Republika Hrvatska
Županijski sud u Splitu
Split, Gundulićeva 29a
Poslovni broj: Gž-3402/2024-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Splitu u vijeću sastavljenom od sutkinja Arijane Bolanča predsjednice vijeća, Marije Šimičić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Sande Crljen Ivančić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ČS, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupaju punomoćnici Ivan Šalina i Božo Vrkić, odvjetnici iz Zadra, protiv tuženika Erste&Steiermärkische Bank d.d., Rijeka, Jadranski Trg 3/a, OIB: 23057039320, koji je zastupan po Odvjetničkom društvu Metelko, Knežević i Partneri d.o.o. iz Zagreba, radi ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj: P-37/2024-7 od 28. listopada 2024., u sjednici održanoj 12. ožujka 2025.,
p r e s u d i o j e:
I. Djelomično se odbija žalba tuženika kao neosnovana, a djelomično se uvažava, pa se presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj: P-37/2024-7 od 28. listopada 2024.;
a) potvrđuje u pobijanom dijelu pod točkom 1. izreke, kojom je prihvaćen tužbeni zahtjev tužiteljice,
b) potvrđuje u pobijanom dijelu pod točkom 2. izreke, kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev tužiteljice za iznos od 444,95 eura, zajedno sa zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na svaki pojedinačni iznos počevši od dospijeća do isplate na svaki plaćeni iznos i to na:
− iznos od 0,21 eura s kamatom od 12.06.2006. godine
− iznos od 2.08 eura s kamatom od 12.07.2006. godine
− iznos od 2,42 eura s kamatom od 10.08.2006. godine
− iznos od 1,94 eura s kamatom od 13.09.2006. godine
− iznos od 4,02 eura s kamatom od 12.10.2006. godine
− iznos od 6,82 eura s kamatom od 10.11.2006. godine
− iznos od 4,23 eura s kamatom od 13.12.2006. godine
− iznos od 6,69 eura s kamatom od 12.01.2007. godine
− iznos od 9,53 eura s kamatom od 13.02.2007. godine
− iznos od 11,01 eura s kamatom od 13.03.2007. godine
− iznos od 13,62 eura s kamatom od 12.04.2007. godine
− iznos od 12,29 eura s kamatom od 11.05.2007. godine
− iznos od 13,33 eura s kamatom od 14.06.2007. godine
− iznos od 11,12 eura s kamatom od 12.07.2007. godine
− iznos od 14,30 eura s kamatom od 10.08.2007. godine
− iznos od 11,53 eura s kamatom od 12.09.2007. godine
− iznos od 14,13 eura s kamatom od 12.10.2007. godine
− iznos od 8,93 eura s kamatom od 13.11.2007. godine
− iznos od 1,51 eura s kamatom od 12.12.2007. godine
− iznos od 3,52 eura s kamatom od 11.01.2008. godine
− iznos od 3,70 eura s kamatom od 12.02.2008. godine
− iznos od 0,91 eura s kamatom od 12.03.2008. godine
− iznos od 0,42 eura s kamatom od 11.04.2008. godine
− iznos od 1,80 eura s kamatom od 14.05.2008. godine
− iznos od 3,17 eura s kamatom od 11.06.2008. godine
− iznos od 3,97 eura s kamatom od 11.07.2008. godine
− iznos od 6,41 eura s kamatom od 13.08.2008. godine
− iznos od 4,55 eura s kamatom od 10.09.2008. godine
− iznos od 0,86 eura s kamatom od 10.12.2008. godine
− iznos od 4,86 eura s kamatom od 12.01.2009. godine
− iznos od 3,57 eura s kamatom od 12.02.2009. godine
− iznos od 6,08 eura s kamatom od 11.03.2009. godine
− iznos od 2,38 eura s kamatom od 09.04.2009. godine
− iznos od 6,00 eura s kamatom od 12.05.2009. godine
− iznos od 2,74 eura s kamatom od 09.06.2009. godine
− iznos od 4,13 eura s kamatom od 10.07.2009. godine
− iznos od 4,20 eura s kamatom od 11.08.2009. godine
