REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pr-14363/2021-23

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A  I  R J E Š E NJ E

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Vesni Horvath na prijedlog sudskog savjetnika Domagoja Balentina, u pravnoj stvari tužitelja IK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Mariji Jukić Jurišić, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika CROATIA osiguranje d.d., Zagreb, Ulica Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 30. siječnja 2025., u prisutnosti zamjenice punomoćnice tužitelja ĆK, odvjetničke vježbenice i punomoćnice tuženika ĐK, mag.iur., te presude javno objavljene dana 12. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku CROATIA osiguranje d.d., Zagreb, Ulica Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, isplatiti tužitelju IK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], s naslova naknade štete ukupan iznos od 528,00 eura zajedno s pripadajućom zateznom kamatom, tekućom na iznos od 273,00 eura od 20. rujna 2022. do isplate, a na iznos od 255,00 eura tekućom od 12. ožujka 2025. do isplate, prema stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. prema stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a navedena referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

II Odbija se preostali dio tužbenog zahtjeva za naknadu neimovinske štete u iznosu od 500,00 eura sa zateznim kamatama tekućim od 20. rujna 2022. do isplate, te dio tužbenog zahtjeva kojim potražuje isplatu zakonskih zateznih kamata na dosuđeni iznos naknade imovinske štete, za razdoblje od 20. rujna 2022. do 11. ožujka 2025. III Nalaže se tuženiku CROATIA osiguranje d.d., Zagreb, Ulica Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, naknaditi tužitelju IK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], troškove parničnog postupka u iznosu od 199,08 eura zajedno s pripadajućom zateznom kamatom tekućom od 12. ožujka 2025. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a navedena referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

r i j e š i o  j e

Odbija se prigovor stvarne nenadležnosti ovog suda.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je dana 15. veljače 2021. zadobio ozljedu na radu kod poslodavca Hrvatske šume d.o.o., prilikom prerezivanja motornom pilom drvenih sortimenata na pomoćnom stovarištu u Šumariji Voćin na lokaciji GJ Đedovica- Trešnjevica. Naime, tom prilikom je došlo do rotacije višemetarskog drveta koje ga je udarilo po gležnju lijeve noge. Sukladno zakonskim odredbama poslodavac odgovara radniku za štetu uzrokovanu ozljedom na radu po načelu objektivne odgovornosti, a prema općim propisima obveznog prava. Odgovornosti se može osloboditi samo kada šteta potječe od više sile, radnje oštećenika ili treće osobe koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao izbjeći ili otkloniti. Kako ovdje nije ispunjen niti jedan od navedenih uvjeta jer je tužitelj obavljao posao na uobičajeni način i pažljivo i kako je tužitelju priznata ozljeda na radu, postoji odgovornost poslodavca pa samim time i tuženika kod kojega je poslodavac tužitelja osigurao odgovornost iz djelatnosti prema vlastitim djelatnicima, za naknadu štete. Tužitelj se javio u Centar za hitnu medicinu Opće bolnice Virovitica gdje su mu dijagnosticirali ozljedu: Fractura fibullae. Tijekom liječenja tužitelj je trpio intenzivne i dugotrajne bolove i strah, jer ga je ozlijeđeni gležanj jako bolio i natekao te je nosio i longetu. Tužitelj je morao mirovati, držati nogu na povišenom, vježbati prste i kvadricepse te hodati uz pomoć štaka. Unatoč provedenom liječenju kod tužitelja su zaostali bolni i ograničeni pokreti u lijevom gležnju uslijed čega trpi duševne boli zbog smanjene životne aktivnosti. Tužitelju je tijekom liječenja trebala tuđa pomoć za obavljanje svakodnevnih poslova zbog imobilizacije. S obzirom na navedeno tužitelj je podnio tuženiku odštetni zahtjev koji mu je isplatio naknadu štete u iznosu od 4.800,00 kn koji za tužitelja ne predstavlja pravičnu novčanu naknadu. Slijedom navedenog kod tužitelja je došlo do povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, pa on na ime naknade neimovinske i imovinske štete, a sve u okviru kvalifikatornih okolnosti, potražuje ukupan iznos od 21.800,00 kn umanjeno za nesporno plaćenih 4.800,00 kn što ukupno iznosi 17.000,00 kn / 2.256,29 eura.

