Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj Gž-107/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca, Jasminke Pavković predsjednice vijeća, Nikole Ramušćaka člana vijeća i suca izvjestitelja i Božidara Horvata, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ZA, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Josipu Pintariću, odvjetniku u Čakovcu, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Kallay & Partneri iz Zagreba, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj P-187/2021-40 od 7. prosinca 2023., u sjednici vijeća održanoj 12. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj P-187/2021-40 od 7. prosinca 2023. pod stavcima I., II. i III. izreke, te u dijelu kojim nije usvojen zahtjev tuženika za naknadu troškova parničnog postupka zbog djelomičnog povlačenja tužbe u iznosu od 1.741,99 EUR s pripadajućim zateznim kamatama.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška za sastav žalbe, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja utvrđeno je da je ništetna ugovorna odredba iz Ugovora o kreditu: 218-50-4318158 od 16.08.2007. solemniziranog po javnom bilježniku Marodi Ivanu dana 17.08.2007., poslovni broj OV-17666/07 u dijelu odredbe čl. 2. koji glasi: „…promjenjiva, u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora…„ /(st. I. izreke), utvrđeno je da je ništetna ugovorna odredba iz Ugovora o kreditu: 218-50-4318158 od 16.08.2007. solemniziranog po javnom bilježniku Marodi Ivanu dana 17.08.2007., poslovni broj OV-17666/07 u dijelu odredbe čl. 7. koji glasi: „…u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Kreditora za CHF, važećem na dan dospijeća, a prema otplatnom planu, koji će biti uručen korisniku kredita po isplati kredita…“ (st. II. izreke), naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 6.423,14 EUR / 48.395,45 kuna, zajedno s pripadajućim zateznim kamatama (st. III. izreke) te je naloženo tuženiku nadoknaditi tužitelju prouzročeni parnični trošak u iznosu od 2.042,11 EUR / 15.386,28 kuna, s pripadajućom zateznom kamatom (st. IV. izreke). Rješenjem suda prvog stupnja utvrđeno je da je tužba tužitelja, a za isplatu iznosa od 1.711,84 EUR / 12.897,59 kuna zajedno sa zateznim kamatama, povučena.

2. Tuženik žalbom pobija navedenu presudu iz svih žalbenih razloga predviđenih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP).

3. Žalba je neosnovana.

4. Prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP, u vezi s čl. 288. st. 2. ZPP, na koje ukazuje tuženik u žalbi, jer postojanje pravnog interesa za podnošenje tužbe radi utvrđenja ništetnosti ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, iako se po toj osnovi ne potražuje isplata preplaćenih iznosa, sud može provjeravati samo prije donošenja odluke o tužbenom zahtjevu, a tuženik tijekom prvostupanjskog postupka takav prigovor nije istaknuo. Zbog toga eventualna povreda pravila o pravnom interesu ne predstavlja bitnu povredu odredaba parničnog postupka (čl. 354. st. 1. ZPP), pa se prigovori u tom pravcu ne mogu s uspjehom isticati u pravnim lijekovima (Rev 468/10-2 od 14. rujna 2011.).

5. Neosnovano tuženik u žalbi ukazuje da je sud prvog stupnja počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP, u vezi s čl. 338. st. 4. ZPP, jer nije u obrazloženju presude naveo na koji je način utvrdio da tužitelju pripada zaštita prema propisima o zaštiti potrošača. Ovo stoga, jer tijekom prvostupanjskog postupka tuženik nije osporavao tužitelju da bi u predmetnom pravnom poslu imao status potrošača u smislu čl. 3. alineja 9. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 125/07, 79/07, 79/09, 89/09, 75/09, 133/09, 78/12 i 56/13, dalje: ZZP), pa slijedom toga prvostupanjski sud nije bio dužan tu nespornu činjenicu posebno obrazlagati.

6. Iz istih razloga, jer tuženik tijekom prvostupanjskog postupka tužitelju nije osporio status potrošača, time što prvostupanjska presuda ne sadrži nikakve razloge o tome na koji je način sud prvog stupnja utvrdio da tužitelj u predmetnom pravnom poslu ispunjava uvjete koji je prema čl. 3. alineja 9. ZZP moraju biti ispunjeni da bi mu se mogao priznati status potrošača, nije počinjena bitna povreda odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, na koju ukazuje tuženik u žalbi.

6.1. Osim toga, prema podacima iz ugovora o kreditu, tužitelj je kao fizička osoba zaključio ugovor o kreditu radi kupnje osobnog vozila, iz čega proizlazi da se radi o pravnom poslu koji je tužitelj zaključio izvan svoje trgovačke, poslovne, obrtničke ili profesionalne djelatnosti.

7. Ispitujući pobijanu presudu, kao i postupak koji je prethodio, nije utvrđeno da bi prvostupanjski sud počinio bitne povrede odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem čl. 365. st. 2. ZPP.

