REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

Tome Skalice 2, Slavonski Brod

Poslovni broj: Gž-124/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

i

R J E Š E N J E

Županijski sud u Slavonskom Brodu, u vijeću sastavljenom od sudaca Dubravke Šimić, kao predsjednice vijeća, mr. sc. Zlatka Pirca, kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Draženke Ilak, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice RC, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupana po odvjetnici Danijeli Blažević iz Zagreba, protiv tuženika Raiffeisen Bank Austria d.d., Magazinska cesta 69, Zagreb, OIB 53056966535, zastupan po odvjetniku Josipu Mađariću, odvjetniku u OD Mađarić & Lui iz Zagreba, radi utvrđenja i isplate, rješavajući žalbu tuženika protiv presude Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Zaboku broj P-753/2023-21 od 27. rujna 2024., u sjednici vijeća održanoj 12. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

i

r i j e š i o  j e

Žalba tuženika djelomično se odbija kao neosnovana, a djelomično se prihvaća, a žalba tužiteljice se prihvaća te se presuda Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Zaboku broj P-753/2023-21 od 27. rujna 2024.

1) potvrđuje u točki II.i III izreke

2) ukida u točkama I. i IV. izreke te se predmet u tim dijelovima vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

I. Nalaže se Tuženiku: RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d., Magazinska cesta 69, Zagreb, OIB: 53056966535 da Tužitelju: RC, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 2.109,59 EUR, zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku na dio tog iznosa, i to:

- 1,79 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.8.2007 do isplate,

- 0,34 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 30.9.2007 do isplate,

- 0,16 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.10.2007 do isplate,

- 1,34 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 30.11.2007 do isplate,

- 0,85 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.12.2007 do isplate,

- 2,57 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.1.2008 do isplate,

- 3,51 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 29.2.2008 do isplate,

- 5,12 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.3.2008 do isplate,

- 2,70 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 30.4.2008 do isplate,

- 1,75 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.5.2008 do isplate,

- 2,94 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 30.6.2008 do isplate,

- 1,19 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.7.2008 do isplate,

- 1,28 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.8.2008 do isplate,

- 2,32 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 30.9.2008 do isplate,

- 10,17 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.10.2008 do isplate

- 4,91 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 30.11.2008 do isplate,

- 11,60 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.12.2008 do isplate,

- 12,62 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.1.2009 do isplate,

- 13,09 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 28.2.2009 do isplate,

- 12,04 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.3.2009 do isplate,

- 12,29 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 30.4.2009 do isplate,

- 10,29 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.5.2009 do isplate,

- 8,82 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 30.6.2009 do isplate,

- 9,21 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.7.2009 do isplate,

- 9,99 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.8.2009 do isplate,

- 9,92 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 30.9.2009 do isplate,

- 9,14 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.10.2009 do isplate,

- 10,61 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 30.11.2009 do isplate,

- 11,78 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.12.2009 do isplate,

- 13,46 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.1.2010 do isplate,

- 13,07 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 28.2.2010 do isplate,

- 15,35 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.3.2010 do isplate,

- 14,92 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 30.4.2010 do isplate

- 15,76 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.5.2010 do isplate,

- 23,03 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 30.6.2010 do isplate,

- 21,54 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.7.2010 do isplate,

- 26,11 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.8.2010 do isplate,

- 24,53 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 30.9.2010 do isplate,

- 21,99 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.10.2010 do isplate,

- 27,35 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 30.11.2010 do isplate,

- 34,18 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.12.2010 do isplate,

- 29,35 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.1.2011 do isplate,

- 31,04 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 28.2.2011 do isplate,

- 28,88 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.3.2011 do isplate,

- 29,27 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 30.4.2011 do isplate,

- 38,42 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.5.2011 do isplate,

- 39,31 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 30.6.2011 do isplate,

- 46,78 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.7.2011 do isplate,

- 42,87 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.8.2011 do isplate,

- 38,59 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 30.9.2011 do isplate

