Republika Hrvatska

Županijski sud u

Splitu

Split, Gundulićeva

29a

Poslovni broj Gž-561/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Splitu u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda, Lucije Lasić predsjednice vijeća, Marka Pribisalića sudca izvjestitelja i člana vijeća i dr. sc. Lidije Vojković članice vijeća, u građanskopravnoj stvari tužitelja HN iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Ranko Zatezalo, odvjetnik u Osijeku, protiv tuženika Privredne banke Zagreb d.d., Zagreb, Račkog 6, OIB 02535697732, kojeg zastupa punomoćnik Jakov Delipetar, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Leko i partneri u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P-830/2024-4 od 31. siječnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 12. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

i

r i j e š i o  j e

I. Djelomice se odbija tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P-830/2024-4 od 31. siječnja 2025. u pobijanom dijelu pod točkom I. izrijeke.

II. Djelomice se prihvaća žalba, ukida presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P-830/2024-4 od 31. siječnja 2025. u pobijanom dijelu pod točkama II. i III. izrijeke, u dijelu kojim je tužbeni zahtjev prihvaćen, i u tom ukinutom dijelu predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

III. Odluka o trošku žalbenog postupka ostavlja se za konačnu odluku.

Obrazloženje

1.Prvostupanjskom presudom odlučeno je:

„I. Utvrđuju se ništetnim odredbe čl. 4. i 7. Ugovora o kreditu br. 9012161429 sklopljenog dana 12. prosinca 2006. između tužitelja HN kao korisnika kredita i tužene Privredne banke Zagreb d.d. kao kreditora, u dijelu kojim je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva na osnovu jednostrane odluke banke, kao i dijelu kojim je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak.

II. Nalaže se tuženiku Privredna banka Zagreb d.d. da tužitelju HN isplati iznos od 1.692,63 eura (slovima: tisućušestodevedesetdvaeurašezdesettricenta) koji se novčani iznos zbog ništetnosti odredbi o promjenjivim ugovornim kamatama i valuti otplate anuiteta za koju je vezana glavnica švicarski franak ima vratiti tužitelju sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana 01. listopada 2015. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3%-tna poena, koji se novčani iznos zbog ništetnosti odred-bi o promjenjivim ugovornim kamatama ima vratiti tužitelju, u roku od 15 dana, kao i da mu plati zatezne kamate na iznose kako slijedi:

