Republika Hrvatska
Općinski sud u Slavonskom Brodu
Trg pobjede 13
Slavonski Brod
Poslovni broj: Pr-137/2023-19
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Slavonskom Brodu, po sutkinji Mirandi Gavrić Jularić, u pravnoj stvari tužitelja IČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Krešimiru Bogdanu, odvjetniku iz Slavonskog Broda, protiv tuženika OPĆA BOLNICA NOVA GRADIŠKA, Nova Gradiška, Josipa Jurja Strossmayera 17A, OIB: 71630358814, zastupana po punomoćniku RČ, dipl. iur., djelatniku tuženika, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave 18. veljače 2025. u nazočnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, a presude javno objavljenje dana 12. ožujka 2025.
p r e s u d i o j e
I. Nalaže se tuženom OPĆA BOLNICA NOVA GRADIŠKA , Strossmayerova 17a Nova Gradiška, OIB 71630358814 da tužitelju ČČ iz [adresa] OIB [osobni identifikacijski broj] isplati bruto iznos od 1.622,04 Eur zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dospijeća pojedinih mjesečnih iznosa do 31. prosinca 2022., po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 (tri) postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023., po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023., do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, osim na iznos poreza na dohodak i prirezu poreza na dohodak sadržanih u dosuđenom bruto iznosu, tekućom:
na iznos od 354,12 Eur od 10.05.2019. pa do dana isplate,
na iznos od 378,11 Eur od 11.06.2019. pa do dana isplate,
na iznos od 435,97 Eur od 11.07.2019. pa do dana isplate,
na iznos od 238,22 Eur od 10.08.2019. pa do dana isplate,
na iznos od 375,62 Eur od 12.09.2019. pa do dana isplate,
na iznos od 436,17 Eur od 11.10.2019. pa do dana isplate,
na iznos od 307,08 Eur od 12.11.2019. pa do dana isplate,
na iznos od 436,17 Eur od 11.12.2019. pa do dana isplate,
na iznos od 361,16 Eur od 11.01.2020. pa do dana isplate,
na iznos od 391,52 Eur od 11.02.2020. pa do dana isplate,
na iznos od 441,93 Eur od 10.03.2020. pa do dana isplate,
na iznos od 323,49 Eur od 09.04.2020. pa do dana isplate,
sve u roku od 15 dana od dana donošenja presude,
II. Nalaže se tuženom da tužitelju plati troškove parničnog postupka u iznosu od 1.640,00 EUR sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, koje teku od dana presuđenja do isplate, sve u roku od 15 dana
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio tužbu protiv tužene Opće bolnice Nova Gradiška, radi isplate razlike plaće. Tužitelj u tužbi navodi kako je kod tuženog temeljem Ugovora o radu na neodređeno vrijeme zaposlen na radnom mjestu liječnika doktor medicine, specijalist interne medicine, uži specijalist iz kardiologije, Odjel opće interne medicine. Ugovor je potpisan dana 20.04.2018.god. na temelju sporazuma o preuzimanju radnika od dana 01.10.2017.god. Svim Ugovorima o radu Ugovoreno radno vrijeme je određeno 40 sati tjedno, te je glede dodataka na plaću ugovorena primjena Kolektivnog ugovora. Tako je osim redovnog radnog vremena čl. 10 i 13. ugovoreno i pravo na povećanje plaće u postotku utvrđenim Kolektivnim ugovorom za rad noću, prekovremeni, rad subotama nedjeljama, rad za blagdane, smjenski rad, plaćanje dežurstva. U navedenom razdoblju tužiteljeva plaća regulirana je, između ostalih propisa, odredbama Zakona o radu (NN 149/09 - u daljnjem tekstu: ZR/09), Zakona o radu (NN 93/14 - dalje ZR/14), Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 143/13, 96/15 -dalje: KU/13), Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 29/18 - dalje KU/18) Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (NN 141/12 - dalje: TKU/12) te Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (NN 24/17 - dalje: TKU/17). Po istom osnovu donesena je presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu posl. Br. Pr55/2019 koja je postala pravomoćna dana 03.12.2021.god. za prethodni period od 2014. do siječnja 2019. god.
