Republika Hrvatska

Općinski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: Pr-1021/2021-59

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Varaždinu, po sutkinji Jadranki Orlović, u pravnoj stvari tužiteljice FR sa prebivalištem [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Ivani Moravec, odvjetnici u Varaždinu, protiv tuženika SOLVIS d.o.o. sa sjedištem u [adresa], upisanog u sudski registar Trgovačkog suda u Varaždinu sa MBS: 090021197, OIB: 80258164780, zastupanog po punomoćnici Ivi Filipan, odvjetnici u Varaždinu, radi naknade štete zbog ozljede na radu, nakon provedene glavne i javne rasprave zaključene 27. siječnja 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, 12. ožujka 2025. kao dana donošenja i objave presude

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku SOLVIS d.o.o. sa sjedištem u [adresa], upisanog u sudski registar Trgovačkog suda u Varaždinu sa MBS: 090021197, OIB: 80258164780, da tužiteljici FR sa prebivalištem [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] na ime naknade neimovinske štete isplati iznos od 7.268,29 EUR (slovima: sedam tisuća dvjesto šezdeset osam EUR i dvadeset devet centi) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana podnošenja tužbe, 29. travnja 2021. po stopi koja se izračunava uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za 3 postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje se, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, a to je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku SOLVIS d.o.o. sa sjedištem u [adresa], upisanog u sudski registar Trgovačkog suda u Varaždinu sa MBS: 090021197, OIB: 80258164780, da tužiteljici FR sa prebivalištem [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] na ime naknade imovinske štete isplati iznos od 204,00 EUR (slovima: dvjesto četiri EUR) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja ove presude, 12. ožujka 2022. po stopi koja se izračunava uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za 3 postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje se, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, a to je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku SOLVIS d.o.o. sa sjedištem u [adresa], upisanog u sudski registar Trgovačkog suda u Varaždinu sa MBS: 090021197, OIB: 80258164780, da tužiteljici FR sa prebivalištem [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi parnične troškove u iznosu od 3.623,83 EUR (slovima: tri tisuće šesto dvadeset tri EUR i osamdeset tri centi), zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja ove presude, 12. travnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, a to je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana, dok se preostali dio tužiteljičinog zahtjeva za naknadu parničnog troška od 125,00 EUR odbija.

IV. Tuženikov zahtjev za naknadu parničnog troška odbija se u cijelosti.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je ovome sudu 29. travnja 2021. podnijela tužbu radi naknade štete. U tužbi navodi da je 14. rujna 2020. kao zaposlenica tuženika za vrijeme obavljanja poslova na proizvodnoj liniji, traci po kojoj se kreću solarni moduli pretrpjela ozljedu na radu tako što joj je stroj uhvatio desnu šaku prilikom čega je došlo isčaščenja zgloba četvrtog prsta i povrede proksimalnog zgloba trećeg prsta desne šake. To se dogodilo zbog toga što je tužiteljica premještena sa rada na stroju u staroj hali na rad na stroju u novoj hali u novom dijelu postrojenja u kojoj u trenutku započinjenja proizvodne djelatnosti stroj nije bio u potpunosti završen niti opremljen u skladu sa propisima o zaštiti na radu sa svom potrebnom opremom za sigurno obavljanje poslova, nije imao zaštitnu plastiku na šipki za koju se tužiteljica uhvatila. Budući da pokretna traka na kojoj je radila predmetne zgode još nije bila u potpunosti u funkciji u kojoj mora biti, morala je sama ručno sa pokretne trake stroja uzimati polugotov proizvod, modul i stavljati ga na obližnji stol kako bi ga dalje mogla obrađivati iako bi da je stroj bio u potpunosti u funkciji stroj sa pokretnom trakom u radnju podizanja modula i stavljanja istog na određeni stol obavljao sam. Upravo zbog obavljanja radnje ručnog uzimanja modula sa trake došlo je do kontakta između tužiteljice i šipke koja se rotira, a koja nije imala instaliranu plastičnu zaštitu koja bi spriječila uvlačenje prstiju tužiteljice za vrijeme nastanka nezgode zbog čega je do nezgode došlo. Stroj na kojem je tužiteljica prije radila u staroj hali imao je plastičnu zaštitu, a na njemu nije trebalo ručno micati module zbog čega se na njemu nikad nije dogodila nezgoda uvlačenjem predmeta ili prstiju radnika. Ozljeda koju je tužiteljica zadobila na opisani način prema čl. 111. Zakona o radu se smatra povredom na radu te je tuženik dužan tužiteljici naknaditi štetu. Tužiteljica je neposredno nakon opisanog događaja zaprimljena u Opću bolnicu Varaždin sa dijagnozom: otvorena rana ručnog zgloba i šake i dislokacija prsta te joj je istoga dana u lokalnoj anesteziji izvršena otvorena refozicija zgloba četvrtog prsta kao i imobilizacija udlagom u trajanju od dva tjedna. Određeno joj je i uzimanje antibiotika te analgetika prema potrebi. Nakon određenog perioda mirovanja i skidanja šavova preporučena joj je fizikalna terapija koju je ista odradila ukupno šezdeset puta u specijalnoj bolnici za medicinsku rehabilitaciju Varaždinske Toplice postupcima individualnih vježbi prstiju desne šake, krioterapijom, laserom, ultrazvukom kroz vodu te vježbama u kadici. Tužiteljica je nakon nastanka predmetne ozljede gotovo mjesec dana bila onemogućena u korištenju svoje desne šake što joj je uvelike otežavalo obavljanje svakodnevnih poslova i obveza s obzirom da je dešnjak te tako gotovo mjesec dana nije mogla pisati, oblačiti se, voziti automobil dok joj je spremanje i konzumiranje hrane kao i održavanje osobne higijene bilo uvelike ograničeno i otežano. Aktivno liječenje je završeno u ožujku 2021. na način da joj je preporučeno da kod kuće nastavi vježbati naučene vježbe, s time da iako je liječenje formalno završeno njezino stanje nije niti približno popravljeno. Naime, iako je od nastanka ozljede do danas prošlo više od šest mjeseci te je odrađeno ukupno šezdeset terapija i dalje ne može u potpunosti skvrčiti ili raširiti sve prste desne šake, a prsti su usprkos operaciji i imobilizaciji i dalje ostali vidno deformirani. Po kriteriju fizičkih boli na ime naknade štete od tuženika potražuje 17.000,00 kuna, po kriteriju pretrpljenog straha 15.000,00 kuna, po kriteriju smanjene životne aktivnosti 10.000,00 kuna, po kriteriju naruženja 3.500,00 kuna, a s osnova tuđe pomoći i njege 10.800,00 kuna, dakle po osnovu neimovinske štete potražuje naknadu od 45.500,00 kuna, a osnova imovinske štete, tuđe pomoći i njege potražuje naknadu od 10.800,00 kuna što ukupno iznosi 65.300,00 kuna.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da tužbeni zahtjev smatra u cijelosti neosnovanim. Odredba članka 25. mjerodavnog Zakona o zaštiti na radu izričito propisuje da poslodavac može biti oslobođen odgovornosti, ako je šteta nastala krajnjom nepažnjom radnika, na koju poslodavac nije mogao utjecati niti je spriječiti, unatoč provedenoj zaštiti na radu. U predmetnom slučaju ispunjena su oba propisana kriterija, jer je do ozljede radnika, tužiteljice došlo krajnjom nepažnjom, uz provedene propisane mjere zaštite na radu. To potvrđuje pismena izjava same tužiteljice od 15. rujna 2020. godine, kojom je ista izričito potvrdila da je predmetna ozljeda nastupila kao posljedica krajnje nepažnje tužiteljice prilikom rukovanja sa radnim strojem. Budući da je predmetna je izjava potpisana samo imenom tužiteljice i to iz razloga jer je ista potpisana dan nakon nastanka ozljede, u slučaju da tužiteljica u nastavku ovog postupka namjerava osporavati činjenicu da se radi o izjavi koju je dobrovoljno i vlastoručno potpisala, tuženik, opreza radi, predlaže provođenje grafološkog vještačenja po ovlaštenom sudskom vještaku. Kao i u odnosu na sve ostale radnike, prilikom zasnivanja radnog odnosa sa tužiteljicom, tuženik je proveo propisani postupak zaštite na radu, sukladno odredbama Zakona o zaštiti na radu te Pravilnika tuženika o zaštiti na radu. Točan je navod tužiteljice da se ista u radnom odnosu kod tuženika, na radnom mjestu operatera, pripravnika nalazila temeljem ugovora o radu sklopljenog na određeno vrijeme, počevši sa 17. veljače 2020. Odmah nakon zasnivanja radnog odnosa, sa danom 20. veljače 2020. godine, tužiteljica je upućena na cjeloviti postupak ocjene osposobljenosti radnika za rad na siguran način. Postupak je završen dana 27. veljače 2020. godine, sa kojim danom je tužiteljici izdana i potvrda da je zadovoljila na provjeri znanja za rad na siguran način za poslove i radne zadatke svog radnog mjesta, a na kojem je bila zaposlena i u vrijeme nastanka predmetne ozljede te je od strane tužiteljice, ovlaštenika poslodavca za zaštitu na radu i stručnjaka za zaštitu na radu potpisan propisani ZOS obrazac-obrazac zapisnika o ocjeni osposobljenosti radnika za rad na siguran način. U vrijeme nastanka predmetne ozljede tužiteljica je bila opremljena kompletnom zaštitnom opremom, propisanom za tu vrstu radnog mjesta, a koja je jasno vidljiva iz posebne pismene procedure tuženika za rad na strojevima-naziva Interkonekcija WI, a sa kojom su upoznati svi radnici tuženika i koja je izvješena u radnim halama tuženika i iz potvrde o preuzimanju (zaduženju ) radne opreme, koju je tužiteljica preuzela od tuženika. Napominje da je bez odgađanja kontaktirao i nadležni inspektorat, međutim isti se povratno očitovao da se radi o lakšoj tjelesnoj ozljedi te iz tog razloga predstavnici istog neće izlaziti na mjesto nastanka ozljede. Dakle, sukladno jasnoj odredbi Zakona o zaštiti na radu, u predmetnom postupku postoje evidentne okolnosti i dokazi koji u potpunosti otklanjaju odgovornost tuženika, pa tuženik primarno iz tog razloga predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti. Tužiteljica u tužbi tvrdi da je do ozljede došlo iz razloga, jer je tužiteljica promijenila mjesto rada, na način da je sa starog stroja sa pokretnom trakom, premještena na rad na isti takav stroj u drugoj hali, a koji nije bio u potpunosti završen ni opremljen, da nije imao zaštitnu plastiku na šipki za koju se tužiteljica uhvatila, nije bio automatiziran na način da sam obavlja radnju podizanja modula na stol stroja, već je radnju podizanja modula morala fizički odraditi sama tužiteljica. Tuženik napominje da je koncept i princip rada stroja potpuno isti u starom i u novom pogonu, te je uz stroj u oba pogona od strane tuženika postavljena radna uputa - pismena procedure tuženika Interkonekcija WI od 16. srpnja 2018. Stroj na kojem je došlo do ozljede tužiteljice, a koji podliježe izuzetno strogim kriterijima, kao sastavni dio opreme, ne uključuje nikakvu zaštitnu plastiku. Kao dokaz navedenom tuženik će dostaviti cjeloviti tekst službenog uputstva proizvođača – priručnika za rad stroja, u kojem su verbalno i slikovno prikazani apsolutno svi sastavi dijelovi predmetnog stroja. Zaštitni plastični omotač, na koji tužiteljica potpuno pogrešno upućuje kao zaštitni dio opreme, dakle, sastavni dio stroja, predstavlja plastični omotač – konkretno plastičnu šuplju ovojnicu, kupljenu u trgovačkom centru Baumax, a u koja je na neke od šipaka pojedinih strojeva stavljena samoinicijativno od strane tuženika. Posebno se ističe da dio stroja - rotirajuća šipka na kojoj je došlo do ozljede tužiteljice, nije dio stroja na koji je iz sigurnosnih razloga dozvoljeno stavljati ruke i to upravo iz razloga jer se radi o rotirajućoj šipki, koja je u pokretu i ne zaustavlja se kada se solarni modul kreće po putanji stroja. Navedene činjenice tužiteljica je, kao i svaki drugi radnik koji radi u proizvodnom pogonu tužitelja, dakle koji je prošao postupak obuke za rad na stroju i postupak zaštite na radu, jako dobro znala. Tuženik nadalje napominje da proizvod poput stroja na kojem je tužiteljica radila, kako bi uopće mogao biti plasiran na tržište Europske unije, mora imati CE certifikat, dakle, certifikat koji potvrđuje da stroj udovoljava sigurnosnim, zdravstvenim standardima propisanim direktivama Europske unije. Takav certifikat nemoguće je ishoditi ako proizvod nema sve potrebne elemente za sigurnu upotrebu i rukovanje. Stroj na kojem je tijekom neopreznog postupanja tužiteljice došlo do ozljede posjeduje uredan CE certifikat. Da svaki sastavni dio stroja nije ugrađen prema službenom uputstvu i regulama proizvođača, rad na istom od strane nadležnog tijela, ne bi bio dopušten već inicijalno, u postupku pokusnog rada, sukladno odredbama Zakona o gradnji te Pravilnika o tehničkom pregledu građevine. Budući da se zakonom propisan period pokusnog rada može odraditi jedino tako da na strojevima rade radnici, stroj mora zadovoljavati apsolutno sve uvjete koji se odnose na sigurnost rada na stroju. Cjelokupno postrojenje i strojevi koji se nalaze u poslovnoj jedinici tuženika, smještenog na adresi [adresa] su bez ikakvih prigovora ili rokova za uklanjanje nedostataka uspješno prošli tromjesečni pokusni rad te odmah po njegovom isteku, bez utvrđivanja ikakvih nepravilnosti, dobili trajno odobrenje za redovan rad, što potvrđuje i zapisnik koji se dostavlja u prilogu. Vezano uz tvrdnju tužiteljice: „Upravo radi ove radnje, ručnog uzimanja modula sa trake, došlo je do kontakta između tužiteljice i šipke koja se rotira“, tuženik nadalje ističe da je pokretna traka stroja kojom se solarni modul kreće prema spornoj šipki, konstruiran tako da se pokretna traka sa solarnim modulom automatski i bez ikakve mogućnosti nastavljanja kretanja, zaustavlja otprilike 40 cm prije sporne šipke. Dakle, do ozljede tužiteljice nikako nije moglo doći na način da je šipka zahvatila njenu ruku prilikom ručnog uzimanja solarnog modula sa trake jer je radnju podizanja modula sa pokretne trake fizičku nemoguće izvršiti na način se prilikom podizanja modula sa trake, šakama radnika zahvati šipka, koje se nalazi na nekoliko desetaka centimetara udaljenosti od same i šipke. Tuženik je trgovačko društvo koje je primarno registrirano za djelatnosti proizvodnje solarnih modula. Tuženik svoju proizvodnu djelatnost na području varaždinske županije obavlja u dvije proizvodne jedinice. Jedna od njih nalazi se na adresi sjedišta tuženika - [adresa], a u kojoj je tužiteljica započela radni odnos kod tuženika, dok se druga proizvodna jedinica nalazi na adresi sjedišta trgovačkog društva Farmex d.o.o., u [adresa], sa kojim tuženik ima sklopljen ugovor o poslovnoj suradnji, a u koju je proizvodnu jedinicu na rad premještena tužiteljica i gdje je došlo do predmetne ozljede. Bitno je naglasiti da je stroj na koji je tužiteljica premještena, po svojim tehničkim karakteristikama potpuno identičan stroju na kojem je ista radila do premještaja, a što na kraju krajeva, priznaje i sama tužiteljica. Dio segmenta proizvodnje solarnog modula, na kojem rade radnici, odvija se na proizvodnoj liniji, koju objedinjuje slijed pokretnih traka - linija, po kojima se solarni modul kreće. Na kraju pojedinog segmenta pokretne trake, čija površina završava cca 40 cm prije ruba samog stola – nosača pokretne trake, solarni modul se fizički zaustavlja (kao što je vidljivo iz priložene fotografije), bez mogućnosti da nastavi pravocrtno kretanje prema radniku koji stoji na kraju stola. Sa tog završnog segmenta pokretne trake solarni modul može se bočno, automatski prebaciti pod kutom od 45 stupnjeva na sljedeći segment, dakle, sljedeću pokretnu traku, a moguće ga je i fizički, ručno premjestiti radnjom podizanja, koju uvijek obavljaju dva radnika. Na samom kraju nosača pokretne trake dakle, na udaljenosti od cca 40 cm od završetka putanje pokretne trake (a sa koje završne točke putanje, modul ne nastavlja pravocrtno kretanje prema kraju stola nego nastavlja bočno kretanje), na kraju stola, nalazi se horizontalni metalni valjak (šipka), koji rotira prilikom kretanja solarnog modula po pokretnoj traci - koji je u konkretnom slučaju tužiteljica uhvatila šakom, a na koji upravo radi rotacije, iz sigurnosnih razloga nije dozvoljeno niti naslanjanje, a kamoli polaganje ruku. Upravo zbog opisanih radnji, dakle nepostojanja ikakve dodirne točke između kraja putanje pokretne trake i rotirajućeg valjka te činjenice da se ti dijelovi nalaze na cca 40 cm udaljenosti, kretanje solarnog modula po proizvodnoj liniji, samom je tehničkom i mehaničkom izvedbom stroja moguće odraditi da se solarni modul po proizvodnoj liniji, sve do završne točke, koja se nalazi kako je već rečeno, nekoliko desetaka centimetara od sporne rotirajuće šipke, kreće potpuno sam bočno i prebacuje na sljedeću pokretnu traku, no isto tako, moguće je i predviđeno da radnici solarni modul, po njegovom zaustavljanju na završnoj točki jedne pokretne linije, mogu i ručno fizički podići i premjestiti ga na sljedeći segment pokretne trake - linije. Dakle do ozljede tužiteljice nikako nije došlo i nije moglo doći iz razloga jer je fizički morala podići solarni modul sa pokretne trake, obzirom da je takav slijed događaja, sa automatizacijom ili bez nje fizički potpuno nemoguć. Do ozljede tužiteljice došlo je iz razloga jer je ista, iz krajnje nepažnje stavila šaku na šipku, koju upravo iz sigurnosnih razloga nije dozvoljeno dodirivati rukama, a koja je prilikom dolaska modula na pokretnu traku (a koju radnju tužiteljica očito opet iz krajnje nepažnje nije primijetila), počela rotirati i zahvatila šaku tužiteljice, koja ju radi rotacije više nije mogla istrgnuti, a radi čega je u konačnici došlo do podvlačenja zaštitne rukavice pod samu traku i predmetne ozljede. Radi dodatnog pojašnjenja tuženik napominje da jedini robotizirani i potpuno automatizirani segment proizvodnog procesa, a u kojem ne sudjeluju radnici, predstavljaju fizički izdvojeni segmenti pokretnih linija, zaključanih u metalni kavezima, u kojima sve radnje obavljaju isključivo roboti. Radi detaljnog prikaza ovdje navedenih činjenica, a budući da prikaz proizvodne linije i opisani tijek proizvodnje nije moguće prikazati samo običnim fotografijama, tuženik na zasebnom memorijskom nosaču- cd disku, dostavlja i video snimku proizvodne linije na kojoj je radila tužiteljica. Da su navodi tužiteljice barem djelomično istiniti, takve vrste ozljeda kod tuženika bi se događale vrlo često, no, zanimljivo je istaknuti okolnost da se kod tuženika nisu dogodile nikada ranije na tom mjestu rada, u periodu sve od 2008. godine kad je tuženik počeo obavljati svoju djelatnost . Budući da temelj tužbenog zahtjeva koji se odnosi na sam štetni događaj, tužiteljica temelji na konstatacijama: „Upravo radi ove radnje – ručnog uzimanja modula sa trake, došlo je do kontakta između tužiteljice i šipke koja se rotira“ te „da je sedam mjeseci prije nezgode radila kod tuženika na istom takvom uređaju sa pokretnom trakom u starom postrojenju hale 1, koji je prije svega, imao plastičnu zaštitu, a i kod kojeg nije trebalo ručno micati module, zbog čega na njemu nikada nije došlo do nezgode uvlačenje predmeta ili prstiju radnika.“ a polazeći od prethodno iznesenih opširnih činjeničnih navoda, koje tuženik potkrjepljuje i jasnih dokazima, tužbeni zahtjev i iz tog je razloga u potpunosti neosnovan. Međutim, polazeći od činjenice da tužiteljica kontinuirano ponavlja i ističe da je razlog njene ozljede neispravnost, odnosno, neosposobljenost stroja za rad, tuženik ne može ne postaviti pitanje, kako to da tužiteljica, ako smatra da je to doista tako, nikada nije uputila nikakav prigovor u vezi okolnosti koje ističe. Zakon o zaštiti na radu izričito propisuje da je radnik prije početka rada dužan pregledati radno mjesto i upozoriti na sve nedostatke koje na istom uoči. Nastavno na navedeno tuženik upućuje na detalj iz ugovora o radu tužiteljice, iz kojeg jasno proizlazi da u opis radnih zadataka radnog mjesta tužiteljice spada i vršenje obuke operatera na proizvodnoj liniji. Dakle, teško je uzeti ozbiljnom tvrdnju da tužiteljice, koja se nekoliko mjeseci nakon spornog događaja nalazi na radnom mjestu koje obuhvaća i obuku drugih radnika za rad na proizvodnoj liniji, da ista nekoliko mjeseci ranije, nije mogla prepoznati navodne te prema njenim tvrdnjama, za sigurnost opasne nedostatke na stroju, a posebice jer na istom takvom stroju kontinuirano radila punih šest mjeseci prije nastanka ozljede. Tuženik navodi kako se fotografije ruke koje prileže tužbi nikako ne mogu smatrati relevantnim dokazom, budući da iste ni na koji način nije moguće povezati sa identitetom tužiteljice. Sve kada bi to i bilo moguće, tuženik, kao i očekivano, bilo koja druga osoba kao promatrač, može samo primijetiti da na istima nema nikakvih vidljivih oštećenja, znakova invaliditeta, a posebice ne naružnjenja vidljivih trećima, kako to tužiteljica tvrdi u tužbi. Priložena medicinska dokumentacija nije popraćena rendgenskim snimkama niti nalazom liječnika spec. radiologije. Budući da je upravo ta dokumentacija relevantna za utvrđivanje i kvalifikaciju stvarno nastale ozljede koja se nalazi u nalazima - priloženim povijestima bolesti, tuženik smatra da same povijesti bolesti ne predstavljaju cjelovitu dokumentaciju temeljem kojeg se može utvrditi sama kvalifikacija ozljede. No, niz netočnosti iz navoda tužbe može se jasno razaznati iz priložene dokumentacije. Tako povijest bolesti dr.med. GR, spec. ortopedije i traumatologije od dana 14. rujna 2020. godine - dakle povijesti bolesti sačinjene na dan same ozljede, utvrđuje status ozljede - tetivni i nc (dakle, neurovaskularni status, koji obuhvaća živce, krvne žile i ligamente ozlijeđenog segmenta tijela) - uredni. Navedeno jasno ukazuje da nije nastupila nikakva ozljeda tetiva, ligamenata ili živaca, koja bi mogli uzrokovati trajni invaliditet. Nadalje, u povijesti bolesti dr.med. HR od dana 30. rujna 2020. godine - navodi se status – rana uredno cijeli; zglob stabilan