Tužitelj je podneskom od 22. srpnja 2021. povisio tužbeni zahtjev na način da na ime naknade neimovinske i imovinske štete zbog povrede prava na tjelesno i duševno zdravlje potražuje ukupan iznos od 34.300,00 kn umanjeno za nesporno plaćenih 21.300,00 kn što ukupno iznosi 13.000,00 kn / 1.725,40 eura.

Nakon provedenog medicinskog vještačenja tužitelj je podneskom od 7. veljače 2024. konačno uredio tužbeni zahtjev u skladu s Nalazom i mišljenjem sudskog vještaka i to na način da od tuženika na ime naknade štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje potražuje u okviru kvalifikatornih okolnosti: za pretrpljene bolove iznos od 1.500,00 eura, za pretrpljeni strah iznos od 1.200,00 eura, za duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti 900,00 eura te za tuđu pomoć i njegu iznos od 255,00 eura, odnosno ukupan iznos od 3.855,00 eura. S obzirom da je tuženik u mirnom postupku isplatio tužitelju nesporni iznos od 2.827,00 eura, to tužitelj konačno potražuje daljnji iznos od 1.028,00 eura uz zakonske zatezne kamate tekuće od dana podnošenja odštetnog zahtjeva, to jest od dana 20. rujna 2022. do isplate, te naknadu troška parničnog postupka zajedno sa zateznom kamatom koja teče od dana presuđenja do isplate.

Slijedom svega navedenog tužitelj predlaže u cijelosti usvojiti tužbu i tužbeni zahtjev uz naknadu parničnog troška zajedno sa zakonskim zateznim kamatama.

2. U odgovoru na tužbu tuženik priznaje pasivnu legitimaciju i nastanak štetnog događaja, a osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva. Tuženik nadalje ne spori da je tužitelju u mirnom postupku isplatio iznos od 2.827,00 eura na ime naknade neimovinske i imovinske štete, te time u cijelosti izvršio svoju obvezu prema tužitelju. Dodatni iznos od 4.800,00 kn, koji tužitelj navodi u tužbi, isplaćen je tužitelju po polici osiguranja od nezgode te isti ne predstavlja naknadu štete po osnovi odgovornosti poslodavca za štetu koju radnici pretrpe na radu ili u vezi s radom. Tuženik osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva preko gore isplaćenog nespornog dijela štete, iz razloga što je isti previsoko postavljen, a s obzirom na priloženu dokumentaciju te sudsku praksu u istovjetnim slučajevima. U odgovoru na tužbu tuženik navodi da je tužbeni zahtjev paušalan i neobrazložen te da u prilogu tužbi nema dokaza koji bi upućivali na veći iznos naknade štete od onog koji je u mirnom postupku već isplaćen tužitelju. Nadalje, tuženik osporava i tužbeni zahtjev za naknadu troškova tuđe pomoći s obzirom na to da je isti paušalan te tužitelj u tužbi uopće ne navodi u kojem obliku i u kojem trajanju mu je tuđa pomoć i njega eventualno pružana zbog čega bi bila opravdana isplata dodatnog iznosa s osnova tuđe pomoći i njege. Tuženik isto tako osporava i zatraženi tijek zateznih kamata kako na imovinsku tako i na neimovinsku štetu.

Slijedom svega navedenoga tuženik predlaže odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti kao neosnovan, uz naknadu parničnog troška tuženiku.

3. Na ročištu održanom dana 30. siječnja 2025. tuženik je učinio spornim samo visinu tužbenog zahtjeva, dok i nadalje osporava tijek zateznih kamata. Slijedom navedenog sporna je samo visina tužbenog zahtjeva, dok pravna osnova nije sporna.

4. Predmet spora je zahtjev tužitelja kao radnika osiguranika tuženika za naknadom neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje i imovinske štete za tuđu pomoć i njegu, koju je tužitelj pretrpio uslijed štetnog događaja na radnom mjestu 15. veljače 2021., preko nespornog isplaćenog iznosa od 2.827,00 eura.

