Republika Hrvatska

Općinski sud u Čakovcu

Prekršajni odjel

Zrinsko-frankopanska 9

Broj: Pp-477/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Čakovcu, Prekršajni odjel, po sucu Draženu Bence, uz sudjelovanje zapisničarke Ljiljane Lehkec, rješavajući po prigovoru okrivljenika ČJ, zbog prekršaja iz čl. 43. st. 2. i 3. u svezi čl. 293. st. 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama i čl. 176. st. 3. i 5. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, rješavajući po prigovoru okrivljenika na obavezni prekršajni nalog Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave međimurske, Postaje prometne policije Čakovec, KLASA: 211-07/25-4/15829, URBROJ: 511-21-09-25-1 od 13. veljače 2025. godine, odlučujući izvan žurnog postupka, temeljem čl. 244. st. 2. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ br. 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22), dana 11. ožujka 2025. godine,

p r e s u d i o  j e

I. Prihvaća se kao djelomično osnovan prigovor, p r e i n a č u j e s e pobijani obavezni prekršajni nalog u odluci o kazni i zaštitnoj mjeri, na način da se okrivljeniku: ČJ, OIB [osobni identifikacijski broj], rođ. **.**.1961. u [adresa], s prebivalištem: [adresa], državlj. prekršajno nekažnjavanom,

temeljem čl. 37. Prekršajnog zakona, za prekršaj pod:

a) iz čl. 43. st. 1. i 2., kažnjiv po čl. 43. st. 3. u svezi čl. 293. st. 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama,

b) iz čl. 176. st. 3. kažnjiv po čl. 176. st. 5. Zakona o sigurnosti prometa na cestama

u t v r đ u j e

novčana kazna za prekršaj pod:

a) u iznosu od 200,00 eura (dvjesto eura),

b) u iznosu od 250,00 eura (dvjesto eura),

te mu se primjenom čl. 39. Prekršajnog zakona,

i z r i č e

II. novčana kazna u ukupnom iznosu od 450,00 eura (četiristo pedeset eura).

Okrivljenik je dužan platiti novčanu kaznu temeljem čl. 33. st. 10. Prekršajnog zakona, u roku od 30 dana od dana primitka ove presude.

Temeljem čl. 152. st. 3. Prekršajnog zakona smatrat će se da je novčana kazna u cjelini plaćena ako okrivljenik plati dvije trećine izrečene novčane kazne u roku koji mu je određen za plaćanje.

Ukoliko okrivljenik ne uplati u određenom roku novčanu kaznu ista će se temeljem čl. 34. st. 1. Prekršajnog zakona naplatiti prisilno.

III. Temeljem čl. 139. st. 3. u svezi čl. 138. st. 3. Prekršajnog zakona okrivljenik je dužan u roku od 30 dana od primitka presude, nadoknaditi trošak žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 14,00 eura (četrnaest eura), pod prijetnjom prisilne naplate.

IV. Okrivljeniku se temeljem čl. 176. st. 3. i 5. u vezi čl. 293. st. 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama u svezi čl. 51. i 58. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ br. 107/07 i 39/13) i z r i č e zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom „B“ kategorije u trajanju od 1 (jedan) mjesec, a za prekršaj pod b) izreke presude.

V. U ostalom dijelu obavezni prekršajni nalog ostaje neizmijenjen.

Obrazloženje

1. Ministarstvo unutarnjih poslova, Policijska uprava međimurska, Postaja prometne policije Čakovec, pod brojem KLASA: 211-07/24-4/158298716, URBROJ: 511-21-09-25-1 od 13. veljače 2025. godine, temeljem čl. 239. u svezi čl. 234. Prekršajnog zakona, izdala je obavezni prekršajni nalog protiv okrivljenika ČJ, zbog prekršaja iz čl. 43. st. 2. i 3. u svezi čl. 293. st. 1. Zakona o sigurnosti prometa za cestama za koji mu je izrečena novčana kazna u iznosu od 260,00 eura, te čl. 176. st. 3. i 5. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, kojim nalogom mu je izrečena novčana kazna u iznosu od 390,00 eura, odnosno u ukupnom iznosu od 650,00 eura, troškovi prekršajnog postupka u iznosu od 42,91 eura (četrdeset dva eura i devedeset jedan centi), te mu je izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom „B“ kategorije u trajanju od 6 mjeseci.

2. Protiv obaveznog prekršajnog naloga okrivljenik je podnio pravovremeni prigovor u kojem navodi da podnosi prigovor zbog izrečenih, odnosno primijenjenih prekršajnopravnih sankcija.

Ove napominje kako prigovor ističe prvenstveno radi izricanja zaštitne mjere zabrane upravljanja motornim vozilom u razdoblju od 6 mjeseci, dok mu iznos 2/3 novčane kazne, a koji iznosi 433,33 eura (ukupno izrečena novčana kazna u iznosu od 650,00 eura), ukoliko bude plaćen u roku od 8 dana ni nije toliko sporan, ali isti nije plaćen iz razloga predviđenog čl. 241. st. 4. Prekršajnog zakona.

Iako prigovor ne podnosi zbog poricanja prekršaja, ovdje će izložiti svoje viđenje predmetnog događaja iz razloga što smatra da bi pravilno utvrđenje imalo utjecaja na izricanje prekršajnih sankcija.

Naime, u obrazloženju je navedeno kako je do prometne nesreće došlo zbog neprimjerene brzine i udarom prednjim lijevim dijelom automobila u vrata suvozača, odnosno iza suvozača parkiranog vozila. Međutim, to nije točno. Naime, prednji lijevi dio vozila Renault Clio kojim je došlo do oštećenja drugog vozila je prenizak da bi uzrokovao gornju ogrebotinu na vratima oštećenog vozila tako da je do oštećenja moglo doći isključivo bočnom stranom vozila ili retrovizorom. Također, s obzirom da je izlazio s parkirališa na cestu vozeći unatrag, jasno je da nije ni moglo biti riječi o nekakvoj velikoj brzinu, time više što bi nastala i veća šteta na oštećenom vozilu koje je bilo parkirano lijevo od njegovog vozila, npr. udubljenja lima.

