REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Broj: IU-27/2025
Zagreb
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Maria Soljačića kao predsjednika vijeća, te Marjane Rajić i Tomislava Tomašević kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Diane Pavlečić, kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv osuđene pravne osobe Dalekovod d.d., Zagreb, zastupane po branitelju Slavenu Martić, odvjetniku iz Zagreba, zbog prekršaja iz članka 713. stavka 1. točke 5. Zakona o tržištu kapitala („Narodne novine“, broj: 65/18., 17/20., 83/21., 151/22. i 85/24.), odlučujući o zahtjevu za izvanredno ublažavanje kazne osuđene pravne osobe Dalekovod d.d., Zagreb, podnesenom protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu, od 21. studenog 2024. godine, broj: Pp-774/2022., na sjednici vijeća održanoj 12. ožujka 2025.,
r i j e š i o j e
Zahtjev za izvanredno ublažavanje kazne osuđene pravne osobe Dalekovod d.d., Zagreb, odbija se kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Pravomoćnom presudom Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu, od 21. studenog 2024. godine, broj: Pp-774/2022 koja je potvrđena presudom Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske, pod brojem: Broj: Ppž-11326/2024 od 22. siječnja 2025, osuđena pravna osoba Dalekovod d.d., Zagreb, proglašena je krivom i kažnjena novčanom kaznom u iznosu od 3.703.491,94 eura (trimiliona sedamstotri tisuće četiristodevedesetjedan euro i devedesetčetiri centa), zbog prekršaja iz članka 713. stavka 1. točke 5. Zakona o tržištu kapitala, činjenično opisanog u izreci presude te je u smislu članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona upozorena da će se novčana kazna smatrati u cjelini plaćenom ako plati dvije trećine izrečene novčane kazne u roku od 30 (trideset) dana od dana pravomoćnosti presude.
2. Nadalje, istom presudom osuđena pravna osoba obvezana je na naknadu troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 500,00 (petsto) eura.
3. Protiv navedene presude osuđena pravna osoba je na temelju članka 217. Prekršajnog zakona, podnijela putem branitelja zahtjev za izvanredno ublažavanje kazne s prijedlogom da joj se kazna smanji.
4. U svom zahtjevu za izvanredno ublažavanje kazne osuđena pravna osoba ističe, da postoje okolnosti koje sud nije razmatrao ili nisu bile poznate u trenutku izricanja presude, a koje bi mogle utjecati na blažu kaznu. Ukazuje na to da prvostupanjski sud nije dovoljno obrazložio iznos novčane kazne. Smatra da sud nije razmatrao relevantne okolnosti poput stupnja krivnje, vanjskih okolnosti i stvarne ugroženosti zaštićenih dobara, koji su svi bitni za pravilno odmjeravanje kazne. Osuđenik tvrdi da je bio u neskrivljenoj zabludi o biću svog djela prema članku 30. Prekršajnog zakona. Nije imao namjeru počiniti prekršaj niti ugroziti zaštićeno dobro koje se štiti zakonom, a nije došlo do ozbiljnog ugrožavanja javnog poretka, društvene discipline i vrijednosti koje zakon štiti. Ukazuje na to da bi visoka novčana kazna mogla ozbiljno ugroziti njegovo poslovanje, radna mjesta više od 1085 radnika. Također ističe da bi to moglo utjecati na industrijski izvoz Republike Hrvatske, što je posebno važno za gospodarstvo, jer je ovaj sektor u izumiranju. Prvostupanjski sud nije pravilno razmotrio njegovu obranu i da je bio u neskrivljenoj zabludi o prirodi prekršaja, smatrajući da nije postupao nehajno, već savjesno i u skladu s relevantnim propisima, te je bio upoznat sa svojim obvezama u vezi s objavom povlaštenih informacija. Nadalje tvrdi da je sve poduzeo kako bi se upoznao s obvezama, a sudovi nisu razmatrali dokaze koje je predložio, što bi moglo utjecati na to da se kazna ublaži. Prilikom zaprimanja predmetnih iskaza interesa iste je odmah sagledao u kontekstu svojih obveza iz članka 17 Uredbe o zlouporabi tržišta. Nije bio svjestan da čini prekršaj, jer je procijenio da informacije koje je zaprimio nisu bile povlaštene, a samim time ih nije bio dužan objaviti. Zbog visine novčane kazne izrečene u ovom prekršajnom postupku okrivljenik će biti primoran sredstva planirana za modernizaciju poslovanja, sigurnost radnika, dobivanja novih poslova u inozemstvu potrošiti na plaćanje kazne. Također, ističe da nije bilo stvarne štete ni ugroze tržišta, te traži da sud uzme u obzir sve ove okolnosti i umanji kaznu, primjenom članka 24.a Prekršajnog zakona oslobodi okrivljenika krivnje odnosno primjenom članka 37. i 217. Prekršajnog zakona barem kaznu umanji na najniži zakonom dopušteni iznos.
