REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Bjelovaru

Josipa Jelačića 3

43000 Bjelovar

Poslovni broj: P-132/2024-11

(stari broj P-535/2021)

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V AT S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Bjelovaru, po sucu toga suda Gordani Malvić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelj SI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćniku Sanji Čohilj, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Čohilj i partneri d.o.o. iz [adresa], protiv 1. tužene SIA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. tuženika RI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao zakonski nasljednik iza pok. AI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje zastupani po punomoćnicima odvjetnicima Zajedničkog odvjetničkog ureda Zorislav Krivačić i Korana Krivačić iz Bjelovara, A. K. Miošića 19, radi utvrđenja prava vlasništva, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave, dana 13. studenog 2024., u nazočnosti zamjenika punomoćnika tužitelja i punomoćnika 1. i 2. tuženika, temeljem odredbe čl. 335. st. 4. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 dalje: ZPP-a), dana 12. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelj SI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] koji glasi:

"1. Utvrđuje se da je tužitelj SI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], stekla pravo vlasništva nekretnine označene kao k. č. br. [katastarska čestica], ZK tijelo I: dvor u [adresa] i [adresa]., površine 104 m2 i ZK tijelo II: kuća u [adresa] i [adresa] sagrađena na čest. 2688/2, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], pa se ovlašćuje tužiteljica ishoditi upis toga prava vlasništva u zemljišnoj knjizi Općinskog suda u Bjelovaru, Zemljišnoknjižni odjel Bjelovar po pravomoćnosti ove presude, a tuženi su to dužni trpjeti.

2. Nalaže se tuženima da nadoknade tužitelju trošak ovog parničnog postupka, u roku od 15 dana.“

II. Tužitelj SI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] dužna je 1. tuženiku SIA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. tuženiku KI iz [adresa], OIB: (stari broj P-535/2021)

93136070762, nadoknaditi troškove parničnog postupka u iznosu od 2.406,25 eura sa zakonskom kamatom tekućom od 12. ožujka 2025., kao od dana donošenja presude po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi za dan 1. srpnja te godine do isplate, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj SI po punomoćniku dana 10. lipnja 2021. podnijela je tužbu radi utvrđenja prava vlasništva nekretnina protiv 1. tuženika SIA i 2. tuženika AI.

2. Tužitelj u tužbi navodi da su nekretnine upisane u zkul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] k. č. br. [katastarska čestica], dvor u [adresa] i [adresa], površine 104 m2 (zk tijelo I) i kuća u [adresa] i [adresa] sagrađena na k. č. br. [katastarska čestica] (zk tijelo II), i to kao vlasnik zk tijela I. upisano je društveno vlasništvo, dok je kao vlasnik zk tijela II. upisan ĐI, ing., [adresa]. Isti je upisan i kao korisnik k. č. br. [katastarska čestica], a na kojoj nekretnini postoji zgrada.

Sukladno odredbi čl. 360. i 362. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, nositelj prava upravljanja smatra se vlasnikom nekretnine u društvenom vlasništvu pa je tako ĐI temeljem Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima postao vlasnikom k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

3. Ističe da je ĐI umro dana **.**.2015., da su rješenjem o nasljeđivanju br. O- 3170/15, UPP/OS-214/15 nasljednicima proglašeni 1. tuženik SIA i 2. tuženik AI.

4. Tužitelj ističe da je izvanknjižni i stvarni vlasnik nekretnine označene kao k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], jer je ĐI bio je suprug JI, majke tužitelja i da je isti zapravo bio očuh tužitelj, no obzirom da ju nije i formalno posvojio, tužiteljica nije sudjelovala kao nasljednik u ostavini iza pok. ĐI. No, predmetna nekretnina njezino je nasljedstvo, odnosno ista je vlasnik predmetne nekretnine.

Navodi da je 1962. CI darovala je svom nećaku EI zgradu sagrađenu na nekretnini označenoj kao k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], kao i pravo korištenja na predmetnoj nekretnini, odnosno na izgrađenom zemljištu koje je postalo društveno vlasništvo površinu od 104 m[2] .

Osim predmetne čestice, bila je i vlasnica k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Rješenjem Skupštine Općine Bjelovar, Općinske uprave, broj UP/I-08-1366/1-1976 od 20. prosinca 1976. cijepana je nekretnina označena kao k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], površine 426 m[2] , na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u naravi šupa i dvor, površine 258 m[2] , na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u naravi stambeni prostor površine 8 m[2] , te na k. č. br. [katastarska čestica], u naravi stambena zgrada površine 160 m .

4.1. Nakon predmetnog cijepanja, provedeno je u Katastru spajanje nekretnina k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] te predmetna čestica u katastru sada nosi broj k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Međutim, u zemljišnim knjigama nije provedeno spajanje (stari broj P-535/2021)

čestica te iste i dalje nose brojeve čkbr. [katastarska čestica] i čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Rješenjem o nasljeđivanju iza pok. CI posl.br. O-392/74 od 05. prosinca 1974., temeljem oporuke, JI i EI pripala je kuća (iako se u naravi nije radilo o kući već malenom dijelu kuće-balkonu) sagrađena na k. č. br. [katastarska čestica] te pravo korištenja k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Ostaviteljica CI ostavila je JI i ĐI (svakom u ½ dijela) predmetnu nekretninu, jer je smatrala da se zaista radi o cijeloj kući, a ne samo o dijelu iste, obzirom da je smatrala da je provedeno spajanje predmetnih nekretnina.

5. Tužitelj tvrdi da je ĐI darovnim Ugovorom od 15. siječnja 1980. darovao dijela kuće br. 10 u [adresa] i [adresa] sagrađene na čestici broj 2688/3 (koja u stvarno predstavlja česticu k. č. br. [katastarska čestica]) te druge nekretnine, kao i pravo korištenja k. č. br. [katastarska čestica], dvor, sa 8 m[2] , svojoj supruzi JI, pri čemu ističe da daruje u naravi cijelu kuću na adresi [adresa].

Ističe da ni ĐI niti JI nisu bili svjesni da izvršenim darovanjem nije na JI prenesena kuća u [adresa] (koja se nalazi na k. č. br. [katastarska čestica]), već da je preneseno vlasništvo samo dijela te kuće, u površini od 8 m[2] , koje je činilo k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

JI preminula je 29. listopada 2002. Rješenjem o nasljeđivanju posl.br. O- 743/02 njezinim zakonskim nasljednikom, temeljem prihvata i ustupa sačinjenog od strane ĐI, nasljednikom proglašena ovdje tužitelj, dok je ĐI osnovano pravo doživotnog plodouživanja na predmetnim nekretninama. Smatra da su JI i ĐI smatrali kako su oboje bili vlasnici kuće na adresi [adresa] te su pogrešno smatrali da predmetna nekretnina ima broj 2688/3, dok je u stvarnosti ista imala broj 2688/2 k. o. [katastarska općina].