5. U postupku nije sporno da je tužitelj u trenutku štetnog događaja, zaposlenik poslodavca Hrvatske šume d.o.o., da je poslodavac tužitelja osiguran policom osiguranja od odgovornosti kod tuženika, nije sporan nastanak predmetnog štetnog događaja, niti odgovornost tuženika. Sporna je samo visina tužbenog zahtjeva preko nespornog isplaćenog iznosa od 2.827,00 eura, kao i iznos naknade za tuđu pomoć i njegu te tijek zateznih kamata za imovinsku i neimovinsku štetu.

6. U tijeku postupka sud je izvršio uvid u tiskanicu prijave o ozljedi na radu (list 5-8 spisa), nalaze kirurga i hitne kirurške ambulante (list 9-14 spisa), medicinsku dokumentaciju tužitelja (list 28-30 spisa), presliku zdravstvenog kartona tužitelja i CD (list 38-83 spisa), provedeno je medicinsko vještačenje po vještaku prof. dr. sc. Žarku Rašiću o čemu u spisu prileži pisani nalaz i mišljenje od 18.1.2024. (list 92-94 spisa).

7. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno članku 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 23/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), sud je utvrdio da je konačno postavljeni tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

8. Odredbom članka 19. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23 - dalje: ZOO) propisano je da svaka fizička i pravna osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti pod pretpostavkama utvrđenim zakonom dok je čl. 1100. st. 1. ZOO-a propisano da će u slučaju povrede prava osobnosti sud, ako nađe da težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema. Odredbom članka 1095. stavka 1. ZOO-a propisano je da tko drugome nanese tjelesnu ozljedu ili mu naruši zdravlje, dužan mu je naknaditi troškove liječenja i druge potrebne troškove s tim u vezi.

9. Radi utvrđenja visine tužbenog zahtjeva sud je izveo dokaz medicinskim vještačenjem po vještaku prof. dr. sc. Žarku Rašiću. Vještak je dostavio svoj nalaz i mišljenje podneskom od 18. siječnja 2024. koji prileži spisu (str. 92 – 94 spisa). Sudski vještak u nalazu i mišljenju navodi da je osobno pregledao tužitelja, kojom prilikom je izvršio uvid u presliku osobnog zdravstvenog kartona za razdoblje od 27. travnja 1976. do 20. ožujka 2008. te na CD-u za razdoblje od 13. kolovoza 2008. do 9. prosinca 2022. i originalnu medicinsku dokumentaciju. Temeljem osobnog pregleda tužitelja i priložene medicinske dokumentacije vještak navodi da je tužitelj dana 15. veljače 2021 stradao u štetnom događaju te zadobio ozljedu u vidu prijeloma donjeg dijela lijeve lisne kosti. U nalazu vještaka navodi se da je tužitelj 1994. godine imao ozljedu unutrašnjeg maleola, koje je bilo operirano. Osteosintetski materijal je izvađen iste godine. Sada je imao ozljedu istog zgloba s vanjske strane, te je nosio imobilizaciju 5-6 tjedana. Navedeni prijelom nije operiran. Ožiljak u području desnog gležnja s vanjske strane dužine oko 6 cm u boji kože nije posljedica predmetnog štetnog događaja nego ozljeđivanja iz 1994. Pokretljivost desnog (gležanjskog) skočnog zgloba – uredna plantarna fleksija 70°, dorzalna fleksija 325°, everzija 35°, inverzija 30°. Pokretljivost lijevog (gležanjskog) skočnog zgloba – plantarna fleksija 70°, dorzalna fleksija 20°, everzija 35°, inverzija 30°. Uredna pokretljivost (gležanjskog) skočnog zgloba – plantarna fleksija 75°, dorzalna fleksija 30°, everzija 45°, inverzija 35°. U svojem mišljenju vještak ističe da je tužitelj u štetnom događaju zadobio ozljedu prijeloma donjeg dijela lijeve lisne kosti. Nakon štetnog događaja pregledan je od strane kirurga te je na RTG obradi ustanovljen navedeni prijelom. Tužitelju je postavljena imobilizacija te je preporučena medikamentozna i simptomatska terapija. Sudski vještak dalje navodi da je liječenje tužitelja završilo odnosno stanje se stabiliziralo nakon što je učinio magnetnu rezonancu gležanjskog zgloba i kontrolni pregled kod kirurga dana 20. rujna 2022. Sudski vještak je zaključio da postoji uzročno posljedična veza između štetnog događaja i zadobivene ozljede u području lijevog gležanjskog zgloba.