Prilikom obračuna plaće tuženi tužitelju nije isplatio dodatke na plaću sukladno Kolektivnom ugovoru potpisanog 2013.god, pogrešno primjenjujući odredbe istog. Naime, tuženi isplaćuje tužitelju dodatke na plaću tijekom redovnog radnog vremena, dok iste dodatke ne isplaćuje kada liječnik radi prekovremeno i za vrijeme dežurstva. Radi navedenog je nastala razlika između onoga što je na ime dodataka na plaću tužitelj primio i onog što je tužitelj sukladno KU trebao primiti. Osim toga tužitelju nije obračunat minuli rad koji mu je zajamčen kolektivnim ugovorom. Dodaci na plaću koji za vrijeme prekovremenog rada nisu obračunati od strane tuženog, pa tako niti isplaćeni tužitelju su: . dodatak na plaću zbog otežanih uvjeta rada uvećanjem osnovne plaće za 25%. primjenom članka 86. ZR/09, odnosno čl. 94. ZR/14, čl. 57. KU/13, - dodatka za odgovornost za život i zdravlje pacijenata prema uvećanjem osnovne plaće za 10% primjenom čl. 59 KU/13, . dodatak na ime znanstvenog stupnja - dodatak na ime minulog rada. Radi pogrešnog obračuna plaće nastala je i razlika u obračunu godišnjeg odmora. Sukladno čl. 54. st. 1. TKU-a, dodaci se međusobno ne isključuju pa dodatak za prekovremeni rad ne isključuje isplatu navedenih dodataka i prekovremenih sati
Na temelju članka 14. stavak 3. Pravilnika o sadržaju i načinu vođenja evidencije o radnicima („Narodne novine“ broj 73/17 – dalje Pravilnik), u svezi sa stavkom 2. istog članka Pravilnika, radnik ima samo pravo uvida u evidenciju o radnom vremenu iz članka 8. Pravilnika pa predmetnu dokumentaciju nije mogao zatražiti od poslodavca, već dokumentaciju treba zatražiti sud za potrebe parničnog postupka.
Tužitelj ima pravo na dodatke na plaću propisane Kolektivnim ugovorima za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja, Dodatkom I. i II. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja i Temeljnim kolektivnim ugovorom za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja za redovni fond sati. Na temelju članka 90. stavak 1. Zakona o radu („Narodne novine“ broj 93/14 i 127/17 – dalje ZR) poslodavac je dužan radniku obračunati i isplatiti plaću u iznosu utvrđenom propisom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu, odnosno ugovorom o radu. Na temelju članka 94. ZR-a za otežane uvjete rada, prekovremeni rad i noćni rad te za rad nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim danom za koji je zakonom određeno da se ne radi, radnik ima pravo na povećanu plaću. Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike u namještenike u javnim službama („Narodne novine“ broj 141/12, 128/17 i 47/18- Dopuna – na snazi od 1. prosinca 2017.
– dalje TKU/17), kojim je u članku 55., a kasnijim TKU (128/17) u čl. 54. određeno pravo na posebne dodatke u skladu s granskim ugovorom. - odredbom članka 36. KU/13 i članka 34. stavak 1. i 2. KU/18 propisano je da se radniku za vrijeme korištenja godišnjeg odmora isplaćuje naknada plaće u visini kao da je radio u redovnom radnom vremenu, a radniku čija je narav posla takva da mora raditi prekovremeno ili noću ili nedjeljom odnosno zakonom predviđenim neradnim danom, koji dežura ili je pripravan, pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene u prethodna tri mjeseca, ako je to za radnika povoljnije, - odredbom članka 59 TKU propisano je da ako je zaposlenik odsutan s rada zbog bolovanja do 42 dana pripada mu naknada plaće u visini 85% od njegove plaće ostvarene u prethodna tri mjeseca neposredno prije nego je započeo bolovanje, a prema stavku 2. istog članka naknada u 100% iznosu njegove plaće u prethodna tri mjeseca neposredno prije nego je započeo bolovanje, kada je na bolovanju zbog profesionalne bolesti ili ozljede na radu. Struktura plaće zdravstvenih radnika određena je člankom 47. KU/13 i člankom 45. KU/18. Plaću radnika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću. Osnovnu plaću radnika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koji je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža. Dodaci na osnovnu plaću su: stimulacija, dodaci za posebne uvjete rada, dodaci i uvećanja plaća. Predmetni kolektivni ugovori ne isključuju mogućnost kumuliranja uvećanja plaće za prekovremeni rad s dodatcima za iznimnu odgovornost doktora medicine od 10%, odnosno 12% i dodatka temeljem posebnih uvjeta rada od 25% za liječnike specijaliste ginekologije. Ukoliko radnik u redovnom radnom vremenu radi u posebnim uvjetima rada i s iznimnom odgovornošću za život i zdravlje ljudi te u potpuno istim okolnostima obavlja i prekovremeni rad, onda radnik pravo na ugovorene dodatke na plaću ostvaruje i za vrijeme prekovremenog rada, ujedno uvažavajući činjenicu da uvećanje plaće na temelju posebnih uvjeta rada i po osnovu iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi ne ulazi u osnovnu plaću liječnika. Obzirom na navedeno tužitelj ima pravo istodobno na isplatu navedenih dodataka i za redovni i za prekovremeni rad.
2. Tužitelj je konačno uredio tuženi zahtjev nakon provedenog vještačenja podneskom od 1. listopada 2024. prema kojem potražuje bruto iznos od 1.622,04 EUR.