6. Tužitelj tvrdi da je želja ĐI bila da tužitelj bude nasljednik, odnosno, kuće na adresi [adresa] koja se nalazi na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] te je sve do smrti smatrao da ona to i jest postala nakon nasljeđivanja iza smrti svoje majke, JI.

Ističe da je zajedno sa svojim roditeljima oduvijek bio posjednik predmetne nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], koja u naravi predstavlja kuću na adresi [adresa]. Tužitelj je u posjedovnom listu k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (u katastru, a koja u zemljišnoj knjizi predstavlja k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]) upisan kao jedini posjednik predmetne nekretnine te je naznačeno da je isti i vlasnik nekretnine). Nikada mu nitko to vlasništvo nije osporavao te se tek 2016., nakon smrti njegovog očuha, kojeg je isti smatrao za svog oca, saznalo da je isti i dalje upisan na k. č. br. [katastarska čestica] k.o.

Grad Bjelovar.

Stoga tvrdi da je tužitelj vlasnik nekretnine označene kao k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], jer ju je pošteno posjedovao, kao zakoniti posjednik, jer je smatrao da ima i pravni temelje za posjedovanje iste Ugovor o darovanju između HI i JI, kojim ugovorom je ĐI darovao JI kuću na adresi [adresa], a koja je pogrešno naznačena kao k. č. br. [katastarska čestica] umjesto k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

Stoga predlaže da se tužbeni zahtjev usvoji uz naknadnu troškova postupka. (stari broj P-535/2021)

7. U odgovoru na tužbu 1. tuženika SIA i 2. tuženika AI poriču da bi tužitelj bio izvanknjižni i stvarni vlasnik nekretnine označene kao čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], zkul. br. [broj ZK uloška], a koji su tuženi stekli kao zakonski nasljednici iza pok. ĐI, a temeljem rješenja o nasljeđivanju broj: O-3170/15, UPP-OS-214/15 te su isti stvarni i knjižni vlasnici predmetne nekretnine.

8. Ne poriču činjenicu da je pok. ĐI bio suprug JI, majke tužitelja, međutim, ĐI nikada tužitelja nije priznavao kao kćerku niti je istu posvojio, niti formalno, niti neformalno. Jasno je da u takvoj pravnoj situaciji, tužitelj koji ima svog zakonitog oca, nije niti mogao sudjelovati u ostavinskom postupku iza pok. EI i to bez obzira što je isti bio suprug njene majke i to bez obzira što je isti sa ŠI kontaktirao za vrijeme njegovog života te je isti neko vrijeme, posljednje godine života, proveo s njim u Puli.

Isto tako, ne spori činjenicu da je tužitelj sve vrijeme unazad 30 godina bio prijavljen na različitim adresama, od kojih je posljednja [adresa], ali, nikada nije bio prijavljen u [adresa] na adresi [adresa], a gdje se nalazi sporna nekretnina.

9. Tuženi navode da je ĐI je po zanimanju bio dipl.ing. poljoprivrede, bio je zaposlen u ondašnjoj Općini Bjelovar, bio je usko povezan sa Katastrom u Bjelovaru, koji se nalazio u istoj zgradi [adresa], te je kao obrazovana osoba, osoba koja se razumije u prosudbu zemljišnoknjižnih stanja, sačinio Ugovor o darovanju svojoj supruzi, upravo takav kakav je i sačinio.

Da je njegova volja bila da daruje svojoj ondašnjoj supruzi nešto drugo, a ne ono što je navedeno u Ugovoru, onda bi to, naravno, bilo tako i napisano. Međutim, ĐI je svojoj supruzi darovao nekretnine koje nisu predmetna nekretnina, dakle, čkbr. [katastarska čestica] iz zkul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] pa su te nekretnine, kao njegova imovina, ušle u ostavinsku masu u već spomenutom rješenju o nasljeđivanju. Svako drugo tumačenje je silovanje prava.

10. Također, tužitelj dio nekretnina koje su susjedne u odnosu na spornu nekretninu, naslijedio iza smrti svoje majke JI još 2002., pa dovode u pitanje kako to da tužitelj od tog vremena, dakle, od 2002. pa sve do smrti Branka Podolskog 2015. godine (dakle, 17 godina), nije razmišljao o vlasništvu sporne nekretnine. Potpuno je pogrešna teza tužbe da bi ĐI smatrao da daruje u naravi cijelu kuću u [adresa], jednako kao i teza da su JI i ĐI smatrali kako su oboje bili vlasnici kuće na adresi [adresa], te da su pogrešno smatrali da predmetna nekretnina ima broj čkbr. [katastarska čestica] umjesto stvarnog broja čkbr. [katastarska čestica].

11. Također, smatraju da pogrešno tužitelj tvrdi što je to bila želja pok. ĐI u pravcu da bi on bio nasljednik, odnosno, vlasnik kuće na adresi [adresa], koja se nalazi na čkbr. [katastarska čestica] te da također pogrešno navodi da je pok. ĐI do smrti smatrao da je tužiteljica vlasnik te kuće, jer da je to postao nasljeđivanjem iza smrti svoje majke JI.

Majka tužitelja, JI, nije bila vlasnica sporne čkbr. [katastarska čestica], pa je svaka druga tvrdnja iracionalna.

(stari broj P-535/2021)

Također, tuženi smatraju da je iracionalna teza tužbe da je tužitelj zajedno sa svojim roditeljima oduvijek bio posjednik sporne čestice čkbr. [katastarska čestica]. Ovo stoga što pok. ĐI nije bio njen otac, tužitelj je imao svog zakonitog oca u različitoj osobi, a ĐI nikada tužitelju nije posvojio niti priznao kao svoju kćerku pa je krajnje nejasno o kojim to roditeljima tužitelj govori. Konačno, u Posjedovnom listu KO [katastarska općina] za katastarske čestice br. [katastarska čestica] upisan je tužitelj, ali je upisan i pok. ĐI. To definitivno nije nikakav dokaz vlasništva na spornoj nekretnini, budući je tužitelj vlasnik susjednih nekretnina koje su ušle u nove katastarske izmjere. Navode da se ne mogu očitovati o činjenici što je tužitelj smatrao pok. ĐI ocem, jer je isti realno bio njegov očuh, a što u ovom slučaju ni na koji način nije odlučno za utvrđivanje prava vlasništva.