- na iznos od 4,05 EUR počam od 22.08.2007. do 30.09.2015.,

- na iznos od 0,23 EUR počam od 26.09.2007. do 30.09.2015.,

- na iznos od 3,00 EUR počam od 22.11.2007. do 30.09.2015.,

- na iznos od 9,04 EUR počam od 15.02.2008. do 30.09.2015.,

- na iznos od 11,10 EUR počam od 28.02.2008. do 30.09.2015.,

- na iznos od 14,52 EUR počam od 26.03.2008. do 30.09.2015.,

- na iznos od 9,20 EUR počam od 29.04.2008. do 30.09.2015.,

- na iznos od 8,73 EUR počam od 28.05.2008. do 30.09.2015.,

- na iznos od 8,96 EUR počam od 27.06.2008. do 30.09.2015.,

- na iznos od 6,73 EUR počam od 30.07.2008. do 30.09.2015.,

- na iznos od 5,93 EUR počam od 26.08.2008. do 30.09.2015.,

- na iznos od 8,91 EUR počam od 30.09.2008. do 30.09.2015.,

- na iznos od 13,89 EUR počam od 15.10.2008. do 30.09.2015.,

- na iznos od 21,34 EUR počam od 19.11.2008. do 30.09.2015.,

- na iznos od 18,64 EUR počam od 19.12.2008. do 30.09.2015.,

- na iznos od 17,74 EUR počam od 21.01.2009. do 30.09.2015.,

- na iznos od 31,53 EUR počam od 25.02.2009. do 30.09.2015.,

- na iznos od 27,34 EUR počam od 26.03.2009. do 30.09.2015.,

- na iznos od 26,38 EUR počam od 21.04.2009. do 30.09.2015.,

- na iznos od 27,23 EUR počam od 19.05.2009. do 30.09.2015.,

- na iznos od 24,12 EUR počam od 17.06.2009. do 30.09.2015.,

- na iznos od 24,67 EUR počam od 22.07.2009. do 30.09.2015.,

- na iznos od 40,71 EUR počam od 24.08.2009. do 30.09.2015.,

- na iznos od 24,30 EUR počam od 22.09.2009. do 30.09.2015.,

- na iznos od 22,38 EUR počam od 23.10.2009. do 30.09.2015.,

- na iznos od 25,35 EUR počam od 18.11.2009. do 30.09.2015.,

- na iznos od 26,83 EUR počam od 22.12.2009. do 30.09.2015.,

- na iznos od 30,97 EUR počam od 25.01.2010. do 30.09.2015.,

- na iznos od 31,14 EUR počam od 24.02.2010. do 30.09.2015.,

- na iznos od 35,22 EUR počam od 22.03.2010. do 30.09.2015.,

- na iznos od 35,58 EUR počam od 21.04.2010. do 30.09.2015.,

- na iznos od 34,94 EUR počam od 24.05.2010. do 30.09.2015.,

- na iznos od 51,07 EUR počam od 01.07.2010. do 30.09.2015.,

- na iznos od 45,25 EUR počam od 10.08.2010. do 30.09.2015.,

- na iznos od 50,39 EUR počam od 19.08.2010. do 30.09.2015.,

- na iznos od 55,31 EUR počam od 21.09.2010. do 30.09.2015.,

- na iznos od 50,99 EUR počam od 23.10.2010. do 30.09.2015.,

- na iznos od 54,41 EUR počam od 19.11.2010. do 30.09.2015.,

- na iznos od 69,59 EUR počam od 29.12.2010. do 30.09.2015.,

- na iznos od 63,06 EUR počam od 26.01.2011. do 30.09.2015.,

- na iznos od 62,14 EUR počam od 22.02.2011. do 30.09.2015.,

- na iznos od 67,72 EUR počam od 18.03.2011. do 30.09.2015.,

- na iznos od 62,81 EUR počam od 19.04.2011. do 30.09.2015.,

- na iznos od 68,25 EUR počam od 20.05.2011. do 30.09.2015.,

- na iznos od 81,68 EUR počam od 27.06.2011. do 30.09.2015.,

- na iznos od 88,13 EUR počam od 14.07.2011. do 30.09.2015.,

- na iznos od 100,91 EUR počam od 17.08.2011. do 30.09.2015.,

- na iznos od 80,60 EUR počam od 19.09.2011. do 30.09.2015.,

- na iznos od 72,70 EUR počam od 21.10.2011. do 30.09.2015.,

- na iznos od 73,56 EUR počam od 22.11.2011. do 30.09.2015.,

- na iznos od 78,31 EUR počam od 21.12.2011. do 30.09.2015.,

- na iznos od 82,95 EUR počam od 19.01.2012. do 30.09.2015.,

- na iznos od 82,98 EUR počam od 20.02.2012. do 30.09.2015.,

- na iznos od 81,85 EUR počam od 21.03.2012. do 30.09.2015.,

- na iznos od 82,63 EUR počam od 25.04.2012. do 30.09.2015.,

- na iznos od 83,85 EUR počam od 21.05.2012. do 30.09.2015.,

- na iznos od 81,48 EUR počam od 28.06.2012. do 30.09.2015.,

- na iznos od 81,01 EUR počam od 17.07.2012. do 30.09.2015.,

- na iznos od 81,52 EUR počam od 22.08.2012. do 30.09.2015.,

- na iznos od 75,42 EUR počam od 17.09.2012. do 30.09.2015.,

- na iznos od 75,40 EUR počam od 16.10.2012. do 30.09.2105.,

- na iznos od 75,63 EUR počam od 19.11.2012. do 30.09.2015.,

- na iznos od 17,91 EUR počam od 10.12.2012. do 30.09.2015.,

- na iznos od 74,50 EUR počam od 20.12.2012. do 30.09.2015.,

- na iznos od 70,67 EUR počam od 16.01.2013. do 30.09.2015.,

