Republika Hrvatska
Županijski sud u Dubrovniku
Poslovni broj: Gž-430/2022-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Županijski sud u Dubrovniku, kao drugostupanjski sud, po sucu Emiru Čustoviću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari predlagatelja UP iz [adresa], 611 [adresa], protiv protustranke Jugobanke A.D., Predstavništvo u New Yorku, radi priznanja odluke stranog suda, odlučujući o žalbi predlagatelja podnesenoj protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj R1-316/2021-2 od 9. veljače 2022., 12. ožujka 2025.
r i j e š i o j e
Odbija se žalba kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj R1-316/2021-2 od 9. veljače 2022.
Obrazloženje
1. Rješenjem označenim u izreci odbijen je prijedlog UP iz [adresa]., za priznanje strane sudske odluke, presude Višeg suda države Kalifornije, Okrug Orange- Centralni pravosudni centar, SAD, broj 30-2019-010-01055993-CL-UD-CJC od 2. prosinca 2019.
2. To rješenje pravovremenom žalbom pobija predlagatelj i traži da sud rješenje "poništi" i prihvati prijedlog.
3. Žalba nije osnovana.
4. Presuda Višeg suda države Kalifornije, Okrug Orange-Centralni pravosudni centar, SAD, broj 30-2019-010-01055993-CL-UD-CJC od 2. prosinca 2019., čije priznanje se traži donesena je po tužbi tužitelja LP, kao fizičke osobe, koja posluje pod imenom D.C.Precision Company, a protiv tuženika Yugobanka A.D. Beograd, agencija iz Beograda i New Yorka. Navedena presuda donesena je zbog propuštanja tuženika Yugobanka A.D. Beograd agencija iz Beograda i Yugobanka A.D. Beograd agencija iz New Yorka i utvrđeno je da tužitelj ima pravio na odštetu u iznosu od 738.722,23 USD, što predstavlja iznos početnog obeštećenja u svoti od 31.273,00 USD, kamate zaračunate od trenutka nastanka štete do presude po godišnjoj stopi od 10% složene kamate u iznosu od 450.667,23 USD, troškovi odvjetnika u iznosu od 55.000 USD, troškove u iznosu od 1.782 USD i kaznena naknada štete u iznosu od 250.000 USD.
5. Prvostupanjski sud je odbio prijedlog za priznanje navedene presude jer je utvrdio da je predlagatelj u prijedlogu različito označen nego u presudi. Naime, predlagatelj je u presudi označen kao "UP, kao fizička osoba; posluje pod imenom D.C. Precision Company", a u prijedlogu je naveden kao UP sa adresom u [adresa], pa sud zaključuje da se ne može nesporno utvrditi da se radi o istoj osobi.
6. Nadalje, polazeći od toga da je kao protustranka označena Yugobanka A.D., predstavništvo u New Yorku za koju predlagatelj navodi da ima pravnog sljednika a to je Republika Hrvatska, a da je do sljedništva došlo 2001., da pravni sljednik nije sudjelovao u postupku u kojem je donesena presuda čije se priznanje traži, prvostupanjski sud je ocijenio priznanje protivnim javnom poretku odnosno prisilnim propisima Republike Hrvatske (članak 67. Zakona o međunarodnom privatnom pravu, "Narodne novine", broj 101/2017 i 67/23-u daljnjem tekstu: ZMPP), obzirom da je predlagatelj ishodio sudsku odluku protiv jedne od naznačenih protustranki u vrijeme kada je ta stranka imala svog pravnog sljednika (Republika Hrvatska), a koja nije tužena strana u tom postupku, pa je odluku utemeljio i na tom razlogu. Pored navedenog prvostupanjski sud nalazi da nije ispunjen uvjet iz članka 68. ZMPP-a jer Republici Hrvatskoj od koje se traži isplata nije omogućeno sudjelovanje u postupku iz kojeg potječe isprava čije se priznanje traži.
7. Iz prijedloga je vidljivo da je kompanija D.C. Precision Company imala depozitni račun otvoren kod Yugobanka A.D., Beograd, Predstavništvo u New Yorku, da je imovina banke zamrznuta nakon početka rata u Jugoslaviji, te da je veći dio imovine (173.000.000 USD) vraćen bivšim jugoslavenskim republikama, dakle sve osim iznosa od 27.000.000 USD koji je ostao za plaćanje povjerenika, sudskih pristojbi, odvjetnika i drugih troškova, a od tog iznosa priznatim vjerovnicima Yugobanke agencije u New Yorku isplaćeno je 23% duga bez ikakvih kamata, a između ostalog i predlagatelju u iznosu od 7.113 USD.
8. Predlagatelj traži da mu se omogući isplata cjelokupnog iznosa od Republike Hrvatske. Iz navedenog proizlazi da se radilo o tražbini D.C. Precision Company, a presuda je donesena u odnosu na UP, kao fizičke osobe koji posluje pod imenom D.C. Precision Company. Prvostupanjski sud je pravilno zaključio da se ne može sa sigurnošću zaključiti da je predlagatelj UP ista osoba na koju se odnosi presuda čije priznanje traži. Postupak priznanja strane sudske odluke ovlaštena je tražiti stranka koja sudjeluje u tom postupku ili njeni pravni sljednici ukoliko ta stranka više ne postoji. Predlagatelj nije naveo da bi bio pravni sljednik tužitelja označenog u presudi čije se priznanje traži.
9. Nadalje, prvostupanjski sud je pravilno zaključio da nije ispunjen uvjet iz članka 68. ZMPP-a jer je predlagatelj jasno naveo da će zatražiti isplatu navedene svote od Republike Hrvatske, a Republici Hrvatskoj nije omogućeno sudjelovanje u postupku u kojem je donesena presuda čije se priznanje traži.
10. Iz navedenih razloga utemeljeno je odbijen zahtjev predlagatelja za priznanje strane sudske odluke.
11. Ocjenjujući važnije žalbene navode valja istaknuti slijedeće.
12. Okolnost da presuda ne sadrži OIB predlagatelja osiguranja je ne čini nepodobnom za priznanje, već je nepodobna za priznanje iz razloga navedenih u obrazloženju ove odluke pod točkama 8., 9. i 11.
13. Žalitelj navodi da je vlasnik kompanije D.C. Precision Company. Međutim, ta činjenica ne utječe na zakonitost pobijane odluke jer presuda nije donesena u odnosu na predlagatelja kao fizičku osobu.
14. Republika Hrvatska nema položaj stranke, ali je predlagatelj jasno naveo da je Republike Hrvatska dužna podmiriti cijeli iznos i da će upravo od nje zahtijevati isplatu navedene svote, a potvrdio je da je podnio prijedlog kojim će se tražiti da se presuda odnosi i na Republiku Hrvatsku. Navedene činjenice opravdavaju odluku prvostupanjskog suda jer Republika Hrvatska mora imati mogućnost izjasniti se o tužiteljevoj tražbini, a to joj nije bilo omogućeno u postupku iz kojeg potječe presuda čije se priznanje traži.
15. Prema tome, iz svega iznesenog proizlazi da žalba nema svog opravdanja pa je stoga temeljem odredbe članka 380. točka 2. supsidijarnog ZPP-a riješeno kao u izreci.
Dubrovnik, 12. ožujka 2025.
Sudac
Emir Čustović