– što znači da na ozlijeđenom prstu nema funkcionalnog oštećenja i da je ligamentarni aparat očuvan. U nalazu - Specijalistički nalaz Dom I dr.med. Tomislava F od15. veljače 2021., konkretno, u zaključku istog, jasno se konstatira da po završenom liječenju tužiteljica uredno zatvara šaku. Budući da je predmetni nalaz u kojem se decidirano navodi da tužiteljica uredno zatvara šaku ( a što je fizički nemoguće izvesti bez radnje potpunog kvrčenja prstiju šake), sačinjen mjeseca dana prije nalaza iz mjeseca ožujka 2021. godine, kojim se konstatira završetak liječenja, navod tužiteljice da njeno stanje nije niti približno popravljeno nikako ne može biti točan. Obzirom na sadržaj nalaza iz mjeseca veljače 2021. godine, na koji je posebno prethodno ukazano, a u kojem se izričito konstatira da tužiteljica uredno zatvara šaku - apsolutno je neistinita tvrdnja tužiteljice da ni nakon šest mjeseci nakon završenog liječenja ista ne može skvrčiti prste desne šake. Jedina opaska u zaključku nalaza od 15. veljače 2021. godine, dakle, posljednjeg nalaza prije nalaza u kojem se konstatira završetak liječenja jest „GMS desne šake reducirana“ . Termin GMS označava grubu mišićnu snagu, a kod vrsta ozljeda poput ozljede tužiteljice, reducirana gruba mišićna snaga je posljedica okolnosti da je šaka tužiteljice bila u imobilizirana, što predstavlja razlog i privremenog gubitka mišićne snage, koji se uklanja rehabilitacijom, ali nikako bilo kakve vrste invaliditeta. Ovdje navedene opaske tužiteljica predlaže utvrditi provođenjem medicinskog vještačenja po ovlaštenom sudskom vještaku. Tuženik smatra da tužiteljica ničim nije dokazala osnovanost sljedećih navoda: da nije bila u mogućnosti voziti automobil jer prema saznanjima tuženika, tužiteljica ni ne posjeduje vozačku dozvolu, da je u trajanju od šezdeset dana trpjela srednje jake bolove kao i da slabe bolove trpi i danas, da posebnu okolnost koja je utjecala na jačinu bolova tužiteljice predstavlja i uzimanje analgetika (budući da prema saznanjima tuženika analgetici predstavljaju sredstvo za reduciranje i otklanjanje boli); da je tijekom cjelokupnog liječenja trpjela strah od mogućeg invaliditeta te trajno smanjene životne aktivnosti, a posebno uzimajući u obzir da je već, kao što je ranije istaknuto – u inicijalnom nalazu jasno utvrđeno da predmetna ozljeda okvalificirana statusom tetivni i neurovaskularni status uredni – dakle, dijagnozom koja nikakvo ne može uzrokovati ostatni invaliditet, a u zaključku posljednjeg nalaza je jasno navedeno da tužiteljica uredno zatvara šaku; da strah slabijeg intenziteta postoji kod tužiteljice i nadalje, kao trajna posljedica obuhvaćena smanjenom životnom aktivnošću. U vezi segmenta straha jakog intenziteta tijekom oporavka, radi mogućeg gubitka zaposlenja, napominje se da je tuženik sa tužiteljicom početkom mjeseca veljače 2021. godine sklopio novi ugovor o radu i to na neodređeno vrijeme pa je relativno teško povjerovati da je ista bila u stvarnom strahu za nastavak radnog odnosa. U vezi straha koji je navodno i dalje prisutan, signifikantno je uputiti na detalj da je kod tužiteljice nakon podnošenja ove tužbe prisutno jedno vrlo opušteno ponašanje, na način da je ista opomenuta da tijekom obavljanja radnih zadataka ima slušalice u ušima i sluša muziku. Takva pritužba upućena je od strane voditelja smjene povjereniku poslodavca za zaštitu na radu tuženika i dana 14. svibnja 2021. godine, a kojom prilikom tužiteljica nije nosila ni propisanu radnu opremu, što se ranije nije događalo, da joj je životna aktivnost smanjena i velikom omjeru iz razloga jer ne može u potpunosti skvrčiti šaku; budući da je tuženik već više puta jasno ukazao ne neistinitost ovog navoda, koje potvrđuju dokazi koje je priložila sama tužiteljica, upućuje na već izneseno. Prethodno navedeno odnosi se i na ničim dokazane navode tužiteljice po osnovi kriterija naružnjenja, a koje tužiteljica nije dokaza čak ni upitnim fotografijama na koje se tuženik već očitovao Isto tako, tužiteljica ničim nije dokazala činjenične navode da joj je bila potrebna tuđa pomoć i njega. Tuženik zaključno napominje da u odnosu na sve radnike, sa kojima je radni odnos zasnovan, bilo na određeno ili neodređeno vrijeme, ima sklopljene police osiguranja od posljedica nesretnog slučaja. Tužiteljica nikada nije zatražila aktiviranje iste. Prilikom zaključivanja ugovora o radu na neodređeno vrijeme, tužiteljica je zamoljena da nakon kvalificiranja ozljede donese liječničku dokumentaciju, kako bi se zahtjev po polici mogao aktivirati. Međutim tužiteljica to nije učinila. Temeljna obaveza radnika propisana Zakonom o zaštiti na radu jest da je poslove svog radnog mjesta dužan obavljati dužnom pažnjom te pri tome voditi računa o svojoj sigurnosti i zdravlju. Tužiteljica je prije svega, jasno potvrdila da nije postupala sukladno kogentnoj odredbi mjerodavnog zakona. Konkretni dokazni prijedlozi i navodi tuženika evidentno potvrđuju da temeljna tvrdnja tužiteljice kako je do predmetne ozljede došlo upravo radi ručnog uzimanja modula sa trake, a kojom prilikom je, prema tvrdnji tužiteljice, došlo do kontakta između tužiteljice i šipke koja se rotira, u potpunosti neutemeljena. Navodi tužiteljice o kvalifikaciji elemenata nematerijalne štete proturječni su dokazima tužiteljice. Slijedom svega navedenog tuženik predlaže da sud provede dokazni postupak te odbije tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti kao neosnovan, uz nalog istoj da tužitelju nadoknadi troškove ovog parničnog postupka.