5. Zahtjev za izvanredno ublažavanje kazne nije osnovan.
6. Razmatrajući pobijanu odluku i odlučujući o zahtjevu za izvanredno ublažavanje kazne, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je utvrdio da osuđena pravna osoba u zahtjevu ističe okolnosti koje su postojale i u vrijeme izricanja prvostupanjske odluke, kao i vrijeme drugostupanjskog odlučivanja o žalbi tada okrivljenika, pa se po ocjeni ovog suda u konkretnom slučaju ne radi o okolnostima iz članka 217. stavka 1. Prekršajnog zakona(„Narodne novine“ broj: 107/2007., 39/2013., 157/2013., 110/2015., 70/2017., 118/2018. i 114/2022.).
7. Naime, okolnost koju osuđenica ističe da je bila u neskrivljenoj zabludi o biću prekršaja koji joj je stavljen na teret, smatrajući da informacije koje je zaprimila nisu bile povlaštene i stoga ih nije bila dužna objaviti vrednovane su u provedenom prekršajnom postupku u odnosu na utvrđeni stupanj krivnje kroz svojstvo okrivljene kao izdavatelja redovnih dionica uvrštenih na temelju njenog zahtjeva za uvrštavanje na službeno tržište i dužnost upoznavanja s važećim propisima iz područja predmetnog Zakona i postupanje u skladu s njim, a pozivanje na neskrivljenu zabludu nikako nije razlog za izvanredno ublažavanje kazne. Kako se radi o izdavatelju redovnih dionica osuđenica je mogla i morala zbog tog svojstva biti svjesna da propustom može počiniti nezakonite radnje te je morala uložiti dužnu pažnju i biti posebno oprezna poradi izbjegavanja prekršaja koje okolnosti je vrednovao prvostupanjski sud, a potvrđene su odlukom drugostupanjskog suda. Isto tako prvostupanjski sud je kroz izrečenu kaznu od 3.703.491,94 eura cijenio stupanj ugrožavanja javnog poretka, društvene discipline i vrijednosti koje zakon štiti, imajući u vidu da se radi o tvrtki sa većim brojem zaposlenih koja kazna je potvrđena i drugostupanjskom odlukom.
8. Kako ovaj sud odlučujući o zahtjevu osuđene pravne osobe za izvanredno ublažavanje kazne nije našao postojanje novih okolnosti koje bi dovele do blaže osude, to prema ocjeni ovog suda nema ni zakonskih uvjeta za izvanredno ublažavanje kazne, pa je temeljem članka 219. stavka 2. Prekršajnog zakona zahtjev osuđene pravne osobe Dalekovod d.d., Zagreb za izvanredno ublažavanje kazne, trebao odbiti.
9. Zbog izloženog razloga riješeno je kao u izreci ovog rješenja.
U Zagrebu 12. ožujka 2025.
Zapisničar :
Predsjednik vijeća:
Diana Pavlečić, v. r.
Mario Soljačić, v.r.
Rješenje se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Zagrebu, u 6 otpravaka: za spis, osuđenu pravnu osobu, branitelja i tužitelja.