Republika Hrvatska

Općinski sud u Požegi

Sv. Florijana 2, Požega

Poslovni broj: P-40/2023-14

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

N A  T E M E LJ U  O D R I C A N J A

Općinski sud u Požegi, po sucu Anamariji Kovačević Turac, kao sucu pojedincu, u građansko-pravnoj stvari tužitelja IŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Velimiru Galiću, odvjetniku u Požegi protiv tuženika Erste&Steiermärkische Bank d.d. Rijeka, Jadranski trg 3a, OIB: 23057039320, zastupanog po Odvjetničkom društvu Metelko, Knežević i partneri d.o.o. iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, 12. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

I Tužitelj IŽ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] u cijelosti se odbija s tužbom i tužbenim zahtjevom koji glasi:

"1. Utvrđuje se, da su ništetne odredbe glave 2. i 7.Ugovora o kreditu, broj 2402006- 1031262160/51400607-5102595323, koji je tužitelj, IŽT, [adresa], zaključio sa tuženikom, Erste& Steiermaerkische Bank d.d. Rijeka, Jadranski trg 3a, dana 1.09.2005.godine, koje glase: „2.Iznos kredita =23.200,00 CHF (dvadesettritisućedvjestoCHF) protuvrijednosti u kunama obračunato po srednjem tečaju Banke na dan puštanja kredita u tečaj. 7.Način vraćanja 120 /stodvadesetmjesečnih anuiteta nakon puštanja kredita u tečaj. Kredit dospijeva na naplatu svakog prvom u mjesecu. Iznos anuiteta =251,67 CHF. Valutna klauzula:

Povrat obveza iz ovog Ugovora, (iznos kredita i pripadajuće kamate za zakašnjenja u laćanju, naknade i drugi eventualni troškovi) obračunat će se prema srednjem tečaju Banke za CHF na dan odobrenja žiro računa Banke.

2. Nalaže se tuženiku Erste& Steiermaerkische bank d.d. Rijeka, Jadranski trg 3a. da tužitelju IŽ, [adresa], isplati iznos od 3.056,71 eura /23.030,83 HRK, sa zakonskom zateznom kamatom po eskontnoj stopi HNB uvećanoj za 5 postotnih poena, tekućom od 29.11.2011.godine, a od 1. kolovoza 2015. godine, do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunato za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka, odnosno, sa z.z. kamatom, sukladno odredbi članka 29.stav.2 Zakona o obveznim odnosima i sukladno članku 1. Uredbe o izmjeni zakona o obveznim odnosima, kao i da mu naknadi parnični trošak, sve to u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe i to:

-za iznos od 8,84 eura/66,66 hrk sa z.z.kamatom počevši od 01.09.2005.g.do isplate -za iznos od 3,94 eura/29,71 hrk sa z.z.kamatom počevši od 12.10.2005.g.do isplate -za iznos od 3,94 eura/29,71 hrk sa z.z.kamatom počevši od 11.11.2005.g.do isplate

-za iznos od 3,94 eura/29,71 hrk sa z.z.kamatom počevši od 13.12.2005.g.do isplate

-za iznos od 3,93 eura/29,66 hrk sa z.z.kamatom počevši od 11.01.2006.g.do isplate

-za iznos od 3,93 eura/29,66 hrk sa z.z.kamatom počevši od 09.02.2006.g.do isplate

-za iznos od 3,93 eura/29,66 hrk sa z.z.kamatom počevši od 09.03.2006.g.do isplate

-za iznos od 3,94 eura/29,71 hrk sa z.z.kamatom počevši od 11.04.2006.g.do isplate

-za iznos od 3,94 eura/29,71 hrk sa z.z.kamatom počevši od 10.05.2006.g.do isplate

-za iznos od 3,94 eura/29,71 hrk sa z.z.kamatom počevši od 09.06.2006.g.do isplate

-za iznos od 3,94 eura/29,71 hrk sa z.z.kamatom počevši od 12.07.2006.g.do isplate

-za iznos od 3,94 eura/29,71 hrk sa z.z.kamatom počevši od 09.08.2006.g.do isplate

-za iznos od 3,94 eura/29,71 hrk sa z.z kamatom počevši od 11.09.2006.g.do isplate

-za iznos od 3,93 eura/29,66 hrk sa z.z.kamatom počevši od 11.10.2006.g.do isplate

-za iznos od 3,94 eura/29,71 hrk sa z.z.kamatom počevši od 10.11.2006.g.do isplate

-za iznos od 3,94 eura/29,71 hrk sa z.z.kamatom počevši od 13.12.2006.g.do isplate

-za iznos od 3,94 eura/29,71 hrk sa z.z.kamatom počevši od 11.01.2007.g.do isplate

-za iznos od 3,94 eura/29,71 hrk sa z.z.kamatom počevši od 13.02.2007.g.do isplate

-za iznos od 3,94 eura/29,71 hrk sa z.z.kamatom počevši od 09.03.2007.g.do isplate

-za iznos od 3,94 eura/29,71 hrk sa z.z.kamatom počevši od 12.04.2007.g.do isplate -za iznos od 3,93 eura/29,66 hrk sa z.z.kamatom počevši od 10.05.2007.g.do isplate

-za iznos od 3,93 eura/29,66 hrk sa z.z.kamatom počevši od 14.06.2007.g. do isplate

-za iznos od 3.94 eura/29,66 hrk sa z.z.kamatom počevši od 10.07.2007.g.do isplate

