Poslovni broj Gž-186/2024-3
Republika Hrvatska
Županijski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
51000 Rijeka
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sutkinja, Milene Vukelić Margan, predsjednice vijeća, Ingrid Bučković, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Helene Vlahov Kozomara, članice vijeća, u građansko pravnoj stvari tužitelja NŽ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Čajkovski i Beg, iz Rijeke, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska 69, OIB 53056966535, zastupanog po punomoćniku Saši Poldan, odvjetniku iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Saša Poldan, Goran Gatara, Valentina Vižintin, Marko Komorski, Ana Babić i Soča Fruk Morina, iz Rijeke, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj P-2806/2019-28 od 19. prosinca 2023., na sjednici održanoj 12. ožujka 2025.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj P-2806/2019-28 od 19. prosinca 2023.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom u točki I. izreke utvrđena je ništetnom odredba članka broj 2 Ugovora o [broj kredita] sklopljenog 23. svibnja 2007., između tužitelja kao korisnika kredita i tuženika kao kreditora, u dijelu u kojem je određena promjenjivost redovne kamatne stope u skladu s jednostranom odlukom banke.
1.1. Točkom II. izreke prvostupanjske presude, utvrđena je ništetnom odredba članka broj 7 predmetnog ugovora o kreditu u dijelu u kojem je mjesečni anuitet Ugovora o kreditu vezan za tečaj HRK u odnosu na CHF.
1.2.Točkom III. izreke naloženo je tuženiku da isplati tužitelju iznos od 3.692,46 eura s pripadajućim zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa do isplate.
1.3.Točkom IV. izreke naloženo je tuženiku da isplati tužitelju iznos od 844,42 eura s pripadajućim zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa do isplate.
1.4.Točkom IV. izreke naloženo je tuženiku nadoknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 2.088,26 eura s pripadajućim zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate, dok je točkom V. izreke odbijen zahtjev tužitelja za nadoknadu parničnog troška u preostalom dijelu.
1.5.Rješenjem prvostupanjskog suda dopuštena je preinaka tužbe.
2. Tuženik je podnio žalbu, sadržajno protiv navedene presude, iz svih žalbenih razloga propisanih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 11/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14.,70/19., 80/22., 114/22., 155/23., dalje: ZPP), s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i odbije tužbeni zahtjev, uz naknadu troškova postupka tuženiku, podredno ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba nije osnovana.
5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje djelomične ništetnosti ugovora o kreditu (odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutne klauzule u CHF), sadržaja navedenog u točki I. i II. izreke pobijane presude te restitucijski zahtjev za povrat stečenog na temelju ništetnih ugovornih odredbi u iznosu od 3.692,46 eura (valutne klauzule) i u iznosu od 844,42 eura (promjenjive kamatne stope) s pripadajućim zateznim kamatama.
6. Prvostupanjski sud nije počinio bitnu procesnu povredu iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP- a na koju se žalbom poziva tuženik, budući da suprotno žalbenim navodima presuda sadrži jasne i neproturječne razloge o svim odlučnim činjenicama, koji nisu u suprotnosti sa spisu priloženim ispravama i zapisnicima, pa je istu moguće ispitati.
7. Pazeći po službenoj dužnosti na temelju čl. 365. st. 2. ZPP-a na postojanje ostalih bitnih procesnih povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, ovaj sud je utvrdio da u postupku pred prvostupanjskim sudom i donošenjem pobijane presude nije počinjena nijedna od tih procesnih povreda.
8. Među strankama nije sporno da je 23. svibnja 2007. sklopljen predmetni ugovor o kreditu u iznosu od 20.672,42 CHF u protuvrijednosti kuna, a kojim je ugovorena valutna klauzula u CHF i promjenjiva kamatna stopa sukladno jednostranoj odluci tuženika, s time da se tečaj CHF tijekom trajanja ugovora mijenjao, kao i početna kamatna stopa od 5,20 % odlukom tuženika, kao i da je tužitelj otplatio kredit u cijelosti u skladu s ugovorom i obračunatim anuitetima od strane tuženika. Sporna je ništetnost valutne klauzule i odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi na temelju jednostrane odluke tuženika te posljedično tome pravo tužitelja na povrat preplaćenih iznosa, kao i zastara tražbine tužitelja i tijek zateznih kamata.
9. Prvostupanjski sud imajući u vidu sukladno čl. 502.c ZPP-a i čl. 138.a Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 79/07., 125/07., 79/09., 89/09., 75/09., 133/09., 78/12., 56/13., 41/14., dalje ZZP/07) te čl.118. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 41/14., 110/15., 14/19., 19/22., dalje:ZZP/14) direktan učinak pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. donesene u kolektivnom sporu, a kojom je utvrđeno da je tuženik povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u CHF, zauzima stav da su sporne ugovorne odredbe predmetnog ugovora o kreditu nepoštene i ništetne.