− iznos od 4,89 eura s kamatom od 15.09.2009. godine
− iznos od 1,86 eura s kamatom od 03.10.2009. godine
− iznos od 5,76 eura s kamatom od 13.11.2009. godine
− iznos od 8,67 eura s kamatom od 11.12.2009. godine
− iznos od 5,33 eura s kamatom od 13.01.2010. godine
− iznos od 6,97 eura s kamatom od 12.02.2010. godine
− iznos od 0,11 eura s kamatom od 12.03.2010. godine
− iznos od 3,34 eura s kamatom od 13.04.2010. godine
− iznos od 5,33 eura s kamatom od 11.05.2010. godine
− iznos od 2,68 eura s kamatom od 11.06.2010. godine
− iznos od 8,37 eura s kamatom od 13.07.2010. godine
− iznos od 7,51eura s kamatom od 11.08.2010. godine
− iznos od 6,17 eura s kamatom od 10.09.2010. godine
− iznos od 10,33 eura s kamatom od 07.10.2010. godine
− iznos od 6,08 eura s kamatom od 09.11.2010. godine
− iznos od 3,98 eura s kamatom od 09.12.2010. godine
− iznos od 7,28 eura s kamatom od 11.01.2011. godine
− iznos od 4,04 eura s kamatom od 08.02.2011. godine
− iznos od 4,79 eura s kamatom od 08.03.2011. godine
− iznos od 5,62 eura s kamatom od 08.04.2011. godine
− iznos od 5,27 eura s kamatom od 06.05.2011. godine
− iznos od 6,44 eura s kamatom od 07.06.2011. godine
− iznos od 4,74 eura s kamatom od 06.07.2011. godine
− iznos od 6,14 eura s kamatom od 06.10.2011. godine
− iznos od 5,50 eura s kamatom od 07.11.2011. godine
− iznos od 5,91 eura s kamatom od 08.12.2011. godine
− iznos od 3,99 eura s kamatom od 05.01.2012. godine
− iznos od 5,00 eura s kamatom od 07.02.2012. godine
− iznos od 7,28 eura s kamatom od 06.03.2012. godine
− iznos od 4,84 eura s kamatom od 06.04.2012. godine
− iznos od 1,49 eura s kamatom od 07.05.2012. godine
− iznos od 6,69 eura s kamatom od 06.06.2012. godine
− iznos od 3,26 eura s kamatom od 05.07.2012. godine
− iznos od 6,02 eura s kamatom od 07.08.2012. godine
− iznos od 3,43 eura s kamatom od 06.09.2012. godine
− iznos od 4,15 eura s kamatom od 05.10.2012. godine
− iznos od 4,23 eura s kamatom od 07.11.2012. godine
− iznos od 4,86 eura s kamatom od 07.12.2012. godine
− iznos od 5,24 eura s kamatom od 07.01.2013. godine
− iznos od 4,27 eura s kamatom od 06.02.2013. godine
− iznos od 4,30 eura s kamatom od 06.03.2013. godine
− iznos od 8,06 eura s kamatom od 05.04.2013. godine,
te s osnove ništetne odredbe o valutnoj klauzuli odnosno promjene u tečaju CHF iznos od 4.200,29 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na svaki pojedinačni iznos počevši od plaćanja od strane tužiteljice svakog pojedinog mjesečnog iznosa pa do isplate, a kako je to navedeno u ovoj točki izreke, po stopi od 15% godišnje za vrijeme od 12. lipnja 2006. do 31. prosinca 2007., po stopi od 14% godišnje za vrijeme od 1. siječnja 2008. do 30. lipnja 2011., po stopi od 12 % za vrijeme od 1. srpnja 2011. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, te od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koje se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, i od 1. siječnja 2024. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja 2024., a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od petnaest dana.
c) preinačuje se u pobijanom dijelu pod točkom 2. izreke, kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev tužiteljice za iznos od 255,70 eura, zajedno sa zajedno sa zakonskom zateznom kamatom, tako da se zahtjev tužiteljice za ovaj iznos skupa sa zatraženim kamatama odbija kao neosnovan.