-za iznos od 3,93 eura/29,66 hrk sa z.z.kamatom počevši od 09.08.2007.g.do isplate -za iznos od 3,93 eura/29,66 hrk sa z.z.kamatom počevši od 11.09.2007.g.do isplate -za iznos od 3,93 eura/29,66 hrk sa z.z.kaamtom počevši od 12.10.2007.g. do isplate

-za iznos od 3,93 eura/29,66 hrk sa z.z,kamatom počevši od 15.11.2007.g. do isplate

-za iznos od 3,93 eura/29,66 hrk sa z.z.kamatom počevši od 11.12.2007.,g.do isplate

-za iznos od 3,33 eura/25,16 hrk sa z.z.kamatom počevši od 10.01.2008.g.do isplate -za iznos od 3,33 eura/25,16 hrk sa z.z.kamatom počevši od 13.02.2008.g.do isplate -za iznos od 3,34 eura/25 ,21hrk sa z.z kamatom počevši od 14.03.2008.g.do isplate -

-za iznos od 3,35 eura/25,26 hrk sa z.z kamatom počevši od 11.04.2008.g.do isplate

-za iznos od 3,37 eura/25,45 hrk sa z.z.kamatom počevši od 14.05.2008.g.do isplate

-za iznos od 3,35 eura/25,31 hrk sa z.z.kamatom počevši od 12.06.2008.g.do isplate

-za iznos od 3,36 eura/25,36 hrk sa z.z kamatom počevši od 10.07.2008.g.do isplate

-za iznos od 3,37 eura/25,40 hrk sa z.z kamatom počevši od 08.08.2008.g.do isplate

-za iznos od 3,37 eura/25,40 hrk sa z.z.kamatom počevši od 10.09.2008.g.do isplate

-za iznos od 3,38 eura/25,50 hrk sa z.z.kamatom počevši od 10.10.2008.g.do isplate

-za iznos od 3,38 eura/25,50 hrk sa z.z.kamatom počevši od 13.11.2008.g.do isplate

-za iznos od 3,47 eura/25,55 hrk sa z.z.kamatom počevši od 12.12.2008.g.do isplate

-za iznos od 3,47 eura/25,55 hrk sa z.z.kamatom počevši od 13.01.2009.g.do isplate

-za iznos od 3,47 eura/25,60 hrk sa z.z.kamatom počevši od 12.02.2009.g.do isplate

-za iznos od 3,49 eura/25,64 hrk sa z.z.kamatom počevši od 11.03.2009.g.do isplate

-za iznos od 0,38 eura/2,93 hrk sa z.z. kamatom počevši od 09.04.2009.g.do isplate

-za iznos od 0,42 eura/0,42 hrk sa z.z. kamatom počevši od 12.05.2009.g.do isplate,

-za iznos od 0,45 eura/3,41 hrk sa z.z. kamatom počevši od 10.06.2009.g.do isplate

-za iznos od 0,48 eura/3,65 hrk sa z.z. kamatom počevši od 09.07.2009.g.do isplate

-za iznos od 0,51 eura/3,89 hrk sa z.z. kamatom počevši od 12.08.2009.g.do isplate

-za iznos od 0,54 eura/4,13 hrk sa z.z. kamatom počevši od 14.09.2009.g.do isplate

-za iznos od 0,57 eura/4,37 hrk sa z.z. kamatom počevši od 14.10.2009.g.do isplate

-za iznos od 0,61 eura/4,61 hrk sa z.z. kamatom počevši od 11.11.2009.g.do isplate

-za iznos od 0,64 eura/4,89 hrk sa z.z. kamatom počevši od 11.12.2009.g.do isplate

-za iznos od 0,68 eura/5,13 hrk sa z.z. kamatom počevši od 15.01.2010.g.do isplate

-za iznos od 0,71 eura/5,37 hrk sa z.z. kamatom počevši od 11.02.2010,g.do isplate

-za iznos od 0,74 eura/5,61 hrk sa z.z. kamatom počevši od 09.03.2010.g.do isplate

-za iznos od 0,78 eura/5,90 hrk sa z.z. kamatom počevši od 09.04.2010.g.do isplate

-za iznos od 0,82 eura/6,18 hrk sa z.z. kamatom počevši od 11.05.2010.g.do isplate

-za iznos od 0,85 eura/6,47 hrk sa z.z. kamatom počevši od 10.06.2010.g.do isplate

-za iznos od 3,14 eura/23,71 hrk sa z.z kamatom počevši od 09.07.2010.g.do isplate

-za iznos od 3,17 eura/23,95 hrk sa z.z. kamatom počevši od 10.08.2010.g.do isplate

-za iznos od 3,21 eura/24,24 hrk sa z.z. kamatom počevši od 10.09.2010.g.do isplate

-za iznos od 129,07 eura/972,53 hrk sa z.z.kamatom počevši od 11.10.2010.g.do isplate

-za iznos od 18,26 eura/137,62 hrk sa z.z kamatom počevši od 10.11.2010.g.do isplate

-za iznos od 18,27 eura/137,72 hrk sa z.z.kamatom počevši od 13.12.2010.g.do isplate

-za iznos od 18,29 eura/137,86 hrk sa z.z.kamatom počevši od 12.01.2011.g.do isplate

-za iznos od 18,31 eura/138,01 hrk sa z.z.kamatom počevši od 09.02.2011.g.do isplate

-za iznos od 18,32 eura/138,10 hrk sa z.z kamatom počevši od 09.03.2011.g.do isplate

-za iznos od 18,34 eura/138,24 hrk sa z.z.kamatom počevši od 11.04.2011.g.do isplate

-za iznos od 20,22 eura/152,35 hrk sa z.z.kamatom počevši od 10.05.2011.g.do isplate

