srpnja 2023. objavljen u Narodnim novinama 21. srpnja 2023., odnosno stupio je na snagu 29. srpnja 2023. Dakle, Zakonom o izmjenama Zakona o tržištu električne energije (Narodne novine, broj 83/23.) mijenjaju se pojedine odredbe ZOTEE te se isti ne smatra novim zakonom već se njime samo mijenjaju pojedine odredbe postojećeg zakona koji je stupio na snagu 22. listopada 2021.

3.1. Također, navodi da je tužitelj podnio svoj zahtjev za iskazom interesa u skladu s odredbom članka 133. stavka 2. ZOTEE u kojem je propisano da se iskaz interesa provodi u roku od 90 dana od dana stupanja na snagu tog Zakona. S obzirom na navedeno, navode tužitelja da je obrazloženje pobijanog rješenja proturječno samo sebi budući da se poziva na odredbe zakona koji je stupio na snagu 29. srpnja 2023., a da se pri tome navodi da je Ugovor o priključenju i/ili EES trebao biti sklopljen do uključivo 21. listopada 2021., tuženik smatra neosnovanima te da je navođenje takvih navoda usmjereno na davanje privida utemeljenosti vlastite pravne pozicije.

3.2. U odnosu na tvrdnju tužitelja da tuženik nezakonito tumači članak 133. stavak 2. ZOTEE, odnosno da iz iste odredbe proizlazi da ugovor o priključenju i/ili izdana elektroenergetska suglasnost odnosno prethodna elektroenergetska suglasnost trebaju biti ishođeni do 21. listopada 2021., tuženik se poziva na članak 31. Zakona o sustavu državne uprave (Narodne novine, broj 66/19. i 155/23.) te smatra da je tužitelj mogao tražiti od tuženika mišljenje o odgovarajućoj primjeni zakona, odnosno predmetne odredbe članka 133. stavka 2. i 6. E za koje smatra da su sporne.

3.3. Tuženik se poziva na propisano člankom 133. stavkom 2. ZOTEE, te zaključuje kako je nesporno da je tužitelj pravodobno podnio zahtjev s iskazom interesa 14. siječnja 2022. Nadalje, upućuje na stavke 3. i 6. istoga članka te zaključuje da odredba članka 133. stavka 6. ZOTEE jasno i nedvojbeno određuje da EOTRP (kao najniži akt za mogućnost priključenja na mrežu) nije moguće zatražiti od operatora sustava nakon stupanja na snagu Zakona o tržištu električne energije (Narodne novine, broj 111/21.), osim ako je ishođeno energetsko odobrenje prije stupanja na snagu predmetnog Zakona.

3.4. S obzirom na navedeno, smatra nelogičnim da je tužitelj tražio od tuženika ishođenje energetskog odobrenja, a u iskazu interesa je pravodobno dostavio Ugovor o priključenju, kao i Elektroenergetsku suglasnost koje su izdane nakon 21. listopada 2021., odnosno nakon stupanja na snagu predmetnog Zakona. Dakle, uzimajući u obzir citirani stavak 2. i stavak 6. zaključuje da je tužitelj trebao u propisanom roku od 90 dana od dana stupanja na snagu ZOTEE dostaviti važeći Ugovor o priključenju i/ili EES sklopljen prije dana stupanja na snagu Zakona o tržištu električne energije, odnosno do uključivo 21. listopada 2021.

3.5. Također, tuženik u prilog svoji tvrdnji navodi i da je samim Javnim natječajem za izdavanjem energetskog odobrenja br. 104/23, kao i u svakom Javnom natječaju za druge lokacije u točki 4. navedeno da ponuda za sudjelovanje na Javnom natječaju mora biti uvezana i sadržavati slijedeće: dokaz da je u skladu s člankom 133. stavkom 2. ZOTEE, do 19. siječnja 2022. Ministarstvu iskazan interes za provođenje javnog natječaja; dokaz da se lokacija za koju je raspisan javni natječaj, nalazi u prostornom planu, odnosno lokacijska informacija; idejno rješenje; preslik lokacijske dozvole ishođene do 19. siječnja 2022., i/ili preslik ugovora o priključenju sklopljenog do 21. listopada 2021., i/ili preslik elektroenergetske suglasnosti, odnosno preslik prethodne elektroenergetske suglasnosti izdane do 21. listopada 2021., i/ili preslik rješenja o prihvatljivosti zahvata za okoliš izdanog do 19. siječnja 2022.