12. Tuženi osporavaju tvrdnje tužitelja, navodeći da nikada nije bio posjednik predmetne nekretnine, jer je taj posjed nekretnine imao vlasnik nekretnine ĐI koji je umro 2015., a s njim je živjela i majka tužitelja do svoje smrti 2002. Stoga nema nikakav pravni osnov za stjecanje vlasništva na čkbr. [katastarska čestica], budući da nije nasljednik iza pok. EI, a isti nikakvim aktom, niti oporukom, niti darovnim ugovorom, to svoje pravo vlasništva na tužitelja nije prenio za svoga života. Naravno, pok. EI su naslijedili njegovi zakonski nasljednici-tuženi, koji su i stvarni vlasnici nekretnine.

13. U odnosu na izjavu NI od dana 17. srpnja 2018., ističu da je sačinjena tri godine prije pokretanja ovog postupka, u kojoj NI kalkulira sa činjenicom hoće li tužitelj podnositi tužbu radi utvrđenja prava vlasništva nekretnine dosjelošću te navodi da istu neprekidno uživa više od 30 godina, pa da on, NI, priznaje takav tužbeni zahtjev. Još navodi da se Izjava može koristiti samo u svrhe radi kojih je dana. Ovoj se Izjavi prigovara stoga što je NI osoba koja nema nikakova neposredna saznanja o posjedovanju predmetne nekretnine, budući je veći dio svoga života proveo izvan Republike Hrvatske.

Predlažu da se tužbeni zahtjev odbije kao neosnovan uz naknadu troškova postupka sa zateznom kamatom tekućom od donošenja presude pa do isplate.

14. Tijekom postupka 2. tuženik AI umrla je dana 27. studenog 2023., zbog čega je rješenjem broj P-535/2021-40 od 12. siječnja 2024. utvrđen se prekid postupka u ovom predmetu, a riješeno je da će se nastaviti kada nasljednici iza sada pok. 2. tužene AI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] ili staratelj ostavine preuzme postupak ili kada ga sud na prijedlog protivne strane ili po službenoj dužnosti pozove da to učini.

Postupak je nastavljen rješenjem broj P-535/2021-43 od 18. siječnja 2024. te je pozvan nasljednik RI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao zakonski nasljednik iza sada pok. AI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da preuzme postupak u ovoj pravnoj stvari na strani tuženika, a koji se postupak smatra nastavljenim danom dostave ovog rješenja. Obzirom na to, postupak je nastavljen u odnosu na 2. tuženika RI kao nasljednika pok. AI.

(stari broj P-535/2021)

15. Radi razjašnjenja spornih činjenica sud je izveo dokaz uvidom u u zk. izvadak (list 6-7), Darovni ugovor (list 8-10), Rješenje o nasljeđivanju javnog bilježnika Martine Dujmović iz [adresa] UPP/OS-214/15-42 od 21. svibnja 2021. (list 11-13), rješenje o nasljeđivanju ovoga suda broj O-392/74 od 5. prosinca 1974., rješenje Općinske uprave za katastar i geodetske poslove (list 16-17), Darovni ugovor (list 18-19), uredovna potvrda (list 20-21), rješenje o nasljeđivanju ovoga suda broj O-743/02-4 od 21. studenog 2002 (list 22-23), Posjednovni list 24, izjava NI od 27. srpnja 2018. (list 25-26), Uvjerenje Područnog ureda za katastar Bjelovar (list 44-45), preslik pisama (list 46-47), rješenje Grada Bjelovara (list 49), preslici računa (list 50), obvezni prekršajni nalog (list 51-52), opomena (list 55), izvod iz poslovnih knjiga (list 56-60), rješenja Grada Bjelovara (list 63-67), rješenje Hrvatskih voda (list 68), prijepisi računa Hrvatskih voda (list 69-70), rješenja Grada Bjelovara (list 71-72), preslici uplatnica (list 73-94), bilješke (95-96), punomoć ĐI SI (97), preslik bankovnih kartica (list 98), preslika razglednice (list 99-100), telegram (list 101), preslik osmrtnica (list 102-103), izvod iz knjige Matice vjenčanih (list 104), zk. izvadak (list 115,130-131), izvod iz katastarskog plana (list 116), podaci PP Bjelovar (list 134), uvjerenje o prebivalištu (list 135), izvod iz Matice knjige vjenčanih (list 144), rješenje Općinske uprave Bjelovar (list 145), rješenja Grada Bjelovara (list 146-147), pročitan je iskaz svjedoka AI (156-157), izvod iz Matice umrlih (list 203-204), rješenje o nasljeđivanju javnog bilježnika Marijana Dumančića iz Osijeka broj UPP/OS-31/23 O-2839/23 od 11. siječnja 2024. (list 215- 216).

16. Izveden je dokaz saslušanjem svjedoka VI (list 123-125), MI (list 125-126), OI (list 126), II (list 127), TI (list 127-129), RI (list 138-139).

17. Izveden je dokaz saslušanjem tužiteljice (list 140-141, 227-228).

18. Izveden je dokaz saslušanjem 1. tuženika RIA (list 142- 143, 228-229) te 2. tuženika RI (list 229).

19. Izveden je dokaz mjerničkim vještačenjem po vještaku Ivanu Tomljanoviću dipl. ing.geod. koji je dostavio pisani nalaz i mišljenje dana 4. prosinca 2023. sa skicom lica mjesta, fotografijama i s prilozima (list 174-195),

20. Izvedeni dokazi ocijenjeni su sukladno odredbi čl. 8. ZPP-a.

21. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

22. Predmet tužbenog zahtjeva je utvrđenje vlasništva tužitelja na nekretnini upisanoj kao k. č. br. [katastarska čestica], ZK tijelo I: dvor u [adresa] i [adresa]., površine 104 m[2] i ZK tijelo II: kuća u [adresa] i [adresa] sagrađena na čest. 2688/2, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] koja je nekretnina upisana kao vlasništvo 1. tuženika SIA i 2. tuženika RI. (stari broj P-535/2021)

23. Između stranaka su nesporne sljedeće činjenice, a koje proizlaze iz isprava priloženih spisu predmeta, da je JI, majka tužitelja, a da je njen suprug bio ĐI. JI umrla je dana 29. listopada 2022., iza koje je vođen ostavinski postupak te je po ovome sudu doneseno rješenje o nasljeđivanju broj O- 743/02-4 od 21. studenog 2002., zakonskim nasljednicima proglašeni su tužitelj SI, kćerka i ĐI, suprug.

Citiranim rješenjem utvrđena je ostavinska imovina koju čine nekretnine upisane u zkul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to čkbr. [katastarska čestica] vrt u [adresa] i [adresa] sa 1 a i 32 m[2] , čkbr. [katastarska čestica] kuća i dvor [adresa] i [adresa] sa 0,8 m , u cijelosti, upisane u zkul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], čkbr. [katastarska čestica] šupa i dvor [adresa] i [adresa] sa 2a, sa 58 m[2] u 2/3 dijela, 2 grobna mjesta sa grobnicom na groblju [adresa] u [adresa] razred 2, polje 3, broj 143, vrsta grobnog mjesta 02, pokretnine i to novčana sredstva kod Zagrebačke banke d.d. (temeljem čekovne karte), kod Bjelovarske banke d.d., Ispostava Hercegovac (na štednoj knjižici) kod Hrvatske poštanske banke d.d. na štednoj knjižici te razlika mirovine za mjesec listopad 2002. Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područna služba u [adresa].