Ovdje ističe da je vlasnik oštećenog vozila BJ već sanirao štetu na svom vozilu, a u tijeku je postupak kod osiguravajućih kuća radi isplate štete. Koliko mu je u ovom trenutku poznato, šteta iznosi otprilike oko 400,00 eura.

Također, ističe da je izrazio kajanje kako vlasniku vozila BJ, tako i njegovoj supruzi FJ koja je parkirala vozilo prilikom spornog događaja budući su zajedno predavali zapisnike o radu biračkih odbora, odnosno općinskih izbornih povjerenstava.

Imajući u vidu gore navedeno, a osobito uzevši u obzir odredbe čl. 51. Prekršajnog zakona prema kojima je „svrha zaštitnih mjera da se njihovom primjenom otklanjaju uvjeti koji omogućavaju ili poticajno djeluju na počinjenje novog prekršaja“ i čl. 51.a istoga zakona prema kojoj se „zaštitna mjera ne smije se izreći ako nije u razmjeru s težinom počinjenog prekršaja i prekršaja koji se mogu očekivati, kao i sa stupnjem počiniteljeve opasnosti“, odnosno Presudu Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske, Poslovni broj: Pž-11375/11 od 2. listopada 2013. godine, smatra da u konkretnom slučaju izricanje zaštitne mjere nije opravdano.

Naime, vozačka dozvola izdana mu je 22. veljače 2000. godine te od tada do spornog događaja koji se odvio 12. siječnja 2025. godine nije počinio nijedan prekršaj, ne samo prometni te isto tako nikada nije kažnjavan niti je u tijeku neki drugi prekršajni ili kazneni postupak protiv njega, a da počinjenjem prekršaja nije nastala veća šteta, smatra kako navedeno, uz činjenicu da njegovo inkriminirano ponašanje ne predstavlja takvo ugrožavanje ostalih sudionika u prometu koje bi upućivalo na opasnost da će upravljajući motornim vozilom ponovno počiniti prekršaj pa nema ni nužne potrebe za izricanjem zaštitne mjere zabrane upravljanja motornim vozilom, već je novčana kazna sasvim primjerena i dostatna u konkretnom slučaju. Stoga predlaže da se predmetna zaštitna mjera ukine.

3. Prigovor je djelomično osnovan.

4. Općinski sud u Čakovcu, Prekršajni odjel, kao drugostupanjski sud u ovom prekršajnom postupku ispitivao je, na temelju čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona, pobijani obavezni prekršajni nalog iz osnova i razloga iz kojih se on pobija prigovorom koji se smatra žalbom, a po službenoj je dužnosti ispitao jesu li na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona. Pri tom nisu utvrđene povrede prava na koje ovaj Sud, sukladno navedenom zakonskom propisu, pazi po službenoj dužnosti.

5. Naime, rješavajući po prigovoru, razmotrivši cjelokupan predmet, ovaj Sud je našao da je Policijska uprava međimurska, sukladno važećim zakonskim propisima izdala obavezni prekršajni nalog i okrivljeniku izrekla novčanu kaznu za prekršaj iz čl. 43. st. 2. i 3. u svezi čl. 293. st. 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama i čl. 176. st. 3. i 5. Zakona o sigurnosti prometa na cestama sukladno Zakonu, te mu je izrekla zaštitnu mjeru zabrane upravljanja motornim vozilom „B“ kategorije u trajanju od 6 (šest) mjeseci.

6. Ispitujući odluku o novčanoj kazni sud je utvrdio da je za terećene prekršaje obzirom na njihovu težinu, kao i materijalne prilike okrivljenika, te raniju nekažnjavanost prema potvrdi Ministarstva pravosuđa, opravdana primjena odredbe čl. 37. st. 1. Prekršajnog zakona, slijedom čega je donijeta odluka kao u izreci presude.

7. Ispitujući odluku o zaštitnoj mjeri ovaj je Sud okrivljeniku uvažio navode prigovora, odnosno činjenicu da počinjenim prekršajem nije došlo do težih štetnih posljedica, pa je Sud odlučio okrivljeniku preinačiti odluku o izrečenoj zaštitnoj mjeru zabrane upravljanja motornim vozilom „B“ kategorije, na način da mu je izrekao zaštitnu mjeru zabrane upravljanja motornim vozilom „B“ kategorije u trajanju od 1 (jedan) mjesec, a za prekršaj pod b) izreke ove odluke, jer je s obzirom na navode okrivljenika ocijenio da će se i na taj način postići svrha kažnjavanja, uzevši u obzir da je nekažnjavan prema evidenciji Ministarstva pravosuđa.

8. Okrivljenik je dužan, temeljem čl. 139. st. 3. u svezi čl. 138. st. 3. Prekršajnog zakona, platiti paušalne troškove žalbenog postupka, u iznosu 14,00 eura (četrnaest eura), jer ih je prouzročio počinjenim prekršajem.

9. Slijedom navedenog, na temelju čl. 238. st. 11. u svezi čl. 207. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Čakovcu, 11. ožujka 2025.

Zapisničarka

Sudac

Ljiljana Lehkec

TJ

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Temeljem čl. 244. st. 3. Prekršajnog zakona, protiv ove presude nije dopuštena žalba.

Presuda se dostavlja Policijskoj upravi međimurskoj, Postaji prometne policije Čakovec, u 4 otpravka za spis, okrivljenika i tužitelja.