Sudski vještak je u nalazu i mišljenju utvrdio da je tužitelj zbog zadobivenih ozljeda i tijekom liječenja trpio fizičke bolove jakog intenziteta 3 dana, srednjeg intenziteta 8 dana, dok su bolovi slabijeg intenziteta trajali sumarno tijekom 45 dana. Povremeni bolovi manjeg intenziteta iskazani su kroz smanjenje životnih aktivnosti. Tužitelj je isto tako trpio primarni strah jačeg intenziteta i kraćeg trajanja u trenutku nastanka štetnog događaja. U nastavku liječenja trpio je sekundarni strah (zabrinutost za zdravlje i ishod liječenja) jačeg intenziteta u trajanju od 2 dana, srednjeg intenziteta 7 dana i manjeg intenziteta od kumulativno 20 dana. Sudski vještak je mišljenja da je navedena ozljeda lijevog gležanjskog zgloba kod tužitelja dovela do trajnog smanjenja životnih aktivnosti od 5%, koja se očituje u ograničenoj pokretljivosti lijevog gležanjskog zgloba, povremenim bolovima u lijevom gležanjskom zglobu kod dužeg stajanja, hodanja i penjanja po stepenicama. Tužitelju je bila potrebna tuđa nestručna pomoć u trajanju 30 dana po 2 sata dnevno, te još 25 dana po 1 sat dnevno za uobičajene kućanske poslove, uzimajući u obzir nošenje imobilizacije i upotrebu štaka.

10. Tužitelj se podneskom od 7. veljače 2024. očitovao na nalaz i mišljenje vještaka na način da isti prihvaća te usklađuje tužbeni zahtjev i potražuje od tuženika naknadu imovinske i neimovinske štete u ukupnom iznosu od 3.855,00 eura umanjenu za nesporno isplaćen iznos od 2.827,00 eura što konačno iznosi 1.028,00 eura uvećano za zakonske zatezne kamate tekuće od dana podnošenja odštetnog zahtjeva do isplate.

11. Tuženik se nije očitovao na zaprimljeni nalaz i mišljenje vještaka.

12. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje liječnika vještaka budući da je sačinjen stručno, jasno i obrazloženo te na temelju relevantne medicinske dokumentacije i pregleda tužitelja, a stranke na isti nisu imale primjedbi niti daljnjih dokaznih prijedloga

13. Na temelju odredbe čl. 19. ZOO-a, a u vezi s čl. 1046. i čl. 1100. istog zakona, tužitelj ima pravo od tuženika zahtijevati naknadu neimovinske štete koju trpi zbog povrede prava osobnosti. Provedenim dokazima sud je utvrdio da tužitelju pripada pravo na pravičnu novčanu naknadu zbog povrede prava osobnosti uslijed pretrpljenih fizičkih boli, duševnih boli zbog smanjenja životne aktivnosti i pretrpljeni strah temeljem odredbe iz članka 1100. ZOO-a, a temeljem odredbe čl. 1095. ZOO-a i pravo na naknadu štete zbog pružene tuđe pomoći i njege. Visine pojedinih zahtjeva sud je cijenio po slobodnoj ocjeni imajući u vidu sve relevantne okolnosti značajne za svaki pojedini vid štete, odnosno, pri odlučivanju o zahtjevu za naknadu neimovinske štete te o visini njezine naknade sud je vodio računa o značenju povrijeđenoga dobra i cilju kome služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom prirodom i društvenom svrhom.

