Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj: Ppž-9283/2024
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Goranke Ratković, predsjednice vijeća te Gordane Korotaj i Roberta Završkog, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Koraljke Polak Medaković, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. VP, zbog prekršaja iz čl. 22. st. 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“, broj 70/17., 126/19. i 84/21.), odlučujući o žalbi tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave splitsko dalmatinske, Policijske postaje Solin, podnesenoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu, Stalne službe u Solinu od 1. veljače 2023., broj: Pp-15334/2022, u sjednici vijeća održanoj 12. ožujka 2025.,
p r e s u d i o j e
I U povodu žalbe tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave splitsko dalmatinske, Policijske postaje Solin a po službenoj dužnosti, preinačuje se pobijana prvostupanjska presuda na način da se mijenja pravna osnova po kojoj je okr. VP oslobođen optužbe tako da se isti oslobađa optužbe samo po osnovi čl. 182. t. 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.).
II Uslijed gornje odluke, žalba tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave splitsko dalmatinske, Policijske postaje Solin je bespredmetna.
Obrazloženje
1. Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog prekršajnog suda u Splitu, Stalne službe u Solinu od 1. veljače 2023., broj: Pp-15334/2022, okr. VP je, na temelju čl. 182. st. 1. t. 1. i t. 3. Prekršajnog zakona, oslobođen optužbe da bi, na način činjenično opisan u izreci pobijane presude, počinio prekršaj iz čl. 22. st. 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji. Istom presudom, odlučeno je da troškovi prekršajnog postupka padaju na teret proračunskih sredstava prvostupanjskog suda.
2. Protiv te presude, žalbu je podnio tužitelj zbog svih žalbenih osnova, s prijedlogom da se žalba prihvati.
3. Žalba je bespredmetna.
4. Prije svega treba navesti da je u izreci prvostupanjske presude navedeno da se okr. VP oslobađa optužbe i po osnovi čl. 182. t. 1. Prekršajnog zakona (ako djelo po propisu nije prekršaj) i po osnovi čl. 182. t. 3. Prekršajnog zakona (ako nije dokazano da je okrivljenik počinio djelo za koje se optužuje), dok iz razloga iznesenih u obrazloženju presude proizlazi da je prvostupanjski sud okrivljenika oslobodio optužbe samo po osnovi iz čl. 182. t. 3. Prekršajnog zakona, znači samo zato što nije dokazano da bi počinio djelo za koje je optužen.
5. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom, kao i po službenoj dužnosti. Tako je ovaj sud, ispitivanjem po službenoj dužnosti, utvrdio povredu odredaba materijalnog prekršajnog prava iz čl. 196. t. 1. Prekršajnog zakona, jer djelo za koje se okrivljenik optužuje, a na način kako je to činjenično opisano u izreci pobijane presude, po propisu nije prekršaj.
6. Naime, okrivljeniku je stavljeno na teret, a tako je i proglašen krivim, da je počinio psihičko nasilje u obitelji na štetu svoje sestre, u nazočnosti njene malodobne kćeri, na način da je u alkoholiziranom stanju „nerazgovjetno vikao i galamio u svojoj spavaćoj sobi“ te „nastavio vikati i galamiti pri tome govoreći da će se on odseliti, da više ne misli njih financirati, da mu ih je dosta“, koje ponašanje je kod okrivljenikove sestre izazvalo povredu dostojanstva i uznemirenost. Znači, radnje okrivljenika za koje je proglašen krivim su: „nerazgovjetno vikao i galamio u svojoj spavaćoj sobi“ i „nastavio vikati i galamiti pri tome govoreći da će se on odseliti, da više ne misli njih financirati, da mu ih je dosta“.
7. Kod prekršaja psihičkog nasilja u obitelji počinjenog verbalnom komunikacijom, a to je predmet ovog prekršajnog postupka, odlučan je sadržaj izgovorenih riječi, jer se tek iz konkretnih izraza i riječi može utvrditi radi li se o uznemiravanju takvog intenziteta i agresivnosti da bi bio ostvaren oblik nasilja iz čl. 10. t. 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji odnosno da bi se neku osobu moglo smatrati žrtvom nasilja u smislu odredaba Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji. Stoga, za ispunjenje bića prekršaja psihičkog nasilja u obitelji počinjenog verbalnom komunikacijom odlučan je sadržaj izgovorenih riječi.