Navedena ostavinska imovina u cijelosti je uručena tužitelju SI, dok je ĐI pripalo pravo doživotnog uživanja na nekretninama. Iz obrazloženja citiranog rješenja proizlazi da je ĐI, suprug pok. JI, svoj nasljedni dio ustupio SI te je tražio prava doživotnog uživanja na nekretninama koje čine ostavinsku imovinu (list 22-24).

23.1. ĐI umro je 31. listopada 2015., doneseno je rješenje o nasljeđivanju po javnom bilježniku Martini Dujmovića, Petra Preradovića 8/1, broj O- 3701/15 UPP/OS-214/15-42, a njegovim nasljednicima proglašeni su SIA, DI, nećaci, AI, sestra, NI te AIA, KIA, pra nećaci ostavitelja. Ostavinskom imovinom utvrđene su nekretnine upisane u zkul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], Zk tijelo II kuća i dvor [adresa] i [adresa] sagrađena na čkbr. [katastarska čestica] u cijelosti, novčana sredstva na tekućem i deviznom računu kod Erste&Steiermarkische bank d.d., neisplaćena mirovina za mjesec listopad 2015. u neutvrđenom iznosu kod Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područna služba u [adresa]. Navedena ostavinska imovina uručena je SIA i AI svakoj u ½ dijela (list 11-13).

23.2. Nema spora da je dana **.**.1980. ĐI temeljem Ugovora o darovanju supruzi JI darovao nekretnine upisane u zkul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] koje se sastoje od ½ dijela kuće br. 10 u [adresa] i [adresa] sagrađene na čkbr. [katastarska čestica], cijeli svoj suvlasnički dio nekretnina upisanih u zkul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] koje se sastoje od 1/3 dijela nekretnina šupe i garaže u [adresa] sagrađene na čkbr. [katastarska čestica] zajedno sa prijenosom prava korištenja, čkbr. [katastarska čestica] dvor sa 0,8 m[2] i vrt sa 1a i 31 m u [adresa] i [adresa] u ½ dijela, upisane u zkul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i čkbr. [katastarska čestica] dvor u Oreškovićovoj ulici sa 2a, 58 m[2] u 1/3 dijela.

(stari broj P-535/2021)

23.3. Prethodno je CI Darovnim ugovorom od 12. svibnja 1962. darovala svome nećaku ĐI dio stambene ulične zgrade u [adresa]. koja je sagrađene na čkbr. [katastarska čestica], koja je upisana u zkul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], koja se stambena zgrada sastoji iz jednog kompletnog stana od dvije sobe, kuhinje, smočnice, predsoblja, zahoda, pravo korištenja na izgrađenom zemljištu koje je postalo društveno vlasništvo, a koje je zemljište sačinjava čkbr. [katastarska čestica] dvorište u [adresa] sa 104 m[2] .

23.4. Tužitelj u tužbi navodi da je CI bila i vlasnica čkbr. [katastarska čestica] i čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a čkbr. [katastarska čestica] sa 426 m[2] , Rješenjem Skupštine Općine Bjelovar, Općinske uprave od 20. prosinca 1976. cijepana je na čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u naravi šupa dvor površine 258 m[2] i na čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u naravi stambeni prostor u površini 8 m[2] te na čkbr. [katastarska čestica] u naravi stambena zgrada površine 2.

160 m Predmetno cijepanje provedeno je u katastru nekretnina spajanjem čkbr. [katastarska čestica] i čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i nosi novu oznaku čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], međutim, to spajanje nije provedeno u zemljišnim knjigama te iste i nadalje nose oznake čkbr. [katastarska čestica] i čkbr. [katastarska čestica].

Nakon što je CI umrla dana **.**.1974., proveden je ostavinski postupak u kojem je doneseno rješenje po Općinskom sudu u Bjelovaru, broj O-392/74 od 5. prosinca 1974., temeljem oporuke proglašeni su nasljednici Dr. ĆI, nećak, JI, nećakinja, ĐI, oporučni nasljednik, BI, nećak i GI, sestra. Temeljem oporuke od 29. srpnja 1974., ostavinska imovina uručena je HI i JI, tako da im pripada kuća sagrađena na čkbr. [katastarska čestica], pravo korištenja navedene čestica čkbr. [katastarska čestica], dvor sa 6,8 m[2] i čkbr. [katastarska čestica] vrt sa 1a i 31 m[2] , PI pripala je kuća sagrađena na čkbr. [katastarska čestica] i pravo korištenja čkbr. [katastarska čestica] dvor sa 1 a 60 m[2] , EI, JI i PI pripada i šupa sagrađena na čkbr. [katastarska čestica] te pravo korištenja 2688/1 dvor sa 2 a 58 m[2] , GI pripada perje i posteljina za dva kreveta, a UI spavaća soba (dva ormara, dva kreveta, dva noćna ormarića, jedna psiha i jedan divan, list 14- 15).

24. Obzirom na rješenje o nasljeđivanju iza pok. CI (kako je obrazloženo pod obrazloženjem br. 23.4.), tužitelj tvrdi da je HI i JI pripala kuća, jer se u naravi nije radilo o kući, već o malenom dijelu kuće-balkonu na čkbr. [katastarska čestica] s pravom korištenja te je istima svakom u ½ dijela ostavila predmetnu nekretninu, smatrajući da se radi o cijeloj kući, a ne samo o dijelu iste, jer je smatrala da je provedeno spajanje nekretnina (koje je povedeno u katastru, ali ne i u zemljišnim knjigama). Nadalje, tužitelj je u tužbi i tijekom postupka i iskazu tvrdi da prema Ugovoru o darovanju od 12. siječnja 1980. niti JI, a niti ĐI nisu bili svjesni da na citiranim Ugovorom na Zoru ĐI nije prenesena kuća u [adresa] sagrađena na čkbr. [katastarska čestica], već da je preneseno vlasništvo samo dijela kuće u površini od 8 m[2] , koje čine čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

Slijedom navedenog, tužitelj ističe da su njena majka JI i ĐI pogrešno smatrali da kuća iz [adresa] ima oznaku čkbr. [katastarska čestica], dok je u stvarnosti imala čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] te da je želja ĐI da tužitelj bude vlasnik prijeporne nekretnine, tj. kuća iz [adresa] izgrađene na čkbr. [katastarska čestica], čime je smatrao da je postao vlasnik nakon smrti svoje majke, ČI. (stari broj P-535/2021)

Posjednik prijeporne nekretnine čkbr. [katastarska čestica] bio je tužitelj, koji je bio upisan kao jedini posjednik, a koje joj vlasništvo nitko nije osporavao, a nakon smrti ĐI kojeg je smatrao svojim ocem i koji joj je bio očuh, saznao je da je ĐI i nadalje upisan kao vlasnik te prijeporne nekretnine. Stoga smatra da je stvarni vlasnik te nekretnine koju je pošteno posjedovao, kao zakonit posjednik i to temeljem valjanog pravnog osnova Ugovora o darovanju od 12. siječnja 1980. zaključenog između JI i EI u kojem je Ugovoru pogrešno naznačena čkbr. [katastarska čestica] umjesto čkbr. [katastarska čestica].