3. Tužena je dala odgovor na tužbu u kojem osporava tužbeni zahtjev i navodi kako su sporni za tužitelja način i metodologija izračuna, tih dodataka za vrijeme prekovremenog rada tužitelja, dok je tuženik primjenjivao odredbe KU/I3. Sukladno tumačenju zajedničkog povjerenstva za tumačenje kolektivnog ugovora. Dodaci iz članka 57 . KU I 13. ne mogu se kumulirati. I člankom 60. KU/I3. bilo je normirano pravo na uvećanje osnovne plaće za radni staž u javnim službama te se je navedena odredba primjenjivala do listopada 2015. Tuženik je tužitelju tijekom utuženog razdoblja obračunavao i isplaćivao plaće sukladno odredbama kolektivnih ugovora, zakona o plaćama u javnim službama i Uredbe o nazivima radnih mjesta i koeficijentima složenosti poslova u javnim službama. Zakon o radu samo načelno ureduje pravo na pla6u, no samu plaću konkretizira Zakon o plaćama u javnim službama (,,Narodne novine,, broj:27/01. i 2g/og.). i Uredba o nazivima radnih mjesta i koeficijentima složenosti poslova u javnim službama. Pod osnovnom plaćom podrazumijeva se plaća na koju radnik ima pravo za redovan rad, u punom radnom vremenu, uz uobičajene radne uvjete, u koju nisu uključeni posebni dodaci. Plaću radnika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću. Zakon o plaćama u javnim službama u članku 9 normira posebne dodatke na pla6u za službenike i namještenike koji rade na poslovima s posebnim uvjetima rada, a kolektivni ugovori specificiraju dodatke na osnovnu plaću: l. Stimulaciju,2. Uvećanja plaće, 3. Dodatka na posebne uvjete radai4. Položajne dodatke. Sukladno članku 47. stavku 3. KU/13. svi dodaci i uvećanja plaća obračunavaju na osnovnu plaću kako je definirana stavkom 2. istog članka. Slijedom navedenog uređenja odredbe članka 47. stavka 2.KlJll3.tuženik smatra kao se svi dodaci i uvećanja plaće, uključivo stimulacije, dodatke na posebne uvjete rada, dodatke i uvećanja plaća, obračunavaju na osnovnu plaću, odnosno samo i isključivo osnovu plaću te da njihova kombinacija ne uključuje i to da bi se, primjerice, na iznos uvećanja plaće za primjerice prekovremene sate sada trebalo primijeniti i na pojedine druge dodatke, odnosno uvećanja. Ovo je izričito uređenje, iskaz suglasnosti volje stranaka kolektivnog ugovora ( KU/13) glede smisla i domašaja ugovornih odredbi. To nikako ne implicira da radnici koji rade, primjerice, prekovremeno, ne rade u jednako otežanim uvjetima ili s jednakom odgovornošću kao u redovnom radnom vremenu, međutim način obračuna odgovarajućih dodataka, tako i za prekovremeni rad, odnosno drugi, je suglasnom voljom stranaka jasno i izričito uređen kao dodatak samo na osnovnu plaću. Tužitelj u tužbi ide logikom, ako osoba radi prekovremeno, da tada radi i na posebnim uvjetima rada ili ako radi noću da radi uz iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi, no takva ,,kombiniranja" i ,,kumuliranja nisu ugovorena, tako ne piše u Kolektivnom ugovoru i22013., a to je jedino relevantno, a ne da bi se svaki oblik trebao platiti na neki ,,logičan način Slijedom mogućnosti iz odredbi članka 321. Zakona o obveznim odnosima (,,Narodne novine" broj: 35/05.,41108.,125111. i7S/15.) da u slučaju nesuglasnosti glede smisla i doma5aja ugovornih odredaba, ugovorne strane povjere nekom trećem tumačiti ugovor, a koja se ovlast može primijeniti slijedom odredbe članka 8. stavka 4. Zakona o radu, odredbom članka 18. KU/13 je predviđeno osnivanje zajedničkog povjerenstva za tumačenje kolektivnog ugovora. To zajedničko povjerenstvo daje obvezujuća tumačenja kolektivnog ugovora, u formi zaključaka.
Slijedom navedenog, a u skladu s odredbom članka 319. Zakona o obveznim odnosima odredbe KU/13 imaju se primjenjivati onako kako glase, dakle ne treba ih posebno tumačiti, s 2 time da odredbe KU/13 izražavaju zajedničku namjeru ugovaratelja, što su svojim potpisima potvrdili potpisnici KU/13, ti. Sindikati u zdravstvu i Vlada Republike Hrvatske.
Budući da je tuženik tužitelju na zakonom utemeljen način obračunavao i isplaćivao plaću za utuženo vremensko razdoblje, pa je naknada za godišnji odmor izračunata temeljem isplaćenog punog iznosa plaće, te ne postoji pravna osnova tužitelja za potraživanje razlike naknade za korištenje godišnjeg odmora i naknade plaće zbog privremene nesposobnosti za rad. Tuženik sukladno odredbama Pravilnika o sadržaju i načinu vođenja evidencije o radnicima uredno vodi evidenciju o radnom vremenu svih radnika, pa tako i tužitelja. Glavna sestra odjela ispunjava unificirani obrazac evidencije o radnom vremenu za svakog radnika. Popunjeni obrazac evidencije potpisuje uz glavnu sestru odjela, voditelj odjela i ravnatelj ustanove. Podatke iz evidencije u registar zaposlenih unose radnici računovodstva tuženika, a obračun po unesenim podacima izrađuje centralni obračun plaća (cop). Temeljem članka 2. Dodatka III. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (,,Narodne novine" broj:56120.), koji se primjenjuje od 01. travnja 2O2O., tuženik, svim radnicima, pa tako i tužitelju, obračunava i isplaćuje plaću za travanj 2021.,koja je isplaćena u svibnju 2020., a sukladno načinu izračuna jednog sata prekovremenog rada (prilog Dodatku III. KU). Tuženik je provjerio evidencije o prisutnosti na radu za tužitelja za utuženo razdoblje tj. od 16. rujna 2019. do 31. ožujka 2020., te je utvrdio da su tužitelju isplaćeni svi dodaci za prekovremeni rad koji su bili evidentirani, sukladno odredbama KU i TKU. Iz gore navedenih razloga tuženik se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti i predlaže Sudu, nakon provedene rasprave, odbiti tužbu kao neosnovanu.