II. Preinačuje se odluka o troškovima postupka sadržana pod točkom 3. izreke, presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj: P-37/2024-7 od 28. listopada 2024., tako da sada glasi:
Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknaditi parnične troškove postupka u iznosu 2.062,50 eura sa zakonskom zateznom kamatom počevši 28. listopada 2024. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja 2024., a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od petnaest dana, dok se zahtjev tužiteljice za više zatraženi troška u iznosu od 5.242,65 eura odbija kao neosnovan.
III. Nalaže se tužiteljici da tuženiku naknadi troškove žalbenog postupka u iznosu od 23.96 eura.
Obrazloženje
1. 1. Prvostupanjskom presudom prihvaćen je kumulirani tužbeni zahtjev tužiteljice za utvrđenjem da je ništetna odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi iz čl. 8. Ugovora o kreditu broj ugovora 2402006-1031262160/51400607-5102993875, zaključenog između tužiteljice i tuženika 19. svibnja 2006. te da su nezakonito donesene odluke tuženika o promjenama kamatnih stopa, kao što je ništetna i odredba o valutnoj klauzuli slijedom čega da tužiteljica nije bila dužna plaćati mjesečnu ratu po promjenama kamatnih stopa koje je tuženik izvršio kao i promjenjivom tečaju CHF (točka 1. izreke). Tom presudom obvezan je tuženik isplatiti-vratiti tužiteljici na ime nepripadnog plaćenog iznosa zbog promijenjenih kamatnih stopa iznos od 700,65 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na svaki pojedinačni iznos počevši od dospijeća do isplate na svaki plaćeni iznos, te s osnove ništetne odredbe o valutnoj klauzuli odnosno promjene u tečaju CHF iznos od 4.200,29 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na svaki pojedinačni iznos počevši od plaćanja od strane tužiteljice svakog pojedinog mjesečnog iznosa pa do isplate, a kako je to sve specificirano u izreci presude (točka 2. izreke).
1.1. Odlukom o parničnom trošku sadržanoj u pobijanoj presudi obvezan je tuženik naknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 7.305,15 eura zajedno sa zateznom kamatom od 28. listopada 2024. do isplate (točka 3. izreke).
2. Protiv te presude žali se tuženik pobijajući je zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. - u daljnjem tekstu: ZPP), s prijedlogom da se preinače tako da se tužbeni zahtjev odbije u cijelosti kao neosnovan. Tuženik je zatražio trošak žalbenog postupka.
2.1. Na žalbu nije odgovoreno.
2.2. Žalba je djelomično osnovana.
3. Prema odredbi članka 365. stavak 2. ZPP-a, drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava. Pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio bilo koju od navedenih povreda.
3.1. Nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, na koju upućuje tuženik jer su izreke pobijane presude i rješenja jasne i razumljive te ne proturječe same sebi ni razlozima presude i rješenja. Presuda i rješenje sadrže razloge o odlučnim činjenicama koji nisu nejasni ni nerazumljivi, te nema proturječnosti između razloga i sadržaja izvedenih dokaza pa se može ispitati zakonitost i pravilnost istih.
3.2. Činjenično stanje u prvostupanjskom postupku je pravilno i potpuno utvrđeno i nije dovedeno u sumnju navodima žalbi, pa je neosnovan i žalbeni razlog tuženika pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanje.
4. Tužiteljica tužbenim zahtjevom traži utvrđenje ništetnim odredbi iz članka 8. ugovora o kreditu koji je sklopljen 19. svibnja 2006., između nje kao korisnice kredita i tuženika kao kreditora, i to u dijelu u kojem je ugovorena valutna klauzula u valuti švicarski franak i u dijelu u kojem je ugovorena promjenjiva kamatna stopa, kao što traži i isplatu preplaćenih iznosa s osnove tih ništetnih ugovornih odredaba.