25. Iz Uvjerenja Područnog ureda za katastar Bjelovar, dostavljenog po tužitelju od 9. srpnja 2021. (list 41-45), proizlazi da je JI od 15. srpnja 1980. do 17. travnja 2003. evidentirana kao posjednik čkbr. [katastarska čestica], čkbr. [katastarska čestica] i dio čkbr. [katastarska čestica] kuća i dvorište površine 124 m[2] , a od 17. travnja 2003., kao vlasnik evidentirana SI, dok ĐI kao plodouživatelj.

Međutim, osnovano tuženi tvrde da podaci iz Posjedovnog lista Katastra [adresa] nije dokaz o vlasništvu tužitelja na spornoj nekretnini, već je dokaz o tome zemljišno knjižni izvadak.

26. Obzirom na navedeno, tužitelj smatra da stvarna i pravna volja ĐI je bila da daruje čkbr. [katastarska čestica], a ne čkbr. [katastarska čestica], jer nije životno logično, s obzirom da čkbr. [katastarska čestica] ima površinu od 8 m[2] i u naravi čini samo balkon. ĐI tužitelja je smatrao kćerkom, a svoju tvrdnju dokazuje pismom od 21. siječnja 1981. upućenog od ĐI te pismo od svoje majke JI od 5. siječnja 1981. (list 46-48), osim toga tužitelja je za predmetnu nekretninu plaćao komunalnu naknadu, a u prilog je dostavio rješenje Grada Bjelovara od 24. veljače 2023. i uplatnice (list 49- 52), a u svezi toga dostavio je i Obvezni prekršajni nalog od komunalnog redara iz kojeg proizlazi da je vlasnik čkbr. [katastarska čestica] i čkbr. [katastarska čestica], jer nije očistio snijeg ispred navedenih nekretnina.

27. Imajući u vid, navode tužitelja i dokumentaciju koja je pobliže navedena pod obrazloženjem br. 26., a što je utvrđeno i prema iskazu tužitelja te sadržaju pisma (list 46-48) proizlazi da je tužitelj emotivno vezan za pok. ĐI koji je bio suprug njene majke JI, međutim, iz dokaza izvedenih i ocjenjenih tijekom postupka, a kako to i osnovano navode tuženi, tužitelj nije bila kćerka pok. ĐI, niti je istu posvojio, jer takav dokaz tužitelj tijekom postupka nije dostavio u spis predmeta, tako da ista nije niti mogla niti je bila njegovom zakonskom nasljednicom. Isto tako, tijekom postupka utvrđeno je da JI nikada nije bila vlasnica sporne čkbr. [katastarska čestica].

28. Prema Uvjerenju o prebivalištu od PP Bjelovar, dostavljenog 23. lipnja 2022. (list 134-135), proizlazi da tužitelj SI imala je u razdoblju od 22. kolovoza 1960. do 3. siječnja 1969. na adresi [adresa], a od 2. rujna 1983. pa nadalje na adresi [adresa].

Dakle, tužitelj, a kako to osnovano navode tuženi, nije nikada imala prijavljenu adresu na adresi [adresa].

(stari broj P-535/2021)

29. Predmetne nekretnine identificirane su po mjerničkom vještaku Ivanu Tomljanoviću, dipl.ing.geod., koji je dostavio pisani nalaz i mišljenje dana 4. prosinca 2023., sa skicom lica mjesta, fotografijama i prilozima (list 174-195), a kojem nisu prigovarale stranke, koji je prihvaćen od strane suda kao vjerodostojan i objektivan prema pravilima struke temeljen na podacima spisu predmeta i podacima prikupljenim na uviđaju dana 18. listopada 2023.

29.1. Iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da su identificirane nekretnine zk. ul. br. [broj ZK uloška] k.o. 300934 Grad Bjelovar i to čkbr. [katastarska čestica] Dvor u [adresa] na kojoj je izgrađena kuća (u [adresa] i [adresa].) sa 104 m[2] , koje su na skici lica mjesta brojem jedan označene zelenom bojom i prikazane na fotografiji 1. i 2. (koja kuća ima nepravilan oblik) i nekretnine iz zk. ul. br. [broj ZK uloška] k.o. 300934 Grad Bjelovar, čkbr. [katastarska čestica] kuća i dvor u [adresa] s 8 m[2] koje u naravi predstavljaju balkon uz kuću na čkbr. [katastarska čestica] (prikazano na fotografiji br. 3) i ima oblik pravokutnika i označena je u plavoj boji na skici lica mjesta. Na balkon se može pristupiti jedino iz kuće kroz postojeća vrata, a što je prikazano na fotografiji br. 4. (list 182-183).

29.2. Prema nalazu i mišljenju vještaka proizlazi da je čkbr. [katastarska čestica] K. o. [katastarska općina] je nastala diobom 1962. (prilog nalazu Z-2699/62) kada je matična čkbr. [katastarska čestica] cijepana na 2688/1 i 2688/2, dok je čkbr. [katastarska čestica] K. o. [katastarska općina] je nastala diobom 1976. godine (prilog nalazu Z-3044/76) kada je čkbr. [katastarska čestica] cijepana na čkbr. [katastarska čestica] s površinom 258 m[2] , 2688/3 s površinom 8 m i 2688/4 s površinom 160 m . Iste takve čestice s površinom i oblikom postoje u zemljišnoj knjizi još i danas.

29.3. Nekretnina kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] upisana u posjedovni list 2506 kao kuća i dvorište s površinom 124 m[2] koja je evidentirana u Katastru, nepravilnog je oblika, a koju je mjernički vještak na skici lica mjesta označio linijom u crvenoj boji. Identificirajući navedene nekretnine, mjernički vještak naveo je da se čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] nalaze se sa svojim oblikom i površinom unutar katastarske čestice [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] kako su i nastale 1962. i 1976. i da postoji razlika u površini katastarske čestice koja je za 12 m[2] veća od zbroja čkbr. [katastarska čestica] što je označeno na skici lica mjesta. Ta površina od 12 m[2] je dio čkbr. [katastarska čestica] koja se proteže i na cijelo dvorište zajedno sa dvorišnim zgradama.