4. Među strankama nije sporno da je tužitelj u radnom odnosu kod tuženika na neodređeno vrijeme i da u razdoblju na koje se odnosi određeni i postavljeni tužbeni zahtjev obavljao poslove liječnika doktor medicine, specijalist interne medicine, uži specijalist iz kardiologije, Odjel opće interne medicine, te da je tužitelj u mjesecima u postavljenom tužbenom zahtjevu radio prekovremeno u kombinaciji rada subotom, nedjeljom, radom u neradne dane i noću, da je tuženik u obračunu plaće povećao plaću tužitelja za ostvareni prekovremeni rad na temelju relevantnih zakonskih propisa i predmetni rad isplaćivao tužitelju, da tužitelj ima pravo na dodatke na plaću propisane Kolektivnim ugovorima za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja, Dodatkom I. i II. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja i Temeljnim kolektivnim ugovorom za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja za redovni fond sati, da je tuženik ove dodatke isplaćivao na osnovnu plaću tužitelja u redovnom fondu sati uz pravilan obračun, da navedeni dodatci nisu plaćeni tužitelju na fond sati ostvaren preko redovnog radnog vremena za razdoblje od 15. rujna 2019. do 31. ožujka 2020.
5. Slijedom navedenog u postupku je sporno pripadaju li tužitelju predmetni dodatci i na ostvarenu plaću na temelju prekovremenog rada za razdoblje od 15. rujna 2019. do 31. ožujka 2020.
6. Sud je u skladu s dokaznim prijedlogom tužitelja naložio tuženiku dostaviti evidenciju rada i platne liste za tužitelja jer na temelju članka 14. stavak 3. Pravilnika o sadržaju i načinu vođenja evidencije o radnicima („Narodne novine“ broj 73/17 – dalje Pravilnik), u svezi sa stavkom 2. istog članka Pravilnika, radnik ima samo pravo uvida u evidenciju o radnom vremenu iz članka 8. Pravilnika pa predmetnu dokumentaciju nije mogao zatražiti od poslodavca, već dokumentaciju treba zatražiti sud za potrebe parničnog postupka.
7. U provedenom dokaznom postupku izvršen je uvid u pribavljenu dokumentaciju od tuženika i odluke o plaći, ugovor o radu, te je provedeno financijsko vještačenje po vještaku Borisu Belunjak.
8. Na temelju dostavljene knjigovodstvene i financijske dokumentacije tuženika, sud je rješenjem broj Pr-137/2023-9 od 24. srpnja 2024. odredio financijsko vještačenje kojim je na temelju dostavljene dokumentacije tuženika trebalo utvrditi jesu li tužitelju u razdoblju od 15. rujna 2019. do 31. ožujka 2020., isplaćivane plaće sukladno Pravilniku o plaćama i drugim materijalnim pravima radnika, Kolektivnim ugovorima za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja, Dodatku I Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja, za sve odrađene sate prekovremenog rada i to sa pripadajućim dodacima na plaću regulirano navedenim aktima, kao i uvećanje plaće po osnovi: 1. otežanih uvjeta rada, za vrijeme prekovremenog rada i dežurstva, za posebne uvjete rada, rad subotom, nedjeljom blagdanom, noću, rad u drugoj smjeni, turnusu, minuli rad, položajni dodaci 2. iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi, b) jesu li tužitelju u utuženom razdoblju (s obzirom na utvrđenja iz točke IV a) isplaćivane naknade plaće sukladno Pravilniku o plaćama i drugim materijalnim pravima radnika, kolektivnim ugovorima za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja, Dodatku I Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja i to za vrijeme godišnjeg odmora ili eventualno naknade plaća zbog privremene nesposobnosti za rad.