3.6. S obzirom na navedeno, tuženik zaključno ističe da je pobijano rješenje doneseno u skladu sa člankom 98. stavkom 5. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj 47/09. i 110/21.), te da jasno proizlazi na temelju kojih pravnih propisa je riješena upravna stvar, kao i njihova interpretacija u primjeni na utvrđeno činjenično stanje. Stoga navodi da iz obrazloženja pobijanog rješenja se može jasno zaključiti zašto tužitelj ne ispunjava uvjet za ostvarenje određenog prava ili interesa, odnosno zašto u konkretnom slučaju nije raspisan javni natječaj za izdavanje energetskog odobrenja. Predlaže Sudu odbiti tužbeni zahtjev.

4. Tužitelj se podneskom od 28. lipnja 2024. očitovao na odgovor na tužbu navodeći da je sporno u predmetnom postupku različito tumačenje tužitelja i tuženika prijelaznih i završnih odredbi ZOTEE, konkretno članka 133. Navodi da tuženik u odgovoru na tužbu ustraje u nezakonitim tumačenjima kojima se grubo vrijeđaju tužiteljeva prava, na nejasan način pritom uvodeći i neka nova obrazloženja koja nisu bila sadržaj pobijanog rješenja. Ističe i da nije dao razloge nezakonitog tumačenja odredbe članka 133. stavka 2. – 5. ZOTEE, već se poziva na za tužitelja potpuno neprimjenjiv članak 133. stavak 6. ZOTEE i zaključuje EOTRP nije moguće zatražiti od operatora sustava nakon stupanja na snagu ZOTEE, osim ako je ishođeno energetsko odobrenje prije stupanja na snagu tog zakona. Tuženik u odgovoru nadalje upućuje da nije logično da tužitelj od tuženika traži ishođenje energetskog odobrenja, a u zahtjevu za iskaz interesa za izdavanje energetskog odobrenja dostavlja ugovor o priključenju i elektroenergetsku suglasnost sa datumima nakon 21. listopada 2021.

4.1. Ističe da odredba članka 133. stavka 6. ZOTEE nije primjenjiva na tužitelja jer je tužitelj postupak izdavanja EOTRP - a završio prije stupanja na snagu ZOTEE. Pojašnjava da u vrijeme kada je tužitelj započeo razvoj SE ENNA SolarPark, energetsko odobrenje u pravilu bilo moguće ishoditi tek nakon izrade EOTRP – a, i ispunjavanja daljnjih zakonskih pretpostavki. Nasuprot navedenome, odnosno E

