Republika Hrvatska

Općinski sud u Zlataru

Stalna služba u Zaboku

Zabok, M. Gupca 22

Poslovni broj: P-493/2022.-35.

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zlataru, Stalna služba u Zaboku, po sutkinji toga suda Nives Škudar, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, OIB 84397956623, Mihanovićeva br. 3, Zagreb, zastupan po punomoćnici ĐU, dipl.iur., prema generalnoj punomoći broj Su-50/12, protiv tuženika Tehnika d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 273, OIB 73037001250, zastupan po punomoćnici ŽU, dipl.iur., radi naknade štete, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave 5. veljače 2025. u prisutnosti punomoćnika stranaka, dana 12. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku TEHNIKA d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 273, OIB 73037001250, da plati tužitelju Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, OIB 84397956623, Mihanovićeva br. 3, Zagreb, iznos od 1.494,19 EUR, sa zateznom kamatom koja teče od 12. lipnja 2022. do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje HNB prema čl. 29. st. 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05, 41/08, 125/11,78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23 - u daljnjem tekstu ZOO) , sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se tužitelj sa dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 153,67 eura, sa zateznom kamatom koja teče od 12. lipnja 2022. do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje HNB prema čl. 29. st. 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05, 41/08, 125/11,78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23 - u daljnjem tekstu ZOO) , sve u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 200 eura.

Obrazloženje

1.Tužitelj je dana 21. srpnja 2022. podnio tužbu protiv tuženika radi naknade štete. U tužbi navodi da je radnik tuženika FU radeći kod tuženika zadobio ozljedu na radu, na način da je na njega pao „predmet“ za vrijeme mehaničke obrade betona u podnožju zida u sklopu obavljanja redovnog rada u sklopu radnog vremena.

1.2. Rješenjem tužitelja broj 793979 od 22. prosinca 2017. i 8. lipnja 2018. osiguraniku je priznato pravo na invalidsku mirovinu čijom isplatom tužitelj trpi štetu, a uzrok nastale invalidnosti su 30% navedene ozljede na radu, a 70% bolest.

1.3. Isplatom invalidske mirovine za razdoblje od 1. lipnja 2019. do 31. svibnja 2022. tužitelj je isplatio na ime invalidske mirovine iznos od 45.228,61 kuna. Budući su uzrokom 30% invalidnosti navedene ozljede na radu, a 70% bolest, štetu za tužitelja čini iznos od 13.568,58 kn koja se odnosi na navedeno razdoblje.

1.4. Tužitelj je pozvao tuženika platiti u mirnom postupku ukupan iznos od 13.568,58 kuna, ali tuženik po zahtjevu nije postupio u za to predloženom roku te stoga tužitelj potražuje kamate od 12. lipnja 2022. godine.

2. U odgovoru na tuženik navodi da je dana 16. studeni 2022. godine zaprimio tužbu od 20. srpnja 2022. godine.

2.1. Tuženik se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu te isti osporava i u osnovi i u visini. Tuženik nije odgovoran za ozljedu na radu tužiteljevog osiguranika LU pa samim time nije odgovoran za štetu koju tužitelj trpi isplatom invalidske mirovine svom osiguraniku. Nadalje, tuženik osporava da bi na strani tuženika bili ostvareni svi elementi odgovornosti za štetu, a čiji je nastup dužan dokazati tužitelj. Naime, iz dokumentacije koju je uz tužbu priložio tužitelj ne može se utvrditi odgovornost tuženika.

