Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29 A

Gž-548/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda: Marka Pribisalića, predsjednika vijeća, dr. sc. Lidije Vojković, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, i Lucije Lasić, članice vijeća, u građanskopravnoj stvari tužitelja Grada Zagreba, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Daši Vrzić, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika AK, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po posebnoj skrbnici UK, a ona po punomoćnici Nikolini Brozović Hržina, odvjetnici u Zagrebu, radi iseljenja i predaje u posjed, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Ps-177/2022-70 od 17. siječnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 12. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e :

I.Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Ps-177/2022-70 od 17. siječnja 2025.

II. Tuženiku se ne dosuđuje parnični trošak sastava odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1.Prvostupanjskom presudom suđeno je:

"I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja Grada Zagreba koji glasi: 1. Nalaže se tuženiku AK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da prostoriju površine 12 m2 koja predstavlja sastavni dio nekretnine – kuće u [adresa], upisane u zk. ulošku [broj ZK uloška], Katastarska općina [katastarska općina], kč. br. [katastarska čestica], zemljišnoknjižni odjel Novi Zagreb kod Općinskog suda u Novom Zagrebu, isprazni od svih osoba i stvari te istu slobodnu od svih osoba i stvari preda u posjed tužitelju GRADU ZAGREBU, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB: [osobni identifikacijski broj].

2. Nalaže se tuženiku AK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da izvede građevinske radove radi uspostave ranijeg stanja.

II. Nalaže se tužitelju Gradu Zagrebu isplatiti tuženiku AK iznos od 1.250,00 EUR sa zateznim kamatama koje teku od 17. siječnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja Grada Zagreba za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 1.150,17 EUR, sa zateznim kamatama koje teku od 17. siječnja 2025. do isplate."

2. Protiv prvostupanjske presude žalbu je podnio tužitelj, pobijajući presudu zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, u daljnjem tekstu: ZPP), predlažući da se prvostupanjska presuda preinači i prihvati tužbeni zahtjev, podredno da se ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

3. Na žalbu je odgovoreno.

4. Žalba tužitelja nije osnovana.

5. Predmet spora je iseljenje i predaja u posjed slobodne od osoba i stvari prostorije površine 12 m2 koja bi prema navodima tužitelja predstavlja sastavni dio nekretnine – kuće u [adresa], k. č. br. [katastarska čestica], upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina].

6. Među parničnim strankama je sporno je li predmetna prostorija bila sastavni dio nekretnine – kuće u [adresa], k. č. br. [katastarska čestica], upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], odnosno je li vlasništvo tužitelja.

7. Uvidom u zemljišnoknjižni izvadak, zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], utvrđeno je da je tužitelj upisan kao vlasnik k. č. br. [katastarska čestica] kuća br. [adresa] i dvorište površine 203 m2. Nadalje, uvidom u uvjerenje Gradskog ureda za katastar i geodetske poslove od 30. srpnja 2018. utvrđeno je da se istim potvrđuje da je zgrada radne oznake [adresa] na temelju Zaključka skupštine Grada Zagreba broj 19/1993, [adresa] u naselju Zagreb, preimenovana u [adresa].

8. Na temelju zapisnika s očevida na adresi [adresa] od 3. lipnja 2016. utvrđeno je da se radi o prizemnom objektu u nizu površine 70,38 m2, ranijeg stanara EK, sada bespravne korisnice CK. Prilikom očevida u stanu je zatečena CK koja je izjavila da je spremna vratiti predmetni stan u posjed Gradu Zagrebu, ali da isti nije u mogućnosti predati u cijelosti jer je susjed BK, [adresa], ušao u posjed jedne sobe dana 1. lipnja 2016. na način da je (uzurpirao) probio zid iz svog dijela stana te zakucao daske na vrata predmetne sobe i prislonio ormar čime je onemogućio ulaz iz stana vlasništvo Grada Zagreba, [adresa]. U toj sobi su ostale stvari ranije stanara EK. Prilog zapisnika je i skica nekretnine k. č. br. [katastarska čestica], kućni broj 46 i k. č. br. [katastarska čestica], kućni broj 44, iz koje proizlazi da bi se sporna soba nalazila na k. č. br. [katastarska čestica], no nacrtana su i vrata kojima je ta soba spojena s nekretninom k. č. br. [katastarska čestica].