5. Prije svega se u odnosu na žalbene navodi tuženika koji se odnose na pitanja postoje li na strani uređujućeg suca ovoga suda bilo koje okolnosti zbog kojih bi se trebao izuzeti iz postupanja u ovoj pravnoj stvari, i to, ako sudac ili njemu bliska osoba ima ili je imao kredit s ugovorenom promjenjivom kamatnom stopom ili valutnom klauzulom u CHF (bez obzira je li kod tuženika ili drugih banaka), kao i ako bliska osoba suca zastupa ili radi u odvjetničkom uredu koji zastupa veći broj tužitelja u sporovima sličnim ili istovrsnim predmetnom sporu (bez obzira je li tuženik ili druga banka pasivno legitimirana), za odgovoriti je da nisu ispunjeni uvjeti za postavljanje zahtjeva za izuzeće iz odredbe članka 71. točke 7. ZPP-a (koju navodi tuženik ako su postoje navedene okolnosti), jer na strani uređujuće sutkinje ne postoje navedene okolnosti.
6.Prvostupanjski sud nakon provedenog postupka utvrdio je sljedeće odlučno činjenično stanje:
- da su stranaka sklopile 19. svibnja 2006. ugovor o kreditu broj 2402006- 1031262160/51400607-5102993875, kojim se tuženik obvezao staviti tužiteljici na raspolaganje iznos od 31.000,00 CHF-a u kunskoj protuvrijednosti, po srednjem tečaju HNB-a na dan isplate, dok se tužiteljica obvezala taj iznos vratiti s pripadajućom redovnom kamatom koja se tijekom postojanja obveze iz ugovora mijenjala u skladu s odlukama banke, a koja kamatna stopa je na dan sklapanja ugovora iznosila 5,79%, kako je to ugovoreno člankom 8. Ugovora,
- da se korisnica kredita, ovdje tužiteljica, obvezala kredit vratiti uz valutnu klauzulu, s pripadajućim kamatama, u vrijeme i na način utvrđen člankom 7. tog ugovora,
- da su navedene ugovorne odredbe sastavni dio standardnog Ugovora o kreditu unaprijed sastavljenog od strane tuženika i da se o tim odredbama nije pojedinačno pregovaralo,
- da tužiteljica kao potrošač (u kojem svojstvu je prema utvrđenjima prvostupanjskog suda sklopila predmetni Ugovor) nije imala utjecaja na njihov sadržaj već joj je nametnuta obveza suprotno načelima savjesnosti i poštenja i ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima kao temeljnim načelima obveznog prava, koje ona objektivno nije mogla sagledati kao cjelinu u vrijeme sklapanja Ugovora,
- da u postupku sklapanja tog Ugovora banka nije dala odgovarajuće obavijesti potrošaču o osporenim ugovornim odredbama i da ona u postupku pregovaranja nije mogla utjecati na uvjete ugovora (izuzev roka otplate),
- da su stranke 15. siječnja 2015., sklopile aneks kojim su izvršile promjenu valute iz CHF-a u EUR-o,
- da iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaku za financije, računovodstvo, poreze i informatiku FS, prof. dr.sc. dipl.oec, proizlazi:
- da bez uračunavanja negativnih razlika sveukupno potraživanje tužiteljice s osnove promjenjivih kamata iznosi 3.352,45 kuna odnosno 444,95 eura, a s uračunatim negativnim razlikama sveukupno iznose 2.452,81 kuna odnosno 325,54 eura
- da potraživanje tužiteljice radi preplate u slučaju da se primjenjivao fiksni tečaj CHF na dan puštanja kredita u promet iznosi 31.058,29 kuna odnosno 4.122,14 eura s uračunatim negativnim razlikama, a da iznosi 31,647.11 kuna odnosno 4.200,29 eura ne uračunavajući negativne razlike,