- 37,73 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.10.2011 do isplate,

- 37,40 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 30.11.2011 do isplate,

- 39,42 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.12.2011 do isplate,

- 41,18 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.1.2012 do isplate,

- 41,42 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 29.2.2012 do isplate,

- 40,20 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.3.2012 do isplate,

- 41,02 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 30.4.2012 do isplate

- 41,58 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.5.2012 do isplate,

- 40,64 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 30.6.2012 do isplate,

- 40,89 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.7.2012 do isplate,

- 40,18 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.8.2012 do isplate,

- 38,64 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 30.9.2012 do isplate,

- 40,28 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.10.2012 do isplate,

- 41,06 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 30.11.2012 do isplate,

- 40,51 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.12.2012 do isplate,

- 37,43 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.1.2013 do isplate,

- 40,05 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 28.2.2013 do isplate,

- 40,28 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.3.2013 do isplate,

- 39,25 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 30.4.2013 do isplate,

- 36,05 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.5.2013 do isplate,

- 35,97 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 30.6.2013 do isplate,

- 36,76 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.7.2013 do isplate,

- 38,02 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.8.2013 do isplate,

- 39,76 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 30.9.2013 do isplate,

- 38,86 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.10.2013 do isplate,

- 39,50 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 30.11.2013 do isplate,

- 40,22 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.12.2013 do isplate,

- 40,67 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.1.2014 do isplate,

- 41,62 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 28.2.2014 do isplate,

- 41,31 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.3.2014 do isplate,

- 40,26 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 30.4.2014 do isplate,

- 39,92 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.5.2014 do isplate,

- 40,07 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 30.6.2014 do isplate,

- 41,30 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.7.2014 do isplate,

po stopi utvrđenoj člankom 29. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23), sve u roku od 15 dana.

II. Utvrđuje se da je: Ugovor o kreditu, broj: 818-50-4274996, s nadnevkom: 20. srpnja 2007. godine, ništetan u dijelu u kojemu se uglavljuje naknada za troškove obrade kredita u visini od3,30 % od iznosa kredita.

III. Nalaže se Tuženiku: RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d., Magazinska cesta 69, Zagreb, OIB:53056966535 da Tužitelju: RC, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 206,21 EUR, zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku na taj iznos, počevši od dana koji slijedi danu: 26.7.2007 do isplate, po stopi utvrđenoj člankom 29. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23), sve u roku od 15 dana.

IV. Nalaže se Tuženiku da Tužitelju naknadi trošak postupka u iznosu od 1.800,00 eura s pripadajućim zateznim kamatama po stopi utvrđenoj člankom 29. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj: 35/05,41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23), sve u roku od 15 dana.

2. Pravodobno izjavljenom žalbom prvostupanjsku presudu pobija tuženik zbog žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. točka 1. -3. Zakona o parničnom postupku (NN broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, dalje: ZPP).

2.1. Smatra da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 11. ZPP jer da je prvostupanjski sud zanemario navode tuženika da su odredbe o valutnoj klauzuli i jednokratnoj ulaznoj naknadi tužitelju bile jasne, da se o njima pojedinačno pregovaralo, da nije postojala neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača te da je tuženik postupao u skladu s načelom savjesnosti i poštenja. U tom pravcu osporava i pravilnu primjenu odredaba Zakona o zaštiti potrošača.

2.2. Pogrešnim i nepotpunim smatra i utvrđeno činjenično stanje, budući sud nije utvrđivao jesu li sporne odredbe o valutnoj klauzuli i jednokratnoj naknadi tužitelju bile jasne, razumljive i lako uočljive, niti jesu li uzrokovale neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača suprotno načelu savjesnosti i poštenja.

2.3. Smatra da odluka u slučaju Franak ne djeluje erga omnes, već iz tih odluka proizlazi da potrošači svoje navode o povredi njihovih prava imaju svaki zasebno dokazivati, tvrdnji je da navedeni propusti imaju za posljedicu kako se presuda ne može pravilno ispitati.