9. Uvidom u zapisnik o primopredaji stana od 28. lipnja 2016. u predmetu predaje stana na adresi [adresa], utvrđeno je da je istog dana izvršena predaja stana od stane CK službenim osobama tužitelja. U zapisniku je također naznačena napomena da CK nije u mogućnosti stan predati u cijelosti budući da je jednu sobu pripadajuću stanu (u naravi stambeni objekt u nizu) uzurpirao susjed AK, vlasnik objekta na adresi [adresa].

10. Presudom prvostupanjskog suda broj Ps-1011/05-47 od 22. prosinca 2014. odbijen je kao neosnovan tuženi zahtjev DK i AK kojim je predloženo naložiti [adresa] i CK isprazniti sobu koju CK nezakonito koristi te je slobodnu od osoba i stvari preda tužiteljima. Iz obrazloženja presude u bitnom proizlazi da je sud tužbeni zahtjev odbio iz razloga što tužitelji u tom postupku AK i DK prilikom kupnje nekretnine – obiteljske kuće na kbr. 46 nisu kupili i spornu prostoriju, neovisno o tome na kojoj se katastarskoj čestici nalazi. Sporna prostorija nikad nije bila u vlasništvu njihovih prednika, niti im je ista kod prodaje predana u posjed pa na tužitelje ni u kojem slučaju nije moglo prijeći više prava nego što su ih imali njihovi prednici. Sporna je prostorija prema zapisniku o bodovanju stana iz 1988. još od dodjele ovih nekretnina na korištenje bila sastavni dio susjedne nekretnine na kbr. 44.

11. Uvidom u zemljišnoknjižni izvadak broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] utvrđeno je da su tuženik i UK upisani kao suvlasnici i to svaki u 1/2 dijela nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] kuća br. 46 i dvorište u [adresa]. Uvidom u stanje zemljišne knjige kroz zajednički sustav katastra i zemljišnih knjiga, prvostupanjski sud je utvrdio da je u međuvremenu UK upisana kao vlasnica navedene nekretnine za 1/1 dijela. Uvidom u prijepis posjedovnog lista broj [broj] utvrđeno je da je UK upisana kao posjednica nekretnine i to k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] površine 286 m2, koja se sastoji od zgrade površine 48 m2, kuće, [adresa] i dvorišta površine 165 m2. Također, iz identifikacije zemljišnoknjižnih čestica prema evidenciji iz katastarske dokumentacije proizlazi da navedena katastarska čestica broj [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] odgovara zemljišnoknjižnoj čestici broj [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] upisanoj u zk. ul. br. [broj ZK uloška]. Uvidom u izvadak iz katastarskog plana za k. č. br. [katastarska čestica], a na kojem je vidljiva i k. č. br. [katastarska čestica] utvrđen je položaj i oblik navedenih susjednih čestica, kao i položaj i oblik na njima izgrađenih objekata.

12. Na očevidu na adresi [adresa], kuća tuženika pregledana je izvana i iznutra. Tuženik je pokazao granicu njegove kuće u odnosu na kuću na kućnom broju 44, u vlasništvu tužitelja. Na poseban upit da pokaže spornu prostoriju tuženik je naveo da takve nema i da je kuća kao takva jedna cjelina. Vještak je izvršio potrebna mjerenja te mu je naloženo očitovati se je li tuženik prostoriju površine 12 m2 koja je prema tvrdnjama tužitelja sastavni dio kuće na kućnom broju 44 pripojio svojoj kući na kućnom broju 46 te koji su radovi potrebni za odvajanje takve prostorije od kuće tuženika i ponovno pripajanje kući na kućnom broju 44, sve ako vještak utvrdi neosnovano pripajanje od strane tuženika.