9. Iz nalaza i mišljenja vještaka Borisa Belunjaka utvrđeno je kako je tužena za period od 15.09.2019. do 31.03.2020. manje obračunala razlike bruto plaće od tuženika tužitelju ukupno iznosi 12.221,27 kuna (slovima: dvanaest tisuća dvije stotine dvadeset jedna kuna i 27/100 kuna), što preračunato tečajem konverzije zbog primjene EUR u Republici Hrvatskoj od 01.01.2023. godine tečajem konverzije 1 EUR = 7,53450 kuna iznosi 1.622,04 EUR (slovima: tisuću šest stotina dvadeset dva EUR i 04/100 EUR). Prema važećim zakonskim propisima pojam plaće podrazumijeva plaću u koju su uključeni doprinosi za mirovinsko osiguranje u ukupnom iznosu od 20,00% (tužitelj je u I. i u II. stupu mirovinskog osiguranja) na osnovicu plaće, porez na dohodak i prirez porezu na dohodak i neto plaća. U ovom nalazu vještačenja zbog boljeg razumijevanja za pojam plaće koristi se izvedeni pojam bruto plaće, da bi se diferencirala razlika u odnosu na neto plaću, a zbog 11 boljeg razumijevanja. Pojam neto plaće čini (bruto) plaća umanjena za doprinose za mirovinsko osiguranje i porez na dohodak i prirez porezu na dohodak. Temeljem priloga 1 (P-1) izračunate razlike bruto plaće po osnovi neplaćenih 385 prekovremenih sati rada za dodatke na plaću za dodatak za posebne uvjete rada i liječnički dodatak,, kao i razliku naknade bruto plaće koja iz toga proistječe za sate godišnjeg odmora.
10. Tuženik je tužitelju obračunao prekovremeni rad na osnovicu osnovne plaće (utvrđenu na opisani način u nastavku) koeficijentom složenosti poslova radnog mjesta, a koje je navedeno u popisu prema „Uredbi o nazivima radnih mjesta i složenosti poslova u javnim službama“ (Narodne novine 25/13. do 57/2018.) i to prema nazivu radnih mjesta za radna mjesta I. vrste - zdravstveni djelatnik: u bolnici (doktor medicine) s pripadajućim koeficijentima složenosti poslova radnog mjesta kako je navedeno. U koeficijentu složenosti poslova navedenog radnog mjesta nije sadržan položajni dodatak, niti je isti dodatno obračunavan. Prema zaključku broj 48., koje je donijelo Zajedničko povjerenstvo za tumačenje spornih odredbi Kolektivnog ugovora (citiram): „Za prekovremeni rad iznad ukupnog mjesečnog fonda radnih sati plaća se obračunava sukladno članku 51. stavku 1, podstavku 4. Kolektivnog ugovora, odnosno uvećava se za 50% na osnovnu plaću radnika bez primjene položajnog dodatka.“ To praktično znači da se za vrijeme dežurstva i rada iznad redovnog mjesečnog fonda radnih sati plaća se obračunava u odnosu na osnovnu plaću radnog mjesta na kojem radnik radi, a ne na osnovnu plaću koeficijenta složenosti poslova položajnog (voditeljskog) radnog mjesta. U ovom predmetu ovo nema utjecaja, jer tužitelj nije imao voditeljsko radno mjesto niti ugovorene koeficijente složenosti poslova položajnih radnih mjesta u periodu tužbenog zahtjeva. Također, iz navedenog tuženik je prekovremenim radom smatrao svaki sat rada duži od predviđenog rada redovnog mjesečnog fonda radnih sati, a rad na dane blagdana, neradnim danima u smislu Zakona o blagdanima i neradnim danima i dan Uskrsa, od tuženika tužitelju obračunat je u IP-1 obrascima u skladu sa zaključkom broj 153 Zajedničkog povjerenstva za tumačenje spornih odredbi Kolektivnog ugovora, prema navedenom u rješenju suda. Obračunati prekovremeni sati i neplaćeni prekovremeni sati kako je utvrdio tuženik u IP-1 obrascima i mjesečnim evidencijama rada utvrđeni su i u nalazu vještačenja u istim iznosima sati. U dokumentaciji iz sudskog spisa, a prije svega iz obrasca IP-1 vidljivo je da je tuženik tužitelju obračun za redovne sate rada i prekovremene sate rada (što je obračunao za prekovremeni rad) obračunavao navedenim koeficijentom u kojem nije uključen položajni dodatak. Položajni dodatak tužitelju od tuženika nije obračunat niti dodatno kao posebni dodatak sukladno članku 58. Kolektivnog ugovora jer on nije radio na radnim mjestima na kojima se uvećava osnovna plaća po osnovi položajnog dodatka (voditelj tima, voditelj odsjeka, glavna medicinska sestra/tehničar odjela ili bolnice i slično). Temeljem navedenih koeficijenata složenosti poslova radnog mjesta u nalazu vještačenja, razlike plaće po osnovi prekovremenog rada obračunate su za dodatak za posebne uvjete rada i liječnički dodatak, te razlike koji iz njih proistječu za godišnji odmor. Osnovica za izračun osnovne plaće navedena je u koloni 3. u P-1 za svaki mjesec posebno i određena je zakonskim propisima. Koeficijent složenosti poslova radnog mjesta na koje je tužitelj bio raspoređen vidljiv je u koloni 4. u P-1 tijekom tužbenog zahtjeva. Koeficijent minulog rada izračunat je umnoškom koeficijenata 0,50% za svaku godinu navršenog radnog staža i takav izračun izražen je koeficijentom uvećan za 1 (jedan) zbog matematičkog izračuna, a isto je vidljivo u koloni 5. u P-1. Koeficijent minulog rada u mjesecu kada je navršena