-za iznos od 33,47 eura/252,25 hrk sa z.z kamatom počevši od 08.06.2011.g.do isplate

-za iznos od 33,46 eura/252,16 hrk sa z.z.kamatom počevši od 08.07.2011,g,do isplate

-za iznos od 33,45 eura/252,06 hrk sa z.z kamatom počevši od 08.08.2011.g.do isplate

-za iznos od 33,44 eura/251,97 hrk sa z.z.kamatom počevši od 09.09.2011.g.do isplate

-za iznos od 35,40 eura/266,74 hrk sa z.z.kamatom počevši od 07.10.2011.g.do isplate -za iznos od 35,35 eura/266,36 hrk sa z.z.kamatom počevši od 09.11.2011,g.do isplate

-za iznos od 35,30 eura/266,02 hrk sa z.z kamatom počevši od 08.12.2011.g do isplate

-za iznos od 35,26 eura/265,69 hrk sa z.z.kamatom počevši od 11.01.2012.g.do isplate

-za iznos od 69,41 eura/485,71 hrk sa z.z.kamatom počevši od 08.02.2012.g.do isplate

-za iznos od 55,08 eura/415,02 hrk sa z.z.kamatom počevši od 08.03.2012.g.do isplate

-za iznos od 55,02 eura/414,59 hrk sa z.z.kamatom počevši od 11.04.2012.g.do isplate -za iznos od 54,98 eura/414,25 hrk sa z.z.kamatom počevši od 11.05.2012.g.do isplate -za iznos od 54,92 eura/413,87 hrk sa z.z.kamatom počevši od 14.06.2012.g.do isplate -za iznos od 54,88 eura/413,54 hrk sa z.z.kamatom počevši od 13.07.2012.g.do isplate -za iznos od 54,83 eura/413,15 hrk sa z.z.kamatom počevši od 14.08.2012.g.do isplate -za iznos od 65,42 eura/492,95 hrk sa z.z.kamatom počevši od 04.09.2012.g.do isplate -za iznos od 64,80 eura/488,27 hrk sa z.z.kamatom počevši od 04.09.2012.g.do isplate -za iznos od 64,18 eura/483,58 hrk sa z.z.kamatom počevši od 04.09.2012.g.do isplate -za iznos od 63,55 eura/478,85 hrk sa z.z.kamatom počevši od 04.09.2012.g.do isplate -za iznos od 62,92 eura/474,12 hrk sa z.z.kamatom počevši od 04.09.2012.g.do isplate -za iznos od 62,29 eura/469,38 hrk sa z.z.kamatom počevši od 04.09.2012.g.do isplate -za iznos od 61,63 eura/464,60 hrk sa z.z.kamatom počevši od 04.09.2012.g.do isplate -za iznos od 61,07 eura/459,77 hrk sa z.z.kamatom počevši od 04.09.2012.g.do isplate -za iznos od 60,38 eura/454,94 hrk sa z.z.kamatom počevši od 04.09.2012.g.do isplate -za iznos od 59,73 eura/450,11 hrk sa z.z kamatom počevši od 04.09.2012.g.do isplate -za iznos od 59,09 eura/445,24 hrk sa z.z.kamatom počevši od 04.09.2012.g.do isplate -za iznos od 58,44 eura/440,36 hrk sa z.z.kamatom počevši od 04.09.2012.g.do isplate -za iznos od 57,79 eura/435,44 hrk sa z.z kamatom počevši od 04.09.2012.g.do isplate -za iznos od 57,13 eura/430,51 hrk sa z.z.kamatom počevši od 04.09.2012.g.do isplate -za iznos od 56,48 eura/425,59 hrk sa z.z.kamatom počevši od 04.09.2012.g.do isplate

-za iznos od 55,81 eura/420,57 hrk sa z.z.kamatom počevši od 04.09.2012.g.do isplate

-za iznos od 55,15 eura/415,59 hrk sa z.z.kamatom počevši od 04.09.2012.g.do isplate

-za iznos od 54,49 eura/410,57 hrk sa z.z kamatom počevši od 04.09.2012.g.do isplate

-za iznos od 53,81 eura/405,50 hrk sa z.z.kamatom počevši od 04.09.2012.g.do isplate

-za iznos od 53,14 eura/400,44 hrk sa z.z kamatom počevši od 04.09.2012.g.do isplate

-za iznos od 52,47 eura/395,37 hrk sa z.z.kamatom počevši od 04.09.2012.g.do isplate

-za iznos od 51,78 eura/390,20 hrk sa z.z kamatom počevši od 04.09.2012.g.do isplate

-za iznos od 51,11 eura/385,09 hrk sa z.z.kamatom počevši od 04.09.2012.g.do isplate

-za iznos od 50,42 eura/379,92 hrk sa z.z.kamatom počevši od 04.09.2012.g.do isplate

-za iznos od 49,73 eura/374,71 hrk sa z.z kamatom počevši od 04.09.2012.g.do isplate

-za iznos od 49,04 eura/369,50 hrk sa z.z.kamatom počevši od 04.09.2012.g.do isplate

-za iznos od 48,34 eura/364,29 hrk sa z.z.kamatom počevši od 04.09.2012.g.do isplate

-za iznos od 47,65 eura/359,03 hrk sa z.z.kamatom počevši od 04.09.2012.g.do isplate

-za iznos od 46,94 eura/353,72 hrk sa z.z kamatom počevši od 04.09.2012.g.do isplate

-za iznos od 46,24 eura/348,42 hrk sa z.z.kamatom počevši od 04.09.2012.g.do isplate

-za iznos od 45,53 eura/343,11 hrk sa z.z.kamatom počevši od 04.09.2012.g.do isplate

-za iznos od 44,82 eura/337,75 hrk sa z.z.kamatom počevši od 04.09.2012.g.do isplate

-za iznos od 44,11 eura/332,35 hrk sa z.z.kamatom počevši od 04.09.2012.g.do isplate

-za iznos od 43,39 hrk/326,95 hrk sa z.z.kamatom počevši od 04.09.2012.g.do isplate

-za iznos od 42,67 eura/321,55 hrk sa z.z.kamatom počevši od 04.09.2012.g.do isplate

-za iznos od 41,95 eura/316,10 hrk sa z.z kamatom počevši od 04.09.2012.g.do isplate te naknadi parnični trošak tužitelju, sve to u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe."