2.2. Tužitelj je priložio Rješenje o priznavanju prava na invalidsku mirovinu iz kojeg ne proizlazi da bi tuženik bio odgovoran za umirovljenje njegova osiguranika. Naime, uzročna veza se u parnicama za naknadu štete nikad ne pretpostavlja već ju je dužan dokazati tužitelj. Isprave koje je uz tužbu dostavio tužitelj ne dokazuju uzročnu vezu između umirovljenja osiguranika tužitelja i štetnog događaja. Nadalje, parnični sud nije vezan pravomoćnom odlukom iz upravnog postupka. Naime, rješenjem iz upravnog postupka se samo rješava o tome ima li ili nema osiguranik pravo na mirovinu. Tim se rješenjem nigdje ne odlučuje jesu li razlozi koji su doveli do umirovljenja u uzročno posljedičnoj vezi s nezgodom ili nekim drugim događajem koji s nezgodom nemaju veze. Čak i pod pretpostavkom da je sud vezan tim rješenjem, uopće nije odlučeno o uzročno posljedičnoj vezi kao pretpostavci odgovornosti za štetu. Ovim putem tuženik ističe kako je do nezgode pa samim time i do štete koju tužitelj trpi došlo isključivo krivnjom samog osiguranika tužitelja koji je rad obavljao protivno pravilima struke i pravilima zaštite na radu, a s kojim pravilima je bio upoznat jer je provedena obuka u programu sigurnosti na radu. Naime, do štetnog događaja došlo isključivom krivnjom osiguranika tužitelja jer je predmetne zgode isti vršio radne operacije na način protivan pravilima zaštite na radu. Naime, u prostoriji u kojoj je radio bila je montirana oplata stropne ploče prizemlja čije je podupiranje bilo izvedeno s glavnim i dodatnim metalnim podupiračima. Da bi imao više mjesta za rad osiguranik tužitelj je samostalno demontirao dodatni podupirač i naslonio ga na zid, što je i sam usmeno priznao poslovođama HU i IU. Prilikom obrade zidova osiguranik tužitelja je tijelom zakačio taj podupirač koji je pao te ga udario u glavu.

2.3. Dakle, iz iznesenog nedvojbeno proizlazi da je za štetu isključivo odgovoran osiguranik tužitelja pa samim time nema nikakve odgovornosti tuženika. Dakle, isključivo je skrivljeno postupanje osiguranika tužitelja, koji u obavljanju poslova svog radnog mjesta nije primijenio niti stupanj pažnje običnog čovjeka, a kamoli onog osposobljenog za rad na siguran način, prouzrokovalo nastanak štetnog događaja dok na strani tuženog ne postoji niti jedan propust u primjeni pravila zaštite na radu. U odnosu na visinu tužbenog zahtjeva tuženik ističe kako je iz spisu priležće dokumentacije, Nalaza i mišljenja o radnoj sposobnosti osiguranika tužitelja, razvidno je da LU nije ustanovljena opća već profesionalna nesposobnost za rad. Navedeno znači da mu je radna sposobnost smanjena za više od polovice prema tjelesno i psihički zdravom osiguraniku ali da raspolaže preostalom radnom sposobnošću temeljem koje može obavljati druge, lakše poslove, u slobodnom ritmu rada tijekom 100% radnog vremena.

2.4. Slijedom navedenog, osiguranik tužitelja bio je sposoban za obavljanje drugih poslova, u skladu sa svojom stručnom spremom, uz isključenje poslova koji uključuju rad na visini, stajanje i hodanje. U tom smislu, tužitelj je sam odgovoran za štetu koju trpi obzirom da nije proveo profesionalnu rehabilitaciju svog osiguranika odnosno, umirovio je svog osiguranika iako isti nije pokušao pronaći drugi posao u skladu s preostalom radnom sposobnošću.

2.5. Tuženik, osim toga, tijekom postupka opetovano ističe i prigovor zastare za potraživanje koje se odnosi na lipanj 2019. te razmjerni dio srpnja 2019. godine.

2.6. Slijedom navedenog predlaže se odbiti tužbu i tužbeni zahtjev.

3. Sud je tijekom postupka izvrši uvid u prijavu o ozljedi na radu na listu 5 do 7 spisa, u rješenja HZMO na listu 8 do 12 spisa, u nalaz i mišljenje o radnoj sposobnosti osiguranik na listu 14 do 26 spisa, u odštetni zahtjev tužitelja na listu 27 do 29 spisa, u uvjerenje za LU FU na listu 43 spisa, saslušao svjedoka ĐUT na ročištu 18. travnja 2023. na listu 60 do 61 spisa, uz suglasnost stranaka pročitao iskaze svjedoka ĆU, VU, HU, IU i FU iz spisa OGS u Zagrebu, posl.br. Pr-929/2022, proveo vještačenje po vještaku zaštite na radu te izvrši uvid u nalaz i mišljenje vještaka Zlatka Jemeršića na listu 86 i 87 spisa, te saslušao istog vještaka na ročištu dana 5. veljače 2025. na listu 116 do 118 spisa.

4. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja djelomično osnovan.

5. Svjedok ĐUT u svojem iskazu na ročištu od 18. travnja 2023. navodi da je on radio zajedno sa FU te su bili udaljeni otprilike 3-4 metra jedan od drugoga kada se je dogodila nezgoda, međutim sam trenutak nezgode on nije vidio jer su oni radili u prostoriji koja je jednim dijelom zidom od 50 cm odvojena s time da između tih dvaju dijelova iste prostorije nije bilo nikakvih vrata. Navodi da FU je vršio poslove "štemanja" tj. radilo se o mehaničkoj obradi betona u podnožju zida dok je on u drugom dijelu vršio obradu mortom nakon izvršenih grubih radova koje je radio FU. I u dijelu prostorije gdje se je on nalazio kao i u dijelu prostorije gdje je radio FU bili su postavljeni metalni podupirači (šteheri), koji su držali oplatu na plafonu, s time da su ti podupirači bili postavljeni tako da se između njih moglo kretati. Navodi da je u jednom trenutku čuo jak metalni udarac, te je odmah skočio i vidio je FU da je bio krvav u predjelu vrata, time da je taj metalni podupirač pao na donju etažu kroz otvor za ventilaciju. Brzo su pozvali hitnu pomoć i doktora, s time da je FU bio cijelo vrijeme pri svijesti, a na njegov upit što mu se dogodilo ne sjeća se više šta mu je odgovorio jer je od tada prošlo jako dugo vremena.

5.1. Svjedok navodi da je bio zaposlen kod tuženika ukupno 16 godina, a prije tog događaja koji se dogodio sa FU, radio je 13 godina i nikada nije svjedočio nikakvom sličnom događaju. Navodi da je svaki od radnika bio zaokupljen svojim poslom, te na upit tuženika da li može odgovoriti jesu li ti podupirači bili sigurno postavljeni, navodi da ne može odgovoriti. Nadalje navodi da ti podupirači imaju u podnožju šire postolje 10x10, a oni su inače okruglog oblika i oni se tako postavljaju i onda se učvršćuju u svom gornjem dijelu, ali na koji način i kojom tehnikom, on to ne znam, jer to rade tesari. Na poseban upit tuženika da li je teoretski FU mogao odšarafiti taj podupirač svjedok odgovara da bi teoretski to mogao, ali za to nije imao razloga. Navodi da njemu za njegov posao ti podupirači koji su bili postavljeni i u dijelu gdje je on radio i u dijelu gdje je radio FU, nisu smetali, a da li su smetali FU on to ne zna. Navodi da se sada ne može odrediti na kojem mjestu su bili postavljeni podupirači u odnosu na mjesto rada gdje je radio FU, jer i njegov posao nije statički nego mijenja položaj prema samoj potrebi posla i zadatku koji mora obaviti S njima je radio još treći kolega odnosno sa FU je radio njihov treći kolega koji se zvao VU i oni su izmjenjivali na tom poslu jer se radi o dosta teškom fizičkom poslu, kojeg se ne može dugo obavljati bez odmora, ali on u trenutku nezgode nije bio prisutan odnosno nije bio blizu FU. Navodi da se ne može sjetiti da li je FU u trenutku nezgode imao kacigu na glavi samo zna da ju je on imao jer je imao i glavobolju od te kacige jer je dužnost radnika bila da nose tu kacigu kao i zaštitnu opremu. On je zajedno sa FU i sa tim trećim kolegom VU i nekoliko tjedana ranije radio na vrlo sličnim poslovima, a radilo se o obradi betona odnosno štemanju i poslije toga zaglađivanje mortom radi izjednačavanja neravnina. FU je za potrebe svojeg posla imao od alata mašinu Hiltericu za obradu betona koja je naravno na struju pa ima i za to predviđeni električni kabel, te dodatno ima još špicu i sjekač.

6. Sud je uz suglasnost stranaka izvršio uvid u iskaze TU, VU, ČU, IU i FU iz spisa predmeta ORS u Zagrebu, posl.br. Pr-929/2022.