- na iznos od 81,63 EUR počam od 14.02.2013. do 30.09.2015.,

- na iznos od 81,66 EUR počam od 20.03.2013. do 30.09.2015.,

- na iznos od 82,17 EUR počam od 22. 04.2013. do 30.09.2015.,

- na iznos od 82,32 EUR počam od 20.05.2013. do 30.09.2015.,

- na iznos od 82,32 EUR počam od 15.06.2013. do 30.09.2015.,

- na iznos od 74,35 EUR počam od 19.07.2013. do 30.09.2015.,

- na iznos od 74,35 EUR počam od 20.08.2013. do 30.09.2015.,

- na iznos od 74,35 EUR počam od 17.09.2013. do 30.09.2015.,

- na iznos od 74,35 EUR počam od 18.10.2013. do 30.09.2015.,

- na iznos od 74,35 EUR počam od 20.11.2013. do 30.09.2015.,

- na iznos od 77,42 EUR počam od 20.12.2013. do 30.09.2015.,

- na iznos od 79,61 EUR počam od 21.01.2014. do 30.09.2015.,

- na iznos od 74,27 EUR počam od 21.02.2014. do 30.09.2015.,

- na iznos od 74,44 EUR počam od 24.03.2014. do 30.09.2105.,

- na iznos od 72,47 EUR počam od 23.04.2014. do 30.09.2015.,

- na iznos od 72,21 EUR počam od 21.05.2014. do 30.09.2015.,

- na iznos od 71,69 EUR počam od 26.06.2014. do 30.09.2015.,

- na iznos od 73,96 EUR počam od 11.08.2014. do 30.09.2015.,

- na iznos od 75,87 EUR počam od 29.08.2014. do 30.09.2015.,

- na iznos od 72,89 EUR počam od 19.09.2014. do 30.09.2015.,

- na iznos od 77,30 EUR počam od 24.10.2014. do 30.09.2015.,

- na iznos od 78,47 EUR počam od 20.11.2014. do 30.09.2105.,

- na iznos od 18,35 EUR počam od 25.11.2014. do 30.09.2015.,

- na iznos od 63,52 EUR počam od 22.12.2014. do 30.09.2015.,

- na iznos od 127,02 EUR počam od 16.01.2015. do 30.09.2015.,

- na iznos od 79,01 EUR počam od 18.02.2015. do 30.09.2015.,

- na iznos od 33,21 EUR počam od 20.03.2015. do 30.09.2015.,

- na iznos od 78,89 EUR počam od 24.04.2015. do 30.09.2015.,

- na iznos od 78,90 EUR počam od 18.05.2015. do 30.09.2015.,

- na iznos od 78,90 EUR počam od 15.06.2015. do 30.09.2015.,

- na iznos od 79,00 EUR počam od 16.07.2015. do 30.09.2015.,

- na iznos od 79,00 EUR počam od 04.08.2015. do 30.09.2015.,

- na iznos od 77,19 EUR počam od 23.09.2015. do 30.09.2015., sve u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku Privrednoj banci Zagreb d.d. da tužitelju HN naknadi prouzročene parnične troškove u iznosu 1.590,85 eura sa zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude 31. siječnja 2025. pa do konačne isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana dok se s preostalim dijelom zahtjeva za naknadu troška postupka u iznosu 750,00 eura tužitelj odbija.“

2.Protiv prvostupanjske presude žali se tuženik, pobijajući presudu sadržajno u dijelu kojim je tužbeni zahtjev prihvaćen, zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, u daljnjem tekstu ZPP), predlažući odluku preinačiti i tužbeni zahtjev odbiti u cijelosti, podredno ukinuti odluku u pobijanom dijelu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3.Na žalbu nije odgovoreno.

4.Žalba je djelomice utemeljena.

5.Predmet spora i u ovom žalbenom stadiju postupka su tužbeni zahtjevi i to deklaratorni tužbeni zahtjev na utvrđenje ništetnim dijelova Ugovora o kreditu broj: 9012161429 od 12. prosinca 2006., a koje se tiču promjenljive kamatne stope i valutne klauzule vezane uz tečaj valute CHF-a te kondemnatorni zahtjev za povrat preplaćenih iznosa otplate kredita temeljem ništetnih odredbi o valutnoj klauzuli i promjenljivoj kamatnoj stopi, koji zahtjev se temelji na stjecanju bez osnove zbog izvršenih tužiteljevih isplata po osnovama navedenih ništetnih odredbi predmetnoga Ugovora o kreditu.

6.Među strankama nije sporno kako je tužitelj, kao korisnik kredita, dana 12. prosinca 2006. s tuženikom, kao davateljem kredita, sklopio Ugovor o kreditu broj: 9012161429, koji je potvrđen istog dana kod Javnog bilježnika Biserke Arambašić u Osijeku pod brojem ovjere OU-932/06, a kojim Ugovorom je tužitelju odobren namjenski stambeni kredit u iznosu od 30.000,00 CHF-a, u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tuženika važećem na dan korištenja kredita.