3. Tužiteljica je nakon provedenog vještačenja postavila svoj konačni tužbeni zahtjev kojim na ime ukupne štete potražuje isti iznos kao i prije toga s tim da nije specificiran po pojedinim kriterijima te je postavljen u novoj službenoj valuti Republike Hrvatske te iznosi 7.472,29 EUR. O tom konačno postavljenom tužbenom zahtjevu je sud odlučivao.

4. Tijekom dokaznog postupka pročitane su isprave u spisu predmeta: Ugovor o radu (str. 7-10 spisa), prijava ozljede na radu (str. 11-14 spisa), razgledane su fotografije (str. 15-16 spisa i str. 28-31 spisa), pročitana je medicinska dokumentacija tužiteljice (str. 17-27 spisa), izjava od 15.9.2020. (str. 48 spisa), evidencijski karton (str. 49-52 spisa), zapisnik o osposobljenosti radnika za rad na siguran način (str. 53-55 spisa), upisnik zaduženja o osobnim zaštitnim sredstvima (str. 56 spisa), ispravak pod nazivom interkonekcija (str. 57-80 spisa), pravilnik o zaštiti na radu (str. 81-97 spisa), dokaz o objavi interkonekcije (str. 98 spisa), zabilješka o prijavi početka pokusnog rada (str. 100 spisa), obavijest o prijavi (str. 102 spisa), uporabna dozvola za dio građevine (str. 104-106 spisa), zapisnik državnog inspektorata (str. 108-112), zapisnik o pregledu i ispitivanju radne opreme (str. 113-125 spisa), e-mail poruke (str. 126-127 spisa), polica osiguranja od posljedica nesretnog slučaja (str. 128 spisa), sudska praksa (str. 134-135 spisa), razgledavaju se fotografije (str. 136-138 spisa), čita se dokumentacija predana na ročištu 8.3.2022. u omotnici na (str. 161 spisa), provedeno je strojarsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku za područje strojarstva ZR, provedeno je medicinsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku za područje opće kirurgije, ortopedije i traumatologije Marku Hlebaru, pročitani su nalaz i mišljenje strojarskog vještaka od 14.3.2023. (str. 184-201 spisa), nalaz i mišljenje vještaka medicinske struke od 18.4.2024. (str. 220-224 spisa), očitovanje vještaka medicinske struke o primjedbama na nalaz od 25.9.2024. (str. 242-243 spisa), saslušani su svjedoci PR, ER, MR, KR, TR i CR te je saslušana i tužiteljica kao stranka u svrhu dokazivanja.

5. Na temelju tako provedenih dokaza, ocjenjujući ih sve zajedno i svakog posebno, a to u smislu čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Službeni list SFRJ br. 4/1977, 36/1977, 36/1980, 6/1980, 69/1982, 43/1982, 58/1984, 74/1987, 57/1989, 20/1990, 27/1990, 35/1991, Narodne novine br. 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022i 155/2023 -dalje ZPP) sud je ocijenio da je tužbeni zahtjev tužiteljice, kojim se od tuženika po svim osnovama potražuje isplata iznosa od 7.472,99 EUR osnovan.

6. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za naknadu imovinske i neimovinske štete nastale joj u štetnom događaju od 14. rujna 2020. kad je kao zaposlenica tuženika u pogonu tuženika u [adresa], za vrijeme obavljanja poslova na proizvodnoj liniji, prilikom obavljanja zadataka radnog mjesta operatera u proizvodnji zadobila ozljede u vidu luksacij, iščašenja zgloba IV prsta i povrede proksimalnog zgloba III prsta desne šake. Stoga za rješavanje ovog spora treba primijeniti mjerodavne odredbe Zakona o obveznim odnosima o naknadi imovinske i neimovinske štete (Narodne novine br. 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023, 155/2023) te Zakona o zaštiti na radu (Narodne novine br. 71/2014, 118/2014, 154/2014, 94/2018, 96/2018). Prema čl. 1045. Zakona o obveznim odnosima tko drugome prouzroči štetu dužan ju je naknaditi, ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje, pri tome se predmnijeva obična nepažnja, a za štetu od stvari ili djelatnosti od kojih potječe povećana opasnost štete za okolinu odgovara se bez obzira na krivnju. Prema čl. 1046. obveznog zakona šteta je umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta). Prema čl.1063. Zakona o obveznim odnosima za štetu nastalu u vezi s opasnom stvari, odnosno opasnom djelatnošću smatra se da potječe od te stvari, odnosno djelatnosti, osim ako se dokaže da one nisu bile uzrok štete, a prema čl. 1064. za štetu od opasne stvari odgovara njezin vlasnik, a za štetu od opasne djelatnosti odgovara osoba koja se njome bavi. Prema čl. 1067. Zakona o obveznim odnosima vlasnik se oslobađa odgovornosti ako dokaže da šteta potječe od nekog nepredvidivog uzroka koji se nalazio izvan stvari, a koji se nije mogao spriječiti, izbjeći ili otkloniti, ako dokaže da je šteta nastala isključivo radnjom oštećenika ili treće osobe, koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao ni izbjeći, ni otkloniti, a oslobađa se odgovornosti djelomično ako je oštećenik djelomično pridonio nastanku štete. Prema čl. 25. Zakona o zaštiti na radu ozljeda na radu i profesionalna bolest koju je radnik pretrpio obavljajući poslove za poslodavca smatra se da potječe od rada i poslodavac za nju odgovara po načelu objektivne odgovornosti, a poslodavac može biti oslobođen odgovornosti ili se njegova odgovornost može umanjiti ako je šteta nastala zbog više sile, odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe, na koje poslodavac nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći, unatoč provedenoj zaštiti na radu.

7. Između stranaka nije sporno:

- da je tužiteljica u vrijeme nastanka štetnog događaja bila zaposlenica tuženika,

- da je tužiteljica na radnom mjestu u poslovnim prostorijama tuženika u kojima je obavljala poslove za tuženika kao svog poslodavca u štetnom događaju opisanom u tužbi zadobila ozljede.

8. Sporni su odgovornost tuženika za štetu nastalu tužiteljici zbog pretrpljene povrede na radu te visina štete. Tuženik naime tvrdi da je za štetu isključivo odgovorna sama tužiteljica s obzirom da je istu prouzročila postupajući krajnjom nepažnjom te da iznos koji se potražuje po osnovu naknade štete prevelik.

9. Na temelju provedenih dokaza sud je utvrdio:

- čitanjem dokumentacije koju je tužiteljica priložila u spis predmeta, Ugovora o radu, Prijave ozljede na radu, njezine medicinske dokumentacije da je tužiteljica u vrijeme nastanka štetnog događaja bila zaposlenica tuženika na poslovima operatera u proizvodnji, da je 14. rujna 2020. da je 14. rujna 2020. za vrijeme obavljanja poslova u novoj hali na proizvodnoj liniji, traci po kojoj se kreću solarni moduli pretrpjela ozljedu na radu tako što joj je stroj uhvatio desnu šaku koja je okvalificirana kao povreda na radu, da je neposredno nakon tog događaja zaprimljena u Opću bolnicu Varaždin sa dijagnozom: otvorena rana ručnog zgloba i šake i dislokacija prsta te joj je istoga dana u lokalnoj anesteziji izvršena otvorena repozicija zgloba četvrtog prsta kao i imobilizacija udlagom u trajanju od dva tjedna, a određeno joj je i uzimanje antibiotika te analgetika prema potrebi te da joj je nakon određenog perioda mirovanja i skidanja šavova preporučena fizikalna terapija koju je ista odradila ukupno šezdeset puta u specijalnoj bolnici za medicinsku rehabilitaciju Varaždinske Toplice postupcima individualnih vježbi prstiju desne šake, krioterapijom, laserom, ultrazvukom kroz vodu te vježbama u kadici.

- razgledavanjem fotografija priloženih u tužbi da je na fotografiji broj 1 prikazana stroj u staroj hali sa pokretnom trakom i plastičnom zaštitom, a na fotografiji broj 2 je prikazan stroj u novoj hali sa pokretnom trakom bez plastične zaštite,

- čitanjem dokumentacije priložene po tuženiku sud je utvrdio da je tužiteljica 15. rujna 2020. potpisala Izjavu u kojoj se navodi da je 14. rujna 2020. radila u jutarnjoj smjeni na poslovima interkonekcije modula i iz krajnje nepažnje je ulovila pokretnu traku kojom prilikom je ista uhvatila rukavicu i podvukla pod rotirajući kotačić kojom prilikom je došlo do loma prsta desne ruke, a što joj je na odjelu hitne medicinske pomoći greškom upisano kao prst lijeve ruke, da je tužiteljica na temelju sklopljenog ugovora o radu počela raditi kod tuženika 17. veljače 2020. na poslovima operatera pripravnika, da je sa danom 20. veljače 2020. upućena na cjeloviti postupak ocjene osposobljenosti radnika za rad na siguran način koji je završen dana 27. veljače 2020. te joj je s tim danom izdana i potvrda da je zadovoljila na provjeri znanja za rad na siguran način za poslove i radne zadatke svog radnog mjesta, a na kojem je bila zaposlena i u vrijeme nastanka predmetne ozljede, da je od strane tužiteljice, ovlaštenika poslodavca za zaštitu na radu i stručnjaka za zaštitu na radu potpisan propisani ZOS obrazac, obrazac zapisnika o ocjeni osposobljenosti radnika za rad na siguran način, da je u vrijeme nastanka predmetne ozljede tužiteljica bila opremljena kompletnom zaštitnom opremom propisanom za tu vrstu radnog mjesta, u oba pogona od strane tuženika postavljena radna uputa - pismena procedure tuženika Interkonekcija WI od 16. srpnja 2018., da se u korisničkim uputstvima proizvođaća opreme „SC Solar“ navodi da stroj na kojem je došlo do ozljede tužiteljice ne uključuje nikakvu zaštitnu plastiku, da predmetni stroj ima CE certifikat, odnosno certifikat koji potvrđuje da stroj udovoljava sigurnosnim, zdravstvenim standardima propisanim direktivama Europske unije, da su cjelokupno postrojenje i strojevi koji se nalaze u poslovnoj jedinici tuženika, smještenog na adresi [adresa] su bez ikakvih prigovora ili rokova za uklanjanje nedostataka uspješno prošli tromjesečni pokusni rad te odmah po njegovom isteku, bez utvrđivanja ikakvih nepravilnosti, dobili trajno odobrenje za redovan rad.