8. Slijedom prethodno navedenog, u odnosu na dio inkriminacije za koju je okr. VP proglašen krivim da je „nerazgovjetno vikao i galamio u svojoj spavaćoj sobi“ nedostaje jedan od konstitutivnih elemenata koji čini biće prekršaja psihičkog nasilja u obitelji, jer nije naznačen sadržaj upućenih riječi. S obzirom da je zakonski opis odnosno pravno kvalificiranje prekršaja podvođenje odlučnih činjenica sadržanih u činjeničnom opisu pod biće odgovarajućeg prekršaja, sve odlučne činjenice nužno moraju biti navedene u činjeničnom opisu prekršaja, a ovom prekršajnom predmetu, u odnosu na navedeni dio inkriminacije, nedostaje sadržaj riječi koje je okrivljenik „nerazgovjetno vikao i galamio u svojoj spavaćoj sobi“. Iz navedenih razloga, ovaj dio inkriminacije nije prekršaj.
9. U odnosu na dio inkriminacije, za koju je okrivljenik također proglašen krivim, da je „nastavio vikati i galamiti pri tome govoreći da će se on odseliti, da više ne misli njih financirati, da mu ih je dosta“ treba prije svega navesti da je psihičko nasilje u obitelji, u biti, svaki oblik napada na psihički integritet žrtve koji je doveo do njene uznemirenosti ili povrede dostojanstva, odnosno to je skup ponašanja čiji je cilj kontrola nad članovima sadašnje ili bivše obiteljske zajednice uporabom sile, zastrašivanja ili manipuliranja kao oblika emocionalnog zlostavljanja, koje uključuje vrijeđanje, ponižavanje, omalovažavanje i ucjenjivanje, pri čemu mora biti riječ o takvom ponašanju koje odstupa od usvojenih normi pristojnog ponašanja.
10. Imajući na umu prethodno navedeno te notornu činjenicu da psihičko nasilje nije počinjeno baš svakom grubo izgovorenom riječi niti baš svakim grubim postupkom, ovaj sud smatra da je inkriminacija „nastavio vikati i galamiti pri tome govoreći da će se on odseliti, da više ne misli njih financirati, da mu ih je dosta“ lišena suštine koja neko ponašanje definira kao psihičko nasilje. Stoga, ovaj dio ponašanja okrivljenika nije realno predstavljalo grubo uznemiravanje takvog intenziteta i takav napad na psihički integritet žrtvi da bi bio ostvaren oblik nasilja iz čl. 10. t. 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji odnosno da bi se njegovu sestru moglo smatrati žrtvom nasilja u smislu odredaba Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji. Iz činjeničnog opisa, kao ni iz sadržaja izgovorenih riječi („da će se on odseliti, da više ne misli njih financirati, da mu ih je dosta“) nije vidljiva nikakva pretjerana agresivnost koja bi bila usmjerena na okrivljenikovu sestru, a niti je izgovarao neke uvredljive ili omalovažavajuće izraze. Dakle, po ocjeni ovog suda, navedeni dio radnje počinjenja, kako je opisan u činjeničnom opisu izreke pobijane presude, ne predstavlja grubo uznemiravanje takvog stupnja odnosno takvog intenziteta da bi imao karakter psihičkog nasilja.
11. Slijedom svega navedenog, djelo za koje se protiv okr. VP vodi prekršajni postupak, a na način kako je to činjenično opisano u izreci pobijane prvostupanjske presude (jednako je i u optužbi) po propisu nije prekršaj pa je ovaj sud, pravilnom primjenom zakona, preinačio pobijanu prvostupanjsku presudu na način da je izmijenio pravnu osnovu po kojoj je okr. VP oslobođen optužbe tako da se isti oslobađa optužbe samo po osnovi čl. 182. t. 1. Prekršajnog zakona, kako je to i navedeno u t. I. izreke ove drugostupanjske presude. Uslijed toga, žalba tužitelja je postala bespredmetna.
12. Stoga je, na temelju čl. 207. Prekršajnog zakona, odlučeno kao u izreci ove presude.
Zagreb, 12. ožujka 2025.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Koraljka Polak Medaković, v.r.
Goranka Ratković, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu u 4 ovjerena prijepisa za spis, okrivljenika, žrtvu nasilja i tužitelja.