II Svaka stranka snosi svoj trošak postupka.

Obrazloženje

1.Tužitelj je podno tužbu protiv tuženika u kojoj je naveo da je sa tuženikom dana 01.09. 2005. godine, zaključio Ugovor o kreditu, broj 2402006-1031262160/51400607- 5102595323, te su stranke zatim, tako sačinjenu privatnu ispravu, podnijeli na potvrdu kod Javnog bilježnika, na rok vraćanja od 10 godina. Na osnovu tog ugovora, tužitelj je od tuženika ishodio kredit u kunskoj protuvrijednosti od 23.200,00 CHF, obračunato po srednjem tečaju Banke na dan puštanja kredita u tečaj. Tužitelj je tuženiku otplatio kredit u cijelosti. U gore navedenom ugovoru, ugovoreno je: 1.iznos kredita =23.200,00 CHF (dvadesettritisućedvjestoCHF) protuvrijednosti u kunama obračunato po srednjem tečaju Banke na dan puštanja kredita u tečaj. Način vraćanja 120 /stodvadesetmjesečnih anuiteta nakon puštanja kredita u tečaj. Kredit dospijeva na naplatu svakog prvom u mjesecu. Iznos anuiteta =251,67 CHF. Valutna klauzula:

Povrat obveza iz ovog Ugovora, (iznos kredita i pripadajuće kamate za zakašnjenja u laćanju, naknade i drugi eventualno troškovi) obračunat će se prema srednjem tečaju Banke za CHF na dan odobrenja žiro računa Banke. Tužitelj ističe, da je sklopio predmetni ugovor, te pri tome pristao i na opće akte tuženika, a bez toga, da se sa istima zaista upoznao i razumio. Uostalom tuženik, niti na jedan način, nije tužitelja upoznao sa svojim općim aktima kao posljedicama, tj. obavezama koje iz istih za tužitelja proizlaze. Naime, tuženik je na ovakav način povrijedio interese i prava tužitelja kao potrošača, zaključivši sa istim predmetni ugovor o kreditu, koristeći u istom ništetne i nepoštene ugovorne odredbe, na način, da je u istom ugovorena valuta uz koju je vezana glavnicu švicarski franak, a da prije zaključenja, te u vrijeme zaključenja tog ugovora, tuženik nije kao trgovac, tužitelja kao potrošača u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je time tuženik, kao i druge banke u RH, postupao suprotno odredbama tada važećeg Zakona o Zaštiti potrošača (Narodne novine broj 96/13) i to člancima 81., 82., i 90, a od 7 kolovoza 2007 do 31.prosinca 2008 godine, te je također postupio protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 79/08., 125/07., 75/09., 79/09., 89/09., 133/09) i to člancima 96. i 97, te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima. Navedeno je potvrđeno presudom i rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske od dana 03.09.2019. godine, posl.broj Rev- 2221/2018-11-, gdje je nesporno zaključeno, da su banke, a tako i sam tuženik, u navedenom razdoblju povrijedile kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita koristeći u njima nepoštene i ništetne odredbe – ugovaranjem valute uz koju je vezana glavnica švicarski franak (valutna klauzula), a da se om tome nije pojedinačno pregovaralo. Obzirom na gore navedeno, to je nesporno, da su ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli iz Ugovora zaključenog između tužitelja i tuženika ništetne, a sve temeljem gore navedenih presuda. U tom smislu, nesporno je da su tužitelj i tuženik predmetni Ugovor sklopili u spornom razdoblju od 01.04.2004 godine do 31.12.2008 godine, obzirom je isti sklopljen 4.12.2007 godine. Nadalje se ističe, da su sukladno presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl.broj Rev 2245/17-2, na individualne restitucijske zahtjeve primjenjuje opći zastarni rok od 5 godina, te se pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača prekida zastara, te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe. Naime, takvim postupanjem, a na način kako je to određeno u članku 2 i 4. Ugovora o kreditu, tuženik je doveo do nesrazmjera u pravima i obvezama, do nejednakosti u pravima i obvezama, tj nije savjesno i pošteno, da sklopljeni pravni posao, tj. konkretni ugovor, jednu ugovornu stranu dovede do egzistencijalnih problema i narušavanja životnog standarda, što je suprotno moralu društva, te zasigurno to nije bila prava volja tužitelja u trenutku zaključenja tog ugovora. Takvo postupanje tužene, je suprotno načelu ravnopravnosti sudionika u obveznom odnosu, načelu savjesnosti i poštenja, te uz neodredivost promjenjive kamatne stope, što je u ukupnosti dovelo do nejednakosti u pravima i obvezama ugovornih strana, velikog povećanja rata kredita tužitelja, što je itekako dovoljan razlog za utvrđenje tih odredbi ugovora o kreditu ništetnom. Također je u članku 4 Ugovora kreditu je utvrđeno, da se tužitelj neosnovano i nezakonito obvezuje platiti kamatu tuženiku, po kamatnoj stopi koja je promjenjiva, u skladu Odlukom o kamatnim stopama tužene. Takvim određivanjem kamatne stope, a zatim i njenom neopravdanom naplatom, tuženik je nezakonito i neosnovano stavio tužitelja u neravnopravan položaj, protivno dolje navedenim zakonima. Naime, ovakvim načinom određivanja kamata, tuženik uopće nije ugovorio parametre i fiksni dio kamate, te razdoblja promjene kamatnih stopa u skladu s odredbama članka 11.a , stavka 5. Zakona o potrošačkom kreditu (Narodne novine 75/09,112/12, 143/13 i 147/13), pa je takvim postupanjem tuženik počinio prekršaj opisan člankom 26.stavkom 1., podstavkom 28. Zakona o potrošačkom kreditiranju. Iz gore navedenog postupanja tuženika jasno proizlazi, da je tuženik jednostrano odredio gore navedene veličine i razdoblja, odnosno nije postupio po odredbama ZPK, nego je naprotiv postupio prema vlastitom nahođenju, jednostrano je mijenjao kamatu, a umjesto da ugovori promjenjivi paramater i fiksni dio kamate s tužiteljem, te veličine je odredio jednostrano, bez usklađivanja i bez ugovaranja s tužiteljem. Tužitelj također mora podsjetiti tuženika da je Zakonom o obveznim odnosima u članku 3. određeno, da su sudionici ugovornog odnosa moraju biti ravnopravni, a člankom 4. da se sudionici kod ugovaranja moraju pridržavati načela savjesnosti i poštenja, stoga jednostrana promjena ugovorenih obaveza svakako ne spada u obveznopravni odnos, niti je takav način određivanja obveza utemeljen na načelu savjesnosti i poštenja. Zbog navedenog, jasno je da je gore navedene odredbe Ugovora o kreditu, pod gore navedenim točkama - ništetne, te da ne proizvode nikakve pravne učinke. Takvim jednostranim i protuzakonitim postupanjem tuženika, tužitelj je oštećen za najmanje 3.056.71 EURA/23.030,83 HRK, odnosno tuženik je svojim nezakonitim radnjama prouzročio štetu tužitelju upravo u tom iznosu.