- om, ishođenje energetskog odobrenja je korak koji slijedi odmah nakon izrade idejnog rješenja proizvodnog postrojenja. Ishođenje energetskog odobrenja, u skladu s ZOTEE, sada je preduvjet za postupak priključenja na distribucijsku odnosno prijenosnu mrežu pred HOPS – om, odnosno preduvjet za izradu EOTRP - a. Stoga smatra da je u navedenom kontekstu očigledno donesen i članak 133. stavak 6. ZOTEE koji propisuje da je operator sustava dužan, za projekte za koje je investitor s operatorom sustava sklopio sporazum o izradi EOTRP - a do stupanja na snagu ovoga zakona, zatražiti nadopunu zahtjeva za izdavanje EOTRP - a važećim energetskim odobrenjem, koji je investitor dužan dostaviti operatoru sustava u roku od 90 dana od dana stupanja na snagu ovoga zakona. Ali, navodi da je u trenutku stupanja na snagu ZOTEE postupak izrade EOTRP - a za SE ENNA SolarPark već bio završen. HOPS je odobrio konačnu verziju EOTRP - a 16. veljače 2021. i dostavio je tužitelju 9. ožujka 2021., u skladu s člankom 5. stavkom 1. Sporazuma o izradi EOTRP – a sklopljenog između tužitelja i HOPS – a. Navodi i da je zato HOPS, nakon stupanja na snagu ZOTEE – a, dopisom od 5. studenoga 2021. pozvao tužitelja dostaviti obavijest o tome nastavlja li projekt u skladu s člankom 133. stavcima 2. – 5. ZOTEE. Iz istih je razloga u tom dopisu tužitelj upućen da je„…ovlašten […] odlučiti hoćete li prihvatiti sklapanje tog Ugovora [o priključenju] i nastaviti projekt primjenjujući članak 133. stavak 2. – 5. ZOTEE, ili će odbiti ponudu sklapanja Ugovora i nastaviti projekt primjenjujući članak 133. stavak 6. ZOTEE.“ Tužitelj je nastavio razvoj projekta primjenom članka 133. stavka 2. – 5. ZOTEE i ugovor o priključenju sklopio 1. prosinca 2021. u skladu s postupkom koji je bio predviđen Uredbom o izdavanju energetskih suglasnosti i utvrđivanju uvjeta i rokova priključenja na elektroenergetsku mrežu (Narodne novine, broj 7/18.), te 1. veljače 2021. platio HOPS – u naknadu u iznosu od 1.606.250,00 kuna. Stoga zaključuje da odredba članka 133. stavka 6. ZOTEE nije primjenjiva na tužitelja koji je postupak izdavanja EOTRP - a završio prije stupanja na snagu ZOTEE. Tužitelj ne može nadopuniti zahtjev za izdavanje EOTRP – a koji je već završen u veljači 2021., naročito ne energetskim odobrenjem koje upravo traži da mu se izda u postupku koji je predviđen odredbama članka 133. stavka 2. – 5. E. Tumačenje tuženika značilo bi da je tužitelj dužan nadopuniti zahtjev za izdavanje EOTRP – a energetskim odobrenjem, a onda to isto energetsko odobrenje zatražiti u postupku iz članka 133. stavka 2. – 5. ZOTEE.

4.2. U vezi prijelaznih i završnih odredbi ZOTEE, navodi da iste nisu same sebi svrha te dokumentacija koja se traži odredbom članka 133. stavka 2. ZOTEE nije trebala biti ishođena do stupanja na snagu navedenog zakona (do 21. listopada 2022.) nego do roka (90 dana) u kojem je tužitelj bio ovlašten i podnijeti zahtjev budući da je smisao takvih prijelaznih i završnih odredbi upravo prilagoditi se novonastaloj pravnoj situaciji u prijelaznom razdoblju. Navodi i da nije sporno da je Zakon o tržištu električne energije (Narodne novine, broj 111/21. i 83/23.), na koji se tuženik pozvao u obrazloženju rješenja stupio na snagu 29. srpnja 2023. U vezi pozivanja tuženika na odredbu članka 31. Zakona o sustavu državne uprave i mogućnost da tužitelj zatražiti od tuženika mišljenje o tumačenju pojedine zakonske odredbe, navodi da je takvo mišljenje neobvezujuće, posebno ne za Sud koji je jedini ovlašten tumačiti zakon primjenjujući ga na pravni odnos među strankama.

5. Sud je u ovom sporu održao raspravu 19. veljače 2025. te je na takav način strankama u skladu s člankom 6. stavkom 1. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 36/24. - dalje: ZUS), prije donošenja presude, pružena mogućnost izjasniti se o navodima protivne stranke te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora. Rasprava je održana u prisutnosti opunomoćenice tužitelja i službene osobe tuženika.

