REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

[adresa] R 5

Poslovni broj: Us I-1032/2024-15

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sucu dr. sc. Alenu Rajku, uz sudjelovanje zapisničarke Đeni Broznić, u upravnom sporu tužitelja RZ (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova (OIB: 36162371878), Policijske uprave istarske, Postaje pomorske i aerodromske policije Pula - Pola, u Puli, Tršćanska ulica 36, kojeg zastupaju službene osobe OZ i SZ, radi protjerivanja iz Republike Hrvatske, 12. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave istarske, Postaje pomorske i aerodromske policije Pula – Pola, KLASA: UP/I-216-04/24-01/2500, URBROJ: 511-08-30-24-2 od 14. lipnja 2024. godine.

Obrazloženje

1. Rješenjem tuženika, KLASA: UP/I-216-04/24-01/2500, URBROJ: 511- 08-30-24-2 od 14. lipnja 2024., tužitelj (državljanin treće zemlje - Bosne i Hercegovine) nakon izdržane kazne zatvora u Republici Hrvatskoj protjeran je iz Republike Hrvatske, te mu je određena zabrana ulaska i boravka u Europskom gospodarskom prostoru u trajanju od pet godina (računajući od isteka prijašnje zabrane ulaska i boravka), uz ostale prateće odluke. Tuženik obrazlaže, u bitnome, sljedeće:

„Dana 14. lipnja 2024. godine provedenim kriminalističkim istraživanjem i uvidom u sve raspoložive službene evidencije MUP-a (evidencije prijave boravka stranaca, evidencija određenih kategorija stranaca, sustav NISUDG, osobnu putovnicu stranu) utvrđeno je da je RZ od strane Policijske postaje Pula - Pola dana 23. travnja 2020. godine zbog nezakonitog boravka izdano Rješenje o protjerivanju URBROJ: 511-08-21/1-UP/I-16/2020., s rokom za dragovoljni odlazak od 7 (sedam) dana, a protivno kojem RZ nije napustio RH već je nastavio boraviti u [adresa] sve do dana 14. rujna 2022. godine kada je zatečen u činjenju kaznenog djela iz čl. 229. st. 1. tč. u svezi čl. 228. st. 1 KZ/11 od strane policijskih službenika PU zagrebačke, VI PP Zagreb.

Dana **.**.2024. RZ otpušten je s izdržavanja kazne iz Zatvora u Puli- Pola gdje je izdržavao kaznu u trajanju od jedne godine i devet mjeseci temeljem pravomoćne presude Općinskog suda u Novom Zagrebu (Grad Zagreb), br. K-537/22 od 16. siječnja 2023. godine, zbog kaznenog djela iz čl. 229. st. 1. t. 1. u sv. čl. 228. st. 1. KZ/11. Kazna je izvršena od 14. rujna 2022. godine do 14. lipnja 2024. godine.

(…)

Odredbom članka 203. stavak 1. Zakona o strancima propisano je da je prisilno udaljenje odlazak državljanina treće zemlje iz RH pod pratnjom policije, bez obzira na privolu državljanina treće zemlje

Odredbom danka 203. stavak 2. točka 2. Zakona o strancima propisano je da će se državljanina treće zemlje prisilno udaljiti iz EGP-a ako se ne donosi rješenje o povratku sukladno danku 185. stavku 1. Zakona o strancima. Članak 185. u stavku 1. Zakona o strancima propisuje da se državljaninu treće zemlje ne mora se donijeti rješenje o povratku ako postoji rizik od izbjegavanja iz članka 214. istog Zakona. S obzirom da je predmetni stranac RZ nije napustio EGP odnosno RH u roku koji mu je određen rješenjem utvrđeno je da postoji rizik od izbjegavanja obveze iz članka 214. stavka 3. podstavka 7. Zakona o strancima.

Odredbom članka 203. stavak 3. Zakona o strancima propisano je da na temelju stavka 2. ovoga članka državljanina treće zemlje može se prisilno udaljiti u sljedeću treću zemlju, u državu njegova podrijetla, državu iz koje je došao u RH ili uz njegov pristanak. u drugu treću zemlju.

Stoga, sukladno članku 203. stavak 3. podstavku 1. Zakona o strancima predmetnog se stranca RZ prisilno udaljava u državu njegovog podrijetla BiH, čiji je državljanin, na čemu se temelji točka 4. dispozitiva.