14. Sukladno nalazu i mišljenju vještaka, sud je utvrdio da je tužitelj uslijed predmetnog štetnog događaja trpio fizičke bolove jakog intenziteta 3 dana, srednjeg intenziteta 8 dana, a manjeg intenziteta 45 dana kumulativno. Imajući u vidu nalaz i mišljenje vještaka sud je utvrdio da je tužitelj uslijed predmetnog štetnog događaja pretrpio primarni strah jačeg intenziteta, potom sekundarni strah jačeg intenziteta u trajanju 2 dana, srednjeg intenziteta 7 dana i manjeg intenziteta 20 dana kumulativno. Kod tužitelja je također utvrđeno i trajno smanjenje životnih aktivnosti od 5%, a sve kako je to cijenio sudski vještak u svom nalazu i mišljenju.

15. Cijeneći utvrđenu dužinu, trajanje i intenzitet bolova, lokalitet povreda i način liječenja sud je ocijenio tužitelju primjerenom naknadu u iznosu od 1.300,00 eura. Imajući u vidu u nalazu i mišljenju vještaka opisanu vrstu i intenzitet pretrpljenog straha i dužinu trajanja sud je ocijenio primjerenom naknadu u visini od 1.000,00 eura. Zbog navedenih ozljeda tužitelju je smanjena radna i opća životna sposobnost za 5 % uslijed čega trpi duševne boli zbog umanjenja životnih aktivnosti. Imajući u vidu životnu dob tužitelja (rođen 1976. godine) te očekivani životni vijek kao i lokalitet ozljeda, sud smatra da tužitelju na ime duševnih boli zbog umanjenja životne aktivnosti pripada primjerena naknada u iznosu od 800,00 eura. S obzirom na sve izloženo, te da prema ocjeni ovog suda težina povrede i okolnosti predmetnog slučaja daju pravo tužitelju na pravičnu novčanu naknadu, to sud smatra da tužitelju temeljem čl. 1100. st. 2. ZOO-a pripada ukupan iznos od 3.100,00 eura.

16. Odlučujući o zahtjevu tužitelja za naknadu imovinske štete za pruženu tuđu pomoć i njegu, sud je primijenio čl. 1089. st. 2. u vezi s čl. 1095. st. 1. ZOO-a, te smatra kako je tuženik dužan tužitelju naknaditi imovinsku štetu. Troškovi naknade za tuđu pomoć i njegu koju su tužitelju pružali ukućani, utvrđeni su u skladu s nalazom i mišljenjem vještaka prema intenzitetu i trajanju potrebe za ovakvom pomoći i njegom od ukupno 85 sati. S obzirom da su tužitelju tuđu pomoć i njegu pružali ukućani, to je sud cijenu iste utvrdio po slobodnoj ocjeni, i to u visini od 3,00 eura po satu, smatrajući je primjerenom, a uzevši u obzir prihvaćenu sudsku praksu i aktualne društvene prilike u Republici Hrvatskoj, slijedom čega je sud tužitelju dosudio s ove osnove, za 85 sati tuđe pomoći i njege, ukupan iznos od 255,00 eura.

17. Imajući u vidu sve navedeno ovaj sud smatra da tužitelju na ime neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti pripada ukupan iznos od 3.100,00 eura, dok je u preostalom iznosu od 500,00 eura zahtjev tužitelja za naknadom neimovinske štete s pripadajućim kamatama odbijen. S obzirom da je tužitelju na ime naknade imovinske štete po osnovi pružene tuđe pomoći i njege dosuđen iznos od 255,00 eura s pripadajućim kamatama, sud je ocijenio zahtjev tužitelja za naknadom imovinske štete po osnovi tuđe pomoći i njege u cijelosti osnovanim.

S obzirom da je prethodno tužitelju već isplaćen nesporan iznos naknade štete u iznosu od 2.827,00 eura, to je tuženik dužan tužitelju po utuženoj osnovi isplatiti daljnji iznos od 528,00 eura, dok je u preostalom zatraženom iznosu od 500,00 eura zahtjev tužitelja neosnovan, te je slijedom navedenoga odlučeno kao u izreci ove presude.