10. Pri tome, prvostupanjski sud utvrđuje da tuženik na kojem je bio teret dokaza da su stranke prilikom sklapanja predmetnog ugovora o kreditu pojedinačno pregovarale o spornim ugovornim odredbama, tijekom postupka nije dostavio dokaza na tu okolnost.
11. S obzirom na utvrđenu ništetnost spornih ugovornih odredbi, prvostupanjski sud pozivom na čl. 322. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05., dalje: ZOO) prihvaća deklaratorni tužbeni zahtjev kao osnovan u cijelosti.
12. U odnosu na kondemnatorni tužbeni zahtjev, prvostupanjski sud zauzima pravno shvaćanje da tužitelju pripada pravo na isplatu stečenog bez osnove na temelju ništetnih ugovornih odredbi.
13. Stoga, prvostupanjski sud utvrdivši na temelju nalaza i mišljenja vještaka da preplaćeni iznos s osnove ništetne valutne klauzule iznosi 3.692,46 eura, a s osnove ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi na temelju jednostrane odluke tuženika iznos od 844,42 eura, pozivom na čl. 323.st.1. ZOO-a prihvaća tužbeni zahtjev za isplatu navedenih iznosa u cijelosti, sa zateznim kamatama od plaćanja svakog pojedinog mjesečnog iznosa do isplate pozivom na čl. 29. st.1. ZOO-a.
14. U odnosu na tuženikov prigovor zastare novčane tražbine tužitelja s osnove ništetne valutne klauzule, prvostupanjski sud zauzima stav da zastara počinje teći od pravomoćnosti presude Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. donesene u kolektivnom sporu pa cijeneći da je ta presuda u odnosu na ništetnost valutne klauzule postala pravomoćna 14. lipnja 2018., a da je tužba u ovom postupku podnesena 11. lipnja 2019., zaključuje da u konkretnom slučaju nije protekao petogodišnji zastarni rok pa otklanja prigovor zastare kao neosnovan.
15. Odluku o troškovima postupka prvostupanjski sud temelji na čl. 154. st. 1. ZPP-a pa dosuđuje tužitelju troškove postupka u cijelosti, u visini odmjerenoj prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23., dalje Tarifa), uz trošak sudskih pristojbi i vještačenja.
16. Pravilno je prvostupanjski sud, protivno žalbenim navodima tuženika, utvrdio odlučne činjenice i primijenio materijalno pravo kada je prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnosti spornih ugovornih odredbi i isplatu preplaćenih novčanih iznosa koje je tuženik stekao na temelju ništetnih ugovorih odredbi.
17. Suprotno žalbenim navodima, pravilno je prvostupanjski sud sukladno čl. 502.c ZPP-a i čl. 118. ZZP/14 prema kojima pravomoćna odluka suda donesena povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača kojom je utvrđena ništetnost ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli u valutu CHF i promjenjivoj kamatnoj stopi na temelju jednostrane odluke tuženika, ima direktan učinak u individualnim parnicama radi naknade štete i isplate koje pokrenu potrošači .
17.1. Imajući u vidu da su pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. donesenom u postupku za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača, a koja presuda se odnosi i na tuženika (točka 4. izreke), utvrđene ništetnim ugovorne odredbe kojima je ugovorena valutna klauzula u CHF u ugovorima koje je tuženik sklapao sa potošačima u razdoblju od 01. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008. i odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi na temelju jednostrane odluke tuženika u ugovorima koje je tuženik sklapao sa potošačima u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2013., a u kojem razdoblju je sklopljen predmetni ugovor, ujedno cijeneći da tuženik u ovom postupku nije pružio dokaza da su stranke pojedinačno pregovarale o spornim ugovornim odredbama prilikom sklapanja predmetnog ugovora o kreditu na način da su tužitelju prije sklapanja ugovora dane odgovarajuće obavijesti o naravi, rizicima i posljedicama valutne klauzule te načinu povećanja kamatne stope, a što utječe na određivanje njegove novčane obveze te da je tužitelj unatoč takvoj obaviještenosti pristao na sklapanje ugovora o kreditu, to je pravilan zaključak prvostupanjskog suda da su sporne ugovorne odredbe ništetne. Stoga su bez utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane presude žalbeni navodi kojima tuženik tvrdi suprotno od onoga što je posljedica direktnog učinka odluke u sporu za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača.
18. Žalbeni navodi kojima se tuženik poziva da je ugovor u cijelosti ispunjen i da je riječ o zabrani manjeg značaja pa da sukladno čl. 326.st.2. ZOO-a ništetnost više nije moguće isticati, nisu osnovani. Naime, ispunjenjem ugovora nije nestao uzrok ništetnosti sporne valutne klauzule u CHF jer je ista bile ništetna već od dana sklapanja predmetnog ugovora o kreditu, dakle ex tunc pa nije mogla postati naknadno valjana ispunjenjem ugovora.