7.U postupku koji je prethodio odlučivanju, prema stanju u spisu, prvostupanjski sud je u bitnom utvrdio:

-kako nije sporno i da se predmetnim Ugovorom o kreditu tužitelj obvezao platiti tuženiku kamatu po godišnjoj kamatnoj stopi koja je promjenljiva sukladno odluci tuženika o kreditiranju građana, a koja na dan sklapanja ugovora iznosi 4,60% godišnje, da se kamata obračunava u valuti CHF te je sadržana u anuitetima, s tim što i dospijeva na naplatu zajedno s njima,

-kako je ugovoreno da se kredit otplaćuje u razdoblju od 120 mjeseci u jednakim mjesečnim anuitetima, uvećano za obračunatu i pripisanu kamatu, plativih u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tuženika važećem na dan plaćanja,

-kako nije sporno i kako su tužitelj i tuženik dana 9. prosinca 2015. sklopili Dodatak Ugovoru o kreditu (u nastavku: Dodatak) kojim je predmetni kredit konvertiran,

-kako su stranke spomenutim Dodatkom utvrdile da je tužitelju na dan konverzije 30. rujna 2015., na ime preostale neotplaćene glavnice, ostao iznos od 3.038,65 eura, kako iznos preplate predstavlja iznos od 3.575,10 eura, a razlika u uplatama u prijelaznom razdoblju nakon 30. rujna 2015. do dana sklapanja Dodatka iznosi 112,60 eura, dakle da ukupni iznos preplate iznosi 3.687,70 eura te kako nakon obračuna učinka konverzije preostali iznos nedospjele glavnice prema novom otplatnom planu denominiranom u kunama s valutnom klauzulom u eurima na dan sklapanja Dodatka 9. prosinca 2015. iznosi 2.646,32 eura,

-kako se tuženik navedenim Dodatkom obvezao iznos preplate od 3.687,70 eura vratiti tužitelju isplatom na njegov račun,

-kako tužitelj tvrdi da su navedene odredbe Ugovora o kreditu o promjenljivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli protivne načelu savjesnosti i poštenja, da su uzrokovale znatnu neravnotežu ugovornih strana na štetu tužitelja, kako su se o ništetnosti navedenih ugovornih odredbi već pravomoćno izjasnili sudovi Republike Hrvatske, i to povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača te se tužitelj pozvao na presudu Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013., koja je potvrđena odlukom Visokog trgovačkog suda broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018., na presudu Visokog trgovačkog suda poslovni broj Pž-7129/2013 od 13. lipnja 2014., odluku Vrhovnoga suda Republike Hrvatske broj Revt-249/2014 i Rev-

2245/2017 od 20. ožujka 2018.,

-kako je tuženik naveo da tužitelj nema pravni interes za podnošenje tužbe u predmetu jer je prihvatio konverziju kredita, osim toga kako je tužitelj u tužbi trebao, i bio u mogućnosti, sam odrediti visinu tzv. preplaćenog iznosa po predmetnom kreditu, ističući i prigovor zastare te navodeći da su odredbe ugovora o valutnoj klauzuli i promjenljivoj kamatnoj stopi izričito dopuštene i predviđene odredbama Zakona o obveznim odnosima, kako je korisnik kredita bio poslovno sposobna osoba i prilikom razmatranja ponuđenog ugovora nije izdvojio niti jedno pitanje kao sporno ili tražio bilo kakva razjašnjenja svojih ugovornih obveza ili ugovorne pozicije, unatoč višestrukoj provjeri od strane službenika banke pa i javnog bilježnika, te da se može zaključiti kako spornih odredbi nije niti bilo, kako odredba o promjenljivoj kamatnoj stopi nije posljedica njegove nesavjesnosti i poštenja, već objektivnih tržišnih okolnosti pa je stoga mijenjana zbog opravdanih razloga, a sve sukladno uredno objavljenim i pristupačnim Općim aktima, čija je primjena bila ugovorena u Ugovoru o kreditu, kao i da se utvrđenja iz kolektivne presude ne mogu primijeniti na ovaj postupak u kojem je tužbeni zahtjev postavljen na ime stjecanja bez osnove,

-kako je u postupku izveden dokaz vještačenjem po sudskom vještaku financijsko-knjigovodstvene struke Lidiji Balog (iz stručne ustanove Financije LB d.o.o.) koja se očitovala na okolnost razlike između plaćene kamate unutar svakog anuiteta po stopi koju je tuženik primjenjivao spram početno ugovorene kamatne stope kao i razlike tečaja za CHF kojeg je tuženik primjenjivao prilikom plaćanja svakoga anuiteta naspram tečaja za CHF na dan korištenja kredita,

-kako iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da je isti sačinjen uzimajući u obzir činjenice što je kredit iskorišten 14. prosinca 2006., kako je tečaj na dan korištenja bio 4,609306 te je rok otplate 120 mjeseci uz početnu ugovorenu kamatnu stopu od 4,60% godišnje, kako je tužitelj u razdoblju od dana korištenja kredita 14. prosinca 2006. do konverzije 30. rujna 2015., temeljem višestrukog povećanja kamatnih stopa u odnosu na prvobitno ugovorenu kamatnu stopu i porasta tečaja u odnosu na tečaj koji je važio na dan korištenja kredita, preplatio ukupno iznos od 40.917,96 kuna (5.430,75 eura),