10. Na temelju Nalaza i mišljenja vještaka strojarske struke sud je utvrdio da je tužiteljica šakom desne ruke, na kojoj je imala zaštitnu rukavicu, zahvatila vratilo koje služi za pogon transportera fotonaponskog panela, da početkom rotacije vratila (početka transporta panela), zbog prianjanja znojne rukavice o vratilo, tužiteljica nije uspjela odvojiti šaku s rukavicom od površine vratila, pa je zbog rotacije vratila došlo do istezanja njezine šake i ozljede, da radnje koje je tužiteljica trebala obavljati u proizvodnom procesu tuženika ne zahtjevaju dodirivanje rukom (šakom, prstima) pogonskog vratila transportera, tužiteljica je to učinila samoinicijativno iz nekog razloga, vjerojatno u razdoblju kada se vratilo ne okreće odnosno kada transporter na radi radi čekanja na završetak radne operacije koja prethodi transportu fotonaponskog panela, da je tuženik tužiteljici osigurao neodgovarajuće zaštitne rukavice jer se one, prema upozorenju proizvođača rukavice sadržanom u njegovu Uputstvu za uporabu, ne smiju koristiti za rad u kojem može doći do njihova zahvata s pokretnim (rotirajućim) dijelom stroja, da vratilo transportera, u trenutku ozljede tužiteljice, nije imalo zaštitu u vidu na njega postavljene plastične cijevi, kakva je postojala na jednakom transporteru u „starom“ pogonu tuženika (u [adresa]) i kakva je ugrađena na predmetno vratilo nakon ozljede tužiteljice, da takav vid zaštite radnika nije predvidio proizvođač transportera, a ni ovlaštena tvrtka koja je dala ocjenu primijenjenih mjera zaštite na radu izjavom da su zadovoljeni sigurnosti zdravstveni zahtjevi, da činjenica da je takva zaštita postojala na vratilu jednakog transportera tuženikove druge proizvodne linije, postavljenoj prije ozljede tužiteljice, upućuje na zaključak da je tuženik znao za mogućnost ozljede radnika kod nezaštićenog vratila transportera te da je na vratilu postojala zaštita u vidu ugrađene plastične cijevi, do ozljede tužiteljice ne bi došlo.

11. Tužiteljica nije imala primjedbe na Nalaz strojarskog vještaka. Tužiteljica u podnesku od 21. ožujka 2023. ističe dio Nalaza u kojem se navodi da tuženik tužiteljici nije osigurao odgovarajuće zaštitne rukavice jer se one prema uputi proizvođača ne smiju koristiti za rad u kojem može doći do njihova zahvata s pokretnim dijelom stroja i da vratilo transportera u trenutku ozljede tužiteljice nije imalo zaštitu u vidu na njega postavljene plastične cijevi, kakva je postavljena na jednakom transporteru u starom pogonu tuženika i koja je ugrađena i na predmetno vratilo nakon ozljede tužiteljice, na osnovu čega vještak zaključuje da je tuženik znao za mogućnost ozljede radnika kod nezaštićenog vratila transportera. Primjedbe na Nalaz strojarskog vještaka nije imao ni tuženik, ali tvrdi da Nalaz potvrđuje navode tuženika da je da je predmetna ozljeda nastupila kao posljedica krajnje nepažnje tužiteljice prilikom rukovanja sa radnim strojem, što opširno obrazlaže u podnesku od 7. travnja 2023.

12. Sud je Nalaz i mišljenje strojarskog vještaka na koji stranke nisu imale primjedbi prihvatio kao stručan i objektivan te kao takav podoban za donošenje odluke u ovom sporu.

13. sud je odlučne činjenice utvrdio i na temelju iskaza svjedoka i tužiteljice.

- svjedokinja PR u svom iskazu navodi da je nakon dva mjeseca kao i tužiteljica iz stare hale u kojoj su prije radile bila premještena u novu u kojoj svi strojevi još nisu bili do kraja osposobljeni za obavljanje poslova, da su toga dana kad je tužiteljica radeći na stroju zadobila ozljedu obavljale poslove operatera u proizvodnji, a s obzirom na to da proizvodna linija na kojoj su radile još nije bila do kraja opremljena na način da se moduli sa trake automatski prebacuju na mjesto daljnje obrade, morale su ručno sa pokretne trake uzimati module i stavljati ih na mjesto za daljnju obradu, što dok su radile u staroj hali nije trebalo činiti, već se to radilo automatski, da je kad je tužiteljica uzela modul sa trake i htjela ga prebaciti na mjesto za daljnju obradu, šipka na kraju stroja koja služi za pomicanje zahvatila šaku tužiteljice i počela ju savijati, a tijekom savijanja joj je vjerojatno strgala prste, da je tužiteljica je tada vrisnula i zapomagala, da joj je pristupio drugi radnik i skinuo joj zaštitnu rukavicu pa je uz njegovu pomoć uspjela osloboditi ruku, ali je zadobila povredu, bili su joj povrijeđeni prsti na kojima su bile vidljive ozljede a i nisu bili u prirodnom položaju, već su bili potrgani, visjeli su i bilo je puno krvi, pa je tužiteljicu netko odvezao u bolnicu, da se to ne bi dogodilo da je traka bila postavljena na način kao što je bila postavljena u staroj hali, u tom slučaju tužiteljica ne bi trebala niti mogla biti na mjestu ispred šipke na kojoj je u ovom slučaju dobila povredu, da šipka koja je zahvatila tužiteljičinu ruku rotira, a nije imala nikakvu zaštitu, da su šipke na stroju u staroj hali na kojem je tužiteljica prije radila imale zaštitu u obliku nekakve plastike, da je nekoliko minuta nakon nezgode netko od radnika na šipku stavio neku plastiku, da hala u kojoj su radile u vrijeme nesreće nije bila kompletno završena pa nije bilo niti WC-a, niti garderobe i još su se izvodili radovi ličenja u toj hali, da su tužiteljica, ona i drugi radnici upozoravali nadređene da hala nije dovršena i da nisu ostvareni svi uvjeti za rad, da ne može reći koji prsti tužiteljice su nakon nezgode visjeli, ali je sigurna da je vidio prstenjak, odnosno četvrti prst po redu računajući od palca, da su u staroj hali radnici ručno pomicali module sa stroja samo kad nešto nije bilo u redu na kraju stroja, pa je bilo potrebno modul maknuti sa trake ručno, a u novoj se to stalno radilo ručno sve dok postupak opremanja trake nije bio u potpunosti završen, da misli da je mala udaljenost od šipke do mjesta na kojem se modul zaustavlja i prebacuje se na novi dio trake, s je po njezinom mišljenju ta udaljenost dovoljno mala da bi prilikom ručnog prebacivanja modula šipka radniku mogla zahvatiti ruku, a može zahvatiti i majicu, da radnici za vrijeme rada na stroju imaju rukavice, radne hlače, radne cipele i radnu majicu, da ne može tvrditi da su sve šipke u staroj hali imale plastičnu zaštitu, ali je sigurna da su neke imale, da su radnici radili na nedovršenom stroju iako su se na to stalno žalili, a svi nadređeni su govorili da se ne brinu zbog toga i da će sve biti dobro, a ona je nastavila raditi jer nije imala izbora, da ne zna da li je netko od radnika prijavio nekoj od nadležnih institucija da se radi na nedovršenom stroju, da je nakon što je tužiteljica zadobila povredu radeći na stroju neki od radnika komad plastike cjevastog oblika koji je našao negdje u firmi razrezao i stavio na šipku te da je za vrijeme dok je ona radila kod tuženika na predmetnom stroju, ta ista šipka zahvatila majicu i jednom radniku, ali se uspio izvući. Nakon što je svjedokinji predočena fotografija priložena uz podnesak tužiteljice od 25. veljače 2022. na stranici 136 spisa dodatno je u povodu postavljenog pitanja iskazala da je stroj koji se vidi na slici probio zaštitnu željeznu ogradu, počeo nekontrolirano pomicati lijevo desno i probio ogradu, da se to se također dogodilo u novoj hali, a misli da je to bilo nakon što je tužiteljica stradala u događaju koji je predmet ovog postupka. Nakon što je svjedokinji predočena fotografija priložena uz podnesak tužiteljice od 25. veljače 2022. na stranici 137 spisa na pitanje da li je na toj slici prikazana traka na kojoj se dogodila predmetna nezgoda, ista je potvrdila da je to traka na kojoj se dogodila predmetna nezgoda dodavši da se na dnu fotografije vidi šipka koja je zahvatila ruku tužiteljice te da tužiteljica predmetne zgode stajala ispred te šipke, na mjestu prikazanom na dnu fotografije. Svjedokinja je na fotografiji obilježila navedenu šipku.

- svjedok ER u svom iskazu navodi da je u vrijeme kad se dogodio predmetni štetni događaj radio u noćnoj smjeni kao tehničar održavanja, da je vidio kako se tužiteljica ozlijedila, radila je na stroju kao pomoćni radnik, lemila je stringove, žice koje spajaju ćelije solarnih panela, na ruci je imala gumene rukavice, da se dok je to radila u jednom času primila za osovinu, a to je pokretni dio stroja koja joj je uhvatila rukavicu i savijala joj ruku, pojasnio je da se tužiteljica primila na pokretni dio toga stroja, a na fotografiji priloženoj uz tužbu na stranici 15 spisa olovkom je označio točno mjesto koje je tužiteljica primila neposredno prije ozljeđivanja, da radnici taj dio stroja koji je on nazvao osovinom nazivaju i šipka, da na stroju prikazanom na fotografiji u vrijeme kada se tužiteljice ozlijedila nije bilo zaštitnog pokrova na osovini koji se na slici sada vidi, jer je naknadno stavljen koji po standardnoj proceduri mora imati, da ne zna tko ga je naknadno stavio na stroj, da je u vrijeme štetnog događaja staza još bila u fazi montaže i testiranja, da se nesreća dogodila u novom postrojenju, a u starom u kojem su isti takvi strojevi, strojevi imaju zaštitne pokrove, da je u trenutku nesreće tužiteljica stajala u prolazu prikazanom na fotografiji, a u to vrijeme tamo nije bilo stola koji se sada vidi na fotografiji, lemila je stringove, a nije dohvaćala panel koji se vidi na fotografiji, pretpostavlja da je došla razgovarati sa kolegama koji su bili oko tog stroja koji su nešto raspravljali i u tom času se uhvatila za tu osovinu za koju se držala tijekom razgovora, da stroj ne radi cijelo vrijeme, već se sekvencionalno pali i gasi, ovisno o izlasku panela iz stroja postavljenog ispred njega, da tužiteljica nije radila na stroju na kojem se ozlijedila već na susjednom stroju, ali je moguće da je ipak došla po panel na tom stroju, jer su se paneli u to vrijeme morali prenositi ručno jer još nije sve bilo spojeno u proizvodnoj liniji, da stroj na kojem se tužiteljica ozlijedila aktivira stroj postavljen ispred njega, da se nakon što je tehnički proces stroja koji je ispred gotov, pali signal koji uključuje predmetni stroj, da u to vrijeme nije bilo stroja koji se sada vidi na fotografiji, radnici su ručno dolazili do predmetnoj stroja te uzimali panel s njega ručno i prenosili ga na slijedeći operativni stroj, da ne može odgovoriti na pitanje da li je hala u kojoj se u vrijeme štetnog događaja radilo imala sve uvjete za rad, da misli da se prije ove nesreće na tom mjestu nije dogodila neka druga nesreća, odnosno povreda na radu, da je stroj cijelo vrijeme u pogonu, ali se ne pokreće stalno, ima remene i pokrene se tek onda kad dobije komande od stroja postavljenog prije njega, automatizirano, da nije dozvoljeno stavljati ruku na rotirajuću osovinu ili šipku kako ju radnici zovu, da misli da je u novoj hali djelomično sve bilo u funkciji.