- da sveukupno potraživanje tužiteljice s naslova ništetnosti odredbi ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi te ništetnosti odredbi o valutnoj klauzuli sveukupno iznosi 34.999,56 kuna odnosno 4.645,24 eura,
- da nepodmireni iznos glavnice na dan promjene kredita iz CHF-a u EUR-o 15. siječnja 2015. sveukupno iznosi 5.118,21 CHF odnosno 32.722,79 kuna obračunato prema srednjem tečaju CHF Hrvatske narodne banke na dan konverzije kredita; odnosno 4.343,06 eura,
- da se osobe u posebnim parnicama mogu pozivati na pravno utvrđenje iz presude kojom je prihvaćen zahtjev iz tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava u smislu članka 502.c ZPP-a, kojom su proširene subjektivne granice pravomoćnosti presude, da je sud u pojedinačnim sporovima vezan za utvrđenja iz postupka za zaštitu kolektivnih interesa i prava kada se osoba na njih poziva,
- da je tužbom za zaštitu kolektivnih interesa potrošača koja je podnesena Trgovačkom sudu u Zagrebu 4. travnja 2012. u predmetu P-1401/12 prekinuta zastara u smislu čl. 241. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23. - u daljnjem tekstu: ZOO) i da je zastara počela ponovno teći pravomoćnošću navedene presude od 13. lipnja 2014. kada je donesena presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/13. u odnosu na promjenjivu kamatnu stopu, a u odnosu na valutnu klauzulu 14. lipnja 2018., a imajući u vidu da je tužba u ovom predmetnu podnesena sudu 5. prosinca 2018., to da prigovor tuženika o zastari potraživanja nije osnovan.
6.1. Na temelju navedenog prvostupanjski je sud utvrdio ništetnim ugovorne odredbe kojima je ugovorena promjenjiva kamatna stopa i u dijelu kojim se ugovora valutna klauzula u CHF, te je obvezao tuženika da isplati tužiteljici preplaćene iznose s osnove tih ništetnih odredaba, prihvaćajući nalaz i mišljenje vještaka, i to s osnove promjenjive kamatne stope iznos 700,65 eura i s osnove promjenjivog početnog tečaja CHF iznos 4.200,29 eura, a koji iznos tužitelj potražuje konačno postavljenim tužbenim zahtjevom skupa s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.
7. Prvostupanjski je sud i po ocjeni ovoga suda pravilno utvrdio činjenično stanje, te je pravilnom primjenom materijalnog prava zahtjev tužiteljice ocjeno osnovanim kada je utvrdio ništetnim ugovorene odredbe kojima je ugovorena promjenjiva kamatna stopa i u dijelu kojim se ugovora valutna klauzula u CHF, kao što je pravilno postupio i kada je obvezao tuženika da isplati tužiteljici preplaćene iznose s osnove tih ništetnih odredaba, prihvaćajući nalaz i mišljenje vještaka, i to s osnove promjenjive kamatne stope iznos 444,95 eura i s osnove promjenjivog početnog tečaja CHF iznos 4.200,29 eura, dok osnovano tuženik u žalbi tvrdi da je pogrešno prvostupanjski sud postupio kada je tužiteljici s osnove promjenjive kamatne stope dosudio i iznos od 255,70 eura.
8. Naime, iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka za financije proizlazi da potraživanje tužiteljice s osnove promjenjive kamatne stope iznosi 444,95 eura, a ne 700,75 eura koliko je pobijanom odlukom dosuđeno tužiteljici, pa osnovano tuženik u žalbi tvrdi da joj po ovoj osnovi ne pripada iznos od 255,70 eura, zbog čega je za ovoj iznos zahtjev tužiteljice trebalo odbiti kao neosnovan, a za dosuđeni iznos od 444,95 eura skupa s dosuđenim kamatama zahtjev tužiteljice potvrditi.