Prilikom donošenja ovog rješenja uzete su obzir i okolnosti iz članka 191. stavka 1 . Zakona o strancima (u daljnjem tekstu ZOS), pored okolnosti iz članka 182. istog Zakona. Stranac nije socijalno i kulturno integriran u RH, poznaje hrvatski jezik u govoru i pismu iz razloga srodnosti hrvatskog i bosanskog jezika, posjeduje važeću putnu ispravu BiH, broj: BI 706548, izdanu u MUP PK [adresa] dana 25.9.2017. s rokom važenja do 25.9.2027. godine.

Stranac je dosadašnjim ponašanjem, učestalim činjenjem prekršaja zbog čega je i protjeran iz RH Rješenjem o protjerivanju Policijske postaje Pula - Pola URBROJ:

511-08-21/1-UP/I-16/2020. od 23. travnja 2020. godine na 3 (tri) godine, kojom prilikom mu je izdano rješenje o povratku u roku od 7 (sedam) dana, po kojemu isti nije postupio te mu se važeća zabrana ulaska i boravka u EGP vodi od izvršnosti rješenja 30.prosinca 2020. godine do 30. prosinca 2025. godine, ne postupajući po citiranom rješenju već nastavkom nezakonitog boravka u RH pokazao nebrigu i nezainteresiranost za svoj status u RH nadalje RZ nije napustio RH već je nastavio boraviti u [adresa] sve do dana 14. rujna 2022 godine kada je zatečen u činjenju kaznenog djela iz čl. 229. st. 1. tč. 1. u svezi čI. 228. st. 1. KZ/11 od strane policijskih službenika PU zagrebačke, VI PP Zagreb te je temeljem pravomoćne presude Općinskog suda u Novom Zagrebu (Grad Zagreb), br. K-537:22 od 16. siječnja 2023. godine, zbog kaznenog djela iz čI. 229. st. 1. t. 1. u svezi čl. 228. st. 1. KZ/11. osuđen na kaznu u trajanju od jedne godine i devet mjeseci. Kaznu je izdržavao od 14. rujna 2022. godine do 14. lipnja 2024. godine. Temeljem rečenog ovo tijelo smatra da nema zapreka protjerivanje stranca iz RH.

Slijedom osim prethodne navedenih specijalnih normi vezanih za ostvarivanje načela razmjernosti u upravim stvarima protjerivanja stranca, ovdje se podredno primjenjuju i odredbe članka 6. Zakona o općem upravnom postupku kojim je određeno načelo razmjernosti u zaštiti prava stranaka i javnog interesa.“

2. Tužitelj osporava zakonitost tuženikove odluke i tvrdi, u bitnome, sljedeće. U upravnom postupku nije se vodilo računa o odredbi članka 207. Zakona o strancima, kojom je zabranjeno prisilno udaljiti državljanina treće zemlje u državu gdje su njegov život ili sloboda ugroženi zbog njegove rasne ili druge pripadnosti, ili gdje bi mogao biti podvrgnut mučenju ili ponižavajućem postupanju ili kažnjavanju, ili bi nad njim mogla biti izvršena smrtna kazna. K tomu, tužitelj od rođenja stalno živi u [adresa], a u državi podrijetla roditelja (Bosni i Hercegovini) ne živi od 1995. godine. Na teritoriju Bosne i Hercegovine, Republike Srpske postoji opasnost po njegov život i sigurnost, budući da je tužitelj bio pripadnik Hrvatske vojske i Hrvatskog vijeća obrane. U obzir je potrebno uzeti i da je tužitelj 3. svibnja 2024. podnio zahtjev za primitak u hrvatsko državljanstvo. Tuženikova je argumentacija nepotpuna i ne uzima u obzir konkretne životne okolnosti tužitelja. Tužitelj predlaže da Sud poništi osporavano rješenje tuženika i da predmet vrati tuženiku na ponovni postupak.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu ostaje kod navoda osporavanog rješenja, citira mjerodavne pravne norme i dodaje, u bitnome, sljedeće. Neosnovano se tužitelj poziva na članak 207. Zakona o strancima, budući da je prije donošenja osporavanog rješenja uvidom u međunarodne baze podataka utvrđeno da u odnosu na tužitelja tada nije postojala ni jedna raspisana potraga ni objava vezana uz tužitelja objavljena od strane Bosne i Hercegovine. Tužitelj je pripadnik jednog od konstitutivnih naroda u Bosni i Hercegovini, Hrvatsko vijeće obrane je priznato sastavnim dijelom Oružanih snaga Bosne i Hercegovine tijekom rata od 1992. do 1995., a u toj državi nema smrtne kazne. Tijekom kriminalističkog istraživanja tužitelj je izjavio da je u dobi od pet godina (tj. 1977., nap. Suda) odselio u Bosnu i Hercegovinu, a prvi i jedini put se u hrvatskoj evidenciji stranaca pojavljuje 1993. godine. Osim rođenjem i kratkotrajnim legalnim boravkom od jedne godine, tužitelj u Republici Hrvatskoj uglavnom boravi nezakonito, nije školovan u Hrvatskoj, niti u njoj ima obiteljskih veza. Tijekom boravka u Hrvatskoj tužitelj je evidentiran u 130 policijskih postupanja, i to u sedam prekršaja i 69 kaznenih djela. Od 1993. do 2024. ni jednom nije pokušao zakonito regulirati svoj boravak u Hrvatskoj. Ovdje je, u smislu Zakona o strancima, riječ o obligatornom protjerivanju, uz odgovarajući primjenu zaštitnih odredaba toga Zakona. Tuženik predlaže odbiti tužbeni zahtjev.