6.1 U navedenom spisu ĆU (list 71 spisa) u svom iskazu je naveo da radi kod tuženika na radnom mjestu zidara zajedno sa tužiteljem koji također obavlja poslove zidara, da su zajedno radili poslove na obradi betonske površine, da nije bio u neposrednoj blizini tužitelja u trenutku nastanka štetnog događaja, niti je vidio što se dogodilo, te da im je bio zadatak odštemati betonsku površinu tj. izravnati istu sa postojećom. Tvrdi da su postojali podupirači deke i da je u jednom trenutku čuo prasak, tj. buku, te da nije vidio što je tužitelja udarilo po glavi, ali su naknadno utvrdili da se metalni podupirač koji je prije toga normalno stajao i podupirao stropnu ploču, nalazio na podu. Ti podupirači bi trebali biti čvrsti i ne bi se smjeli moći pomaknuti rukom, ali ne zna tko bi bio nadležan da provjerava sigurnost podupirača. Poslovođa daje radne zadatke radnicima, a glavni poslovođa je toga dana bio JU. Ne sjeća se točno tko je dao taj zadatak, ali netko od poslovođa jest.

6.2. Svjedok VU (list 71 – 72 spisa) je naveo u iskazu da je zajedno sa tužiteljem i ĆU obavljao radni zadatak, ali samom štetnom događaju nije bio prisutan jer je otišao u toalet budući da ga je FU na tom poslu zamijenio, a kada se vratio vidio je da FU stoji uza zid prignut i da mu nije bilo dobro. Tvrdi da su postojali podupirači betonske ploče koje postavljaju tesari, a ne zna da li je FU zapeo prilikom štemanja, ali je svakako u tom dijelu nedostajao podupirač. Podupirač inače ima oko 20 kg te se može pomaknuti ako se u njega jače udari i ako je blizu rupe a oni su u ovome slučaju štemali „oko rupe“. Ako se podupirač ne nalazi blizu rupe ne može se pomaknuti niti može pasti ako ga se ne dira. Tvrdi da prethodno njemu nije smetao nikakav podupirač niti ga je pomicao i nema saznanja da li ga je FU pomicao. Navodi da su podupirači postavljeni u razmaku od 70 cm do jednog metra, time da podupirači koji se nalaze sa strane prostorije su postavljeni uz ogradu, okomiti dio ograde uvijek stoji, a poprečni koji se sastoji od dasaka se vadi i nakon štemanja ponovno vraća. Glavni poslovođa provjerava sigurnost podupirača time da navodi da se ne sjeća tko je toga dana bio brigadir, ali misli da je to bio ĆU ali taj zadatak im nije dao ĆU i ne zna točno tko im ga je dao.

6.3. JU (list 73-74 spisa) je u svojem iskazu naveo da kod tuženika radi na radnom mjestu građevinskog poslovođe, da je tada bi nadređen tužitelju, te da je njegovom brigadiru dao nalog da se izvrši obrada spojeva zidova i betona ploče, a tužitelj je bio između ostalih, radnik koji je to trebao obavljati. Navodi da nije bio prisutan kada je došlo do štetnog događaja te prema njegovim saznanjima nitko nije vidio što se dogodilo, a saznanja o štetom događaju ima po pretpostavkama, pa tako pretpostavlja da je tužitelj otpustio podupirač gornje i potom ga ramenom zakačio, nakon čega je podupirač pao, a u tom trenutku on se nalazio na drugom kraju gradilišta. Vidio je tužitelja kasnije u vozilu hitne pomoći, te navodi da je tužitelj od zaštitne opreme koristio cipele, rukavice, kacigu i radno odijelo. Tužitelju je brigadi bio ĆU i on je od njega dobio zadatak koji je trebao prenijeti radnicima. Podupirači su bili postavljeni na siguran način i on je to provjerio odmah nakon postavljanja od strane grupe tesara, ali ne može reći koliko je prošlo od njegove provjere do štetnog događaja a to jutro on nije provjeravao podupirače s time da je nemoguće da svako jutro provjerava sve podupirače jer se radi o velikom broju te ne bi mogao ništa drugo niti raditi pa tako nije provjeravao podupirače oko kojih su radili zidari toga dana. Tvrdi da konkretni podupirač koji je otpao inače može otpasti jedino ako se prethodno otpusti i zaokrene za 90 stupnjeva jer ima takvu pričvrsnu glavu, a čim se podupirač otpusti on više ne može stajati.