5.1. Na raspravi je opunomoćenica tužiteljice u cijelosti ostala kod svih navoda iz tužbe i dostavljenih podnesaka, te je predložila Sudu usvojiti tužbeni zahtjev uz naknadu troška spora pobliže određenom na raspravnom zapisniku (str. 236 spisa). Službena osoba tuženika je ostala pri navodima odgovora na tužbu i kod obrazloženja osporavanog rješenje te je predložila odbiti tužbeni zahtjev.

6. Tijekom dokaznoga postupka Sud je izvršio uvid u spis, spis upravnog postupka te u sve isprave priložene istima.

7. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, a u skladu s odredbom članka 114. stavka 3. ZUS-a, Sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

8. Osporavanim rješenjem čelnika tuženika odbijen je prigovor tužitelja s obrazloženjem da dostavljena dokumentacija uz podneseni zahtjev nije odgovarala propisanoj dokumentaciji koja se zahtjeva člankom 133. stavkom 2. ZOTTE, a pozvao se i na stavak 6. tog članka.

9. Pozivom na navedene odredbe, tuženik je zaključio da tužitelj, kao podnositelj prigovora u propisanom roku od 90 dana od stupanja na snagu ZOTTE trebao dostaviti važeći Ugovor o priključenju i/ili EFJS sklopljen prije stupanja na snagu Zakona, to jest do uključivo 21. listopada 2021. pa se stoga na osnovi zaprimljene predmetne dokumentacije nije mogao raspisati javni natječaj za izdavanje energetskog odobrenja.

10. Sporno u predmetnom postupku je tumačenje prijelaznih i završnih odredbi ZOTTE, odnosno članka 133. tog Zakona.

11. Smisao prijelaznih i završnih odredbi kod donošenja novog propisa ili izmjena i dopuna istoga je uspostava odnosa između novoga i ranijeg propisa i to u vezi njegova djelovanja na slučajeve, situacije i odnose koji su nastali za vrijeme dok je bio na snazi prijašnji propis, a posebno na one koje su započeti i u tijeku su u trenutku stupanja na snagu novog ili izmijenjenog zakona. Dakle, kada se novim propisom na drukčiji način uređuju materijalnopravni odnosi i postupak za ostvarivanje pojedinih prava, odnosno izvršavanja obveza, prijelaznim odredbama treba utvrditi po kojem će se propisu dovršiti postupak koji je pokrenut prema odredbama prijašnjeg propisa, a nije dovršen do dana stupanja na snagu novoga propisa. Odlučno je onemogućiti pravnu prazninu te kada se novim propisom utvrđuju neki novi uvjeti, nužno je u prijelaznim odredbama utvrditi rok u kojem pravni subjekti moraju ispuniti nove uvjete, odnosno uskladiti svoje poslovanje, te regulirati situaciju kada su već pribavljene dozvole, odobrenja, licence i dr. u skladu s propisom koji se stavlja izvan snage ili se mijenja, te je ključno u prijelaznim odredbama urediti njihov pravni položaj te važenje.

11.1. Tužitelj osnovano navodi da je vladavina prava najviša vrednota ustavnog poretka Republike Hrvatske što uključuje pravnu sigurnost, predvidljivost i izvjesnost pravne norme, određenost i preciznost pravne norme, načelo zaštite legitimnog očekivanja i načelo zaštite stečenih prava. Predvidljivost pravne norme je legitimno očekivanje pravnih subjekata da će prava koja proizlaze iz iste moći i realno ostvariti, te da ona jamči sigurnost poduzetničke aktivnosti jer osigurava jasnu i transparentnu proceduru, uvjete, prava i obveze, rokove i dr.

12. Tužitelj je 2019. u skladu s propisom koji je tada bio na snazi, Zakonom o tržištu električne energije (Narodne novine, broj 22/13., 95/15., 102/15., 68/18. i 52/19.) započeo projekt izgradnje sunčane elektrane, SE ENNA SolarPark. Iz iznesene kronologije postupanja i ishođenja svih potrebnih akata, a što tuženik ne osporava, zatečen je u situaciji stupanja na snagu novog zakona, ZOTTE, 22. listopada 2021.