2.4. S tim u vezi, a kako smatra da je tužbeni zahtjev trebalo odbiti, osporava i troškove postupka predlažući da se presuda preinači i odbije tuženi zahtjev tužiteljice u cijelosti te joj naloži da naknadi parnični trošak kao i troškove žalbe, podredno, da se presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Pravodobnu žalbu podnosi i tužiteljica pobijajući točku IV. prvostupanjske presude radi pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, uslijed čega je došlo i do pogrešne primjene materijalnog prava. Navodi da je predmetni spis ustupljen rješenjem Vrhovnog suda RH broj SU-IV-223/2023-6 s Općinskog građanskog suda u Zagrebu na sud prvog stupnja, pa da sukladno tome ima pravo na naknadu troškova u skladu s člankom 11. stavak 4. i 5. Zakona o sudovima i to troškove prijevoza za pristup na ročište i cestarinu, a također da je prvostupanjski sud propustio dosuđenom trošku ubrojiti plaćenu pristojbu na tužbu.

3.1. Predlaže da se prvostupanjska presuda preinači pod točkom IV. na način da se tuženiku naloži da tužitelju plati ukupni trošak od 1.988,00 eura. Traži troškove podnesene žalbe.

4. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

5. Žalba tuženika je djelomično osnovana, a žalba tužiteljice je osnovana.

6. Predmet spora je zahtjev za utvrđivanje ništetnosti valutne klauzule koja je ugovorena Ugovorom o kreditu broj 818-50-4274996 od 20. srpnja 2007. te utvrđenja ništetnosti istog Ugovora o kreditu u dijelu u kojem se ugovara naknada za troškove obrade kredita u visini od 3,30% od iznosa kredita kao i isplati te naknade.

7. Nije sporno da su stranke zaključile Ugovor o kreditu broj 818-50-4274996 dana 20. srpnja 2007. te da je istim ugovorena naknada za troškove obrade kredita u visini od 3,30% od iznosa kredita, kao i odredbe kojom je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica CHF koje se tečaj tijekom otplate kredita mijenja.

8. Prvostupanjski sud je utvrdio:

- da je točkom III. Ugovora o kreditu propisana naknada od 3,3% koja se naplaćuje iz iznosa kredita, jednokratno, i naplaćuje se prilikom prvog korištenja kredita,

- da je tužiteljici ugovor bez mogućnosti pregovaranja o bilo kojim odredbama istoga kao gotov predočen i stavljen na potpis od strane tuženika, iz čega proizlazi da ona niti je sudjelovala u pregovorima niti u sastavljanju ugovornih odredbi,

- da je takovu odredbu tuženik u ugovor unio samoinicijativno slijedom čega je ista protivna odredbama čl. 95 i 96. Zakona o zaštiti potrošača,,

- da nije jasno iz kojeg razloga je takova naknada za obradu kredita određena u postotku od odobrenog iznosa kredita, a ne u nominalnom iznosu,

- da troškovi rada djelatnika banke, informatičke opreme, razmjeni podataka ili baze podataka nisu u nikakvoj korelaciji sa visino odobrenog iznosa kredita. Slijedom prednje obrazloženog, otpadaju prigovori tuženika da je takva odredba o naknadi jasna, uočljiva i lako razumljiva, tim više što tuženik nije dokazao opravdanost ugovorene naknade niti njezinu visinu, pa je takova odredba suprotna načelu savjesnosti i poštenja i uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja, radi čega je ista ništetna. Iz tog razloga je tuženik dužan vratit plaćeni iznos zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od dana plaćanja,

- da je pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača došlo do prekida zastare na temelju čl. 241. Zakona o obveznim odnosima a zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene povodom te tužbe i zastarijeva u roku od pet godina od pravomoćnosti presude Trgovačkog suda u Zagrebu, posl.br. P- 1401/2012,

- da zastarni rok počinje teći od dana 14. lipnja 2018. godine, kada je donijeta presuda VTSRH Pž-6632/2017 kojom je potvrđena presuda TS u Zagrebu, posl.br.