8.1. Ostalim posebnim žalbenim navodima tuženik ne spori potraživanje tužiteljice s osnove preplate valutne klauzule CHF, a po kojoj je pravilno prvostupanjski sud dosudio tužiteljici traženi iznos od 4.200,29 eura skupa s pripadajućim kamatama, kao ni utvrđenje ništetnim spornih odredbi ugovora o kreditu.
8.2. Međutim, i pored toga za ukazati je u odnosu utvrđenje ništetnim odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, da je presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. u dijelu točke 1. izreke, kojom je utvrđeno da je tuženica u razdoblju od 1. travnja 2005. do 31. prosinca 2008. povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranim odlukama i drugim internim aktima tuženice, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženica s korisnicima kreditnih usluga kao potrošačima nije pojedinačno pregovarao niti ugovorom utvrdio egzaktne parametre i metodu izračuna parametara koji utječu na odluku tuženice o promjeni stope ugovorne kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenu na jednostranom povećanju kamatnih stopa na štetu potrošača, pa je time tuženica postupila suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 96/03.) i to člancima 81., 82., 90. u razdoblju od 1. travnja 2005. do 6. kolovoza 2007., a od 7. kolovoza 2007. nadalje protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br.: 79/07., 125/07., 79/09., 89/09. i 133/09.) i to člancima 96. i 97. te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima, s tim što je presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revt- 249/14-2 od 9. travnja 2015. u tom dijelu odbijena revizija tuženice izjavljena protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj
8.3. Istom presudom broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., potvrđenom presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018., koja je potvrđena povodom revizije banaka, između ostalih i tuženika, presudom i rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-2221/2018-11 od 3. rujna 2019. utvrđeno je pod točkom 1. izreke, da je tuženik u razdoblju od 1. travnja 2005. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja ugovora tuženik kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnima za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je time tuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača, kao i suprotno odredbama ZOO-a.
8.4. Prema odredbi čanka 118. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 41/14., 110/15. i 14/19.), koji je na snazi u vrijeme pokretanja ovog postupka, odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz odredbe članka 106. stavka 1. toga Zakona, u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika, a isto tako i odredba čl. 138.a ZZP/07., propisuje da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz odredbe članka 131. stavka 1. toga Zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz toga članka, obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.
8.5. U smislu tih zakonskih odredbi, ali i odredbe 502.c ZPP-a koja propisuje da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz odredbe članka 502.a stavka 1. ZPP-a, da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužiteljica ovlaštena štititi, time da će u tom slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati, za zaključiti je da u ovom postupku sud obvezuju odluke iz postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača koje utvrđuju da je došlo do povrede propisa zaštite potrošača, odnosno da navedene odluke imaju direktni učinak i obvezuju sudove, te da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošači mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen po tužbi iz članka 502.a stavka 1. ZPP-a.
9. Kako je spornim odredbama predmetnog ugovora o kreditu redovna kamata sadržajno izražena na identičan način kao i ona koja je točkom 1. izreke, pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. u postupku radi zaštite kolektivnih interesa potrošača utvrđena ništetnom, kao i valutna klauzula, to je prvostupanjski sud pravilno zaključio da su dijelovi predmetnih ugovornih odredbi članka 8. ugovora o kreditu ništetne.
9.1. Dakle, unatoč tome što je odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli bila gramatički razumljiva i uočljiva, ona je ipak bila nejasna jer tužiteljica kao potrošač nije mogla razumjeti doseg tih odredbi niti predvidjeti ekonomske posljedice koje iz takvih odredbi proizlaze za nju. Stoga je i po ocjeni ovog suda sporna odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli nepoštena u smislu odredbe članka 96. stavka 1. ZZP/07.
10. Prema odredbi članka 323. stavku 1. ZOO-a u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje. Zahtjev za vraćanje primljenog po osnovi ništetne ugovorne odredbe pravno se smatra zahtjevom za vraćanje stečenog bez osnove iz odredbe članka 1111. ZOO-a.