4. Izvanraspravnim rješenjem od 2. rujna 2024. odbijen je prijedlog tužitelja za određivanje odgodnog učinka tužbe u ovome sporu, zbog razloga iznesenih u tom rješenju. Rješenjem, poslovni broj: Usž-3729/2024-2 od 4. prosinca 2024., Visoki upravni sud Republike Hrvatske odbio je žalbu tužitelja i potvrdio ovosudno rješenje od 2. rujna 2024. godine.

5. Sud je izveo dokaze čitanjem dokumentacije koja se nalazi u spisu predmeta upravnog postupka u kojem je doneseno osporeno rješenje i u spisu ovog spora.

6. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je, nakon rasprave provedene 5. ožujka 2025. u odsutnosti uredno pozvanog tužitelja (koji nije odredio svojeg opunomoćenika u Republici Hrvatskoj), utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

7. Tužitelj je protjeran iz Republike Hrvatske pozivom na opasnost za javni poredak, te na nezakoniti boravak u Hrvatskoj. U osporavanom rješenju tuženika citirane su s time povezane mjerodavne odredbe Zakona o strancima („Narodne novine“, broj 133/20, 114/22 i 151/22). Te su odredbe tužitelju, stoga, poznate.

8. Tuženik je u obrazloženju osporavanog rješenja sveobuhvatno i pravno utemeljeno argumentirao razloge i osnovu za protjerivanje tužitelja iz Republike Hrvatske, uz individualizirano razmatranje zaštitnih odredaba članaka 181. i 192. Zakona o strancima, kao i razloge koji upućuju na svrhovitost trajanja zabrane ulaska i boravka u Europskom gospodarskom prostoru određenog osporavanim rješenjem. Tu je elaboraciju tuženik upotpunio preciznim i cjelovitim odgovorom na tužbu. I obrazloženje osporavanog rješenja i odgovor na tužbu nadilaze šturu razinu argumentiranja u predmetima vezanima uz status stranaca koja razina je prisutna kod dijela drugih ustrojstvenih jedinica Ministarstva unutarnjih poslova. Sudu ovdje ne preostaje drugo doli suglasiti se s argumentacijom tuženika iznesenom u upravnom postupku i ovom upravnom sporu. Sadržaj te argumentacije tužitelju je poznat, a većim je dijelom prenesen i u ovom obrazloženju.

9. Usto, Sud ne nalazi da je, u okolnostima konkretnog slučaja, na štetu tužitelja došlo do povrede podnačela najmanje tegobnosti (čl. 6. st. 2. Zakona o općem upravnom postupku, „Narodne novine“, broj 47/09 i 110/21), kao jednog od elemenata načela razmjernosti u zaštiti prava stranaka i javnog interesa, uređenog cjelinom članka 6. toga Zakona.

10. Naposljetku, okolnost podnošenja zahtjeva za primitak u hrvatsko državljanstvo ne utječe na rješavanje ovog predmeta, niti ta okolnost sâma po sebi oslobađa državljanina treće zemlje obveze da mu svaki boravak u Republici Hrvatskoj bude zakonit. O primitku u hrvatsko državljanstvo odlučuje se u zasebnom upravnom postupku.

11. Uzevši u obzir navedeno, osporena odluka tuženika ocjenjuje se zakonitom. Trebalo je stoga, na temelju članka 116. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 36/24), tužbeni zahtjev odbiti kao neosnovan.

U Rijeci 12. ožujka 2025.

S u d a c

dr. sc. Alen Rajko

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa ove presude.

Dostaviti:

- RZ (kod IZ), [adresa]

- Ministarstvu unutarnjih poslova, Policijskoj upravi istarskoj, Postaji pomorske i aerodromske policije Pula - Pola, Pula, Tršćanska ulica 36