- svjedok MR u svom iskazu navodi da je nakon obavljenog tehničkog pregleda građevine izdana dozvola za pokusni rad od nadležnog tijela 8.9.2020, da se u tom pokusnom radu između ostalog vrši ili obavlja krajnje pozicioniranje strojeva i opreme koja se do isteka pokusnog rada mora dati ispitati od strane ovlaštene pravne osobe, da se pokusni rad obavljao nesmetano na strojevima koji su od proizvođača pribavili CE certifikat da su ispravni i uporabljivi, da je na dan kada je nastala ozljeda od strane voditelja smjene bio obavješten o tome te je kontaktirao nadležnog inspektora zaštita na radu ŠR kojem je na postavljeno pitanje odgovorio da povrijeđena radnica nije hospitalizirana nego joj je pružena hitna medicinska pomoć te je upućena kući, na što mu je isti rekao da nije potrebno zvati dežurnog inspektora jer se očito radi o lakšoj ozljedi, pa nije potrebno izaći na lice mjesta događaja, da je nakon pružene prve pomoći slijedeći dan kontaktirao ozlijeđenu radnicu vezano uz dolazak u njegov ured, dostavu medicinske dokumentacije, davanja izjave i popunjavanja obrasca prijave ozljede na radu tiskanica OE što je standardni postupak kod prijavljivanja ozljede na radu, da joj je došla k njemu bilo napomenuto da mu nakon liječenja njemu dostavi medicinska dokumentacija kako bi prijavili i postavili zahtjev za naknadu štete po polici osiguranju, ali ju nije dostavila, da je što se tiče same ozljede ustanovljeno je da se ista dogodila na transporteru uređaja za interkonekciju na način da je osovina zahvatila osobno zaštitno sredstvo tj. rukavicu ozlijeđene osobe i povukla istu ispod sebe, da je do ozljede moglo doći samo tako da se osoba jače nasloni na osovinu i onda osovina može podvući ruke te osobe, a što je rad protivan pravilima zaštite na radu, da poslodavac ima Pravilnik zaštite na radu, procjenu rizika koja se obnavlja sukladno propisima, postoje i radne upute koje se nalaze na svim radnim mjestima i s kojima se radnici upoznaju prilikom prelaska na određeno radno mjesto, da s obzirom na to da je certificiran za ISO standarde kao vodeći auditor kontrolira upute na radu i vodi računa o produženju certifikata za što treba ispuniti određene uvjete, da se radnici obučavaju za praktični rad na stroju uz prisustvo iskusnih radnika koji duže rade na tim mjestima rada i koji su dužni prema ugovoru o radu osposobiti nove radnike, to provjerava voditelj smjene, te ako utvrdi da radnik nije adekvatan za rad na određenom radnom mjestu premješta se na drugo radno mjesto, da je tužiteljica radila na takvim strojevima prije nesreće oko godinu dana, da su novoj hali u kojoj se štetni događaj dogodio strojevi moderniji i automatiziraniji od onih koji su u staroj hali, u staroj hali stroj za interkonekciju funkcionira na način da nakon izlaska laminata iz stringer mašine radnici ručno leme interkonekciju tj. poprečno spajanje stringova na modul nakon toga isti taj modul ide na L tester, a u novoj hali je poprečno spajanje automatizirano te nakon automatiziranog poprečnog spajanja idu u L test, ono što je osobina oba stroja da se završno stavljanje prije L testera obavlja ručno, da nije moguće da prilikom ručnog podizanja modula kako je to prethodno opisano dođe do bilo kakvog dodira šake radnika sa rotirajućom osovinom ili šipkom jer je modul koji putuje po toj traci bitno širi od samog transportera, stroj dolazi a svojim cc certifikatom kao ispravan i nikakvim pravilima ili zakonima osovina ne mora biti zaštićena jer je u obavljanju normalnim radnih zadataka nedostupna, ali sukladno pozitivnim propisima zaštite na radu poslodavac može dodatno zaštititi stroj ili dijelove stroja ako se dogodi nesreća kao što je u ovom slučaju pa su nakon nesreće u Baumaxu kupili okrugle vodilice za struju i stavili ih na osovinu, da su se u staroj hali na takvim strojevima na određenim dijelovima nalazile takve plastične vodilice koje su nakon nesreće stavili na te strojeve u novoj hali, da u trenutku nesreće stroj na kojem je tužiteljica zadobila ozljedu nije imao tu traku jer to nije bilo potrebno, što nije bilo potrebno staviti niti na strojeve u staroj hali, ali su trake ipak stavljene po vlastitom nahođenju radi zaštite, da svaki radnik mora prijaviti svoje mišljenje da je rad na određenom radnom mjestu potencijalno nesiguran i tada se na temelju tog mišljenja poduzimaju određene radnje od strane servisa odjela, da održavanje postavlja dodatne sigurnosne zaštite kad radnik ukaže na to da je rad na nekom stroju potencijalno nesiguran kako bi se time uvažilo mišljenje radnika, da je hala u kojoj se dogodila nesreća u to vrijeme bila u potpunosti završena što je dokazano tehničkim pregledom temeljem kojeg je izdana dozvola za pokusni rad, da nije točno da su neki radnici morali odlaziti na wc u obližnju benzinsku crpku te da nije bio prisutan u hali u trenutku nastanka nesreće pa nije vidio trenutak ozljeđivanja, a tamo je tada bio voditelj smjene.

- svjedok KR u svom iskazu navodi da je kod tuženika zaposlen kao voditelj proizvodnje, da sam događaj nije vidio, o tome su ga obavijestili drugi radnici, bilo mu je rečeno da je ozlijeđena tužiteljica, da je ona ne zna se iz kojih razloga išla loviti predmet te joj je rotirajući dio stroja, osovina zahvatio rukavicu i potom joj savijao ruku, da tužiteljica tada nije trebala biti na tom mjestu gdje se ozlijedila, ona radi u blizini tog stroja oko njega, ali na tom mjestu gdje se ozlijedila nije trebala biti jer je njezino mjesto metar dalje, može doći do tog mjesta i uzeti si modul koji dolazi na predmetnom stroju, a to je proizvod koji se proizvodi u toj hali i prebaciti ga ručno na stol, da moduli inače prelaze sa stroja na stroj automatski, jer se radi o stroju koji ima u sebi transport, ali se dogodi da ga treba ručno skinuti sa stroja jer pojedini dio proizvodne linije nije trenutno u funkciji ili je ostatak proizvodne linije u nastavku iz nekih razloga pun sa proizvodima pa se modul sa prethodnog stroja mora skinuti ručno, da radniku niti u jednom trenutku nije dozvoljeno da stavlja ruku na rotirajuću osovinu ili šipku kako je neki zovu, da prilikom ručnog prebacivanja modula sa stroja na stroj niti u jednom trenutku nije moguće da radnik svojim tijelom dodiruje osovinu, odnosno šipku, modul je širi od pokretnih traka i njegovi su dijelovi s obje strane izvan pokretne trake, pa radnik kada hvata modul nema potrebe dodirivati osovinu već u ruke prima samo modul, da osovina može zahvatiti tijelo radnika samo ako svojim rukama čvrsto primi osovinu, da sada osovina na tom stroju ima na sebi plastičnu zaštitu koje nije bilo u trenutku nesreće, istu je nakon nesreće stavio neko od operatera na održavanju prema nalogu MR i njegovom nalogu, jer je zaključeno da bi bilo dobro da se takva zaštita stavi i na taj stroj, iako stroj dolazi u pogon bez toga, a atestiran je i ima sve uvjete za rad, da su na strojevima u staroj hali takve zaštitne trake postojale i prije nesreće, a na predmetnom stroju je nije bilo, jer je proces rada u novoj hali tek počeo, stroj je došao atestiran bez te trake pa se smatralo da se i tako može sigurno koristiti, da su u staroj hali na te strojeve stavljali zaštitne trake iz preventivnih razloga, da stroja koji se vidi na fotografiji na stranici 15 spisa u vrijeme nesreće nije bilo pa je tužiteljica u vrijeme nesreće morala doći do predmetnog stroja i uzeti modul s njega te da prebaciti na idući stol, da i danas radnici još uvijek zahvaćaju module i premještaju ih s jedne pozicije na drugu, ali sam onda kada iz nekih razloga nešto u proizvodnom procesu nije odrađeno na vrijeme ili stroj stane pa se pojavi potreba za ručnim premještanjem modula, da kad stroj radi kako treba, ručno premještanje nije potrebno već se radi automatski, da je u vrijeme ozljeđivanja hala u kojoj se radilo bila djelomično završena, još su se obavljali radovi na ventilaciji, grijanju, ali je generalno kao objekt bila dovršena, da je došlo do nesreće u novoj hali u vezi sa funkcioniranjem strojeva, robotska ruka je probila zaštitnu ogradu, ali je u tom času robot dobio signal pa je trenutno zaustavljen proces rada u G, to se zna dogoditi zbog grešaka u softweru, pa se upravo zbog toga robot nalazi u zaštitnom kavezu, a kad netko ulazi u njega elektronska brava blokira rad stroja, dovod upravljačkih signala te da nema saznanja da bi se još netko drugi osim tužiteljice ozlijedio na predmetnom ili sličnom stroju. Na traženje punomoćnika tuženika pojasnio je svoje navode da se paneli ne premještaju ručno kada sve radi kako treba. Poslije radnog procesa na predmetnom stroju odrađuje se minimalno pet radnih operacija i ako na bilo kojoj radnoj poziciji dolazi do nekih zastoja, problema (npr. ako stane laminator), mora se zaustaviti prethodni proizvodni proces, a kako bi se izbjeglo prečesto zaustavljanje prethodnog radnog procesa tada se paneli premještaju ručno sa stroja na stroj, a do takvih situacija kada se paneli moraju premještati ručno dolazi uobičajeno svakih sat vremena po nekoliko puta.

- svjedok TR u svom iskazu navodi da u vrijeme štetnog događaja nije radio na lokaciji na kojoj se nesreća dogodila, ali ima nekih saznanja o ponašanju tužiteljice nakon što se vratila s bolovanja, a to je bilo u listopadu 2020. kad je počeo raditi na toj lokaciji kao voditelj smjene, primjećivao je da je tužiteljica na rado mjesto dolazila sa šalicom kave, da se naslanja na stroj, dolazi s majicom dugih rukava preko ruke i s kapuljačom na glavi, da sluša muziku i zbog toga ju je opominjao, da se aparat za kavu nalazio u kuhinji, da radnici na radno mjesto dolaze odjeveni u zaštitnu odjeću, radne hlače, radne cipele i radnu majicu, što dobivaju svake godine, primjećivao je da je tužiteljica došla bez radnih hlača, zaključio je da se bahato ponaša, zbog toga ju je opomenuo više puta, a nakon višekratnih opomena se njezino ponašanje još i pogoršalo.

- svjedok CR u svom iskazu navodi da je u vrijeme kad se dogodio ovaj događaj u kojem je tužiteljica bila povrijeđena radio u proizvodnoj hali na radnom mjestu koje je bilo udaljeno 10 metara od mjesta na kojem je tužiteljica zadobila povredu, u jednom času je začuo krik, tužiteljica je zapomagala i tada je vidio da joj je povrijeđena ruka koja je bila namotana na osovinu koja se okretala malom brzinom, ali je tužiteljici ipak savijala prste, da je netko zaustavio stroj i tada je isti prestao savijati tužiteljičinu ruku, da je povreda bila teška, vidjele su se kosti na prstima tužiteljičine ruke i bilo je dosta krvi pa je to bio jako neugodan prizor, da se to dogodilo u novoj proizvodnoj hali u kojoj se odvijala proizvodnja ali nisu bili do kraja obrađeni zidovi, već je bio goli betonski zid, te u prvih tjedan dana puno toga nije bilo složeno, da traka na kojoj je tužiteljica radila izgleda kao obični stol, kad se događaj dogodio tamo je bilo više stolova, a samo jedan je radio i to onaj na kojem je radila tužiteljica koja je zakaljeno staklo sa trake prebacivala na drugi stol koji nije bio u funkciji, da se na kraju stola nalazi osovina koja se okreće, a koja bi da ju je i on primio i njemu potrgala ruku kao i tužiteljici, da je na slici broj 1 priloženoj uz tužbu prikazan slučaj kada su stolovi spojeni te modul sam automatski ide s jednog stola na drugi, da je stroj na slici automatizirani stroj gdje nema potrebe da se ručno prebacuje modul s jednog dijela prebacuje na drugi, a u konkretnom slučaju stroj nije bio automatiziran kao što je na navedenoj slici, drugog stola nije bilo pa je radnik morao ručno prebacivati module s jednog stroja na drugi, da je tužiteljica u času kad je bila ozlijeđena stajala na prostoru ispred osovine, da nema saznanja da bi na tom mjestu još neki radnik bio ozlijeđen, a niti da bi ta osovina nekom od radnika zahvatila rukavicu ili odjeću, da je bio prisutan u novoj hali kad je jednom prilikom robotska ruka oštetila zaštitnu ogradu, tako što ju je izgrebala i malo savinula, ali nije bilo ozlijeđenih, što je normalno, jer zaštitne ograde upravo zbog toga i postoje, a poslije takvih događaja više nije bilo, da osovina na kojoj je tužiteljica ozlijeđena tada na sebi nije imala zaštitu, da su drugi takvi strojevi u staroj hali takve zaštite imali, a zaštita je bila od PVC plastike koja je postavljena na osovinu, da je nakon što se tužiteljica ozlijedila takva zaštita postavljena je i na predmetnom stroju, da sam trenutak nesreće nije vidio, da nigdje ne piše da je tijekom rada zabranjeno zahvaćati rukom predmetnu osovinu za vrijeme rada stroja, da se može dogoditi i da se osovina slučajno dodirne rukom, da ne može ogovoriti na pitanje da li je dozvoljeno zahvaćati rukom predmetnu osovinu jer nije tehničar za zaštitu na radu niti radi na tom stroju, ali da radi na njemu ne bi stavljao ruku na tu osovinu, da kad se na osovinu stavi zaštita onda se osovina ne vidi te se može osovina primiti rukom, a da se ništa ne dogodi, jer se osovina rotira, a plastika ne.