P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. godine,

- da je tužba u konkretnom predmetu podnesena dana 12. lipnja 2023. te da nije istekao zastarni rok od 5 godina po članku 225. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05 i 41/08, dalje ZOO),

- da je ugovoreni iznos od 10.767,97 CHF prema srednjem tečaju kreditora na dan isplate kredita je iznosio protuvrijednost od 47.082,44 kune, odnosno 6.248,91 eur,

- da razlika obveza u razdoblju od dana dospijeća prve obveze- 31.08.2007. do konca izračuna, a koja proizlazi iz razlike između tečaja za valutu CHF primijenjenog kod otplate (na dan dospijeća pojedine obveze i tečaja za valutu CHF važećeg u vrijeme isplate kredita iznosi ukupno 2.109,59 eura,

- da je tuženik dana 26. srpnja 2007. tužiteljici obračunao i naplatio naknadu od 206,21 eura, u skladu sa čl. III. predmetnog ugovora.

9. Na osnovu ovakovih utvrđenja prvostupanjski sud usvaja tužbeni zahtjev za naknadu razlike između tečaja za valutu CHF te potraživanje koje se odnosi na jednokratnu naknadu za obradu zahtjeva.

10. Ispitujući prvostupanjsku presudu u pravcu žalbenog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP koju u žalbi ističe tuženik, ovaj sud je stajališta da je prvostupanjski sud počinio navedenu povredu u odnosu na zahtjev na isplatu preplaćenih iznosa, a što se tiče valutne klauzule, budući prvostupanjska presuda u točki I. ne sadrži valjane razloge, kao i razloge o odlučnim činjenicama, pa se odluka ne može ispitati, budući je prvostupanjski sud u obrazloženju naveo da je tužiteljeva tužba usmjerena na isplatu preplaćenih iznosa na temelju odredbi koje su pravomoćno utvrđene ništetnima u postupku povodom kolektivne tužbe, a osnova je utvrđena tom presudom, dok je u ovome konkretnom slučaju bilo potrebno utvrditi visinu preplaćenih iznosa, pa, dakle, osnovano u žalbi tuženik ističe da nisu navedeni razlozi zbog čega smatra da se o odredbama u konkretnom slučaju nije pregovaralo koje su odredbe povrijeđene niti se osvrće na tvrdnje tuženika da su sporne odredbe o valutnoj klauzuli bile jasne, k da li je nastala neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana, da li su djelatnici tuženika objasnili sve činjenice važne za donošenje odluke o zaključenju Ugovora o kreditu, da li je tužiteljica bila upoznata sa svim pravnim posljedicama pravnog posla. Također, prvostupanjski sud ne navodi zašto bi baš tužitelju sporne odredbe o valutnoj klauzuli bile nejasne, nerazumljive ili neuočljive, pa sve to ostvaruje pretpostavke bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP, a uslijed koje prvostupanjski sud nije utvrđivao ni činjenično stanje odlučno za ocjenu osnovanosti osnove tužbe u točki I. izreke, tako da se ni primjena materijalnog prava nije mogla pravilno ocijeniti i zbog čega je valjalo prihvatiti žalbu tuženika te ukinuti prvostupanjsku presudu u točki I. izreke i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, u kojem će otkloniti postojanje bitne povrede odredba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP, dajući za svoju odluku valjane razloge i dajući odgovor na prijepore koje su odredbe kojeg od propisa povrijeđene, koje su odredbe mjerodavne za odluku o osnovanosti osnove tužbe, zašto se presuda u kolektivnim sporovima baš odnosi i na konkretan slučaj, odgovoriti na tvrdnje tuženika iznesenih tijekom postupka da nije došlo do neravnoteže u pravima stranaka, budući iz obrazloženja proizlazi da je odluka donijeta arbitarno, što svakako ne udovoljava zahtjevima propisanim odredbama parničnog postupka, kao ni sadržaju presude.