1.2. Kako je tužitelj na osnovu gore iznesenog dokazao osnov svoje tužbe, stoga predlaže sudu da donese presudu kojom se utvrđuje da su ništetne odredbe glave 2. i 7.Ugovora o kreditu, broj 2402006- 1031262160/51400607-5102595323, koji je tužitelj, IŽT zaključio sa tuženikom, Erste& Steiermaerkische Bank d.d. dana 1.09.2005.godine, koje glase: „2.IZNOS KREDITA =23.200,00 CHF (dvadesettritisućedvjestoCHF) protuvrijednosti u kunama obračunato po srednjem tečaju Banke na dan puštanja kredita u tečaj. 7.NAČIN VRAĆANJA 120 /stodvadesetmjesečnih anuiteta nakon puštanja kredita u tečaj. Kredit dospijeva na naplatu svakog prvom u mjesecu. Iznos anuiteta =251,67 CHF. VALUTNA KLAUZULA: Povrat obveza iz ovog Ugovora, (iznos kredita i pripadajuće kamate za zakašnjenja u laćanju, naknade i drugi eventualni troškovi) obračunat će se prema srednjem tečaju banke za CHF na dan odobrenja žiro računa banke, te se nalaže tuženiku da tužitelju isplati iznos od 3.056,71 EURA/23.030,83 HRK, sa zakonskom zateznom kamatom od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do isplate.

2. U odgovoru na tužbu tuženik je prije upuštanja u raspravljanje u istakao prigovor mjesne nadležnosti ovoga suda.

2.1.Podredno, tuženik navodi da tužitelj predmetnom tužbom zahtijeva da se utvrde ništetnim odredbe Ugovora o kreditu u dijelu koji se odnosi na valutnu klauzulu te zahtijeva isplatu navodno preplaćenog iznosa od 3.056,71 eura/ 23.030,83 kn zajedno s pripadajućom zateznom kamatom na pojedinačne iznose do isplate, a sve s osnove navodno preplaćenih tečajnih razlika. Tuženik u cijelosti spori osnovanost i visinu tužbe i postavljenog tužbenog zahtjeva tužitelja.

2.2. Kako je gore navedeno, tužitelj postavlja tužbeni zahtjev za utvrđenjem ništetnosti odredbe Ugovora o kreditu u dijelu koji se odnosi na valutnu klauzulu (članak 2. i 7. Ugovora o kreditu) i zahtijeva isplatu s osnove navodno preplaćenih tečajnih razlika. Međutim se tužitelj u historijatu tužbe poziva na ništetnost članka 2. i 4. Ugovora o kreditu i pojašnjava navodnu ništetnost članka 4. Ugovora o kreditu kojim je navodno ugovoren način promjene kamatne stope sukladno odlukama Banke. Sukladno odredbi članka 186. Zakona o parničnom postupku, „tužba treba sadržavati određen zahtjev u pogledu glavne stvari i sporednih traženja, činjenice na kojima tužitelj temelji zahtjev, dokaze kojima se utvrđuju te činjenice, a i druge podatke koje mora imati svaki podnesak (članak 106.)“. Obzirom na postavljeni tužbeni zahtjev tužitelja i historijat tužbe nije jasno na kojim činjenicama tužitelj stvarno temelji svoj zahtjev niti što on predmetnom tužbom utužuje, stoga tuženik predlaže naslovnom sudu tužitelja pozvati na ispravak predmetne tužbe sukladno članku 109. Zakona o parničnom postupku.