Međna linija između kčbr. [katastarska čestica] i kčbr. [katastarska čestica] koja predstavlja susjednu zgradu proteže se po sredini haustora, tj. prolaza između glavnog ulaza iz [adresa] i ulaza u dvorište, (a što je prikazano na fotografija br. 5, list 183).

29.4. Zaključno iz nalaza i mišljenja mjerničkog vještaka proizlazi da se katastarska čestica [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] sastoji od zk. čestice 2688/2 koja u naravi predstavlja predmetnu kuću na uglu [adresa] i [adresa] kojoj pripada i pola haustora-zk. 2688/3 k. o. [katastarska općina] koja u naravi predstavlja balkon uz kuću na koji se dolazi iz kuće i dijela čkbr. [katastarska čestica] u zapadnom dijelu čestice u površini od 12 m[2] . Dimenzije na službenom katastarskom planu odgovaraju onima na terenu.

30. S obzirom na iskaze svjedoka predloženih po strankama, a što je u suglasju i sa sadržajem Uvjerenja o prebivalištu za tužitelja (obrazloženje pod br. 28) proizlazi da tužitelj ne živi u [adresa], od 1969. kada se je ista udala, je je do tada živio sa majkom (stari broj P-535/2021)

JI i očuhom EI te se odselila u [adresa] gdje živi i danas. Ista je povremeno dolazila u [adresa], u kući u kojoj su živjeli JI i ĐI, na adresi [adresa]. Nakon smrti majke JI dolazila je kod svog očuha EI, a koji se preselio kod tužitelja u [adresa]. Također, navedeni svjedoci, a o čemu imaju neposredna saznanja i što je u suglasju sa iskazom tužitelja, proizlazi da je CI bila vlasnica nekretnine i to u naravi kuće koja je na uglu [adresa] i Ulice S, sa vrtom i dvorištem, a u koju kuću se ulazi kroz haustor, tako da je na lijevoj strani kuće živjela CI, tetka ĐI, koji je desni dio kući u odnosu na haustor, kroz koji se ulazi, u kojem dijelu su živjeli JI i ĐI i koji je desni dio kuće darovala već spomenutim Ugovorom o darovanju ĐI od 12. svibnja 1962., dok je u lijevom dijelu kuće živjela CI, nakon toga ŽI, a ZI, otac NI, koje je nekretnine darovao njemu, jer je njegov otac ZI naslijedio lijevi dio kuće i dio dvorišta te vrta u ostavini iza CI, koji je potom iste prodao LI, a koje činjenice nedvojbeno proizlaze iz iskaza svjedoka NI. NI sa roditeljima se doselio u Bjelovar 1968. iz Varaždina, bio je dvije godine neprekidno u Libiji, živio je u inozemstvu, dolazio je povremeno u Republiku Hrvatsku do 1987., a od tada pa do 2008. u Republici Hrvatskoj bio je dva do tri puta, dok je JI bila živa.

Isti nije sporio činjenicu da je tužitelju dana 28. srpnja 2012. (list 23) na njegov zahtjev napisao izjavu.

30.1. Isto tako, svjedoci su potvrdili činjenicu da su HI i JI živjeli u desnom dijelu kuće, u koji se ulazi kroz haustor iz [adresa], da je ĐI darovao nekretnine svojoj supruzi JI, pri čemu su svjedoci II navela da ima saznanja ima iz pričanja JI, tako da tužitelj ne bi kasnije u svezi tih nekretnina imao problema, sa EI u svezi toga nikada nije razgovarala, a koju činjenicu je potvrdio i svjedok FI, dok istom nije bilo poznato što je sa drugom polovicom nekretnina. Također, isti su naveli da im nije poznato tko je plaćao režije za kuću, osim što su u jednom vremenskom periodu živjeli podstanari.

30.2. Svjedok SJ nije imao saznanja o eventualnom vlasništvu na prijepornoj nekretnini, osim činjenice da su, a kako su to prethodno i naveli navedeni svjedoci, u desnom dijelu kuće kojem pripada vrt i dvorište, živjeli i održavali HI i JI, da je nakon smrti ČI, HI preko zime bio kod tužitelja u Puli, po kojeg je dolazio tužitelj, a potom se u proljeće vraćao u [adresa], a ljeti opet bio u Puli.

30.3. Svjedok OI naveo je da ga je tužitelj prije pet godina angažirao kao agenta za prodaju prijepornog dijela nekretnine (agent za prodaju nekretnina u B- Projektu u [adresa]) koji dio nekretnine se nije mogao prodati (kako je to učinio NI sa svojim lijevim dijelom kuće), obzirom da dokumentacija s kojom je tužitelj raspolagao nije bila uredna, jer su se na tom dijelu nekretnine vodile dva vlasnika, tužitelj na balkonu, a NI na ostalom dijelu kuće. Isti je tužitelja uputio da se dogovorio sa tuženima koje ne poznaje, oko mirnog rješenja spora. Ključ od kuće imao je TI.

(stari broj P-535/2021)

30.4. Činjenice života tužitelja s HI i JI u [adresa] sve do preseljenja u [adresa] nakon udaje, potvrdio je svjedok RI, koji je saslušan kao svjedok, a s obzirom da je 2. tuženik AI, njegova majka, umrla tijekom ovog postupka, ovaj parnični postupak koji je prekinut zbog njene smrti i isti je nastavljen u odnosu na njega kao 2. tuženika (saslušan i kao svjedoka i kao stranka). Isti je tužitelju iskazao volju u ostavinskom postupku iza ĐI koji je trajao 6 godina (jer je javni bilježnik dopuštao tužitelju da 6 godina dokazuje činjenicu vlasništva prijepornog dijela nekretnine), da u koliko dokaže da predmetna nekretnina predstavlja njegovo vlasništvo da mu taj prijeporni dio nekretnine pripadne i da se tome neće protiviti, no kako to tužitelj nije dokazao, javni bilježnik u ostavinskom postupku prijeporni dio nekretnine rasporedio je na zakonske nasljednike i to AI (sestre ĐI) i SIA. RI, SIA i sada pok. AI nisu imali saznanja o darovanju između ĐI i JI, međutim, osporili su navode tužitelja da je plaćao režije za kuću, jer je u ostavinskom postupku utvrđeno da postoje dugovi (prema Erste banci i Komunalcu), čime su zaključili da tužitelj nije plaćao režije, a kako je to tvrdio, nakon smrti ĐI.