-kako je vještak naveo da je konverzijom tužitelju priznata preplata na dan 30. rujna 2015. u iznosu 28.164,81 kuna (3.738,11 eura), a koji se iznos tuženik obvezao platiti tužitelju u roku od 60 dana od dana prihvata konverzije, da je nakon umanjenja utvrđene preplate do konverzije u iznosu 40.917,96 kuna (5.430,75 eura) za konverzijom priznat iznos 28.164,81 kuna (3.738,11 eura), preostala preplata tužitelja po predmetnom kreditu u iznosu 12.753,15 kuna (1.692,63 eura), a što je prikazano u mjesečnim iznosima pojedinačno navedenim u pisanom nalazu i mišljenju,

-kako stranke nisu osporavale točnost matematičkog izračuna konverzije izvršenog od strane tuženika, a koji je izračun sadržan u predmetnom Dodatku.

8.Polazeći od navedenih utvrđenja, prvostupanjski sud je u bitnom zaključio kako je između stranaka sklopljen predmetni Ugovor o kreditu dana 12. prosinca 2006., kojim Ugovorom je tužitelju odobren namjenski stambeni kredit u iznosu od 30.000,00 CHF-a u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tuženika važećem na dan korištenja kredita, kako je predmetnim Ugovorom, koji je sklopljen u razdoblju na koje se odnosi presuda Trgovačkog suda u Zagrebu iz postupka zaštite kolektivnih interesa i prava, ugovorena kamatna stopa koja je promjenljiva u skladu s odlukom banke, dakle u skladu s jednostranom odlukom tuženika, a upravo je takvu ugovornu odredbu pravomoćnom presudom Trgovački sud u Zagrebu utvrdio nepoštenom te stoga ništetnom te da je ugovorena odredba kojom je ugovoren švicarski franak kao valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, te je i takvu ugovornu odredbu pravomoćnom presudom Trgovački sud u Zagrebu utvrdio nepoštenom i stoga ništetnom, te kako je sukladno odredbama čl. 138.a ZZP/07, čl. 118. ZZP/14 i čl. 502.c ZPP-a tim pravnim utvrđenjima sud vezan u ovom postupku. Nadalje, kako se pravna utvrđenja iz presude povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača mogu primijeniti u svim parnicama koje potrošači individualno pokreću protiv trgovaca radi ostvarenja svojih prava koja su im povrijeđena na način kako je to utvrđeno u postupku za zaštitu kolektivnih interesa i prava, ne samo u postupcima radi naknade štete, već i u svim parnicama u kojima se zahtjev za isplatu temelji na utvrđenju ništetnosti pojedine ugovorne odredbe, koju je ništetnost sud već utvrdio u postupku radi zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača, a na takav način tumačenja zakonskih odredbi upućuje i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci broj Revt- 249/14-2 od 9. travnja 2015., kada obrazlaže aktivnu legitimaciju tužitelja u tom postupku za podnošenje tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, a na isti način citirane zakonske odredbe tumači i Visoki trgovački sud RH u obrazloženju presude broj: Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014., navodeći da se pojedini potrošači, u slučaju postojanja osuđujuće odluke, u postupku individualne pravne zaštite, radi naknade štete, izmjene ugovora ili slično, mogu pozvati na sadržaj odluke iz postupka zaštite kolektivnih interesa i prava.

9.Osim toga, kako tuženik nije dokazao da se o odredbama Ugovora o kreditu koje se tiču promjenljive kamatne stope i valutne klauzule pojedinačno pregovaralo, odnosno kako nije dokazao da iste ne bi bile unaprijed formulirane od strane tuženika i da je tužitelj imao utjecaj na njihov sadržaj, a što uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao potrošača te je sud utvrdio kako su navedene odredbe Ugovora o kreditu u odnosu na valutnu klauzulu i promjenljivu kamatnu stopu nepoštene te ništetne.