6.4. IU (list 74-75 spisa) je naveo u svom iskazu da je u trenutku štetnog događaja radi kao poslovođa, te nije bio nadređen tužitelju i nije bio prisutan kod štetnog događaja, a neposredno nakon štetnog događaja došao je na lice mjesta i zatekao tužitelja kako se drži za glavu uz navod tužitelja da mu je podupirač pao na glavu, a radi se o podupiraču koji ne može pasti sam od sebe te je njegovo viđenje situacije da je podupirač tužitelju prilikom rada smetao, da ga je on zbog toga otpustio i da ga nakon toga nije odložio na pod već prislonio na zid deke odakle je pao, obzirom da podupirač ne može sam od sebe pasti. Tužitelj je na sebi imao šljem i ostalu zaštitnu opremu kao i ostali radnici.

6.5. FU (list 74-75) naveo je da je JU dao ĆU radni zadatak, a ĆU je zadao njima dalje što će raditi, a zadatak je bio obrada betona vibracionom mašinom što su obavljali on i KU. Bila su dva otvora u prostoriji koji su otprilike 3 metra dužine i jedan metar širine. Njemu nije smatrao prilikom rada niti jedan od podupirača jer je između njih bio dovoljan razmak negdje oko metar i pol. On je zamijenio kolegu KU koji je otišao u WC i nastavio raditi te vjerojatno kada se približio tom podupiraču ga je zakačio ramenom pa se taj podupirač vjerojatno izmaknuo i udario ga. Bio je u čučečem položaju i ne zna da li je taj podupirač bio pričvršćen na isti način kao i ostali a izgledao mu je normalno. Udario ga je u predjelu gdje kaciga ne pokriva glavu, a nakon pada je udario nosom u rub otvora. Na sebi je imao radno odijelo, rukavice, kacigu.

7. U svojem nalazu od 4. ožujka 2024. godine vještak za zaštitu i sigurnost na radu – ing. Zdravko Jemeršić, naveo je da nije pouzdano utvrđeno kako i na koji način se dogodila ozljeda na radu tužitelja jer nije bilo neposrednog očevica. Tužitelj je ozlijeđen kada je na njega pao podupirač. Na pouzdan način nije utvrđeno da li je podupirač bio nedovoljno učvršćen ili ga je tužitelj samo otpustio pa je pao na njega. Navodi da je ovo bilo moguće utvrditi detaljnijom analizom odmah nakon ozljede tužitelja od strane inspektora zaštite na radu koji nije bio pozvan od strane tuženika, a trebao je biti pozvan jer se tu radilo o teškoj ozljedi na radu tužitelja. Može se zaključiti da poslodavac tuženike i njegove odgovorne osobe nisu pridavale dovoljan značaj unutarnjem nadzoru nad organizacijom rada, tehničkim mjerama zaštite te osposobljavanju ovlaštenika zbog čega je došlo do navedenog štetnog događaja.

7.1. Na prigovore tuženika na nalaz i mišljenje vještaka, isti se usmeno očitovao na ročištu glavne rasprave dana 5.veljače 2025. te je naveo da je ustanovio odgovornost tuženika na temelju stanja spisa kojeg je dobio od suda, a iz kojeg spisa je razvidno da je gsp. JU ovlastio drugog radnika, gsp. ĆU, da bude prisutan prilikom izvođena posla u kojem je stradao tužitelj time da gsp. ĆU nije za to imao potrebne kvalifikacije odnosno nije imao uvjerenje da je osposobljen za takav rad na siguran način što opet znači da je sam proces rada bio bez nadzora ovlaštenika zaštite na radu, a u čemu se ogleda odgovornost tuženika.