11. Sudsko utvrđenje ništetnosti odredbe mora imati za posljedicu ponovnu uspostavu pravne i činjenične situacije potrošača u kojoj bi se nalazio da takve odredbe nije bilo. Utvrđenjem ugovorne odredbe ništetnom potrošač stječe subjektivno pravo na restituciju svih neosnovano isplaćenih iznosa od trenutka sklapanja ugovora neovisno o tome kada je utvrđeno da je ugovorna odredba ništetna.
11.1. Kako je provedenim vještačenjem utvrđeno da je tužiteljica temeljem ništetnih odredaba preplatila tuženiku iznose koji potražuje, to je pravilno prvostupanjski sud postupio kada je primjeno navedeno materijalnog prava i obvezao tuženika da isplati tužiteljici navedene iznose s pripadajućom zateznom kamatom pozivom na odredbu članka 1115. ZOO-a.
12. Isto tako, prvostupanjski je sud pravilnom primjenom materijalnog prava ocijenio neosnovanim prigovor zastare, uključujući i stajalište o prekidu zastare i ponovnom početku tijeka zastare, s time što se ističe da je Vrhovni sud Republike Hrvatske u odlukama broj Rev-2245/17-2, Rev-3142/2018 i Rev-1404/2018 izrazio shvaćanje da pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju odredbe članka 241. ZOO-a i da zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe, pa je ocjena neosnovanosti prigovora zastare utemeljena na identičnom stajalištu koje je izraženo u citiranim odlukama.
13. Za istaći je i to da su stranke 15. siječnja 2015., sklopile aneks kojim su izvršile promjenu valute iz CHF-a u EUR-o, dok je Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“ broj 102/15. – u daljnjem tekstu: ZID ZPK) stupio na snagu 30. rujna 2015., a temeljem kojeg su banke kao kreditori bile u obvezi ponuditi svim dotadašnjim korisnicima kredita u CHF-a, da se provede konverzija kredita iz CHF-a u EUR-o, i na temelju kojeg Zakona je primijenjena kamatna stopa jednaka kamatnoj stopi koju je kreditor primjenjivao na kredite iste vrste i trajanja u EUR-ima, a o čemu nije riječ u ovom slučaju, što sve proizlazi iz sadržaja sklopljenog aneksa koji je sklopljen prije nego što je donesen i prije nego što je stupio na snagu ZID ZPK-a.
14. Nadalje se ističe da osnovano tuženik pobija odluku o troškovima postupka. Tužiteljica je na temelju odredbe članka 188. stavka 1. ZPP-a, u konkretnom slučaju u jednoj tužbi istaknula više zahtjeva protiv istog tuženika koji su povezani istom činjeničnom i pravnom osnovom, te kako kod eventualne kumulacije, postoji prvi (glavni) zahtjev i drugi, podredni, (eventualno kumulirani) za kojeg je tužiteljica tražila da ga sud prihvati, ako ustanovi da onaj koji je prije njega istaknut nije osnovan, s time što je tužiteljica odredila redoslijed prema kojem će sud odlučivati o tim zahtjevima.
14.1. Budući da tužiteljica nije tražila da sud prihvati glavni i podredni tužbeni zahtjev, nego je tražila da se udovolji samo jednome od njih, pa kako je u ovom slučaju odbijen glavni, dok je prihvaćen podredni tužbeni zahtjev (osim u neznatnom dijelu za isplatom), to je prilikom odlučivanja o parničnom trošku potrebno ocijeniti uspjeh tužiteljice u ovom sporu u kojem tužiteljica nije uspjela u odnosu na glavni zahtjev, a uspjela je u odnosu na podredni tužbeni zahtjev. Kako u odnosu na glavni (odbijeni) zahtjev nisu nastali posebni troškovi, to je tuženik dužan naknaditi parnični trošak tužiteljici u cijelosti u odnosu na podredni zahtjev, prema vrijednosti boda od 100 bodova za svaku parničnu radnju, a ne u visini od 250 bodova, kako je to pogrešno prvostupanjski sud obračunao. Jednako pravno shvaćanje je izraženo i u odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Rev-172/08-2 od 15. siječnja 2013., Rev-1172/2021-2 od 30. kolovoza 2022., Rev-451/2022 od 3. listopada 2023.