11. S druge strane, stajalište je ovoga suda da u točki II. I III izreke prvostupanjske presude odluka sadrži valjane i prihvatljive razloge, te da se može ispitati, pa nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP. Također, u tom dijelu ne nalazi se ni da bi prvostupanjski sud počinio koju od ostalih bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP od onih na koje se u skladu s odredbom članka 365. stavak 2. ZPP pazi po službenoj dužnosti.

12. U točkama II. I III izreke nije ostvaren ni žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja na koji se u žalbi također poziva tuženik. Činjenično stanje odlučno za ocjenu osnovanosti osnove tužbe, kao i osnovanosti visine tužbenog zahtjeva potpuno je i pravilno utvrđeno i ono se žalbenim navodima ne dovodi u sumnju, tim više što žalitelj u žalbi ne iznosi određene činjenice i dokaze koji bi upućivali na drugačije činjenično stanje od onoga kojeg je utvrdio prvostupanjski sud i na temelju kojega je donio pobijanu presudu u točki II.

13. Prvostupanjski sud utvrđuje da sporna odredba nije bila u mogućnosti pregovaranja o bilo kojem dijelu odredbe, te da je tužiteljici Ugovor predočen i stavljen potpis od strane tuženika, da tužiteljica, dakle, nije sudjelovala u pregovorima kao i da nije jasno iz kojeg je razloga takova naknada za obradu kredita određena u postotku, pa da nije bila razumljiva i jasna te da je suprotna načelu savjesnosti i poštenja, uslijed čega je ništetna kao i da je povrijeđena odredba članka 96. i 59. Zakona o zaštiti potrošača, pa usvaja tužbeni zahtjev na iznos od 206,21 eura koji se odnosi na jednokratnu obradu zahtjeva, a koji materijalnopravni pristup prihvaća i ovaj sud, budući je i po ocjeni ovoga suda povrijeđeno načelo savjesnosti i poštenja koje podrazumijeva da su svi sudionici u obveznom odnosu dužni međusobno postupati obzirno i uvažavati interese obiju strana vodeći računa u smislu i svrsi obveznog odnosa. Tuženica, po mišljenju ovoga suda, nije dokazala opravdanost sporne naknade u ugovorenom postotku od iznosa, a proizlazi da kada korisnici kredita kojima je odobren veći iznos kredita plaćaju i višu naknadu, pa proizlazi zaključak da predmetnom naknadom nisu pokriveni stvarni troškovi.

14. Sukladno odredbama ZZP na tuženiku je bio teret dokazivanja da je s tužiteljicom pojedinačno pregovarao o naknadi za obradu kredita i visini te naknade, dok tuženik ne samo da nije navedeno dokazao, već iz predmetne odredbe Ugovora o kreditu proizlazi da se radi o standardnoj stipulaciji ugovora koja sadrži odredbu prema kojoj se tužitelj obvezuje prilikom isplate kredita platiti banci naknadu za obradu kreditnog zahtjeva u visini od 3,30% iznosa kredita te se radi o odredbi Ugovora koja je prouzročila značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, a što znači da je nepoštena odredba Ugovora o kreditu u smislu odredaba ZZP ništetna.

15. Kako iz iskaza tužitelja proizlazi da je predmetni kredit podigao za kupnju stana i dogovarao ga je s jednim od šalterskih službenika u poslovnici dok je za naknadu za obradu kredita saznao tek kada je ugovor već bio pripremljen, a do tada su samo govorili o kreditnoj sposobnosti, odnosno o kreditnoj sposobnosti supruge kao sudužnika pa kada je tekst ugovora bio pripremljen, prvo je provjerio cifru ugovora i kamatu koja je tada bila nuđena po promotivnoj stopi, a nakon toga je uočio iznos od 3,30% koji jednokratno treba platiti za trošak obrade i tada mu je rečeno da je to naknada banke, pitao je da li se ona može smanjiti i da li je moguće da ju ne plati, no djelatnica banke rekla je da to nije moguće te da je ista propisana odlukama banke dok iz iskaza djelatnice banke proizlazi da se ne sjeća konkretnog slučaja, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da tužitelj kao potrošač nije bio u mogućnosti pregovarati sa tuženikom u svezi naknade za obradu kredita.