10.Zaključno, obrazlažući pobijanu odluku prvostupanjski sud navodi kako je na ime preplaćenih kamata i tečajne razlike tužitelju dosudio zatražene iznose zajedno sa zateznom kamatom koja teče od dana preplate svakog pojedinog preplaćenog anuiteta predmetnog kredita, jer je vještačenjem utvrđeno da tužitelj konverzijom nije obeštećen u cijelosti, odnosno kako nije obeštećen za iznos od 1.692,63 eura. Pritom kako iznos preplate koji je tužitelju priznat Dodatkom, tj. iznos od 28.164,81 kuna (3.738,11 eura), nije iskorišten za otplatu budućih nedospjelih anuiteta jer se navedeni iznos priznate preplate tuženik obvezao vratiti tužitelju, što tijekom postupka nije bilo ni sporno, kao što nije bilo sporno ni to da je tužitelj odmah po konverziji otplatio kredit u cijelosti. Kako konverzijom kredita nije postignut učinak zaštite tužitelja kao potrošača, jer Dodatkom nije otklonjena neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana, već je za ubuduće definiran ugovorni odnos temeljem kojeg tužitelju nije vraćeno ono što je u cijelosti preplatio, čime tužitelj nije obeštećen u cijelosti, a sukladno nalazu i mišljenju vještaka na ime preplate zbog ništetnih odredbi o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi tuženik da je u obvezi isplatiti tužitelju iznos od 1.692,63 eura.

11.Ispitujući pobijanu prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u žalbi te pazeći o službenoj dužnosti na određene bitne povrede odredaba postupka u smislu članka 365. stavak 2. ZPP-a, ovaj drugostupanjski sud drži kako u prvostupanjskom postupku nisu počinjene bitne povrede odredaba postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a na koje ukazuje žalitelj, kao niti koja druga bitna postupovna povreda na koju drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, pa se zakonitost i pravilnost te presude može ispitati.

12.Međutim, navedena činjenična utvrđenja i na njima utemeljene zaključke prvostupanjskog suda za sada u potpunosti kao pravilne ne može prihvatiti ovaj drugostupanjski sud, a što djelomice utemeljeno ističe i tuženik u žalbi.

13.U ovom žalbenom stadiju postupka, prije svega, valja navesti kako sporne odredbe Ugovora o (namjenskom) kreditu nisu izuzete iz ocjene poštenosti pa ih je potrebno ispitati u skladu s odredbama Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 96/03, dalje ZZP/03), kao i utvrditi moguće nepoštivanje načela savjesnosti i poštenja i postojanja možebitne značajne neravnoteže na štetu potrošača.

14.Člankom 81. ZZP/03 propisano je:

(1) Ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. (2) Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca.

(3) Činjenica da se o pojedinim aspektima neke ugovorne odredbe, odnosno o pojedinoj ugovornoj odredbi pojedinačno pregovaralo ne utječe na mogućnost da se ostale odredbe tog ugovora ocijene nepoštenima, ako cjelokupna ocjena ugovora ukazuje na to da se radi o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru trgovca. (4) Ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati. (5) Odredbe ove glave Zakona ne primjenjuju se na ugovorne odredbe kojima se u ugovor unose zakonske odredbe prisilne naravi, odnosno kojima se u ugovor unose odredbe i načela konvencija koje obvezuju Republiku Hrvatsku.

15.Navedena zakonska odredba u skladu je s Direktivom Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim odredbama u potrošačkim ugovorima (Službeni list EZ 1993. L95/29; dalje u tekstu: Direktiva 93/13).

16.Prema članku 3. stavak 2. Direktive 93/13 smatra se kako odredba nije individualno stipulirana ako ju je unaprijed formulirao trgovac i ako potrošač nije mogao utjecati na njezin sadržaj, posebno u kontekstu unaprijed formuliranih standardnih ugovora, a ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj odredbi individualno pregovaralo, teret dokaza je na njemu. Dakle, iz područja primjene ove Direktive isključene su klauzule o kojima se pojedinačno pregovaralo. Ovo pravilo u svjetlu ostalih odredaba i cilja Direktive 93/13 tumači se restriktivno, na način što se, čak ako je potrošač i mogao pregovarati o sadržaju određene odredbe, ali stvarno nije na njezin sadržaj utjecao i nije ga promijenio, ugovorna odredba smatra jednostrano određenom. U Presudi Europskog suda pravde od 30. travnja 2014. u predmetu broj C-26/13 navodi se kako članak 4. stavak 2. Direktive 93/13 (koji iz testa poštenosti isključuje odredbe koje definiraju glavni predmet ugovora i adekvatnost cijene, pod uvjetom da su izražene jasnim i razumljivim jezikom) treba tumačiti na način što ugovorna odredba potrošaču ne mora biti samo gramatički razumljiva.

17.Konačno, člankom 87. stavak 1. ZZP/03 propisano je da je nepoštena ugovorna odredba ništetna.

18.U konkretnom slučaju Ugovor o kreditu je očito bio unaprijed formuliran od strane tuženika, u smislu citirane odredbe članka 81. ZZP/03, smatra se da se o prijepornim odredbama nije pojedinačno pregovaralo. Pritom nije od utjecaja to što je tužitelju očito bilo poznato kako je ugovorena valutna klauzula i promjenljiva kamatna stopa jer se radi zapravo o neodređenoj formulaciji vezanoj za tuženikovu Odluku. Naime, tužitelju je na temelju takve ugovorne odredbe bila poznata obveza, no nije bio i upoznat s osnovnim parametrima o kojima ovisi kretanje iznosa u budućem razdoblju, tako da predmetna obveza u ugovoru nije bila određena, niti odredljiva.