2.3. Tuženik ističe prigovor zastare iz razloga što je eventualno potraživanje tužitelja u zastari. Na zahtjev tužitelja za isplatu ima se primijeniti trogodišnji zastarni rok imajući u vidu plaćanja koja je tužitelj vršio po uvećanim anuitetima i to sve u smislu odredbe čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača (u daljnjem tekstu: ZZP) u svezi odredbe čl. 230. Zakona o obveznim odnosima (dalje u tekstu: ZOO). Odredbom čl. 118. ZPP-a propisano je da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz članka 106. stavka 1. ovoga Zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz članka 106. stavka 1. ovoga Zakona obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika. Dakle, zakonodavac je tu jasno predvidio da se u postupcima koje potrošači osobno pokrenu radi o postupcima o naknadi štete, pa se u tom smislu ima primijeniti trogodišnji zastarni rok propisan odredbama ZOO-a. Slijedom navedenog, cijeneći okolnost da je predmetna tužba podnesena dana 13. veljače 2023. godine, to tuženik ističe kako je prošlo više od tri godine od plaćanja koja je tužitelj vršio, pa se stoga ima smatrati kako je cjelokupno potraživanje tužitelja u zastari.

2.4. Tuženik navodi da odredba članka 3. stavka 1. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne Novine, broj: " 96/2003, dalje u tekstu: ZZP) određuje da je potrošač svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao na tržištu, u svrhe koje nisu namijenjene njegovom zanimanju niti njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti. Dakle, za status potrošača moraju biti kumulativno ispunjena dva uvjeta: 1. da se radi o fizičkoj osobi i 2. da ona sklapa pravni posao ili djeluje na tržištu s ciljem koji nije u s u svrhu njene poslovne djelatnosti, već u osobne nekomercijalne svrhe. Ujedno tuženik ističe da se status potrošača ne presumira, već je u svakom konkretnom slučaju potrebno utvrditi je li fizička osoba za privatne svrhe sklopila ugovor, pri čemu je tada teret dokaza te činjenice na tužitelju. Da je u svakom pojedinačnom predmetu potrebno utvrditi i dokazati status potrošača proizlazi i iz recentne sudske prakse županijskih sudova.