- tužiteljica u svom iskazu navodi da je bila jedina radnica koja je radila u novoj hali, koja je prije toga radila i u staroj hali u kojoj je radila godinu dana, pa je u novoj hali učila nove radnice koje to prije nisu radile, da joj je posao bio lemljenje modula, a module je morala ručno prebacivati s pokretne trake kojom su se kretali na kraju koje se nalazi osovina na mjesto gdje se radila daljnja obrada, jer u to vrijeme traka nije bilo potpuno automatizirana, pa se moduli nisu automatski prebacivali s jednog dijela trake na drugi već se to moralo činiti ručno, da je neposredno prije nego je bila povrijeđena stajala ispred osovine i čekala da modul izađe, a kad je on izlazio šipka, odnosno osovina za koju nije znala da će se pokrenuti se pokrenula, zahvatila joj ruku i počela ju savijati od čega su joj se polomili prsti, da je tada jako vrisnula, a netko je zaustavio stroj pa se osovina prestala okretati i tada su joj izvukli ruku, da joj je osovina skoro zahvatila i drugu ruku, ali ju je uspjela na vrijeme izvući, da nije uobičajeno da se stoji na tom mjestu gdje je zadobila povredu, već je uobičajeno da je to pokretna traka koja ima sve sastavne dijelove, a tada kad se to dogodilo je falio stol koji bi joj modul prenio na stol, da je zbog toga što tog stola nije bilo morala ručno uzeti modul sa trake uslijed čega je došlo do doticaja s tom osovinom do kojeg ne bi došlo da je traka bila potpuna, da pokretna traka u staroj hali iako je potpuna na osovini ima zaštitu u vidu plastike koja sprječava da osovina radniku zahvati ruku, a na stroju na kojem se ozlijedila nije bilo takve zaštite, stavili su je odmah nakon njezine ozljede, da hala u to vrijeme nije bila posve dovršena, nije bila okrečena, nije bilo garderobe pa su se presvlačili u nekom uredu, nije bilo niti wc-a pa su na wc išli preko puta na benzinsku postaju, da je mjesto na kojem se solarni modul zaustavlja i sa kojeg je ona isti podigla prikazano na fotografiji priloženoj uz odgovor na tužbu na stranici 122 spisa, da je uzimajući u obzir udaljenost rotirajuće šipke od mjesta na kojem se solarni modul zaustavlja i sa kojeg je isti ručno podigla moguće da je došlo do zahvaćanja ruke na osovini prilikom radnje podizanja modula tužiteljica, jer to nije glavno mjesto zaustavljanja modula, isti se može zaustaviti i nešto dalje nego je prikazano na slici budući da su moduli različitih širina i dužina pa dužina između šipke i modula nije relevantna, da se modul ne uzima na krajevima već se mora rukama dohvatiti od ispod i to svaki puta drugačije zavisno o dimenziji modula, da do dana ozljeđivanja nikada nije bilo nikakvih pritužbi na njezin rad niti je dobivala upozorenja da ne radi dobro, da ju je nakon ozljede u bolnicu vodio ER jer nitko nije zvao hitnu pomoć, da je u bolnici bila operirana, sašili su joj ranu na da prsta, dobila je udlagu koju je nosila tri tjedna, a nakon toga su joj određene fizikalne terapije koje je odradila u Varaždinskim Toplicama a to je trajalo 60 dana, svaka fizikalna terapija je trajala otprilike dva sata, da dok je nosila udlagu nije mogla spremati hranu, oblačiti se, budući da je udlaga bila na desnoj ruci a dešnjakinja je, da joj je u svakodnevnim poslovima pomagala majka koja joj je prala i kosu, da je na bolovanju bila četiri mjeseca, da ju je tjedan dana nakon ozljeđivanja užasno boljela šaka, jer su joj kosti pukle na više mjesta i prsti su visjeli što ju je užasno boljelo, a jake bolove je osjećala i na fizikalnim terapijama, da i dan danas osjeća bolova manjeg intenziteta, sada radi kao vizašistica-šminker, pa kad obavlja te poslove osjeti bolove u vidu peckanja ili trnjenja te mora više puta razgibati ruku, da bolove osjeća i prilikom promjene vremena, ne može savinuti prste sve do kraja, da je prilikom ozljeđivanja bila u šoku, jer je istjecalo puno krvi iz rane, špricala je, pomislila je da će ostati bez prstiju, a s obzirom da je riječ o desnoj ruci taj strah je bio još i veći jer je dešnjakinja, da je tada mala je svega 20 godina i strašna joj je pomisao bila da bi mogla ostati bez prstiju, da misli da je potpis na izjavi od 15. rujna 2020. njezin, a moguće da je potpis na izjavi drugačiji zbog ozljede, da ne zna što znači pravni termin krajnje nepažnje i njegovu definiciju odgovara jer nije pravnik, da tu izjavu nije ona sastavila na svojem računalu jer nije mogla pisati niti je bila prisutna kad je ta izjava pisana, da ju je sastavio poslodavaca i od strane poslodavca joj je ta izjava dana na potpis.

14. Sud je nakon pomne analize iskaza svjedoka i tužiteljice zaključio da su za donošenje odluke u ovom sporu relevantni iskazi svjedoka PR, ER i tužiteljice, koji su bili očevici predmetnog štetnog događaj, pa imaju neposredna saznanja o njemu, a neka neposredna saznanja o tome ima i svjedok CR, dok ostali saslušani svjedoci o tome imaju samo posredna saznanja. Iz iskaza svjedokinje PR proizlazi da je tužiteljica zadobila ozljede obavljajući poslove operatera u proizvodnji, u proizvodnom pogonu u kojem u to vrijeme proizvodna linija nije bila do kraja opremljena na način da se moduli sa trake automatski prebacuju na mjesto daljnje obrade, pa se to moralo raditi ručno, tako što je šipka na kraju stroja koja služi za pomicanje na kojoj tada nije bilo zaštitnog pokrova koji sprječava zahvaćanje ruke radnika kad se dohvati rotirajuća osovina u času kad je tužiteljica uzela modul sa trake i htjela ga prebaciti na mjesto za daljnju obradu, zahvatila šaku tužiteljice i počela ju savijati,. Svjedok OR u svom iskazu navodi da se tužiteljica povrijedila dok je radeći u novoj proizvodnoj hali u kojoj nije bilo završeno opremanje iste pa se moduli nisu automatski prebacivali s jednog stola na drugi, već se to činilo ručno, tako što se u času kad je lemila stringove, odnosno žice koje spajaju ćelije solarnih panela primila za pokretni dio stroja, osovinu bez zaštitnog pokrova, koja joj je uhvatila gumenu rukavicu na rukama, a potom joj savijala ruku. Tužiteljica u svom iskazu navodi da je zbog toga što process rada nije bio automatiziran kao u staroj hali, pa je morala ručno uzeti modul sa trake uslijed došlo do doticaja njezine ruke s rotirajućom osovinom koja tada nije ima zaštitu u vidu plastike koja sprječava da osovina zahvati ruku radnika, do čega ne bi došlo da je traka bila potpuna kao u staroj hali gdje je prije radila. Iskazi to dvoje svjedoka i tužiteljice, se u manjoj mjeri razlikuju u dijelu u kojem opisuju kako se odvijao događaj, ali ne bitno. Tako svjedok ER za razliku od svjedokinje PR i tužiteljice koje su izjavile da je tužiteljica zadobila povredu kad je uzela modul sa trake i htjela ga prebaciti na mjesto za daljnju obradu, tako što je šipka na kraju stroja koja služi za pomicanje zahvatila njezinu šaku i počela ju savijati, u prvom dijelu svog iskaza navodi da je tužiteljica radla na drugom stroju, a ne onom na kojem je zadobila povredu, da je na susjednom stroju lemila stringove, žice koje spajaju ćelije solarnih panela, da se u jednom času primila za osovinu, pokretni dio stroja koja joj je uhvatila rukavicu, a potom joj savijala ruku, da nije dohvaćala panel te da pretpostavlja da je došla razgovarati sa kolegama koji su bili oko tog stroja koji su nešto raspravljali i u tom času se uhvatila za tu osovinu za koju se držala tijekom razgovora. S obzirom na to da su iskazi svjedokinje PR i tužiteljice u tom dijelu suglasni, a svjedok OR je u nastavku svog iskaza rekao da je moguće da je tužiteljica došla po panel na tom stroju, jer su se paneli u to vrijeme morali prenositi ručno budući da sve još nije sve bilo spojeno u proizvodnoj liniji, čime je promijenio svoj prvotni opis događaja, sud je zaključio da je tužiteljica povredu zadobila na način kako su to u svojim iskazima opisale svjedokinja PR i tužiteljica. Svjedok CR sam događaj nije vidio, ali je svjedočio o tome u kakvom je stanju bila proizvodna linija u vrijeme kad se dogodio štetni događaj i u kakvom je stanju bila tužiteljica neposredno nakon njega. Iz iskaza tog svjedoka proizlazi da je tužiteljica zapomagala, da joj je ruka bila povrijeđena, da je bila namotana na osovinu koja se okretala malom brzinom, ali joj je ipak savijala prste sve dok netko nije zaustavio stroj, da je povreda bila teška, da su se vidjele kosti na prstima tužiteljičine ruke i bilo je dosta krvi, pa je to bio jako neugodan prizor. Iskaz tog svjedoka potvrđuje i navode svjedoka PR, OR i tužiteljice da se u novoj proizvodnoj hali proces rada na proizvodnoj liniji nije odvijao kao u staroj, da nije bilo završeno opremanje iste pa se moduli nisu automatski prebacivali s jednog stola na drugi, već se to činilo ručno.

Sud je prihvatio kao vjerodostojne i iskaze svjedoka MR i KR u dijelu u kojem navode da je nakon obavljenog tehničkog pregleda građevine izdana dozvola za pokusni rad od nadležnog tijela 8.9.2020, da se u tom pokusnom radu između ostalog vrši ili obavlja krajnje pozicioniranje strojeva i opreme koja se do isteka pokusnog rada mora dati ispitati od strane ovlaštene pravne osobe, da se pokusni rad obavljao nesmetano na strojevima koji su od proizvođača pribavili CE certifikat da su ispravni i uporabljivi, da se radnici obučavaju za praktični rad na stroju uz prisustvo iskusnih radnika koji duže rade na tim mjestima rada i koji su dužni prema ugovoru o radu osposobiti nove radnike, da je tužiteljica radila na takvim strojevima prije nesreće oko godinu dana, da su novoj hali u kojoj se štetni događaj dogodio strojevi moderniji i automatiziraniji od onih koji su u staroj hali, da je stroj na kojem je tužiteljica zadobila povredu atestiran i ima sve uvjete za rad, da isti u času nesreće nije na sebi imao plastičnu zaštitu, već ju je nakon nesreće stavio neko od operatera na održavanju prema njihovom nalogu, jer je zaključeno da bi bilo dobro da se takva zaštita stavi i na taj stroj, iako stroj dolazi u pogon bez toga, da su na strojevima u staroj hali takve zaštitne trake postojale i prije nesreće, a na predmetnom stroju je nije bilo, jer je proces rada u novoj hali tek počeo, da stroj dolazi sa svojim cc certifikatom kao ispravan te nije potrebna dodatna zaštita, da sukladno pozitivnim propisima zaštite na radu poslodavac može dodatno zaštititi stroj ili dijelove stroja ako se dogodi nesreća kao što je u ovom slučaju, pa je nakon nesreće takva zaštita u vidu plastičnih vodilica postavljena te da su se u staroj hali na takvim strojevima na određenim dijelovima nalazile takve plastične vodilice koje su nakon nesreće stavili na te strojeve u novoj hali, što proizlazi i iz po tuženiku dostavljene dokumentacije te Nalaza i mišljenja strojarskog vještaka. Iskaz tih svjedoka nije prihvaćen kao vjerodostojan u dijelu u kojem navode da nije moguće da prilikom ručnog podizanja modula dođe do bilo kakvog dodira šake radnika sa rotirajućom osovinom ili šipkom jer je modul koji putuje po toj traci bitno širi od samog transporter, da je tužiteljica ozljedu zadobila na transporteru uređaja za interkonekciju tako što je osovina zahvatila osobno zaštitno sredstvo, rukavicu ozlijeđene osobe i povukla istu ispod sebe te da je do ozljede moglo doći samo tako da se osoba jače nasloni na osovinu i onda osovina može podvući ruke te osobe, a što je rad protivan pravilima zaštite na radu, da je dakle predmetna ozljeda nastupila kao posljedica krajnje nepažnje tužiteljice prilikom rukovanja sa radnim strojem, kao što tuženik tvrdi u odgovoru na tužbu. To zbog toga što ti svjedoci sam događaj nisu vidjeli, pa u svojim iskazima iznose svoje zaključke, a ne svoja neposredna zapažanja, a i u tom dijelu su proturječni iskazima svjedoka PR, ER i tužiteljice koje je sud prihvatio kao vjerodostojne. Njihovi zaključci o mehanizmu nastanka nesreće i njezinim uzrocima protivni su i Nalazu i mišljenju vještaka iako isti u svom Nalazu navodi da radnje koje je tužiteljica trebala obavljati u proizvodnom procesu tuženika ne zahtjevaju dodirivanje rukom (šakom, prstima) pogonskog vratila transportera, da je tužiteljica to učinila samoinicijativno iz nekog razloga, vjerojatno u razdoblju kada se vratilo ne okreće odnosno kada transporter na radi radi čekanja na završetak radne operacije koja prethodi transportu fotonaponskog panela, budući da vještak zaključno navodi da je do zahvaćanja šake tužiteljice došlo zbog korištenja neodgovarajuće zaštitne rukavice koje se prema upozorenju proizvođača ne smiju koristiti za rad u kojem može doći do njihova zahvata s pokretnim (rotirajućim) dijelom stroja, a i zbog toga što vratilo nije imalo zaštitu u vidu na njega postavljene plastične cijevi, kakva je postojala na jednakom transporteru u starom pogonu tuženika i kakva je ugrađena na predmetno vratilo nakon ozljede tužiteljice, iako takav vid zaštite radnika nije predvidio proizvođač transportera, a ni ovlaštena tvrtka koja je dala ocjenu primijenjenih mjera zaštite na radu izjavom da su zadovoljeni sigurnosti zdravstveni zahtjevi, što upućuje na zaključak da je tuženik znao za mogućnost ozljede radnika kod nezaštićenog vratila transportera.

15. Iskaz svjedoka ĆR u svom iskazu koji u vrijeme štetnog događaja nije radio na lokaciji na kojoj se nesreća dogodila te koji iznosi samo neka svoja saznanja i zaključke o ponašanju tužiteljice nakon štetnog događaj koje ocjenjuje neprimjerenim, nije od značaj za donošenje odluke u ovom sporu, jer ako se tužiteljica nakon nesreće zaista i ponašala tako kako to svjedok u svom iskazu opisuje, ne može se na osnovu toga zaključiti da je u konkretnom slučaju postupala s krajnjom nepažnjom.