31. Imajući u vidu, prethodno izneseno, predleži zaključak suda, a kako to osnovano navode tuženi da tužitelj tijekom postupka nije dokazao niti to proizlazi iz izvedenih dokaza da ima valjanu pravnu osnovu za stjecanje vlasništva prijepornih nekretnina, odnosno na neosnovanost navoda tužitelja da je stvarni vlasnik prijepornih nekretnina, posebice da Ugovor o darovanju od 15. siječnja 1980. bio valjani pravni osnov za stjecanje prava vlasništva tužitelja, obzirom na činjenicu da čkbr. [katastarska čestica] iz zkul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] nije niti navedeno u istom.

Nije dokazao niti je to utvrđeno tijekom postupka da bi ĐI bio u zabludi prilikom sklapanja Darovnog ugovora od 12. siječnja 1980. (list 18-19) i to da JI daruje nekretninu i to čkbr. [katastarska čestica] iz zkul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a i koje su identificirane nekretnine po mjerničkom vještaku, kako je to prethodno i obrazloženo. To prije svega, jer je ĐI bio službenik u Općini Bjelovar (tužitelju svom iskazu naveo da je bio djelatnik katastra), bio je poljoprivredni vještak, svjedoci saslušani tijekom postupka iskazali su da je bio pedantna, savjesna osoba pa je navod tužitelja i iskaz neuvjerljiv i nelogičan da prilikom sastavljanja takovog Ugovora nije postupao sa dužnom pažnjom i uvjerenjem da spajanje čkbr. [katastarska čestica] i čkbr. [katastarska čestica], nije provedeno u zemljišnim knjigama, a da se oznake u katastru i zemljišnoj knjizi razlikuju, da zbog toga sporna čkbr. [katastarska čestica] ne bi bila predmetom darovanja između istih. Isto tako, nelogičan je i neuvjerljiv iskaz tužitelja, da za zaključeni Ugovor o darovanja između JI i ĐI, JI ne bi imala saznanja, da je isti napravljen u tajnosti, to iz razloga što iz priloženog Darovnog ugovora (list 18-19) proizlazi da su potpisnici i ĐI i JI, a osim toga i iz iskaza nesrodnog svjedoka II proizlazi da joj je JI pričala da joj je njezin muž darovao nekretnine.

Osim toga, JI dobila je Rješenje o uknjižbi Darovnog ugovora, a tijekom postupka nije utvrđeno da bi protiv istog podnosio žalbu. Osim toga, tužitelj je kao zakonski nasljednik u ostavinskom postupku iza svoje majke JI dobio rješenje o nasljeđivanju, na koje je rješenje imao mogućnost podnijeti žalbu/prigovor, no nije dokazao da bi to učinio (jer je u svom iskazu naveo da ga nije niti čitao, a isto (stari broj P-535/2021)

tako imao je mogućnost ulaganja pravnog lijeka protiv rješenja o uknjižbi rješenja o nasljeđivanju). Takovo svoje ne postupanje ne može pripisati činjenici da je vjerovao ĐI koji ga je uvjeravao i govorio da su prijeporne nekretnine darovane JI i da je nakon ostavinskog postupka tužitelj nasljednik prijepornog dijela nekretnine i da zbog toga nije reagirao, što upućuje na zaključak suda da nije upotrijebio dužnu pažnju koja se očekuje od svakog prosječnog čovjeka, radi utvrđenja da stvarno stanje (s obzirom na njenu tvrdnju da je stvarni vlasnik prijeporne nekretnine) ne odgovora zemljišno knjižnom stanju, odnosno, da prijeporne nekretnine nisu vlasništvo njene majke JI, već da je vlasnik istih i nadalje ĐI.

31.1. Također, a kako osnovano tvrde tuženi, tužitelj nije dokazao niti osnovanost takovih navoda ne proizlazi iz izvedenih dokaza da bi prijeporne nekretnine ĐI pravnim poslovnom (oporukom, ugovorom o darovanju, ugovorom o dosmrtnom/doživotnom uzdržavanju i sl.) pravo vlasništva prenio na tužitelja. Prijeporne nekretnine tj. spornu čkbr. [katastarska čestica] iz zkul. [broj ZK uloška]. k. o. [katastarska općina] tužitelj nije stekao temeljem rješenja o nasljeđivanju u ostavinskom postupku iza svoje majke JI, jer iste nisu bile niti navedene kao ostavinska imovina pa u tom kontekstu nisu relevantni navodi tužitelja da je namjera JI bila da tužitelj nakon njene smrti postane vlasnik istih, jer to nije bilo niti moguće, budući ni sama nije bila vlasnica istih, jer nitko na drugog ne može prenijeti prava više nego što ga i sam ima.

U odnosu na utvrđenu ostavinsku imovinu, a koja nedvojbeno proizlazi iz rješenja o nasljeđivanju (broj O-743/02-4 od 2002., list 22-23), iza pok. JI proizlazi da je svoj nasljedni bio ĐI ustupio nasljednici SI, dok je zadržao pravo osobne služnosti na utvrđenoj ostavinskoj imovini (a koja je pobliže navedena pod obrazloženjem br. 23).

Kako je dakle tužitelj naslijedio susjedne nekretnine u odnosu na prijepornu nekretninu iza JI, svoje majke, nelogičan je i neuvjerljiv iskaz da u razdoblju od 2002. pa sve do smrti ĐI, nije reagirao i provjeravao zemljišno-knjižno stanje.

31.2. Emocionalna povezanost tužitelja i ĐI, njenog očuha, a koje je nedvojbeno postojala, jer tu činjenicu nisu osporavali ni sami tuženi, nije valjani pravni osnov za stjecanje prava vlasništva.

Glede same Izjave NI (list 25) od 17. srpnja 2018., ističe se da ista nije relevantna za ishod postupka, jer on tužitelju ne može priznati prava vlasništva ne prijepornoj nekretnini, to tim više što je i sam naveo da je predmetna Izjava sačinjena na zahtjev tužitelja i ista kao takva ne može biti valjani pravni osnov za stjecanje prava vlasništva predmetnih nekretnina, jer i sam nije vlasnik, a osim toga iz njegovog iskaza proizlazi da je boravio u inozemstvu, da je povremeno dolazio u [adresa], da je u razdoblju od 1970. do 2008. bio nekoliko puta kod ČI i ĐI dok je JI bila živa, tako da svoja saznanja o posjedu prijepornih nekretnina (a za koji posjed tužitelj tvrdi da je kontinuiran) temelji na posrednim saznanjima i to iz pričanja tužitelja.

31.3. Nesporno je između stranaka da je tužitelj naslijedio nekretnine u ostavinskom postupku iza JI, a koje je prodao LI.