18. Odredbom čl. 1103. ZOO-a propisano je da obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga. S obzirom da tužitelj potražuje zakonsku zateznu kamatu počevši od dana završetka liječenja odnosno stabiliziranja zdravstvenog stanja 20. rujna 2022. pa do isplate, sud je zahtjev koji se odnosi na tijek kamate ocijenio osnovanim. Odluka o stopi zatezne kamate temelji se na odredbi čl. 29. st. 2. i st. 8. ZOO-a i Uredbi o izmjeni Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 156/22).

19. U odnosu na zatraženi tijek kamate na zatraženi iznos naknade imovinske štete, koji je tužitelj postavio od dana završetka liječenja 20. rujna 2022., utvrđuje se da se ne radi o naknadi neimovinske štete, odnosno pravične novčane naknade koja prema čl. 1103. ZOO-a dospijeva podnošenjem tužbe ili pisanog zahtjeva, osim ako je šteta nastala nakon toga, nego o imovinskoj šteti, čija se visina sukladno čl. 1089. st. 2. ZOO- a određuje prema cijenama u vrijeme donošenja odluke, stoga ista dospijeva donošenjem prvostupanjske presude, a ne podnošenjem odštetnog zahtjeva. Slijedom navedenoga valjalo je odbiti dio tužbenog zahtjeva tužitelja koji se odnosi na zakonske zatezne kamate na zatraženi iznos naknade imovinske štete i to od dana 20. rujna 2022. do presuđenja dana 12. ožujka 2025.

20. Sud je odbio prigovor tuženika o stvarnoj nadležnosti ovog suda. Člankom 14. Zakona o sudovima ("Narodne novine" broj: 28/2013, 33/2015, 82/2015, 82/2016, 67/2018), propisano je da sudbenu vlast u RH obavljaju redovni i specijalizirani sudovi te Vrhovni sud Republike Hrvatske, a čl. 17. propisano da se nadležnost sudova određuje ovim Zakonom i drugim zakonima.

Tako je čl. 18. Zakona o sudovima i člankom 34. ZPP-a propisana nadležnost općinskih sudova, odnosno propisani su sporovi u kojima sude općinski sudovi iz čega je razvidno da je Općinski radni sud redovni sud. Čl. 2. t. 15. Zakona o područjima i sjedištima sudova ("Narodne novine" broj: 67/2018, dalje: ZPSS) propisano je da će u radnim sporovima postupati Općinski radni sud u Zagrebu. Kako se u konkretnom slučaju nesporno radi o parnici za naknadu štete nastale na radu ili u vezi rada, te je tužitelj radnik koji se ozlijedio, pri čemu nije od značaja što tuženik nije poslodavac, već njegov osiguravatelj, a ne postoji propis koji bi u takvim slučajevima određivao stvarnu nadležnost drugog suda, ovaj sud smatra da se u konkretnom slučaju radi o radnom sporu za čije je rješavanje nadležan ovaj sud u skladu s čl. 34. ZPP-a i čl. 2. t. 15. ZPSS.

21. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 4. ZPP-a. S obzirom da je u postupku sporna samo visina tužbenog zahtjeva, te je tužbeni zahtjev u visini od 1.028,00 eura, prihvaćen u iznosu od 528,00 eura, a odbijen u preostalom iznosu od 500,00 eura, sud je utvrdio da su stranke djelomično uspjele u parnici u približno jednakim dijelovima. Slijedom navedenoga sud je odlučio na temelju čl. 154. st. 4. ZPP- a da svaka stranka snosi svoje troškove postupka, izuzev troškova vještačenja obzirom da je provođenje ovog dokaza bilo nužno za ishod parnice. Sud je utvrdio da tužitelju pripada trošak medicinskog vještačenja u iznosu od 199,08 eura. Slijedom navedenog tužitelju je na ime ukupnog parničnog troška dosuđen iznos od 199,08 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja pa do isplate

Odluka o kamatama na parnični trošak temelji se na odredbi čl. 151. st. 3. ZPP- a, u visini određenoj čl. 29. st. 2. i st. 8. ZOO-a.

22. Slijedom svega navedenog odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu 12. ožujka 2025.

Sutkinja:

Vesna Horvath

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana računajući od dana primitka otpravka ove presude. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o istoj odlučuje županijski sud.

DNA:

1. tužitelju po pun.

2. tuženiku