19.S obzirom da tužitelj kao potrošač nije bio u mogućnosti pregovarati s tuženikom, a tuženik tužitelju nije na valjan i razumljiv način objasnio promjene kamatne stope te postupak formiranja vrijednosti tečaja CHF-a u odnosu na kunu, odnosno koji sve čimbenici utječu na njezino formiranje tijekom trajanja ugovorenog kreditnog razdoblja, a na temelju čega bi on kao potrošač mogao spoznati učinke koji će za nj u budućnosti proizaći iz takvih ugovornih odredbi, a tužitelj prilikom sklapanja ugovora o kreditu, kao potrošač, nije raspolagao osnovnim parametrima o kojima je ovisila promjena kamatne stope ili kretanje tečaja CHF-a u odnosu na kunu, to je očito u pitanju ništetna ugovorna odredba te postoji tuženikova obveza vraćanja uplaćenog iznosa s pripadajućom zateznom kamatom na ime izvršene preplate kod otplate kredita. Tužitelju je, naime, trebalo na temelju jasnih i razumljivih kriterija objasniti sporne odredbe ugovora kao bi on mogao predvidjeti posljedice koje iz toga ugovora proizlaze, a što podrazumijeva i predmetne odredbe ugovora o kojima tužitelj zasigurno nije bio u poziciji pregovaranja. Stoga se zaista radi o znatnoj neravnoteži u pravima i obvezama između stranaka i to na štetu tužitelja, jer načelo savjesnosti i poštenja općenito znači kako su svi sudionici u postupku obveznih odnosa, kao u konkretnom slučaju, dužni međusobno postupati obzirno i uvažavati interese obiju strana, vodeći pritom računa o smislu i svrsi obveznih odnosa, pa je sud prihvaćenjem tužbenog zahtjeva u tom dijelu pravilno primijenio materijalno pravo. Ovdje, dakle, valja posebno naglasiti i kako je predmetni Ugovor o kreditu dvostrani pravni posao te se na njega primjenjuju temeljna načela obveznog prava kao što su načelo ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima, načelo dužnosti njihove suradnje, načelo jednakih vrijednosti činidbe, načelo savjesnosti i poštenja i načelo zabrane zlouporabe prava.

20.Iz svega navedenoga proizlazi kako je prvostupanjski sud u dijelu odluke pod točkom I. izrijeke, kojim je prihvatio tužbeni zahtjev u deklaratornom dijelu na utvrđenje ništetnim predmetnih ugovornih odredaba, na potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo iz citiranih odredaba ZZP-a. Kako u tom dijelu nisu ostvareni žalbeni razlozi, kao niti oni na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti to je, postupajući temeljem članka 368. stavak 1. ZPP-a, valjalo djelomice odbiti tuženikovu žalbu kao neutemeljenu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

21.Međutim, kako je već rečeno, nije sporno kako je tužitelj s tuženikom dana 9. prosinca 2015. sklopio Dodatak Ugovoru o kreditu kojim je kredit konvertiran i time su stranke suglasno izmijenile osnovni ugovor glede valutne klauzule i kamatnih stopa, temeljem Zakona o izmjeni i dopuni Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine broj 102/15, dalje ZID ZPK), uz konverziju kredita u CHF u valutu EUR, a sa stanjem na dan 30. rujna 2015. te su stranke utvrdile iznos preplate.

22. U svezi s pitanjem valjanosti i pravnim učincima sporazuma o konverziji sklopljenog na osnovi ZID ZPK/15 izjasnio se Vrhovni sud Republike Hrvatske u oglednom sporu broj Gos-1/2019 rješenjem od 4. ožujka 2020. navodeći: „Sporazum o konverziji sklopljen na osnovi Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“ broj 102/15) ima pravne učinke i valjan je u slučaju kada su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenljivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli.“ Nadalje, Vrhovni sud u obrazloženju zauzetog pravnog shvaćanja ističe kako je ZID ZPK poseban zakon (lex specialis) u odnosu na opća pravila obveznog prava, odnosno Zakon o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 11/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, dalje: ZOO/05) te da je riječ o izvanrednoj, jednokratnoj i retroaktivnoj mjeri (intervenciji) zakonodavca, kao i kako ne mogu opća pravila ZOO/05 o ništetnosti ili izostajanju pravnih učinaka u dijelu u kojem su u eventualnoj koliziji s režimom ZID ZPK-a o konverziji, dovesti do ništetnosti ili nepostojanja sporazuma o konverziji pod pretpostavkom da je sporazum sklopljen sukladno prisilnim propisima ZID ZPK-a.