12.1. U tom trenutku, tužitelj je bio u situaciji da mu je HOPS (9. ožujka 2021.) bio dostavio konačnu verziju EOTRP-a i prijedlog Ugovora o priključenju za SE ENNA SolarPark, KLASA: 700/20-15/1325, UR.BROJ: 3-200-003-01/LT-21-04, a koji ugovor je potom i potpisan 1. prosinca 2021., platio je naknadu u iznosu od 1.606.250,00 kuna HOPS-u, te mu je 8. prosinca 2021. izdana elektroenergetska suglasnost (EES), broj 26-X4/21, KLASA: 700/20-15/1325, URBROJ: 3-200-003-01/LT-21-11. Dakle, tužitelj je kao poduzetnik imao legitimna očekivanja da će s obzriom na zakonsku regulativu na snazi i ispunjene preduvjete moći ostvariti planirani projekt.

12.2. Nadalje, 14. siječnja 2022. (dopunjen 10. studenoga 2022.) tužitelj je podnio zahtjev s iskazom interesa za provođenje javnog natječaja za izdavanje energetskog odobrenja za izgradnju sunčane elektrane priključne snage 40 MW na lokaciji Vrljica, k. o. [katastarska općina] u Splitsko-dalmatinskoj županiji, dopunjen 10. studenoga 2022., u skladu s člankom 133. stavkom 2. ZOTEE, kao novog propisa, te priložio Lokacijsku informaciju od 29. prosinca 2021., idejno rješenje izrađeno od društva Deuterij d.o.o. iz prosinca 2021. s izjavom ovlaštenog projektanta da je idejno rješenje u skladu s prostornim planom Splitsko – dalmatinske županije, presliku Ugovora o priključenju SE ENNA SolarPark na prijenosnu mrežu od 1. prosinca 2021. između HOPS-a i tužitelja, presliku EES od 8. prosinca 2021., odnosno presliku prethodne elektroenergetske suglasnosti te izvatke iz zemljišne knjige.

12.3. Pravodobno podneseni Zahtjev objavljen je pod rednim brojem 27. popisa tuženika od 25. veljače 2022. KLASA: 391-01/22-02/01, URBROJ: 517-07-2-1- 22-1. te je tuženik 31. svibnja 2023. u postupku koji je pred njim trajao 14 mjeseci izdao rješenje o prihvatljivosti zahvata, te izdao posebne uvjete i uvjete priključenja za SE ENNA SolarPark tako što je definirao uvjete u skladu s izdanom EES i Ugovoru o priključenju, ali više od 20 mjeseci tužitelj nije zaprimio odluku o Zahtjevu.

13. U glavi XV. PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE, člankom 133. stavkom 2. ZOTEE propisano je da fizičke ili pravne osobe, za projekte za koje je ishođena lokacijska dozvola i/ili sklopljen ugovor o priključenju i/ili izdana elektroenergetska suglasnost odnosno prethodna elektroenergetska suglasnost i/ili je ishođeno rješenje o prihvatljivosti zahvata za okoliš i prirodu, dužne su u roku od 90 dana od dana stupanja na snagu ovoga Zakona podnijeti zahtjev s iskazom interesa za provođenje javnog natječaja za izdavanje energetskog odobrenja sukladno članku 17. stavku 2. ovoga Zakona, uključujući i dokumentaciju iz članka 17. stavka 10. točki 1. i 2. ovoga Zakona, te plaćanja naknade za izdavanje energetskog odobrenja, operatoru tržišta električne energije, u iznosu od 50,00 kn po kW priključne snage proizvodnog postrojenja za koje sudjeluje na javnom natječaju za izdavanje energetskog odobrenja.