slijedeća godina radnog staža izračunat je kao razlika dodataka za prekovremeni 6 rada proporcionalnim izračunom. Umnoškom navedena tri elementa za obračun plaća iz kolone 3. , 4. i 5. u P-1 dobivamo u koloni 6. u P-1 izračunatu osnovnu plaću. Kada osnovnu plaću podijelimo sa redovitim mjesečnim fondom radnih sati (kolona 7. u P-1) izračunom u koloni 9. u P-1 dobivamo satnicu osnovne plaće (zaokruženu na pet decimala) prema REDOVNOM MJESEČNOM FONDU RADNIH SATI (RMFRS). Navedenom satnicom osnovne plaće pomnožen je broj sati iz kolone 8 (koju čini mjesečni fond sati umanjen za sate godišnjeg odmora i bolovanja, odsutnosti s rada za koji radnik nije odgovoran i sl. ) i korigiramo za postotak za svaki dodatak (naveden u kolonama 12. i 13.) i dobije se kontrolni izračun u koje je tuženik obračunao tužitelju i u mjesečnim obračunima plaće u IP-1 obrascima i isplatio za redovno radno vrijeme za dodatke pod šifrom 1706 – Liječnički dodatak i pod šifrom 1701 – Posebni uvjeti rada, a za što je napravljen kontrolni izračun tijekom izrade nalaza vještačenja. Za period tužbenog zahtjeva tuženiku je izračun plaće za zaposlenike radio COP (Centralni obračun plaća). Pri izradi nalaza vještačenja korištene su OBRAČUNSKE ISPRAVE ZA ISPLATU PLAĆE (OBRASCI IP-1) koje je tuženik putem centralnog obračuna plaća (COP-a) obračunavao za rad tužitelja kao svog radnika, te MJESEČNE EVIDENCIJE O RADNOM VREMENU, a navedeni dokumenti su posebno ispostavljeni za svaki mjesečni izračun plaće i mjesečnu evidenciju radnog vremena za period tužbenog zahtjeva. Osnovna plaća i broj sati rada i prekovremeni sati rada nisu osporavani pa su uzeti iz navedenih dokumenata koji su u sudskom spisu, kao i podatci o koeficijentu složenosti poslova i radnom stažu, pravu na minuli rad i zvanju. Podatci koje je ispostavio tuženik iz EVIDENCIJE O RADNOM VREMENU i OBRAČUNSKE ISPRAVE ZA ISPLATU PLAĆE (OBRASCI IP-1) u dijelu evidencije radnog vremena su korišteni u izradi nalaza vještačenja. Za 385 prekovremenih sata rada (kolona 11 P-1) iznad redovnog mjesečnog fonda radnih sati (RMFRS), plaćeni su kao prekovremeni sati, ali nisu plaćeni navedeni dodatci, dodatak za posebne uvjete i liječnički dodatak nisu obračunati u obračunu plaće od 15.09.2019. do 31.03.2020. godine, te su isti obračunati kao razlike u ovom nalazu vještačenja, a prema rješenju suda. Prekovremeni sati posebno su istaknuti u obračunu plaća u IP-1 obrascima. Za prekovremene sate rada, naknada za prekovremeni rad, rad noću, subotom, nedjeljom, rad na dane blagdana, neradnih dana i dan Uskrsa su plaćeni od tuženika tužitelju.
11. Tužitelj je kod tuženika radio u pojedinim mjesecima preko mjesečnog fonda redovnih radnih sati i ostvarivao prekovremeni rad u kombinaciji rada subotom, nedjeljom, u drugoj smjeni, radom u neradne dane, blagdanom, noću, za što je tuženik u obračunu plaće povećao plaću temeljem navedenih prava. Za redovni mjesečni fond radnih sati tuženik je posebno iskazao dio plaće, te posebno iskazao i minuli rad za redoviti rad za svaku godinu radnog staža uvećanjem od 0,50%. Za povećanja plaće temeljem prava iz KU za zdravstvo (subota, nedjelja, rad u drugoj smjeni, praznik, rad noću, prekovremeni rad, rad u neradne dane) tuženik je tužitelju kumulativno uključio dodatke i dodatno minuli rad. Dodatci na osnovnu plaću u ovom predmetu prema rješenju suda, a prema prethodno navedenim razdobljima (u daljnjem tekstu „dodatci“) su: - liječnički dodatak za period od 15.09.2019. godine 16,00%, temeljem članku 57. KU/18., a navedeni dodatak promijenjen je od 01.09.2019. godine sa 12,00% na 16,00% Dodatkom II. Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (N.N. 92/2019). - dodatak temeljem posebnih uvjeta rada za period od 15.09.2019. godine od 28,00% temeljem članka 55. KU/18, a navedeni dodatak promijenjen je sa 25,00%, na 28,00%, od 01.09.2019. godine Dodatkom II. Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (N.N. 92/2019), a što je prethodno pregledno navedeno u tablici 1. Navedeni dodatci obračunati su od tuženika tužitelju samo na osnovu plaću za redovni mjesečni fond sati (RMFRS) u periodu tužbenog zahtjeva do 31.03.2020. godine, a što je tuženik istaknuo na OBRAČUNSKIM ISPRAVAMA ZA ISPLATU PLAĆE OBRASCIMA IP-1 (dalje obračun plaće) koju je obračunavao svako mjesečno. Na bazi EVIDENCIJA O RADNOM VREMENU koje je tuženik vodio za rad tužitelja, vidljivo je da ukupni sati rada u pojedinim mjesecima prelaze mjesečni fond radnih sati i za tu razliku tuženik je tužitelju u obračunu plaće prikazao te sate kao prekovremene sate i obračunao povećanje plaće za pojavne oblike dodataka za prekovremeni rad sukladno tablici 2, te dodatno uključio minuli rad za svaku godinu staža 0,50%. Iz navedenog tuženik je prekovremenim radom smatrao svaki sat rada duži od predviđenog rada redovnog mjesečnog fonda radnih sati.