18.1. Budući da je u konkretnom slučaju tuženik povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, što je rezultiralo neravnotežom u pravima i obvezama ugovornih strana u ugovorima o potrošačkom kreditiranju na štetu potrošača, suprotno žalbenim navodima ne može se smatrati da je uzrok ništetnosti sporne ugovorne odredbe bila zabrana manjeg značaja, pa u konkretnom slučaju ne dolazi u primjenu odredba čl. 326. st. 2. ZOO-a kako to pogrešno smatra tuženik.
19. S obzirom na utvrđenu djelomičnu ništetnost predmetnog ugovora o kreditu, pravilnom primjenom materijalnog prava iz čl. 323. st. 1. i čl. 1111. ZOO-a tužitelju pripada pravo na povrat onoga što je isplatio na temelju ništetnih ugovornih odredbi. Stoga je prvostupanjski sud, pri utvrđenju da je tužitelj s osnove ništetne valutne klauzule preplatio iznos od 3.692,46 eura, a s osnove ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi na temelju jednostrane odluke tuženika iznos od 844,42 eura, pravilno obvezao tuženika na isplatu utuženog iznosa tužitelju.
20. Žalbeni navodi kojima se tuženik poziva da je prilikom utvrđenja preplaćenog iznosa valjalo uzeti u obzir i tzv. negativnu razliku koja je nastala kada je tečaj CHF tijekom otplate kredita bio manji u odnosu na početni, nisu od odlučnog značaja, budući da tuženik u odnosu na tu razliku tijekom postupka nije podnio protutužbu niti je istaknuo građanskopravni prigovor prijeboja (compensatio civilis), a niti prigovor radi prebijanja (compensatio per judicem) kao procesni prigovor pa sud nije ovlašten niti dužan umanjiti potraživanje tužitelja s negativnim tečajnim razlikama. Ovakvo pravno shvaćanje izraženo je u presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-254/24., od 23. travnja 2024.
21. Tuženik žalbom neosnovano osporava dosuđeni iznos preplate navodeći da je vještačenje provedeno kao da su stranke ugovorile kunski kredit s fiksnom kamatnom stopom, a što nije bila namjera ugovornih strana. Naime, predmetni kredit i nadalje je ostao kredit sa valutnom klauzulom, ali sa kunskom protuvrijednosti prema tečaju CHF na dan stavljanja kredita u korištenje. Ništetnost valutne klauzule temelji se na činjenici da je predmetni ugovor formulirao tuženik unaprijed, da korisnik kredita o istom nije posebno pregovarao te nije bio upoznat sa rizicima promjene tečaja, pa je time bio onemogućen u donošenju odgovarajuće i razumne odluke o sklapanju ugovora pod takvim uvjetima i mogućnosti da predvidi visinu svoje novčane obveze tijekom roka otplate kredita.
21. Suprotno žalbenim navodima, pravilnom primjenom materijalnog prava iz čl. 1115. ZOO-a tužitelju pripadaju zatezne kamate od plaćanja svakog pojedinog preplaćenog mjesečnog anuiteta pa do isplate, budući da je tuženik nesavjestan stjecatelj s obzirom da je u konkretnom slučaju utvrđena ništetnost ugovornih odredbi zbog povrede načela savjesnosti i poštenja već u predugovornoj fazi sklapanja ugovora, što podrazumijeva nesavjesnost, slijedom čega je odluka prvostupanjskog suda o zateznim kamatama na zakonu osnovana.
22. Vezano za prigovor zastare, suprotno žalbenim navodima pravilno je prvostupanjski sud zaključio da je taj prigovor neosnovan. Naime, u skladu sa pravnim shvaćanjem Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzetom na sjednici 30. siječnja 2020. i Objedinjenom pravnom shvaćanju o početku tijeka zastare u slučaju restitucijskih zahtjeva kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi u CHF zauzetom na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 31. siječnja 2022., podnošenjem tužbe u postupku kolektivne zaštite potrošača prekinuta je zastara u smislu čl. 241. ZOO-a i zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke donesene u tom postupku.
22.1. Stoga, imajući u vidu da je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P- 1401/2012 od 4. srpnja 2013. postala pravomoćna u odnosu na ništetnost odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi na temelju jednostrane odluke banke 13. lipnja 2014., a u odnosu na ništetnost valutne klauzule u CHF 14. lipnja 2018., to do podnošenja tužbe u ovom postupku 11. lipnja 2019. nije protekao petogodišnji zastarni rok iz čl. 225. ZOO-a za zastaru novčane tražbine tužitela, slijedom čega je prvostupanjski sud pravilno zaključio da je tuženikov prigovor zastare neosnovan.
23. S obzirom da je tužitelj uspio u parnici u cijelosti, pravilno je prvostupansjkis ud odluku o troškovima postupka utemeljio na čl. 154.st.1. ZPP-a i tužitelju dosudio troškove postupka u cijelosti.
24. Iz navedenih razloga, valjalo je primjenom čl. 368. st. 1. ZPP-a odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu, kao u izreci.
U Rijeci 12. ožujka 2025.
Predsjednica vijeća
Milena Vukelić-Margan