(stari broj P-535/2021)

Međutim, činjenica što je tužitelj povremeno dolazi u [adresa], još za života svoje majke JI, a i kasnije kod EI, kojeg je vozio k sebi preko zime u [adresa], vraćao ga u proljeće i vozio opet k sebi preko ljeta, ne znači da ti njegovi povremeni dolasci u [adresa] iz [adresa], upućuju na osnovanost navoda tužitelja da ima kontinuitet u posjedu prijepornih nekretnina. To tim više, što iz Uvjerenja o prebivalištu (obrazloženo pod obrazloženjem br. 28), nije imao na prijepornim nekretninama prijavljeno prebivalište ni boravište.

Glede rješenja o plaćanju komunalne naknade na ime tužitelja od strane Grada Bjelovara, kao i Obveznog prekršajnog naloga, ne upućuju na osnovanost navoda tužitelja da bi isti bili dokaz o stvarnom vlasništvu prijeporne nekretnine, to tim više što između stranaka nije bilo sporno da je isti bio vlasnik nekretnina koje je naslijedio u ostavinskom postupku iza JI, međutim, iz navedene dokumentacije ne proizlazi da bi bilo vlasnik prijeporne nekretnine.

31. 4. U odnosu na priloženu dokumentaciju po tuženima (list 55-60), isti su osnovano doveli u sumnju kontinuirani posjed prijepornih nekretnina od strane tužitelja (jer isti kako je i prethodno navedeno na istima nije živio od 1969. kada se je nakon udaje preselio u [adresa]), obzirom da je nastao dug od 12.924,82 kn prema Vodnim uslugama d.o.o., jer da je isti, a kako to osnovano tvrde tuženi, plaćao račune, a što očito nije, ukazuje na kontradiktornost navoda tužitelja glede posjeda sporne nekretnine zasigurno ne bi nastao takav dug. U tom kontekstu, nije tijekom postupka dokazano ni utvrđeno da bi postojala obveza stanara koji je jedno vrijeme živio u predmetnim nekretninama, a sve i da je, svaki savjesni vlasnik i posjednik nekretnina u obvezi je voditi računa o istima, kako o održavanju tako i o plaćanju troškova koji terete predmetnu nekretninu (režije i sl.).

32. Dakle, sve to upućuje na osnovanost navoda tuženih da tužitelj nema valjani pravni osnov za stjecanje prijepornih nekretnina, jer je utvrđeno da Ugovor o darovanju zaključenog između HI i JI od 15. siječnja 1980., ne može biti valjani pravni osnov kako to tužitelj tvrdi, jer u istom je nesporno utvrđeno da nije navedena sporna čkbr. [katastarska čestica], a isto tako u svezi navedenog, nije dokazano da bi NI bio u zabludi kod sastavljanja tog Darovnog ugovora sa JI, a utvrđeno je da tužitelj prilikom provođenja ostavinskog postupka nije postupao s dužnom pažnjom prosječnog čovjeka, kako je to prethodno obrazloženo, da je bio u kontinuiranom posjedu prijepornih nekretnina pa stoga nisu ni ispunjene zakonske pretpostavke iz čl. 159. i čl. 160. te čl. 166. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94,17 u daljnjem tekstu ZOV-a), slijedom čega je valjalo odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan i presuditi kao pod toč. I. izreke presude.

33. Sud je na drugom pripremno ročištu odbio dokazni prijedlog tužitelja radi saslušanja svjedoka RJ i AJ, obzirom da su tuženi učinili nespornim činjenicu emocionalne povezanosti tužitelja i ĐI, kao i činjenicu da je ĐI posljednjih godina, prije svoje smrti, živio kod tužitelja. Za ishod postupka nije odlučna činjenica da što je u osmrtnici ĐI (list (stari broj P-535/2021)

103) navedeno da je ožalošćena SI kćer, obzirom da je nedvojbeno utvrđeno da ista nije bila njegova niti zakonita niti posvojena kći.

34. Odluka o troškovima temelji se na odredbi čl. 154 st. 1 ZPP-a u svezi čl. 155 ZPP- a.

Tuženi su u cijelosti uspjeli u postupku tako da im je tužitelj u obvezi nadoknaditi troškove parničnog postupka koji se sastoje od odgovora na tužbu u iznosu od 200,00 eura, zastupanje na prvom pripremno ročištu dana 13. prosinca 2021., zastupanje na drugom pripremnom ročištu dana 25. travnja 2022. (prethodni postupak zaključen rješenjem suda od 16. svibnja 2022.), zastupanje na raspravama 13. lipnja 2022., 23. rujna 2022., 9. svibnja 2024. i 13. studenog 2024., zastupanje na uviđaju dana 18. listopada 2023., za svaku u iznosu od 200,00 eura, sastav podneska od 23. prosinca 2021., 21. prosinca 2023., 17. siječnja 2024., za svaki u iznosu od 50,00 eura (tbr. 8. toč. 4), uvećano za troškove zastupanja za 2. tuženika u omjeru od 10% u iznosu od 175,00 eura (tbr. 40. t. 1), troška PDV-a u iznosu od 481,25 eura, u ukupnom iznosu od 2.406,25 eura, a koji je trošak bio potreban za ove parnice sukladno čl. 155 ZPP-a. Na dosuđene troškove parničnog postupka u iznosu od 2.406,25 eura tuženima je priznata i zakonska zatezna kamata čl. 30 Ovršnog zakona (Narodne Novine broj 112/12, 25/13 i 93/14, 55/16, 73/17, 131/20 i 114/22), tekućom od 12. ožujka 2025., kao od donošenja presude do isplate, po stopi sukladno odredbi čl. 29 st. 2 Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, 126/21,114/22 i 156/22), a kako je presuđeno u toč. II. izreke presude.

34.1. Nisu priznati troškovi za sastav podneska od 22. siječnja 2024. kojim podneskom obavještava da 2. tuženik RI preuzima postupak u ovoj pravnoj stvari, obzirom da je sud u toč. II. rješenja kojim je nastavljen ovaj parnično postupak broj P- 535/2021-41 od 18. siječnja 2024., istog pozvao da preuzme ovaj parnični postupak na strani 2. tuženika, a koji se postupak smatra nastavljenim danom dostave tog rješenja, pa isti u smislu odredbe čl. 155. ZPP-a, nije bio potreban za vođenje postupka.

34. Parnični troškovi odmjereni su prema vrijednosti predmeta spora, sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23).

35. Slijedom iznijetog, odlučeno je kao u izreci presude.

U Bjelovaru 12. ožujka 2025.

S u d a c:

Gordana Malvić

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu u Bjelovaru. Žalba se podnosi putem ovoga suda pisano u tri primjerka u roku od 15 dana od dana primitka ove presude.

(stari broj P-535/2021)

Naredba:

Presudu dostavi:

- punomoćniku tužitelja Sanji Čohilj, e-komunikacijom

- punomoćniku 1. i 2. tuženika KJ, e-komunikacijom

Tužitelji po punomoćniku u obvezi platiti pristojbu na presudu u iznosu od 139,38 eura (tbr. 2 toč. 1).