12. Tužitelj niti tužena nisu imali primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka.
13. Sud u cijelosti prihvaća nalaz i mišljenje vještaka. Vještak je financijski izračun prikazao primjenjujući propise navedene u sudskom rješenju na način određen u predmetnom rješenju te kroz analizu knjigovodstvene i financijske dokumentacije koju su vodile i sudski spis dostavile tužene. Nalaz financijskog vještaka izrađen je stručno, detaljno i isključivo na temelju materijalnih dokaza te u skladu s primjenom propisa kako je sud naložio u pisanom rješenju o vještačenju. Pri tome nisu istaknuti decidirani prigovori na matematički obračun razlike plaće po osnovi prekovremenog rada za dodatak na plaću.
14. Ocjenom provedenih dokaza i to kako svakog pojedinog, tako i u njihovoj međusobnoj svezi, sud nalazi tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja osnovanim u cijelosti.
15. Na temelju članka 90. stavak 1. Zakon o radu ("Narodne novine" br. 93/14., 127/17., 98/19., 151/22., 64/23. dalje ZR) poslodavac je dužan radniku obračunati i isplatiti plaću u iznosu utvrđenom propisom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu, odnosno ugovorom o radu. Na temelju članka 94. ZR-a za otežane uvjete rada, prekovremeni rad i noćni rad te za rad nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim danom za koji je zakonom određeno da se ne radi, radnik ima pravo na povećanu plaću. Plaću isplaćuje poslodavac. Poslodavac tužitelja je Opća bolnica Nova Gradiška pa je za ovo razdoblje pasivno legitimirana u ovom sporu.
16. U odnosu na osnov tužbenog zahtjeva ističe se da su dodatci na plaću zdravstvenih radnika za razdoblje obuhvaćeno tužbenim zahtjevom ugovoreni Kolektivnim ugovorima za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja i to:
- Kolektivnim ugovorom za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja („Narodne novine“ broj 143/13 – na snazi od 1. prosinca 2013. do 1. ožujka 2018. - dalje KU/13), kojim je u čl. 57. utvrđen položajni dodatak liječnika za posebne uvjeta rada od 25% (Radna mjesta I. vrste) i u članku 59. dodatak za iznimnu odgovornost doktora medicine od 10%,
- Dodatkom I. Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja („Narodne novine“ broj 96/15 – na snazi od 1. listopada 2015. – dalje Dodatak I) koji je u članku 4. izmijenio članak 59. KU/13 na način da dodatak za iznimnu odgovornost doktora medicine, od dana primjene predmetnog Dodatka I., iznosi 12%,
- Kolektivnim ugovorom za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja („Narodne novine“ broj 29/18 – na snazi od 1. ožujka 2018. – dalje KU/18), kojim je u članku 55. utvrđen položajni dodatak liječnika za posebne uvjeta rada od 25% (Radna mjesta I. vrste) i u članku 57. dodatak za iznimnu odgovornost doktora medicine od 12%,
- Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike u namještenike u javnim službama („Narodne novine“ broj 141/12, 128/17 i 47/18- Dopuna – na snazi od 1. prosinca 2017. – dalje TKU/17), kojim je u članku 55., a kasnijim TKU (128/17) u čl. 54. određeno pravo na posebne dodatke u skladu s granskim ugovorom. - odredbom članka 36. KU/13 i članka 34. stavak 1. i 2. KU/18 propisano je da se radniku za vrijeme korištenja godišnjeg odmora isplaćuje naknada plaće u visini kao da je radio u redovnom radnom vremenu, a radniku čija je narav posla takva da mora raditi prekovremeno ili noću ili nedjeljom odnosno zakonom predviđenim neradnim danom, koji dežura ili je pripravan, pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene u prethodna tri mjeseca, ako je to za radnika povoljnije,
- odredbom članka 59 TKU propisano je da ako je zaposlenik odsutan s rada zbog bolovanja do 42 dana pripada mu naknada plaće u visini 85% od njegove plaće ostvarene u prethodna tri mjeseca neposredno prije nego je započeo bolovanje, a prema stavku 2. istog članka naknada u 100% iznosu njegove plaće u prethodna tri mjeseca neposredno prije nego je započeo bolovanje, kada je na bolovanju zbog profesionalne bolesti ili ozljede na radu.