16. Na temelju Nalaza i mišljenja vještaka Marka Hlebara sud je utvrdio prema medicinskoj dokumentaciji i po dobivenim anamnestičkim podacima tužiteljica zadobila ozljedu na radnom mjestu nakon što joj je „stroj“ zahvatio četvrti prst desne šake, da je pretrpjela tjelesne bolove i to bolove jakog intenziteta u trajanju 1 sat (u vrijeme predmetnog udesa), bolove srednjeg intenziteta u trajanju 10 dana (vrijeme tijekom ranog oporavka po zahvatu i vrijeme po početku razgibavanja prsta), bolove slabog intenziteta 4 mjeseca (vrijeme rehabilitacije), da je uslijed zadobivene ozljede pretrpjela strah, jaki strah u trajanju 1 sata od stradavanja do dolaska u ustanovu, sekundarni strah srednjeg intenziteta do 4 dana za vrijeme do prvog kontrolnog pregleda, sekundarni strah laganog intenziteta 4 mjeseca, do završetka fizikalne terapije, da je kod tužiteljice po zadobivanju ozljede do završetka liječenja došlo do trajnog umanjenja životne aktivnosti od 5% koje se očituje u obavljanju poslova koje zahtijevaju punu funkcionalnost 4 prsta desne ruke, da je tijekom kritične zgode i po operacijskom liječenju zadobivenih ozljeda zadobila trajno naruženje, jedan ožiljak dimenzija 10 x 2 mm u regiji udaljenog zgloba između članaka 4 prsta desne ruke, koje je manje površine, niskog stupnja i na dijelu tijela povremeno vidljivom drugim osobama, koje vještak nije razmatrao u smislu smanjenja životne aktivnosti, da joj je zbog zadobivenih ozljeda bila potrebna tuđa pomoć i njega, i to u trajanju od 2 sata dnevno od otpuštanja iz bolnice, 14. rujna 2020. do kontrolnog pregleda 30. rujna 2020., odnosno do skidanja šavova i početka razgibavanja.

17. Tužiteljica se o Nalazu medicinskog vještaka očitovala u podnesku od 7. svibnja 2024. na način da na isti nije imala primjedbi. Tuženik je primjedbe na nalaz vještaka istaknuo u podnesku od 29. svibnja 2024. i to na dio Nalaza koji se odnosi na umanjenje životne aktivnosti. Smatra da povreda koju je tužiteljica zadobila u predmetnom štetnom događaju nije izazvala i trajne štetne posljedice pa slijedom toga do umanjenja životne aktivnosti nije došlo, da postavljena joj dijagnoza- tetivni i neurovaskularni status uredni nikako ne može uzrokovati trajno otežanu pokretljivost. Nadalje, a u zaključku nalaza je također jasno navedeno da tužiteljica uredno zatvara šaku. Navodi i da tužiteljica nije dokazala da se bavi se poslom koji involvira radne aktivnosti šminkanja i uljepšavanja trećih osoba, da u historijatu tužbe tek navodi da je njen hobi šminkanje za posebne prigode te kako kaže, „povremeno konobari“.

18. Vještak Marko Hlebar se o prigovorima tuženika očitovao u podnesku od 25. rujna 2024. u kojem navodi da je vještačeno trajno smanjenje životne aktivnosti tužiteljice bazirao sam na temelju zamijećenog funkcionalnog ispada potpune ekstenzije u udaljenom zglobu između članaka 4 prsta lijeve ruke, isto tako nalaz se bazira i na bolovima koje tužiteljica opisuje kada jače optereti 4 prst lijeve ruke. Obzirom na vrstu povrede koju je tužiteljica pretrpjela medicinski je moguće da zaista ima bolove u povrijeđenom zglobu. Navedeno, posebice kod mlade osobe može uzrokovati trajno smanjenje životne aktivnosti koje se ne očituje samo u radu nego i u ostalim aktivnostima koje zahtijevaju pun opseg pokreta i punu snagu svih prstiju- primjerice sport. Nakon toga primjedbi na njegov Nalaz više nije bilo, a tuženik je u podnesku od 23. listopada 2024. odustao od prijedloga da se vještak usmeno sasluša, budući da se o istaknutim primjedbama očitovao u pisanom podnesku. Tužiteljica također nije zatražila usmeno saslušanje vještaka, u podnesku od 2. listopada 2024. je navela da to ne traži.

19. Vještak se u Nalazu očitovao o svim relevantnim okolnostima za dosuđivanje neimovinske štete u ovom slučaju, trajanju i intenzitetu fizičkih bolova, pretrpljenom strahu, potrebom za tuđom pomoći i njegom, naruženosti te umanjenju životne aktivnosti za koju smatra da kod tužiteljice postoji u manjem opsegu od 5%. Sud je Nalaz medicinskog vještaka nakon što su se dodatno očitovao o primjedbama tuženika u pisanom podnesku, prihvatio kao stručan i objektivan te kao takav podoban za donošenje odluke u ovom sporu.

20. Iz rezultata provedenog dokaznog postupka proizlazi da je tužiteljica u predmetnom štetnom događaju zadobila povredu na radu, da joj je zbog toga nastala imovinska i neimovinska šteta te da je za štetu odgovoran tuženik. Iz provedenih dokaza naime proizlazi da je tužiteljica koja je na rukama imala neodgovarajuće gumene rukavice zamkoje se u uputi proizvođača izričito navodi da se ne smiju koristiti na mjestima gdje prijeti hvatanje pokretnim dijelovima strojeva, povredu zadobila obavljajući poslove operatera na proizvodnoj liniji koja u vrijeme nastanka štetnog događaja nije bila potpuno opremljena, proces rada nije bio automatiziran, pa su se paneli sa strojeva prebacivali ručno, a rotirajuće vratilo na kraju stola koje služi za prebacivanje panela nije imalo zaštitu u vidu plastike koja sprječava zahvaćanje ruke radnika kad dođe do kontakta s vratilom, kao što je to bilo u starom pogonu u kojem je tužiteljica prije radila, tako što je u času kad je došlo do kontakta tužiteljičine šake, zbog korištenja neodgovarajuće gumena rukavice kao što proizlazi iz Nalaza vještaka, nije uspjela odvojiti šaku s rukavicom od površine vratila, pa je zbog rotacije vratila došlo do istezanja njezine šake i ozljede. Budući da je tužiteljica povredu zadobila na opisani način, što je tijekom postupka nedvojbeno dokazano, na osnovu toga je zaključeno da radno okruženje u kojem je tužiteljica tom zgodom radila nije udovoljavalo propisanim mjerama zaštite na radu budući da rotirajuće vratilo nije imalo zaštitu u vidu na njega postavljene plastične cijevi, kakva je postojala na jednakom transporteru u starom pogonu tuženika u kojem je tužiteljica prije duže vrijeme radila pa je osnovano očekivala da joj u novom pogonu ne prijeti opasnost od kontakta sa vratilom, do kojeg može doći u procesu rada i zbog toga što joj tuženik kao njezin poslodavac nije osigurao odgovarajuće rukavice, zbog čega kad je došlo do kontakta njezine šake sa vratilom nije mogla odvojiti ruku sa vratila. U vezi s tim se napominje da je pom stavu suda tuženik kao poslodavac bio dužan na rotirajuća vratila postaviti zaštitu u vidu na na njega postavljene plastične cijevi koja sprječava zahvačanje ruke radnika prilikom kontakta s vratilom i u novom pogonu, to utoliko više što u vrijeme štetnog događaja process prenošenja modula sa strojeva nije bio automatiziran pa su to radnici činili ručno,iako takav vid zaštite radnika nije predvidio proizvođač transportera, a ni ovlaštena tvrtka koja je dala ocjenu primijenjenih mjera zaštite na radu izjavom da su zadovoljeni sigurnosti zdravstveni zahtjevi, budući da se na osnovu toga što je takva zaštita postojala na vratilu jednakog transportera tuženikove druge proizvodne linije, postavljenoj prije ozljede tužiteljice, nedvojbeno može zaključiti da je tuženik znao za mogućnost ozljede radnika kod nezaštićenog vratila transportera. Kako je dakle tuženik znao za takvu mogućnost, trebao je poduzeti radnje da u novom pogonu, kao I u starom radnici zaštite od mogućnosti da zadobiju povrede prilikom kontakta svojih ruku s rotirajučim vratilom bez zaštite. Nadalje tuženik kao poslodavac nije smio dopustiti da radnici obavljajući poslove na navedenom stroju koriste neodgovarajuće gumene rukavice, kao što je ovdje bio slučaj, koje ne prema uputi proizvođača ne smiju koristiti za rad u kojem može doći do njihova zahvata s pokretnim dijelom stroja, zbog čega tužiteljica nakon kontakta svoje šake sa vratilom nije mogla odvojiti šaku od vratila, što je imalo za posljedicu povredu šake. Prema čl. 41. st. 1. Zakona o zaštiti na radu poslodavac je obvezan osigurati da su mjesta rada koja se koriste u svakom trenutku sigurna, održavana, prilagođena za rad i u ispravnom stanju u skladu sa pravilima zaštite na radu. S obzirom na da rad na stroju u proizvodnoj liniji predstavlja opasnu stvar, a rad na njemu opasnu djelatnost, za štetu se prema gore citiranim propisima odgovara po načelu objektivne odgovornosti, pa dakle tuženik kao poduzetnik koji obavlja navedenu opasnu djelatnost i vlasnik stroja na kojem je tužiteljica zadobila povredu odgovara bez obzira na krivnju. Od odgovornosti se može osloboditi samo ako dokaže da šteta potječe od nekog nepredvidivog uzroka koji se nalazio izvan stvari, a koji se nije mogao spriječiti, izbjeći ili otkloniti, ako dokaže da je šteta nastala isključivo radnjom oštećenika ili treće osobe, koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao ni izbjeći, ni otkloniti, a odgovornosti se oslobađa djelomično ako je oštećenik djelomično pridonio nastanku štete. Nadalje i prema čl. 25. Zakona o radu poslodavac za ozljedu na radu, kao što je ovdje slučaj odgovara po načelu objektivne odgovornosti od koje može biti oslobođen ili se njegova odgovornost može umanjiti ako je šteta nastala zbog više sile, odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe, na koje poslodavac nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći, unatoč provedenoj zaštiti na radu. Tuženik ne tvrdi da je šteta posljedica izvanrednih okolnosti na koje se nije moglo utjecati, ali tvrdi da je šteta nastala isključivo krivnjom tužiteljice te da je ona postupala s krajnjom nepažnjom. Iako stroj i djelatnost kojom se tuženik bavi predstavljaju opasnu stvar i opasnu djelatnost kao što je prethodno obrazloženo, čak i da nije bilo tako, tuženik kao poslodavac tužiteljice za štetu koja joj je nastala zbog povrede na radu odgovara prema mjerodavnim propisima Zakona o zaštiti na radu, što znači da odgovara po načelu objektivne odgovornosti i onda kad šteta ne potječe od opasne stvari ili djelatnosti te se od odgovornosti može osloboditi samo ako dokaže da šteta nastala od više sile, što ovdje nije slučaj niti se tuženik na to poziva ili ako je šteta nastala namjerom ili krajnjom nepažnjom samog radnika. Tuženik da je tužiteljica isključivo odgovorna za predmetnu ozljedu jer je stavila ruku na rotirajuće vratilo što prema njegovim navodima nije smjela učiniti, odnosno da je ista posljedica neopreznog postupanja tužiteljice za koje tvrdi da predstavlja krajnju nepažnju. U prilog svojih tvrdnji tuženik ukazuje na pisanu izjavu tužiteljice od 15. rujna 2020. u kojoj se između ostalog navodi da je tužiteljica 14.9.2020. radila u jutarnjoj smjeni na poslovima interkonekcije modula i iz krajnje nepažnje ulovila pokretnu traku kojom prilikom je ista uhvatila rukavicu i povukla pod rotirajući kotačić zbog čega je došlo do loma prsta desne ruke. Stoga je sud morao ocijeniti i da li je šteta nastala zbog namjere ili krajnje nepažnje tužiteljice, a teret dokaza da je bilo tako je na poslodavcu, ovdje tuženiku.Tuženik tijekom postupka nije dokazao da je predmetna šteta posljedica namjere ili krajnje nepažnje tužiteljice. Po stavu suda ta izjava za koju je nesporno da ju je potpisala tužiteljica, ne predstavlja dokaz da je povreda koju je tužiteljica zadobila u predmetnom štetnom događaju posljedica njezine krajnje nepažnje prilikom rukovanja radnim strojem. Ta izjava koja je prethodno sastavljena od strane tuženika i dana tužiteljici na potpis dan nakon nesreće kad je njezino fizičko i psihičko stanje nedvojbeno bilo jako loše sadrži pravni termin "krajnja nepažnja", koja prema gore citiranom čl. 25. Zakona o zaštiti na radu isključuje ili umanjuje odgovornost poslodavca, što se u toj izjavi ne navodi niti su po tuženiku predloženi dokazi da je tužiteljica kad joj je ta izjava dana na potpis bila upozorena na to da krajnja nepažnje isključuje ili umanjuje odgovornost poslodavca za štetu koju radnik pretrpi na radu. S obzirom na to da tužiteljica koja nije pravnik po struci, pa ne zna što znači pravni termin krajnje nepažnje i njegovu definiciju, a prilikom potpisivanja predmetne izjave joj to nije bilo objašnjeno niti ukazano na to da to utječe na ostvarivanje njezinog prava na naknadu štete, a izjavu joj je dana na potpis dan nakon nesreće kad se zbog kratkoće vremena i lošeg fizičkog i psihičkog stanja nije mogla o tome informirati sa stručnim osobama, tom izjavom tuženik nije dokazao da je šteta u ovom slučaju posljedica krajnje nepažnje tužiteljice. Iz provedenih dokaza proizlazi da je do kontakta tužiteljičine šake s rotirajućim dijelom stroja došlo slučajno prilikom stavljanja modula s jednog stroja na drugi, a u takvom postupanju nema krajnje nepažnje. Krajnja nepažnja (culpa lata) postoji kad se ne postupa s onakvom pažnjom kakvu bi upotrijebio svaki prosječan čovjek, dakle, kad se radi o nerazumnom ponašanju koje se često izjednačava s namjerom (culpa lata dolo proxima). Dakle krajnja nepažnja je takav stupanj nepažnje kad neka osoba ne ulaže niti onakvu pažnju koja se može očekivati od svakog čovjeka prosječnih sposobnosti, a iz provedenih dokaza ne proizlazi da je tužiteljica postupala s takvom krajnjom nepažnjom, odnosno da je isključivo odgovorna za nastalu joj štetu po tom osnovu kako to tvrdi tuženik. Čak i da nije bilo tako, da je rotirajuća šipka nije zahvatila ruku tužiteljice prilikom ručnog uzimanja solarnog modula sa trake, već je tužiteljica stavila ruku na taj rotirajući dio koji se prema pravilima i uputstvima za rad predmetnog stroja ne smije dodirivati, to se također ne bi moglo okvalificirati kao krajnja nepažnja, budući da je tužiteljica prethodno radila u starom pogonu gdje zbog postavljene dodatne zaštite do zahvaćanja ruke niti u takvim okolnostima nije moglo doći ne bi smatrala da joj zbog toga prijeti opasnost od ozljede, a niti to da zbog neodgovarajuće gumene rukavice koje su joj dana kao zaštitna oprema neće moći odvojiti ruku od rotirajućeg dijela stroja. S obzirom na to da predmetni štetni događaj nije posljedica više sile niti krajnje nepažnje tužiteljice, već je posljedica toga što tuženi nije poduzeo sve potrebne mjere zaštite na radu kao što je prethodno obrazloženo, pa dakle tužiteljica svojim postupcima nije prouzročila, a niti doprinijela nastanku štete u kom slučaju bi se odgovornost tuženika za štetu mogla umanjiti, za štetu je isključivo odgovoran tuženik, slijedom čega je dužan tužiteljici nadoknaditi nastalu joj štetu u cijelosti.