13.1. Tužitelj je kao pravni subjekt čiji je projekt zatečen u fazi realizacije u trenutku stupanja na snagu novog zakona, ZOTEE, podnio zahtjev s iskazom interesa za provođenje javnog natječaja za izdavanje energetskog odobrenja, pravodobno, unutar predviđenog roka od 90 dana iz članka 133. stavka 2. ZOTEE, što i tuženik smatra nespornim te je s obzirom na do tada važeću regulativu ishodio svu potrebnu dokumentaciju.

13.2. Nejasno je i arbitrarno tumačenje tuženika da se ne može udovoljiti zahtjevu tužitelja jer je trebao dostaviti Ugovor o priključenju i/ili EFJS sklopljen prije stupanja na snagu Zakona, to jest do uključivo 21. listopada 2021. jer to ne proizlazi iz zakonske odredbe članka 133. stavka 2. E.

13.3. U trenutku stupanja na snagu ZOTEE postupak izrade EOTRP - a za SE ENNA SolarPark već je bio završen. HOPS je odobrio konačnu verziju EOTRP - a 16. veljače 2021. i dostavio je tužitelju 9. ožujka 2021., u skladu s člankom 5. stavkom 1. Sporazuma o izradi EOTRP – a sklopljenog između tužitelja i HOPS – a. Upravo stoga je i HOPS, nakon stupanja na snagu ZOTEE – a, dopisom od 5. studenoga 2021. pozvao tužitelja dostaviti obavijest o tome nastavlja li projekt u skladu s člankom 133. stavcima 2. – 5. ZOTEE, te da u roku od 90 dana od dana stupanja na snagu ZOTEE, najkasnije do 20. siječnja 2022. dostavi energetsko odobrenje, a tužitelj je po istome postupio, Ugovor o priključenju je potpisan 1. prosinca 2021., platio je naknadu u iznosu od 1.606.250,00 kuna HOPS-u, te 3. prosinca 2021. podnio zahtjev za izdavanje elektroenergetske suglasnosti (EES), koja mu je izdana 8. prosinca 2021. broj 26-X4/21, KLASA: 700/20-15/1325, URBROJ: 3-200-003-01/LT-21-11. Sve navedene radnje koje je tužitelj prema predviđenome člankom 133. ZOTEE koje je tužitelj s obzirom na traženje HOPS-a proveo, tuženik nije uzeo u obzir.

13.4. Upravo radi situacija koje su u tijeku, zakonodavac mora omogućiti prijelazni period i određene rokove za prilagodbu prilikom stupanja na snagu novog zakona, pri čemu sam datum stupanja na snagu istoga, ne može biti striktna granica i zahtijevati od pravnog subjekta da upravo do tog datumom, 21. listopada 2021. zahtijeva, u konkretnom slučaju sklopljene Ugovor o priključenju i/ili EFJS, a što je nemoguće ispoštovati. To proizlazi i iz gramatičkog tumačenja odredbe članka 133. stavka 2. ZOTEE koja odredba alternativno predviđa razne faze u razvoju projekta zatečene stupanjem na snagu novog zakona što je razvidno iz nabrajanja (i/ili) čime je zakonodavac pokušao predvidjeti razne faze u razvoju projekta tj. navodi “ishođena lokacijska dozvola i/ili sklopljen ugovor o priključenju i/ili izdana elektroenergetska suglasnost odnosno prethodna elektroenergetska suglasnost i/ili je ishođeno rješenje o prihvatljivosti zahvata za okoliš i prirodu”.