14.2. Stoga, tužiteljici zastupanoj po punomoćniku u osobi odvjetnika na temelju odredbi članka 154. stavka 5. ZPP-a i članka 155. ZPP-a u svezi s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22., 126/22. i 138/23. – u daljnjem tekstu: Tarifa), pripada cijeli trošak jer u odnosu na drugi tužbeni zahtjev nije uspjela samo u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva, a zbog tog dijela tuženiku nisu nastali posebni troškovi, pa tužiteljici pripada parnični trošak prema vrijednosti boda i parničnim radnjama koje su bile potrebne za parnicu, i to za sastavljanje tužbe 100 bodova prema Tbr. 7. točki 1. Tarife, za zastupanje na dva ročišta na kojima se raspravljalo o glavnoj stvari ili su se izvodili dokazi (23. listopada 2019. i 9. prosinca 2020.) prema Tbr. 9. točki 1. Tarife po 100 bodova, za zastupanje na jedno ročište na kojem se odlučivalo o procesnim pitanjima (15. studenog 2022.) prema Tbr. 9. točki 2.. Tarife 50 bodova, za sastavljanje tri obrazložena podnesaka (7, veljače 2022., 3. lipnja 2022. i 16. ožujka 2023.) prema Tbr. 8. točki 1. Tarife po 100 bodova i za sastavljanje dva podneska (24. prosinca 2020. i 13. veljače 2022.) po 25 bodova, kao i za sastavljanje žalbe od 4. studenog 2019. prema Tbr. 10. točki 1. Tarife 125 bodova, ukupno 825 bodova, što pomnoženo s vrijednošću boda od 2,00 eura i pripadajući PDV-e, čini iznos od 2.062,50 eura, koji joj je iznos dosuđen skupa sa zatraženim kamatama od donošenja prvostupanjske odluke, tj. 28. listopada 2024. do isplate, na temelju odredbe članka 30. stavka 2. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20., 114/22. i 155/23. – u daljnjem tekstu: OZ), u svezi s odredbama članka 29. stavka 1. i 2. ZOO- a, a koji je tužiteljici u obvezi naknaditi tuženika, dok joj više zatraženi iznos od 5.242,65 eura trošak ne pripada.
15. Kako je tuženik djelomično uspio sa žalbom, to mu je trebalo dosuditi trošak žalbenog postupka prema Tbr. 10. točki 1. Tarife, za sastavljanje žalbe i pripadajući PDV-e te plaćenu pristojbu žalbe, u iznosu od 23,93 eura, a koji mu je iznos u obvezi naknaditi tužiteljica
16. Za navesti je da je prvostupanjska presuda u ovoj pravnoj stvari donesena 28. listopada 2024., dakle, u vrijeme kada je na snazi Tarifa o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 138/23.), zbog čega je u pogledu odluke o naknadi parničnog troška trebalo primijeniti tu Tarifu i vrijednost boda koja je bila na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka i za sve radnje poduzete prije stupanja na snagu te Tarife, odnosno prije 25. studenoga 2023., i to prema vrijednosti boda od 2,00 eura, a kako je to određeno Tbr. 54. ove Tarife.
17. S obzirom na navedeno, na temelju odredbi članka 368. stavka 1. ZPP-a i članka 373. točke 3. ZPP-a, kao i članka 380. točke 3. ZPP-a u svezi s člankom 381. stavka 1. ZPP-a, trebalo je odlučiti kao u točkama I., II. i III. izreke ove odluke.
U Splitu 12. ožujka 2025.
Predsjednica vijeća:
Arijana Bolanča
