Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Maria Soljačića kao predsjednika vijeća, te Marjane Rajić i Tomislava Tomašića kao članova vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika - specijalista Željka Kudrića, kao zapisničara, u prekršajnom postupku protiv I okrivljenika pravne osobe MEDUZA d.o.o. i II okrivljenika ŠN odgovorne osobe, zbog prekršaja iz članka 224. stavka 1. točke 8. i stavak 2. Zakona o vodama („Narodne novine“, broj: 66/2019, 84/2021, 47/2023), odlučujući o prigovoru I okrivljenika pravne osobe MEDUZA d.o.o. i II okrivljenika ŠN odgovorne osobe, podnijetom protiv prekršajnog naloga Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Središnji ured, Sektor za nadzor zaštite okoliša, zaštite prirode i vodopravni nadzor, Služba koordinacije nadzora korištenja voda i vodnog dobra od 27. prosinca 2024. Klasa :UP/I-325-01/24-01/389, Ur.broj: 443-01-16-07-25-2, na sjednici vijeća održanoj 12. ožujka 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Prihvaća se kao osnovan prigovor I okrivljenika pravne osobe MEDUZA d.o.o. i II okrivljenika ŠN odgovorne osobe i pobijani prekršajni nalog se preinačuje u odluci o novčanoj kazni na način da se MEDUZA d.o.o., zbog prekršaja iz članka 224. stavka 1. točke 8. Zakona o vodama, činjenično opisan u izreci prekršajnog naloga na temelju tog zakonskog propisa izriče novčana kazna u iznosu od 6.000,00 (šesttisuća) eura, a II okrivljeniku ŠN odgovornoj osobi, zbog prekršaja iz članka 224. stavka 2. u vezi stavka 1. točka 8. Zakona o vodama, činjenično opisan u izreci prekršajnog naloga na temelju tog zakonskog propisa izriče novčana kazna u iznosu od 600,00 (šesto) eura koju kaznu su obvezni platiti u roku 30 (trideset) dana od primitka ove presude, a ako u tom roku plate 2/3 izrečene novčane kazne smatrat će se da je novčana kazna plaćena u cjelini sukladno odredbi članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona.
II Na temelju članka 139. stavka 3., u svezi s člankom 138. stavkom 2. točkom 3. c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj: 107/2007., 39/2013., 157/2013., 110/2015., 70/2017., 118/2018. i 114/2022.), I okrivljena pravna osoba MEDUZA d.o.o. i II okrivljenik ŠN odgovorna osoba dužni su platiti paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske u iznosu od 15,00 (petnaest) eura, svaki, u roku od 30 (trideset) dana od primitka pisanog otpravka ove presude, pod prijetnjom izvršenja.
Obrazloženje
1. Pobijanim prekršajnim nalogom I okrivljena pravna osoba MEDUZA d.o.o. i II okrivljenik ŠN odgovorna osoba su proglašeni krivima zbog prekršaja iz članka 224. stavka 1. točke 8. i stavak 2. Zakona o vodama, činjenično i pravno opisanog izrekom tog prekršajnog naloga te je temeljem citirane zakonske odredbe okrivljenoj pravnoj osobi izrečena novčana kazna u iznosu od 21.895,00 eura, dok je okrivljenoj odgovornoj osobi izrečena novčana kazna u iznosu od 925,00 eura.
2. Istim prekršajnim nalogom svaki okrivljenik je obavezan na naknadu troškova prekršajnog postupka postupka u iznosu od po 13,27 eura.
3. Protiv citiranog prekršajnog naloga, okrivljenici su sukladno odredbi članka 237. stavka 1. točke 2. Prekršajnog zakona podnijeli zajednički prigovor zbog izrečene novčane kazne.
4. U prigovoru okrivljenici u bitnom navode da mole smanjenje izrečene novčane kazne, kako za pravnu tako i odgovornu osobu na najmanju moguću. Do sada nisu kažnjavani odrađuju sve kako im je naređeno i prema inernom Planu.
5. Prigovor je osnovan.
6. Rješavajući predmet i ispitujući pobijani prekršajni nalog u smislu odredbe članka 202. stavka 1. u svezi odredbe članka 238. stavka 11. Prekršajnog zakona, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu - ovaj Sud), nalazi da istim nisu počinjene bitne povrede odredbi prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, da nisu počinjene povrede odredbi materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenika, niti je u postupku nastupila zastara prekršajnog progona, na što ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti.