7.2 Vještak je naveo da što se tiče uzroka samog pada podupirača da tom događaju nije svjedočio nitko od ostalih radnika koji su se nalazili u drugoj prostoriji, a sam podupirač ne može sam od sebe pasti, već je potrebna nekakva mehanička aktivnost da bi isti bio destabiliziran. To znači da je došlo do poremećaja u tehnološkom procesu, a što je i napisano u samoj prijavi ozljede na radu i po čl. 44. Zakona o zaštiti na radu, poslodavac je dužan osigurati tehnološki proces rada da se ljudima ne bi ništa dogodilo. Na poseban upit pun.tuženika što je po mišljenju vještaka točno decidirano poslodavac morao učiniti da bi osigurao rad na siguran način, vještak odgovara da za svako gradilište postoji plan uređenja gradilišta, a prema kojem planu je točno navedeno koji poslovi i na koji način se izvode, što međutim u ovome konkretnom slučaju nije bilo odnosno isti ne prileži u spisu. Na pitanje pun.tuženika temeljem koje okolnosti je zaključio vještak da je poslodavac povrijedio čl. 73. Zakona o zaštiti na radu, vještak navodi da brigadir gsp. ĆU nije bio osposobljen za ovlaštenika zaštite na radu, a prema pravilniku za osposobljavane ovlaštenika. Naime, po tom pravilniku postoji hijerarhija koja se odnosi na rukovoditelja radnog procesa, poslovođu i brigadira, i oni svi kao takvi trebaju imati ovlaštenje za ovlaštenika i proći odgovarajuću obuku, a gsp. ĆU to nije imao. Na pitanje tužitelja da li može doći do pada podupirača ako je dovoljno učvršćen samo iz razloga što je podupirač okrznut ramenom, a što se u ovome konkretnom slučaju i dogodilo, vještak odgovara da to nije moguće niti smije doći do pada podupirača samo okrznućem odnosno mehaničkim dodirom ramena. Za pad podupirača osnovno je da i do njegovog pada moglo je doći jedino iz razloga nedovoljne učvršćenosti istoga za podlogu. Upravo taj zadatak pravilnog učvršćivanja podupirača je zadaća ovlaštenika koji je u konkretnom slučaju izostao.

8. Dakle, u ovome konkretnom slučaju bilo je potrebno utvrditi da li je za nastali štetni događaj odgovoran tužitelj kako to u svom odgovoru na tužbu tvrdi tuženik ili je za štetu odgovoran tuženik kako to u tužbi tvrdi tužitelj.

9. Budući da se štetni događaj dogodio 20. svibnja 2010. godine a koji datum štetnog događaja je nesporan, kao i podatak da je tužitelj ozlijeđen na radnom mjestu zidara i da je u to vrijeme bio zaposlen kod tuženika, što je također nesporno između stranaka, primjenjuje se Zakon o zaštiti na radu koji je bio snazi u vrijeme štetnog događaja (Narodne novine br. 59/96, 94/96, 114/03, 86/08, 116/08, 75/09, dalje ZZR).

9.1. Odredbom čl. 9. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti na radu (NN br. 75/09) u st. 1. propisano je da poslodavac odgovora radniku za štetu uzrokovanu ozljedom na radu, profesionalnom bolešću ili bolešću u svezi sa radom po načelnu objektivne odgovornosti na koju ne utječu propisane obveze radnika u području sigurnosti i zdravlja na radu.

9.2. U čl. 9. st. 2. propisano je da se poslodavac može osloboditi odgovornosti ili se njegova odgovornost može ograničiti prema općim propisima obveznog prava ako se radi o događajima nastalim zbog izvanrednih i nepredvidivih okolnosti, odnosno više sile, a na koje poslodavac, unatoč njegovoj dužnoj pažnji, nije mogao utjecati.

9.3. Dakle, u konkretnom slučaju tuženik odgovara po načelu objektivne odgovornosti time da tijekom postupka nije uspio dokazati okolnosti koje bi njega oslobodile odgovornosti jer se radi o uobičajenom procesu rada u kojem nije bilo izvanrednih niti nepredvidivih okolnosti niti više sile.

10. Tuženik nije dokazao svoju tvrdnu da je tužitelj sam uzrokovao štetni događaj otpuštanjem podupirača već tu tvrdnju iznosi samo kao pretpostavku koja nema nikakvog temelja u provedenom dokaznom postupku.

11. Naime, nesporno je da nitko od sudionika radnog procesa nije vidio štetni događaj i način kao je do njega došlo već samo osiguranik tužitelja koji je u svom iskazu naveo da je pri radu sa vibracionom bušilicom vjerojatno ramenom zakačio podupirač, a iz iskaza svih preslušanih svjedoka jedino je nesporno utvrđeno, a što uostalom proizlazi i iz nalaza i mišljenja vještaka zaštite na radu, da podupirač ne može pasti sam od sebe već da je za isto potrebna nekakva mehanička radnja.