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja na utvrđenje da su ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi, te da se naloži tuženiku da tužitelju isplati iznos od 6.423,14 EUR s pripadajućim zateznim kamatama na ime preplaćenih iznosa temeljem ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli.

9. Pravilno je prvostupanjski sud temeljem čl. 502.c ZPP utvrdio da je vezan za pravna utvrđenja o ništetnosti ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi iz presuda donesenih u sporu za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, jer se tužitelj u tužbi na ta pravna utvrđenja pozvao (Rev 3142/2018-2 od 19. ožujka 2019.), te je slijedom toga pravilno utvrdio da su ugovorne odredbe iz predmetnog ugovora o kreditu, kojima je ugovorena valutna klauzula, ništetne.

10. Isto tako, pravilno je pravno stajalište prvostupanjskog suda da pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare te da zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe (isti pravni stav zauzeo je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u presudi broj Rev-2245/17 od 20. ožujka 2018.).

11. Budući da je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. u dijelu kojim je utvrđena ništetnost ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli postala pravomoćna 14. lipnja 2018., do dana podnošenja tužbe u ovom predmetu, koja je podnesena 30. travnja 2021., nije protekao zastarni rok od 5 godina, kako je to pravilno utvrdio prvostupanjski sud.

12. Prvostupanjski je sud nalaz i mišljenje financijskog vještaka prihvatio iz razloga koje prihvaća i ovaj sud, te je na temelju tog nalaza i mišljenja pravilno utvrdio da je tužitelj radi valutne klauzule na ime anuiteta, ukupno više platio 6.423,14 EUR.

13. Slijedom izloženog, prvostupanjski je sud na pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo kada je naložio tuženiku da tužitelju isplati iznos od 6.423,14 EUR, a koja se odluka temelji na čl. 323. st. 1., čl. 324. i čl. 1111. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, dalje: ZOO) te je pravilno sud prvog stupnja zatezne kamate dosudio od dana plaćanja svakog pojedinog iznosa, jer je tuženik bio nesavjestan stjecatelj (čl. 1115. ZOO), budući da je postupao protivno načelu savjesnosti i poštenja kada nije tužitelja upoznao sa svim rizicima ugovaranja valutne klauzule, što je imalo za posljedicu zaključenje predmetnog ugovora i njegovu isplatu, čime je nastala značajna neravnoteža u pravima i obvezama stranaka na štetu tužitelja, a tuženik je znao, odnosno morao znati da je takva ugovorna odredba protivna propisima o zaštiti potrošača.

14. Slijedom izloženog, trebalo je temeljem čl. 368. st. 1. ZPP odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi st. I., II. i III. izreke pobijane presude.

15. U odnosu na žalbene navode tuženika kojima se ukazuje da mu zbog djelomičnog povlačenja tužbe pripadaju troškovi temeljem čl. 158. st. 1. ZPP, treba reći da prema shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske suda zauzetom u pojedinim revizijskim odlukama (Rev – 2603/11 od 19. veljače 2013., Revt – 35/04 od 14. lipnja 2005., Revr – 1428/2009 od 27. listopada 2010. i dr.), kod odlučivanja o troškovima postupka prema uspjehu stranaka u sporu u kojem je tužitelj tijekom postupka smanjivao tužbeni zahtjev, o troškovima se odlučuje prema uspjehu u sporu u odnosu na vrijednost predmeta spora smanjenog tužbenog zahtjeva, s tim da tuženiku pripada pravo na naknadu troškova koje je imao u vezi dijela tužbenog zahtjeva za koji je zahtjev smanjen neovisno o uspjehu u sporu, jer smanjenje tužbenog zahtjeva u biti predstavlja povlačenje tužbe u odnosu na smanjeni dio tužbenog zahtjeva, ali to samo u slučaju ako bi troškovi izračunati prema vrijednosti predmeta spora ranijeg zahtjeva bili veći od troškova izračunatih prema vrijednosti smanjenog tužbenog zahtjeva.

16. U konkretnom slučaju smanjenje tužbenog zahtjeva nije bilo od utjecaja na visinu troškova zastupanja stranaka po odvjetniku, jer je prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/2023) visina naknade za zastupanje u odnosu na smanjeni tužbeni zahtjev ista kao u odnosu na raniji zahtjev istaknut u tužbi.

17. Slijedom izloženog, trebalo je temeljem čl. 380. toč. 2. ZPP odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu u dijelu kojim nije odlučeno o zahtjevu tuženika za naknadu troška koji potražuje zbog djelomičnog povlačenja tužbe u iznosu od 1.393,59 EUR, uvećano za iznos PDV od 25%, 1.741,99 EUR, podneskom od 13. studenog 2023.

18. Tuženik nije uspio u žalbenom postupku, pa je njegov zahtjev za naknadu troška sastava žalbe odbijen kao neosnovan (čl. 166. st. 1. ZPP).

U Velikoj Gorici 12. ožujka 2025.

Predsjednica vijeća

Jasminka Pavković