2.5. O odluci VTS-a i VSRH-a u kolektivnom postupku i presudama Suda EU Dana 17. rujna 2019. godine objavljena je odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 3. rujna 2019. godine, posl.br. Rev 2221/18, a kojom odlukom je potvrđena odluka Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. br. Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. godine u dijelu kojim se utvrđuje da su Banke (pa tako i tuženik) povrijedile kolektivne interese potrošača ugovarajući valutu uz koju je vezana glavnica švicarski franak. Tuženik prije svega ističe da smatra da su obje gore navedene odluke nepravilne i nezakonite, a što osobito potvrđuju odluke Suda EU u predmetima C-81/19, (NG OH c/a SC Banca Transilvania SA) od 9. srpnja 2020. g. i C-243/20 (DP, SG c/a Trapeza Peiraios AE) od 21. prosinca 2021. godine iz kojih proizlazi da je ugovorna odredba o valutnoj klauzuli isključena je od ispitivanja poštenosti/nepoštenosti iz razloga što je ista odraz zakonske odredbe članka 22. Zakona o obveznim odnosima. Naime, u predmetu C- 81/19 u glavnom postupku pred Sudom EU bilo je riječ o ugovoru o kreditu zaključenom 2008. godine između banke i potrošača kojim je refinanciran prethodno zaključeni ugovor o kreditu između ugovornih stranaka. Novi ugovor o potrošačkom kreditu bio je denominiran u švicarskim francima (CHF) po tečaju na dan isplate. Opći uvjeti koji su činili sastavni dio ugovora predviđali su da povrat kredita mora biti u valuti u kojoj je kredit izražen, dakle u ovom konkretnom slučaju u valuti CHF. Ta je odredba bila u skladu s rumunjskim Općim građanskim zakonikom koji propisuje da je obveza koja proizlazi iz kredita u novcu uvijek ograničena na isti brojčani iznos naveden u ugovoru i da ako se vrijednost valute poveća ili smanji prije roka za otplatu, dužnik mora vratiti iznos koji brojčano odgovara pozajmljenom iznosu i obvezan ga je vratiti samo u valuti koja se koristila prilikom plaćanja. U predmetu C-243/20 u glavnom postupku pred Sudom EU tužitelji su s bankom koja ima sjedište u [adresa] sklopili ugovor o kreditu za kupnju nekretnine, a taj ugovor je bio denomiran u eurima. Stranke su zatim 2007. godine potpisale dva dodatka ugovoru o kreditu kako bi taj ugovor konvertirale u švicarske franke. Tim dodacima se određivalo da će se otplata preostalog dugovanog iznosa izvršiti u švicarskim francima odnosno da „dužnik otplaćuje kredit u istoj valuti ili u protuvrijednosti u eurima iznosa izraženog u švicarskim francima, pri čemu se ta protuvrijednost izračunava na dan plaćanja mjesečne rate na temelju tečaja dotične valute, kako proizlazi iz međubankovnog deviznog tržišta. Taj će tečaj biti viši od stvarnog tečaja po kojem Banka prodaje švicarski franak i koji se navodi u Dnevnom tečajnom biltenu Banke” kao i da će se kamate obračunavati prema fiksnoj 5 stopi prve tri godine, a zatim prema promjenjivoj stopi na temelju stope LIBOR u švicarskim francima u 360 dana. Prema mišljenju tužitelja iz glavnog postupka, banka ih je potaknula na to da izmjene ugovor o kreditu a da ih pritom nije informirala o valutnom riziku kojem su izloženi, i to unatoč tomu što nisu raspolagali znanjima koja su potrebna za prepoznavanje to rizika. U dodatak ugovora o kreditu preuzet je sadržaj članka 291. grčkog Građanskog zakonika kojim je određeno da kad je riječ o novčanom dugu koji je denominiran u stranoj valuti i mora se platiti u Grčkoj, dužnik, osim ako nije drugačije dogovoreno, ima pravo platiti u nacionalnoj valuti po tečaju strane valute koji je na snazi u mjestu i na dan plaćanja. Odgovarajući na prethodna pitanja koja su uputili sudovi u oba predmeta, Sud EU je podsjetio da je odredbom čl. 2. st. 1. Direktive Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. godine o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima (dalje u tekstu: Direktiva) propisano da ugovorne odredbe koje su odraz obaveznih zakonskih ili regulatornih odredaba i odredaba ili načela međunarodnih konvencija u kojima su države članice ili Zajednica stranke, posebno u području prijevoza, ne podliježu odredbama ove Direktive. Sud EU u svojoj odluci C-243/20 pojašnjava da izraz „obaveznih zakonskih ili regulatornih odredaba“ s obzirom na trinaestu uvodnu izjavu Direktive, obuhvaća istodobno odredbe nacionalnog prava koje se primjenjuju između ugovornih stranaka neovisno o njihovu izboru i one koje su dispozitivne naravi, to jest one koje se primjenjuju automatski kada ne postoji drugačiji dogovor među strankama. U predmetu C-81/19 Sud EU posebno je istaknuo da je to isključenje od primjene režima iz Direktive opravdano činjenicom da je načelno legitimno pretpostaviti da je nacionalni zakonodavac uspostavio ravnotežu između svih prava i obveza stranaka određenih ugovora te da je ta okolnost opravdanje za isključenje Direktive u situacijama kada su u potrošačkim ugovorima ugovorene odredbe koje su odraz zakonskih odredbi. Dakle, zaključak Suda EU je da su odredbe ugovora, a koje su odraz odredbi nacionalnog prava, bez obzira da li se radilo o odredbama kogentne ili dispozitivne naravi, isključene iz primjene Direktive i da se stoga uopće ne može ispitivati da li su nepoštene, a sve iz razloga što se može legitimno pretpostaviti da je zakonodavac uspostavio ravnotežu između svih prava i obveza stranaka određenih ugovora i da je ta presumpcija neoboriva. Dokaz: - cit. odluka Suda EU u predmetu C-81/19 - cit. odluka Suda EU u predmetu C-243/20 Navedeni stav se ima primijeniti i na zakonsku odredbu o valutnoj klauzuli sadržanoj u članku 22. Zakona o obveznim odnosima. Odredba o valutnoj klauzuli sadržana u ovo-predmetnom ugovoru o kreditu propisuje da će se povrat obveza po tom kreditu obračunati po srednjem tečaju tuženika na dan plaćanja. Odredba članka 22. Zakona o obveznim odnosima propisuje da je dopuštena odredba ugovora prema kojoj se vrijednost ugovorne obveze u valuti Republike Hrvatske izračunava na temelju tečaja valute Republike Hrvatske u odnosu prema stranoj valuti te da ako strane nisu ugovorile drugi tečaj, obveza se ispunjava u valuti Republike Hrvatske prema prodajnom tečaju koji objavi 6 devizna burza, odnosno HNB i koji vrijedi na dan dospjelosti, odnosno, po zahtjevu vjerovnika, na dan plaćanja. Dakle, ugovorna odredba o valutnoj klauzuli u ovo-predmetnom ugovoru odraz je dispozitivne zakonske odredbe članka 22. Zakona o obveznim odnosima te je stoga sukladno mišljenju Suda EU izraženom u odlukama C-81/19 i C-243/20 isključena od ispitivanja poštenosti/nepoštenosti, čak i ako se o navedenoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo. Međutim, ukoliko bi naslovni sud smatrao da je ipak potrebno utvrditi okolnosti informiranosti tužitelja kao potrošača, tj. informacije koje su mu bile na raspolaganju prije, prilikom i za vrijeme sklapanja ugovora o kreditu, kao što to proizlazi iz odluka VTS-a i VSRH-a, tuženik se očituje kako slijedi. b) O informiranosti tužitelja i postupanju tuženika u fazi pregovora Odlukama Ustavnog suda Republike Hrvatske od 30. lipnja 2022. godine u predmetima broj UIII-4372/2021 i U-III-5458/2021 utvrđeno je da ako se odluka o nepoštenosti (ništetnosti) odredaba potrošačkog ugovora u pojedinačnom potrošačkom sporu temelji na presumpciji da odrođenom potrošaču u predugovornoj fazi sklapanja konkretnog ugovora nisu dane odgovarajuće obavijesti o odredbama tog ugovora, a ta okolnost nije bila predmetom utvrđivanja i dokazivanju u kolektivnom sportu, onda su u pojedinim potrošačkim sporovima banke ovlaštene tvrditi i dokazivati da su u postupku sklapanja pojedinačnog ugovora o kreditu (unatoč tome što ih nisu utvrdile konkretnim formuliranim ili standardnim ugovorom) ipak na drugi način dale odgovarajuće obavijesti potrošaču o naravi, rizicima i posljedicama osporenih ugovornih odredaba na određivanje njegove novčane obveze i da je potrošač, unatoč punoj obaviještenosti, svejedno pristao na sklapanje takovog ugovora. Stoga tuženik ističe kako su tužitelju bile dostupne sve informacije prije, prilikom i za vrijeme sklapanja predmetnog ugovora o kreditu na takav način da je mogao shvatiti ekonomske posljedice ugovaranja kredita u kojem se glavnica kredita veže za valutu švicarski franak. Nadalje, i u razgovoru sa službenicima banke tužitelju je bilo u dovoljnoj mjeri pojašnjeno značenje ugovaranja odredbe kojom se glavnica kredita veže uz valutu švicarski franak, pa, stoga, tuženik na utvrđivanje tih okolnosti predlaže saslušanje službenika Banke koji je ugovarao ovaj kredit s tužiteljem, gđe VŽ (ranije I). Zaključno Odredba o valutnoj klauzuli sadržana u ovo-predmetnom ugovoru o kreditu je odraz odredbe članka 22. Zakona o obveznim odnosima koji propisuje da je dopuštena odredba ugovora prema kojoj se vrijednost ugovorne obveze u valuti Republike Hrvatske izračunava na temelju tečaja valute Republike Hrvatske u odnosu prema stranoj valuti.