16. Suprotno navodima žalbe, pravilno je sud prvog stupnja ocijenio neosnovanim prigovor zastare. Naime, Građanski odjel Vrhovnog suda Republike Hrvatske u odnosu na početak tijeka zastare je na svojoj sjednici od 30. siječnja 2020. donio zaključak Broj: Su-IV-47/2020 kojim je određeno da zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz čl. 323. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05, 41/08, 125/11, 25/13, 78/15, 29/18 i 126/21, dalje: ZOO) kao posljedica utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora, pa je prvostupanjski sud pravilno ocijenio prigovor zastare neosnovanim, i to kako u odnosu na glavnicu, tako i kamate koje zastarijevaju tek zastarom glavnog potraživanja.

17. Pitanje tijeka zakonske zatezne kamate također sud prvog stupnja utvrđuje sukladno odredbi članka 1115. ZOO. Naime, kako je pravilno utvrđeno da je tuženik povrijedio interese i prava tužitelja, potrošača, jer je u potrošačkom ugovoru o kreditu koristio nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena naknada za obradu zahtjeva i odobravanje kredita i to u visini od 1,25% od iznosa kredita, o kojoj ugovornoj odredbi se nije pojedinačno pregovaralo, a uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja potrošača, te je stoga ta ugovorna odredba nepoštena, a time i ništetna, rezultira time da je tuženik, koji je dakle odgovoran za ugovaranje ništetne ugovorne odredbe, jer je istu nametnuo tužitelju, potrošaču, bez mogućnosti pregovaranja, nepošten stjecatelj, zbog čega sukladno odredbi članka 1115. ZOO tužitelj ima pravo zahtijevati zakonsku zateznu kamatu tekuću od dana plaćanja te naknade.

18. Zbog iznesenog valjalo je u točkama II. I III izreke odbiti žalbu tuženika te potvrditi prvostupanjsku presudu i na temelju članka 368. stavak 1. ZPP presuditi kao u izreci.

19. No, posljedično odluci vezanoj uz točku I. izreke, valjalo je ukinuti i odluku o troškovima sadržanu u točki IV. izreke, budući odluka o troškovima ovisi o konačnom uspjehu stranaka u postupku, a na koju su se žalile obje stranke. Isto tako, u pravu je tužiteljica kada osporava obrazloženje prvostupanjskog suda koji paušalno u obrazloženju navodi u točki 17.1. obrazloženja da s preostalim dijelom zahtjeva za naknadu troškova koji se odnose na prijevoz za pristup ročištu i cestarinu tužiteljicu odbija ne obrazlažući pri tome zašto, ne stavljajući u odnos zahtjev tužiteljice s odredbom članka 11. Zakona o sudovima, niti je utvrđivao činjenice vezane uz navedenu odredbu, pa će stoga prvostupanjski sud novom odlukom odlučiti i o tom zahtjevu, dajući valjane razloge za odbijanje ili prihvaćanje troškova, ali imajući u vidu činjenicu da se radi o situaciji iz članka 11. Zakona o sudovima.

20. Novom odlukom riješit će se i o troškovima podnesenih žalbi u skladu s odredbom članka 166. stavak 1. ZPP.

21. Na temelju članka 368. stavak 1. ZPP odlučeno je kao u točki II i III izreke, a u odnosu na točke I. i IV. primjenom odredbe članka 369. stavak 1. ZPP.

U Slavonskom Brodu, 12. ožujka 2025.

Predsjednica vijeća

Dubravka Šimić