13. U nalazu i mišljenju sudski vještak Mladen Ožić, dipl ing. arh., navodi da je očevidom utvrđeno da se u prizemnom objektu tuženika na kućnom broju 46 nalazi jedan stan koji se sastoji od ulaza, kuhinje, kupaonice, tri sobe, ostave i verande te da stan predstavlja samostalnu uporabnu cjelinu sa zasebnim ulazom s parcele tuženika k. č. br. [katastarska čestica]. Vještak je izradio i skicu tlocrta sa stanja zatečenog na očevidu, a zatečeno stanje razvidno je i iz fotografija s očevida, kojima izrađena skica u cijelosti odgovara. Iz mišljenja vještaka proizlazi da se u prizemnom stambenom objektu na adresi [adresa] u [adresa], k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] nalazi jedan stan koji se sastoji od ulaza, kuhinje, kupaonice, tri sobe i ostave te verande. Svi dijelovi predmetnog objekta i stana nalaze se na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a stanje katastra usklađeno je i sa stanjem u zemljišnim knjigama. U spornu prostoriju (sobu) ulazi se iz ulaznog hodnika u kući tuženika, a prostorni raspored soba i ostalih prostorija u stanu tuženika je u arhitektonskom smislu logičan. U spornoj sobi nalazi se i dimnjak, a koji se nalazi na katastarskoj čestici tuženika te izlazi na krov objekta tuženika. Ne može se zaključiti da sporna soba koja se nalazi na kućnom broju 46 u arhitektonskom, građevinskom, katastarskom ili zemljišnoknjižnom upisu može biti dio objekta tužitelja na kućnom broju 44, a niti u tom ima arhitektonske i građevinske logike. Vještak također navodi da se ne može izjasniti po pitanju je li u povijesti ta sporna soba bila priključena objektu na kućnom broju 44 i pod kojim okolnostima, tko ju je koristio i pod kojim pravnim uvjetima.

14. Na temelju dokaza izvedenih tijekom postupka prvostupanjski sud je utvrdio da stvarno stanje nekretnine na adresi [adresa] zatečeno prilikom očevida odgovara opisu nekretnine iz katastarske evidencije, a što je utvrđeno uvidom u posjedovni [broj] U istom je nekretnina tuženika opisana kao k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] površine 286 m2, koja se sastoji od zgrade površine 48 m2, kuće, [adresa] i dvorišta površine 165 m2. Iako je u zemljišnim knjigama predmetna nekretnina opisana samo kao kuća broj 46 i dvorište, naznačena je ukupna površina od 286 m2, što odgovara i ukupnoj površini upisanoj u katastru. Također je utvrđeno da je stanje katastra i zemljišne knjige usklađeno, odnosno katastarska čestica [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], odgovara zemljišnoknjižnoj čestici [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

15. S obzirom da tužitelj u tužbi upućuje na sadržaj zapisnika iz 2016. sastavljenih na adresi [adresa], a u kojima da se navodi da je tuženik uzurpirao spornu prostoriju i pripojio je nekretnini na adresi [adresa], tužitelj ni u tužbi, a ni tijekom postupka se ne osvrće na stanje obje nekretnine u zemljišnim knjigama i katastru. Naime, tužitelj u tužbi samo tvrdi da je vlasnik nekretnine na kbr. 44 te se poziva na pravomoćno presudu prvostupanjskog suda broj Ps-1011/05 od 22. prosinca 2014. kojom je odbijen zahtjev ovdje tuženika i JK protiv ovdje tužitelja i CK, radi predaje u posjed sporne sobe. Iz obrazloženja navedene presude proizlazi da je sporno kojoj nekretnini predmetna prostorija pripada, a s obzirom da je i u arhitektonskom i građevinskog smislu, a imajući na umu i izgled tih susjednih nekretnina kao i drugih nekretnina u nizu, sporna prostorija je sastavni dio kuće u posjedu tuženika.

16. Prema odredbi članka 161. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (''Narodne novine'' broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14, u daljnjem tekstu: ZV), vlasnik ima pravo zahtijevati od osobe koja posjeduje njegovu stvar da mu ona preda svoj posjed te stvari. Nadalje, prema odredbi članka 162. st. 1. ZV-a da bi u postupku pred sudom ili drugim nadležnim tijelom ostvario svoje pravo da od osobe koja posjeduje njegovu stvar zahtijeva da mu ona preda svoj posjed te stvari, vlasnik mora dokazati da je stvar koju zahtjeva njegovo vlasništvo i da se nalazi u tuženikovu posjedu.