2.6. Vezano za tužbeni zahtjev tužitelja kojim potražuje zakonske zatezne kamate na pojedinačne iznose od dana plaćanja istih tuženik ističe da čak i u slučaju kada bi sud utvrdio ništetnim pobijane odredbe ugovora i ocijenio osnovanim postojanje tužiteljeve tražbine, a što se spori u cijelosti, takav zahtjev tužitelja u odnosu na tijek zakonskih zateznih kamata bi bio u potpunosti neosnovan. Naime, odredbom članka 214. Zakona o obveznim odnosima ("Službeni list SFRJ" br. 29/78., 39/85., 46/85., 57/89., "Narodne novine" br. 53/91., 73/91., 3/94., 111/93., 107/95., 7/96., 91/96., 112/99., 88/01., 35/05.), a koja odredba je istovjetna odredbi članka 1115. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18) propisano je da kada se vraća ono što je stečeno bez osnove, vraća se zajedno sa zateznim kamatama i to ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva. Sukladno mišljenju Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske iznijetog na sjednici dana 05. ožujka 2004. godine, Ugovorne strane iz ništavog ugovora o zajmu u smislu odredbe članka 214. ZOO-a treba smatrati savjesnim, pa stjecatelju pripadaju zatezne kamate od dana podnošenja zahtjeva. Navedeno mišljenje Vrhovni sud potvrđuje i u odluci posl.br. Rev-2781/2011 od 16. ožujka 2015. godine: „Naime, ugovorne strane iz ugovora o zajmu koji je ništav iz razloga što su njime ugovorne strane protuzakonito ugovorile plaćanje u stranoj valuti treba u smislu odredbe čl.214. ZOO smatrati savjesnim, pa stjecatelju pripadaju zatezne kamate od dana podnošenja zahtjeva.“ Dokaz: - zapisnik sa sjednice Građanskog odjela VSRH od 05.03.2004. - cit. Odluka 12 Slijedom navedenog, razvidno je da ukoliko bi sud ocijenio osnovanim tužbeni zahtjev tužitelja u odnosu na glavnicu, a što tuženik osporava, tužitelj bi eventualno imao pravo na zakonske zatezne kamate na potraživani iznos i to od podnošenja tužbe, a sve iz razloga jer je tek podnošenjem predmetne tužbe tužitelj postavio zahtjev prema tuženiku za povrat stečenog bez osnove, a tuženik u trenutku stjecanja nije bio nepošten te ga se sukladno izraženom shvaćanju VSRH u smislu odredbe članka 214. ZOO-a treba smatrati savjesnim.

2.7. Pored svega dosad iznesenog u ovom postupku, ukoliko sud iz bilo kojeg razloga utvrdi ništetnom pobijanu odredbu o valutnoj klauzuli, a što tuženik osporava u cijelosti, tada tuženik ističe prigovor radi prebijanja svoje tražbine s osnove potplaćenih i povlaštenih anuiteta u iznosu od kn 2.083,47 / EURA 276,55 (kada je tečaj CHF bio niži od početnog tečaja).

2.8. Zbog svega iznesenog tuženik predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev tužitelja i naloži tužitelju da mu nadoknadi troškove parničnog postupka.

3. Zajedničkim podneskom parničnih stranaka od 12. prosinca 2024. tužitelj je obavijestio sud kako se odriče tužbe i tužbenog zahtjeva, stranke suglasno utvrđuju da svaka snosi svoj trošak postupka i predlažu da sud donese presudu na temelju odricanja kojom se odbija tužbeni zahtjev tužitelja

4. Stoga je sud temeljem čl. 331 a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07 – Odluka US RH, 84/08, 96/08 – Odluka US RH, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19. - dalje ZPP) bez daljnjeg raspravljanja donio presudu kojom se odbija tužbeni zahtjev.

U Požegi 12. ožujka 2025.

Sudac:

Anamarija Kovačević Turac

Uputa o pravu na žalbu:

Protiv ove presude dozvoljena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa iste. Žalba se podnosi u tri istovjetna primjerka ovome sudu, a o istoj odlučuje županijski sud.

Presuda na temelju odricanja može se pobijati zbog bitnih odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a ili zbog toga što je izjava o odricanju dana u bitnoj zabludi ili pod utjecajem prisile ili prijevare.

DNA:

1. Velimir Galić, odvjetnik u Požegi

2. Odvjetničko društvo Metelko, Knežević i partneri d.o.o. iz Zagreba