13.5. Dakle, radi se o arbitrarnom tumačenje članka 133. stavka 2. ZOTEE i kršenju legitimnih očekivanja tužitelja i zadiranju u njegova stečena prava, a što je suprotno temeljnim ustavnim načelima, pravima i slobodama jer je stavom tuženika tužitelj doveden u situaciju da realizaciju projekta ne može ostvariti ni prema propisima koji su bili na snazi u vrijeme pokretanja postupka priključenja niti po propisima koji su stupili na snagu nakon pokretanja postupka priključenja, a što je nedopustivo i zasigurno nije bila intencija zakonodavca, što proizlazi i iz amandmanom izmijenjene odredbe članka 133. ZOTEE jer je brisano prvotno predviđen rok “do dana stupanja na snagu ovog zakona”. Upravo stoga i služi rok od 90 dana predviđen završnim i prijelaznim odredbama da se premoste zatečene situacije i omogući prilagodba pravnim subjektima zahtjevima novog propisa, te pribavi i dostavi potrebna dokumentacija, a ne da se kruto i formalistički zahtjeva od ovdje tužitelja dostava akata s datumom do stupanja na snagu novog zakona, 21. listopada 2021., a što je u konkretnom slučaju, što tužitelj opravdano ističe, nemoguće ispuniti.

14. Slijedom prethodno iznesenoga, Sud je osporavano rješenje tuženika ocijenio nezakonitim i odlučio kao pod točkom I. izreke ove presude u skladu s odredbom članka 117. stavka 1. ZUS-a i članka 119. stavak 4. ZUS-a, te predmet vratio na ponovni postupak. U istome će tuženik otkloniti navedene nedostatke, primijeniti relevantan propis te odredbu članka 133. stavka 2. ZOTEE u skladu s njenom svrhom i ciljem te potom odlučiti o nesporno pravodobno podnesenom zahtjevu tužitelja s iskazom interesa za provođenje javnog natječaja za izdavanje energetskog odobrenja za izgradnju sunčane elektrane priključne snage 40MW na lokaciji Vrljica, k. o. [katastarska općina], u Splitsko-Dalmatinskoj županiji, pridržavajući se pravnih shvaćanja ovoga Suda, kako to propisuje odredba članka 151. stavka 2. ZUS-a.

14.1. Pri tome Sud nije naložio tuženiku raspisivanje traženog javnog natječaja, jer je utvrđivanje uvjeta za takvo postupanje u nadležnosti tuženika, te prema kriteriju vrednovanja ishođenih dokumenata iz članka 133. stavka 2. ZOTTE (članak 133. stavak 3.).

15. U skladu s primjenom članka 147. stavka 1. ZUS-a, a budući da je tuženik u cijelosti izgubio spor, tužitelju je primjenom Tbr. 27. točke 1., Tbr. 46, Tbr. 52. i Tbr. 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj 138/23.) priznat trošak, koji Sud ocjenjuje opravdanim, za sastav tužbe u iznosu od 1.000,00 eura kao i isti iznos za trošak sastava podneska od 27. lipnja 2024. koji sadrži obrazložene činjenične navode u odnosu na one iznesene u odgovoru na tužbu, te iznos od 1.000,00 eura za pristup na ročište 19. veljače 2025., sve uvećano za PDV, što ukupno iznosi 3.750,00 eura. Zatražena zatezna kamata određena je u skladu s člankom 144. stavkom 4. ZUS-a.

15.1. Tužitelju nije priznat kao opravdan trošak sastava podneska od 27. rujna 2025. koji ne sadrži nikakve pravna niti činjenična razlaganja, već se požuruje postupanje Suda. Stoga je u tom dijelu zahtjev za naknadom troška odbijen.

15.2. Slijedom navedenoga, o zatraženom trošku je odlučeno kao u točki II. izreke ove presude.

U Osijeku 12. ožujka 2025.

Sutkinja

Valentina Grgić Smoljo

Uputa o pravnom lijeku:

Žalba nije dopuštena protiv točke I. izreke presude (članak 127. stavak 1. ZUS- a, u vezi s člankom 126. ZUS-a). Protiv točke II. izreke presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi ovome Sudu u roku od 15 dana od dana dostave presude, u dovoljnom broju primjeraka za Sud i sve stranke u sporu. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude.

DNA:

1. Tužitelju, po opunomoćenici

2. Tuženiku