17. Iz zemljišnoknjižnih izvadaka za obje nekretnine, kao i posjedovnog lista za nekretninu u posjedu tuženika ne proizlazi da bi tužitelj bio upisan kao vlasnik, odnosno korisnik sporne prostorije čiju predaju u posjed zahtjeva, već je kao vlasnica upisana UK.

18. Prema odredbi članka 120. ZV-a vlasništvo na nekretninama stječe se uknjižbom u zemljišnu knjigu. Kako ne proizlazi da bi tužitelj bio upisan kao vlasnik sporne prostorije, odnosno sporna prostorija nije u zemljišnim knjigama upisana kao vlasništvo tužitelja, to tužiteljev vlasničkopravni zahtjev nije osnovan. Prema odredbi čl. 166. st. 1. ZV-a onoga tko u postupku pred sudom ili drugim nadležnim tijelom dokaže pravni temelj i istinit način svoga stjecanja stvari smatrat će se vlasnikom te stvari (predmnijevani vlasnik) prema osobi koja stvar posjeduje bez pravog temelja ili na slabijem pravnom temelju.

19. Tužitelj je u postupku trebao dokazati pravni temelj i istinit način svog stjecanja stvari, odnosno u ovom slučaju, sporne prostorije površine 12 m2. Tužitelj ne iznosi činjenice iz kojih bi bio vidljiv pravni temelj i istinit način stjecanja te prostorije. Tužitelj nije dostavio niti jedan dokaz iz kojeg bi bio vidljiv pravni temelj stjecanja prava vlasništva na predmetnoj prostoriji. To ne proizlazi niti iz obrazloženja presude broj Ps-1011/05-47 od 22. prosinca 2014. niti iz dokazima izvedenim u tom postupku.

20. S obzirom na sve naprijed navedeno tužitelj nije dokazao niti da bi bio predmnjevani vlasnik predmetne prostorije jer nije dokazao pravni temelj i istinit način svoga stjecanja stvari prema tuženiku koji posjeduje stvar uz dopuštenje upisane zemljišnoknjižne vlasnice sporne prostorije UK, svoje kćeri i posebne skrbnice.

21. Pored toga, prema odredbi čl. 7. ZPP-a stranke su dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice. Prema odredbi čl. 219. ZPP-a svaka stranka je dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija navode i dokaze protivnika. Kako se iz izvedenih dokaza ne može utvrditi da je tužitelj vlasnik ili predmnijevani vlasnik predmetne prostorije, a tužitelj je bio dužan istu činjenicu dokazi u smislu odredbe čl. 162. st. 1. i čl. 166. st. 1. ZV-a. Radi toga je prvostupanjski sud pravilno temeljem pravila o teretu dokazivanja odbio kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja.

22. Odluka o trošku tuženika temelji se na članku 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a te Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'' broj 138/23).

23. Polazeći od svega naprijed navedenog, tužbeni zahtjev je pravilno odbijen kao neosnovan i tužitelju je, temeljem odredbe članka 154. st. 1. ZPP-a, naloženo naknaditi tuženiku parnični trošak kojeg je pravilno dosudio prvostupanjski sud.

24. Žalbeni razlozi i navodi tužitelja su neosnovani jer je prvostupanjski sud pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje, pravilno primijenio materijalno i postupovno pravo i za svoju odluku dao valjane razloge. Suprotno žalbenim navodima tužitelja prvostupanjski sud je pravilno cijenio sve izvedene dokaze te nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. ZPP-a.

25. Radi toga je, temeljem odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a, odbijena žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda jer ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, a niti razlozi na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

26. Tuženiku nije priznat parnični trošak sastava odgovora na žalbu jer isti nije bio potreban niti nužan za vođenje postupka.

Split, 12. ožujka 2025.

PREDSJEDNIK VIJEĆA

Marko Pribisalić