7. Ispitujući nadalje, pobijani prekršajni nalog uz ocjenu navoda prigovora kojima okrivljenici ukazuju kako je odmjerena novčana kazna prestroga, a uzimajući u obzir sve subjektivne i objektivne okolnosti koje u smislu odredbe članka 36. stavka 1. i stavka 2. Prekršajnog zakona utječu na odmjeravanje kazne, kao što su stupanj krivnje, opasnost djela i svrha kažnjavanja, ovaj Sud je našao da se u konkretnom slučaju, svrha kažnjavanja, može postići i blažom kaznom od one koja je odmjerena.
8. Naime, iz obrazloženja odluke o kazni vidljivo je kako izdavatelj prekršajnog naloga tek paušalno navodi da su prilikom odmjeravanja kazne cijenjene sve okolnosti koje utječu na visinu kazne, a naročito težina učinjenog prekršaja i njegove posljedice, ne konkretizirajući međutim, na strani okrivljenika niti jednu olakotnu ili otegotnu okolnost.
9. Imajući u vidu da okrivljenici navodima prigovora priznaju počinjenje prekršaja koji im je stavljen na teret, kao i krivnju zbog istog, pridonoseći takvim svojim ponašanjem brzom i efikasnom okončanju postupka, a II okrivljenik i pokazujući svijest o zabranjenosti svog postupanja, dok iz spisa predmeta ne proizlazi da su ranije pravomoćno prekršajno kažnjavani zbog počinjenja istih ili istovrsnih prekršaja, koja je okolnost izdavatelju prekršajnog naloga u trenutku odlučivanja bila poznata, ali ju je propustio cijeniti, ovaj Sud smatra kako se radi o takvim olakotnim okolnostima koje opravdavaju izricanje novčane kazne tek neznatno iznad posebnog minimuma novčane kazne, koja je za počinitelja, pravnu osobu propisana u rasponu od 3980,00 / 39.810,00 eura, a za odgovornu osobu od 530,00 / 1320,00.
10. U tako odmjerenoj novčanoj kazni, pravilan su odraz pronašle sve utvrđene olakotne okolnosti, kao i izostanak bilo koje otegotne okolnosti koja bi se subjektivno ticala okrivljenika, pa odmjerena novčana kazna svakom okrivljeniku, po mišljenju ovog Suda, odgovara okolnostima konkretnog slučaja i individualizirana je u dovoljnoj mjeri.
11. Ovaj Sud je mišljenja kako je takva novčana kazna primjerena težini i društvenoj opasnosti počinjenog prekršaja i kako je opravdano očekivati da će se ovako odmjerenom novčanom kaznom postići kako opća tako i posebna svrha kažnjavanja, te utjecati na okrivljenike, ali i na sve druge da ubuduće ne čine takva ili slična protupravna djela.
12. Treba istaknuti, da će se u smislu odredbe članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona, novčana kazna smatrati plaćenom u cjelini, ako okrivljenik plati dvije trećine izrečene novčane kazne u za to određenom roku, pri čemu je prilikom određivanja roka za plaćanje novčane kazne u smislu odredbe članka 33. stavka 11. Prekršajnog zakona, ovaj Sud vodio računa o visini izrečene novčane kazne.
13. Kako je odredbom članka 138. stavka 2. točke 3. podtočke c) Prekršajnog zakona propisano da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju i paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika, to su na temelju članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona, okrivljenici obvezani na naknadu paušalnog iznosa troškova drugostupanjskog prekršajnog postupka, uzimajući u obzir složenost i duljinu postupka.
14. Zbog navedenog, trebalo je na temelju odredbe čl. 207. Prekršajnog zakona, preinačiti pobijani prekršajni nalog, kao što je odlučeno u točki I. izreke ove presude.
U Zagrebu 12. ožujka 2025.
Zapisničar :
Predsjednik vijeća:
Željko Kudrić, v. r.
Mario Soljačić, v.r.
Presuda se dostavlja Državnom inspektoratu Republike Hrvatske, Središnji ured, Sektor za nadzor zaštite okoliša, zaštite prirode i vodopravni nadzor, Služba koordinacije nadzora korištenja voda i vodnog dobra u 5 otpravka: za spis, okrivljenika i tužitelja.