23. Sporazum, bez obzira je li sklopljen u obliku tzv. dodatka - aneksa ili ugovora, predstavlja novu pravnu osnovu koja svoje izvorište ima u prisilnom propisu ocijenjenom suglasnim s Ustavom Republike Hrvatske (rešenje Ustavnog suda RH broj U-I- 3685/2015 i dr. od 4. travnja 2017.). Stoga je, kao odlučno u postupku, trebalo utvrditi je li dodatak Ugovora o kreditu sklopljen u skladu s uvjetima iz ZID ZPK-a, jer ako jeste, radilo bi se o valjanom sporazumu o konverziji koji proizvodi pravne učinke te kojim je uspostavljena nova pravna osnova u pogledu prava i obveza ugovornih strana.

24.Pritom je potrebno i skrenuti pozornost kako se u rješenju Vrhovnog suda RH broj Gos-1/2019 također ukazuje kako su oni sporazumi o konverziji koji su sklopljeni u skladu s ZID ZPK valjani i proizvode pravne učinke bez obzira što je pravomoćno presuđeno da su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenljivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli izraženoj u CHF. Posebice glede postojanja, odnosno nepostojanja interesa za tužbene zahtjeve na utvrđenje ništetnima pojedinih odredbi ugovora o kreditu prethodno vezanih uz CHF, treba reći kako se u rješenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-2868/2018-2 od 12. veljače 2019. Vrhovni sud izjasnio da, bez obzira na sklapanje dodatka ugovora o kreditu, tužitelji imaju pravni interes i ovlašteni su tražiti ništetnost pojedinih ugovornih odredbi, kako bi na temelju toga mogli ostvariti neka eventualna prava koja im pripadaju, a uglavnom je riječ o kondemnatornim novčanim zahtjevima.

25. Dakle, potrebno je i u konkretnomn slučaju nedvojbeno utvrditi je li konverzija napravljena zakonito i potpuno računski točno, je li točan iznos preplate iz članka 19.c stavak 1. točka 5. ZID ZPK-a, kako je ona utvrđena, odnosno manje plaćeni iznos iz članka 19.c stavak 1. točka 6. ZID ZPK-a kako je utvrđen, kao i utvrditi postoje li razlozi eventualne nevaljanosti ugovora koji izviru iz općeg obveznog uređenja, neovisnih o posebnom zakonskom uređenju ZID ZPK-a te je li njome uspostavljena (ili barem ublažena) narušena ravnoteža u odnosima trgovaca i potrošača. Navedena utvrđenja predstavljaju i relevantne okolnosti koje Vrhovni sud RH spominje u rješenju iz oglednog spora i to kao eventualne osnove za postavljanje deklaratornih i kondemnatornih zahtjeva potrošača koji su konvertirali svoj kredit. Od tih utvrđenja ovisi i odluka o utemeljenosti predmetnih zahtjeva na isplate iznosa koje tužitelj potražuje.

26.Iz navedenog proizlazi kako je u dijelu prvostupanjske presude pod točkom II. izrijeke pogrješno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje te je u tom dijelu, postupajući na temelju odredbe članka 370. ZPP-a, valjalo ukinuti presudu suda prvog stupnja i predmet vratiti istom sudu na ponovno suđenje.

27.U nastavku postupka prvostupanjski sud će razmotriti ono na što je u ovoj odluci ukazano u pogledu kondemnatornog zahtjeva tužitelja kao korisnika kredita nakon sklopljenog sporazuma o konverziji, po potrebi nadopuniti dokazni postupak i utvrditi i druge odlučne činjenice te pravilnom primjenom materijalnoga prava ponovno odlučiti o tužbenom zahtjevu.

28. S obzirom da je ukinuta prvostupanjska presuda o glavnoj stvari, to za sada nije moguće utvrditi uspjeh stranaka u postupku pa je valjalo ukinuti i prvostupanjsku odluku o troškovima postupka, a sukladno odredbama članka 164. ZPP-a.

29.Kako je ukinuta prvostupanjska presuda i predmet vraćen na ponovno suđenje, to je, temeljem članka 166. stavak 3. ZPP-a, ostavljano odluku o troškovima žalbenog postupka donijeti u konačnoj odluci.

30.Stoga je odlučeno kao u izrijeci ove presude i rješenja.

Split, 12. ožujka 2025.

Predsjednica vijeća

Lucija Lasić