Struktura plaće zdravstvenih radnika određena je člankom 47. KU/13 i člankom 45. KU/18. Plaću radnika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću. Osnovnu plaću radnika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koji je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža. Dodaci na osnovnu plaću su: stimulacija, dodaci za posebne uvjete rada, dodaci i uvećanja plaća
17. Ukoliko radnik u redovnom radnom vremenu radi u posebnim uvjetima rada i s iznimnom odgovornošću za život i zdravlje ljudi te u potpuno istim okolnostima obavlja i prekovremeni rad, onda radnik pravo na ugovorene dodatke na plaću ostvaruje i za vrijeme prekovremenog rada, ujedno uvažavajući činjenicu da uvećanje plaće na temelju posebnih uvjeta rada i po osnovu iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi ne ulazi u osnovnu plaću liječnika. Stoga tužitelj ima pravo istodobno na isplatu navedenih dodataka i za redovni i za prekovremeni rad. Vrhovni sud Republike Hrvatske na osmoj sjednici Građanskog odjela broj: SU-IV-56/19-18, koja je održana 9. prosinca 2019., zauzeo je slijedeće pravno shvaćanje: „Zdravstveni radnici za vrijeme važenja Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja („Narodne novine broj 143/13 i 96/15) koji u redovnom radu imaju pravo na uvećanje plaće za posebne uvjete rada iz čl. 57. KU i pravo na uvećanje plaće za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi iz članka 59. KU imaju pravo na te dodatke (kumulativno) i za sate ostvarene u prekovremenom radu“. Osim toga pravo na isplatu dodataka na temelju posebnih uvjeta rada i po osnovu iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi te za znanstveni stupanj potvrđuje i Dodatak III. Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja („Narodne novine“ broj 66/2020) koji se ne primjenjuje na utuženo razdoblje, ali je u konačnici jasno definirao prava zdravstvenih radnika i namjeru ugovornih strana te u članku 2. odredio da se navedeni dodatci na plaću isplaćuju i na dio plaće ostvaren na temelju prekovremenog rada. Iz navedenih razloga Zaključci Povjerenstva na koje se poziva tužena u dijelu obračunatih dodataka na plaću ne mogu se primijeniti jer su suprotni zakonskim propisima i prihvaćenim pravnim stavovima, kao i odredbama sklopljenih Kolektivnih ugovora. Sukladno utvrđenju prava na uvećanje plaće za dodatke koji su predmet ovog spora, tuženik nije ispravno obračunao prosjek plaće koji predstavlja osnovu za izračun naknade za godišnji odmor i bolovanje, a na temelju naprijed navedenih odredbi Kolektivnih ugovora koji su važili u utuženom razdoblju. Osim odredbi KU i Zakon o radu u članku 81. određuje da za vrijeme korištenja godišnjeg odmora radnik ima pravo na naknadu plaće u visini određenoj kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, a najmanje u visini njegove prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca (uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koji predstavljaju naknadu za rad), a u članku 95. stavak 5. Zakon o radu određuje da radnik ima pravo na naknadu plaće u visini određenoj kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, a najmanje u visini njegove prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca za razdoblje kad nije radio zbog opravdanih razloga (npr. bolovanje). Vještak je sukladno rješenju suda utvrdio prosjek mjesečne plaće u tri mjeseca koja su prethodila tužiteljevom korištenju godišnjeg odmora i bolovanju, a prema plaći koja je trebala biti isplaćena tužitelju.
18. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a. Tužitelj je u cijelosti uspio s tužbenim zahtjevom, a sukladno čl. 154. st. 1. ZPP-a stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna je protivnoj stranci nadoknaditi troškove. Troškovi postupka odmjereni su prema vrijednosti predmeta spora, troškovniku punomoćnika i odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ( "Narodne novine" br. 138/2023). Stoga je sud kao opravdan tužitelju priznao trošak sastava tužbe u iznosu od 200,00 EUR sukladno Tbr. 7. t. 1. Tarife, trošak zastupanja na ročištu od 23. travnja 2024. sukladno Tbr. 9. t. 1. Tarife 200,00 EUR, trošak zastupanja na ročištu od. 18. veljače 2025. sukladno Tbr. 9. t. 1. Tarife 200,00 EUR, ročište za objavu presude po Tbr. 9. toč. 3. Tarife u iznosu od 100,00 EUR, trošak podneska od 26. listopada 2023. u iznosu od 200,00 EUR, trošak podneska od 1. listopada 2024. u iznosu od 200,00 EUR, PDV u iznosu od 275,00 EUR i trošak vještačenja u iznosu od 265,45 EUR. Tužitelju je dakle priznat trošak od ukupno 1.640,00 EUR.
19. Zbog navedenog odlučeno je kao u izreci presude.
Slavonski Brod, 12. ožujka 2025.
Sutkinja
Miranda Gavrić Jularić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dozvoljena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda na Županijski sud.
DNA:
1. Tužitelj po punomoćniku
2. Tužena Opća Bolnica Nova Gradiška
3. Porezna uprava - po pravomoćnosti