12. U kontekstu toga vještak zaštite na radu Zdravko Jemeršić u svom očitovanju na pisani nalaz i mišljenje ponavlja svoju tvrdnju da podupirač ne može pasti sam od sebe već je potrebna nekakva mehanička aktivnost da bi isti bio destabiliziran, te da do pada podupirača ako je dovoljno učvršćen ne može doći samo iz razloga što je podupirač okrznut ramenom niti smije doći do pada podupirača samo okrznućem odnosno mehaničkim dodirom ramena, radi čega je do njegovog pada moglo doći jedino iz razloga njegova nedovoljne učvršćenosti za podlogu, a što je zadaća ovlaštenika koji je u konkretnom slučaju izostao. Naime, vještak u svom pisanom nalazu tvrdi da gsp. ĆU, a koji je prenosio radne zadatke radnicima, nije za to imao potrebnu kvalifikaciju odnosno nije imao uvjerenje da je osposobljen za takav rad na siguran način, a što znači da je došlo do poremećaja u tehnološkom procesu, što je također navedeno u prijavi ozljede na radu, a poslodavac je dužan osigurati tehnološki proces rada sukladno odredbama Zakona o zaštiti na radu na način da se radnicima ništa ne može dogoditi.

13. Prema odredbi čl. 7. st. 2. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti na radu (NN br. 75/09) propisano je da za organiziranje i provedbu zaštite na radu je odgovoran poslodavac neovisno o tome je li u tu svrhu odredio radnika za obavljanje aktivnosti zaštite na radu vezanih uz zaštitu i prevenciju od opasnosti i štetnosti, zaposli stručnjaka za zaštitu na radu, odnosno organizirao službu za zaštitu na radu ili je ugovorio suradnju s fizičkom ili pravnom osobom ovlaštenom za obavljanje poslova zaštite na radu, iz koje odredbe direktno proizlazi odgovornost tuženika, a sve u svezi sa čl. 9. st. 1. istog zakona (objektivna odgovornost).

14. U pogledu prigovora zastare tuženika isti je djelomično osnovan i to za razdoblje lipnja mjeseca 2019. budući da je prema dostavljenim podacima tužitelja na listu 28 spisa za razdoblje od 1. lipnja do 30. lipnja 2019. isplaćena invalidska mirovina u iznosu od 1.157,88 kuna, pa je u tom dijelu za preračunati kunski iznos mirovine od 153,67 eura koje je sada važeća valuta u RH, prigovor zastare osnovan a sve iz razloga jer je tužba podnijeta dana 21. srpnja 2022. godine, a notorno je poznato da se mirovine isplaćuju unatrag, što znači konkretno da je mirovina za lipanj 2019. isplaćena u srpnju 2019. godine, a budući da konkretno nije poznato kada je ista mirovina isplaćena to je za lipanj mjesec 2019. prigovor zastare osnovan dok je prigovor zastare za razmjerni dio srpnja 2019. neosnovan budući da se zastara računa od trenutka isplate koja nije mogla uslijediti u srpnju mjesecu 2019, već jedino u kolovozu 2019. što znači da je tužba podnijeta unutar zastarnog roka od tri godine, koliko iznosi zastarni rok u konkretnom slučaju, pa je u tom dijelu prigovor tuženika odbijen kao neosnovan.

15. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08,123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22,114/22, 155/23, u daljnjem tekstu: ZPP).

15.1. Tužitelju je odmjeren trošak za provođenje vještačenja u iznosu od 200 eura, dok je tuženik koji je u cijelosti izgubio ovaj postupak, odbijen sa zahtjevom za naknadu troškova postupka.

U Zaboku , 12. ožujka 2025.

Sutkinja

Nives Škudar

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku od 15 dana, putem ovog suda nadležnom županijskom sudu, pismeno u tri primjerka. Ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu i uručenje presude, rok za žalbu teče od dana objave, a ukoliko stranka nije uredno obaviještena o ročištu za objavu i uručenje, rok za žalbu teče od dana dostave ovjerenog prijepisa iste.

Dostaviti:

1. HZMO, Zagreb

2. Tehnika d.d., Zagreb

3. E-oglasna ploča suda