21. Tužiteljica je s osnova pretrpljen štete po svim osnovama konačno postavljenim tužbenim zahtjevom zatražila iznos od 7.472,29 EUR.

22. Pravo na naknadu neimovinske štete određuje se sukladno odredbi čl. 1100. Zakona o obveznim odnosima, koja propisuje da će sud ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, neovisno o naknadi imovinske štete, kao i u slučaju kada nje nema. Pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih bolova, duševnih bolova i straha, cilju kojem služi ta naknada, ali i tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom. Prema čl.1103. tog zakona obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga.

23. Sud je s osnova pretrpljenih duševnih bolova zbog povrede prava osobnosti, ocjenjujući pri tom karakter, lokalitet, vrstu zadobivene povrede kao i okolnosti u kojima je nastala, uzevši pri tom u obzir životnu dob tužiteljice, njezino obrazovanje, dugotrajno bolovanje te sve druge okolnosti slučaja, kao i nove Orijentacijske kriterije Vrhovnog suda Republike Hrvatske za naknadu neimovinske štete, a na temelju odredbe čl. 1100 st.1. i 2. Zakona o obveznim odnosima, ocijenio da bi pravična novčana naknada iznosila 7.520,07 EUR. Napominje se da je 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020. pod brojem Su-IV-47/2020-5 na drugoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske (2/20.) zauzeto pravno shvaćanje kojim se mijenja dosadašnja praksa o visini naknade neimovinske, koje se primjenjuje se na sve postupke naknade neimovinske (ranije nematerijalne) štete. Sud je tužiteljici po svim osnovama dosudio veći iznos novčane naknade od one naznačene za pojedine vidove štete u važećim Orijentacijskim kriterijima, jer orijentacijski kriteriji ne predstavljaju matematičku formulu koja pukim automatizmom služi za izračunavanje pravične novčane naknade, već u primjeni valja uvijek imati na umu sve okolnosti slučaja, pa i značajan utjecaj inflacije do koje je došlo nakon donošenja novih orijentacijskih kriterija. Tako trajanje i jačina fizičkih i duševnih bolova i straha imaju tek značaj osobito važnih, ali ne i jedinih okolnosti koje sud mora imati na umu pri određivanju iznosa pravične novčane naknade, a u ovom slučaju postoje okolnosti koje opravdavaju određivanje većih iznosa naknade za pretrpljene bolove, a to su po stavu suda u ovom slučaju dugotrajnost liječenja koje je uključivala operativni zahvat, terapiju analgeticima i fizikalnu terapiju koja je trajala duže vrijeme, što je tužiteljicu znatno ograničavalo u obavljanju životnih aktivnosti te negativno utjecalo i na njezino psihičko stanje. Stoga sud smatra da je pravična novčana naknada u ovom slučaju za pretrpljene jake fizičke iako su trajali kratko, prema Nalazu vještaka jedan sat 40,00 EUR, za pretrpljene fizičke bolove srednjeg intenziteta 40,00 EUR po danu, što za 10 dana koliko su prema nalazu vještaka trajali iznosi 400,00 EUR te za bolove slabog intenziteta 20,00 EUR po danu što za 120 dana koliko su prema nalazu vještaka trajali iznosi 2.400,00 EUR. Po stavu suda pravična novčana naknada po osnovu pretrpljenog straha koji je tužiteljica također trpjela prema nalazu medicinskog vještaka, i to: jaki strah u trajanju 1 sata od stradavanja do dolaska u ustanovu, sekundarni strah srednjeg intenziteta do 4 dana za vrijeme do prvog kontrolnog pregleda, sekundarni strah laganog intenziteta 4 mjeseca-do završetka fizikalne terapije pravična novčana naknada iznosi 2.600,00 EUR, za duševne boli zbog naruženosti koja prema Nalazu vještaka postoji, a prema Nalazu je riječ o naruženju manje površine, niskog stupnja i na dijelu tijela povremeno vidljivom drugim osobama pravična novčana naknada iznosi 500,00 EUR, a za duševne bolove zbog smanjenja životne aktivnosti budući da je prema koje prema Nalazu vještaka kod tužiteljice po zadobivanju ozljede do završetka liječenja došlo do trajnog umanjenja životne aktivnosti od 5% koje se očituje u obavljanju poslova koje zahtijevaju punu funkcionalnost 4 prsta desne ruke, pravična novčana naknada iznosi 1.400,00 EUR. Tužiteljica tužbenim zahtjevom potražuje i naknadu imovinske štete , naknadu za tuđu pomoć i njegu koja joj je pružana tijekom liječenja povrede. Iz nalaza i mišljenja vještaka Marka Hlebara proizlazi da je tužiteljici bila potrebna tuđa pomoć i njega i to u trajanju od 2 sata dnevno od otpuštanja iz bolnice (14. rujna 2020.) do kontrolnog pregleda 30. rujna 2020., odnosno do skidanja šavi i početka razgibavanja, dakle ukupno 34 sati, a iz iskaza tužiteljice da joj je bila pružana tuđa pomoć i njega, pa kako nije predočila račune da je za to plaćala trečim osobama sud zaključuje da su joj tu pomoć pružali članovi obitelji ili poznanici. S obzirom na to da te usluge nije plaćala trećim osobama i nema račune za to, sud je visinu štete po tom osnovu primijenivši odredbe čl. 223. Zakona o parničnom postupku utvrdio prema slobodnoj ocjeni, uzevši u obzir i aktualnu sudsku praksu prema kojoj se sat vremena takve tuđe pomoći i njege vrednuje sa 6,00 EUR, pa za 34 sati tuđe pomoći i njege tužiteljici pripada naknada od 204, pa joj je po toj osnovi priznato 204,00 EUR. Dakle pravična novčana naknada neimovinske štete po svim navedenim osnovama ukupno iznosi 7.544,00 EUR, pa kako tužiteljica po tom osnovu potražuje nešto manje od tog iznosa, 7.472,29 EUR, taj iznos koji potražuje joj je i dosuđen.

24. Napominje da dokumentacija i drugi dokazi koji se ne analiziraju u ovoj odluci nisu od značaja za rješavanje ovog spora, pa ih sud stoga posebno ne obrazlaže.

25. Odluka o zateznim kamatama na dosuđeni iznos glavnice temelji se na čl. 29. st. 1. i st. 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023, 155/2023) prema kojem dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice, i zatezne kamate, pri čemu se temeljem čl. 29. st. 2. ZOO do 31. srpnja 2015. godine stopa zateznih kamata na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava određivala, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za osam postotnih poena, a u ostalim odnosima za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31.12.2022. se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. pa do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30.12.2023. pa do nadalje po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, a to je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine. Prema čl. 215. tog zakona zastara počinje teći prvog dana poslije dana kad je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, ako zakonom za pojedine slučajeve nije što drugo propisano. Dakle zatezna kamata za materijalnu štetu teče od slijedećeg dana od dana dospijeća novčane tražbine tužiteljice po osnovu troškova uđe pomoći i njege. S obzirom na to da tužiteljica po tom osnovu zatezne kamate potražuje od kasnijeg datuma, od dana podnošenja tužbe, njezin tužbeni zahtjev je u tom dijelu usvojen. Prema čl.1103. tog zakona obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga, pa kako odštetni zahtjev prema tuženiku u ovom slučaju nije podnesen, zatezna kamata za tu štetu teče od dana podnošenja tužbe, koja je podnesena 29. travnja 2021., kako to tužiteljica i potražuje. S obzirom na to da je visina štete po osnovu potrebe za tuđom pomoći i njegu u ovom slučaju određena po slobodnoj ocijeni suda prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, zatezna kamata za štetu dosuđenu po tom osnovu teče od dana donošenja ove presude.

26. Odluka o naknadi parničnog troška temelji se na odredbi čl. 154 st. 1. Zakona o parničnom postupku prema kojem je stranka koja izgubi parnicu u cijelosti dužna protivnoj stranci nadoknaditi troškove. Prema stavku 2. tog članka omjer uspjeha u parnici ocjenjuje se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva. Nadalje, prema st. 5. tog članaka sud može odlučiti da jedna stranka nadoknadi sve troškove koje su protivna stranka i njezin umješač imali ako protivna stranka nije uspjela samo u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva, a zbog tog dijela nisu nastali posebni troškovi. Tužiteljica prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu potražuje isplatu iznosa od 7.472,29 EUR, pa je taj iznos mjerodavan za određivanje troškova postupka. Sud je tužiteljici koja je prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu uspjela u parnici u cijelosti, priznao i dosudio trošak postupka, a u skladu s čl. 155. Zakona o parničnom postupku dosudio joj je samo one troškove koji su bili potrebni za vođenje ove parnice i to: za sastav tužbe iznos od 200,00 EUR prema Tbr. 7. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine 138/23 – u daljnjem tekstu OT), za sastav četiri obrazložena podneska podnesenih tijekom postupka od 25. veljače 2022., 21. ožujka 2023., 7. svibnja 2024. i 2. listopada 2024. po 200,00 EUR za svaki od tih podnesaka prema Tbr. 8. toč. 1. u vezi s Tbr. 7/1. OT, za zastupanje na ročištima kod suda održanima 8. ožujka 2022., 28. travnja 2022., 10. lipnja 2022., 8. rujna 2022., 25. studenog 2022., na očevidu 9. veljače 2023. i na ročištu 27. siječnja 2025., za svako ročište po 200,00 EUR prema Tbr. 9. toč. 1. OT, sve to uvećano za 25% PDV-a od 625,00 EUR na temelju Tbr. 46 OT, trošak medicinskog vještačenja u iznosu od 400,00 EUR, trošak strojarskog vještačenja u iznosu od 199,09 EUR, trošak sudske komisije u iznosu od 24,74 EUR, što sve daje ukupno dosuđeni trošak od 3.623,83 EUR. Tužiteljici nije priznat zatraženi trošak pristupa na ročište za objavu presude od 125,00 EUR s PDV-om budući da njezina punomoćnica na to ročište nije pristupila. Svi troškovi koji su dosuđeni tužiteljici su po mišljenju suda bili nužni i opravdani za vođenje ovog postupka prema odredbi iz čl. 155. ZPP-a te su usklađeni sa važećom odvjetničkom tarifom. Na sve dosuđene troškove je sud dosudio i zakonsku zateznu kamatu također prema stopi iz čl. 29. st. 2. ZOO-a tekućom od dana donošenja ove odluke, a to u skladu s odredbom čl. 151. st. 3. Zakona o parničnom postupku prema kojoj parnični troškovi obuhvaćaju i zatezne kamate od dana donošenja odluke kojom je naloženo plaćanje troškova postupka, o čemu sud odlučuje na zahtjev stranke, koji je u ovom slučaju podnesen.

27. Tuženikov zahtjev za naknadu parničnog troška je odbijen jer u ovoj parnici nije uspio.

U Varaždinu 12. ožujka 2025.

Sutkinja

Jadranka Orlović

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu. Žalba se podnosi pismeno putem ovoga suda u tri istovjetna primjerka u roku od 15 dana, od dana dostave ili objave i uručenja ovjerenog prijepisa presude.

Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojemu se presuda objavljuje.

Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, sud će presudu dostaviti prema odredbama Zakona o parničnom postupku o dostavi pismena (čl. 335. st. 8., 9. i 11. Zakona o parničnom postupku). Rokovi za žalbu iz stavka 1. ovoga članka ne teku od 1. do 15. kolovoza (čl. 348. st. 4. ZPP-a).

Dostaviti:

1/ Tužiteljici po punomoćnici Ivani Moravec, odvjetnici u Varaždinu

2/ Tuženiku po punomoćnici Ivi Filipan, odvjetnici u Varaždinu