Poslovni broj: Povrv-145/2024

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U DUBROVNIKU

STALNA SLUŽBA U KORČULI

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Dubrovniku, Stalna služba u Korčuli, po sucu tog suda Mariji Skokandić, kao sucu pojedincu, na prijedlog sudske savjetnice Maje Skokandić Nobilo, u pravnoj stvari tužitelja CROATIA osiguranje d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, kojeg zastupa punomoćnik Zoran Vukić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Vukić i Partneri d.o.o., Rijeka, Nikole Tesle 9, protiv tuženika VŠ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi naplate novčane tražbine, nakon glavne rasprave zaključene 12. veljače 2025. u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja i tuženoga, na ročištu zakazanom radi objave odluke, dana 12. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Održava se djelomično na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave Javnog bilježnika Luce Bronzan iz Dubrovnika od 20. kolovoza 2024., sudski predmet: Ovrv-4718/2022, javnobilježnički predmet: UPP/OS- Ovrv-471/2024 u dijelu kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 188,49 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 13. srpnja 2022. pa do isplate, i to do 31. prosinca 2022., po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, s prethodno obračunatom kamatom u iznosu od 12,44 EUR obračunatom do 12. srpnja 2022., sve u roku od 8 dana.

II. U preostalome dijelu do zatraženih 235,05 EUR ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave Javnog bilježnika Luce Bronzan iz Dubrovnika od 20. kolovoza 2024., sudski predmet: Ovrv-4718/2022, javnobilježnički predmet: UPP/OS-Ovrv-471/2024, kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 46,56 EUR te se tužbeni zahtjev kojim tužitelj potražuje isplatu označenog iznosa sa zakonskim zateznim kamatama odbija kao neosnovan.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove ovog postupka u visini od 204,64 EUR, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 12. ožujka 2025., a koja se obračunava po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijski trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, sve to u roku od 8 dana, dok se u preostalom dijelu u visini od 62,50 EUR zahtjev tužitelja za naknadnom troška odbija kao neosnovan

Obrazloženje

1. Tužitelj CROATIA osiguranje d.d., (dalje: tužitelj), prije ovrhovoditelj, protiv tuženika VŠ (dalje: tuženik), prije ovršenik, podnio je dana 19. srpnja 2022. prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave koji je dodijeljen u rad javnom bilježniku Luci Bronzan iz Dubrovnika, a koja je 20. kolovoza 2024. donijela rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj Ovrv-4718/2022, UPP/OS-Ovrv-471/2024 kojim je tuženiku naloženo u roku od osam dana namiriti tražbinu tužitelja iz prijedloga za ovrhu zajedno s odmjerenim troškovima postupka.

2. Protiv označenog rješenja o ovrsi tuženik, ranije ovršenik, podnosi pravodobni prigovor povodom kojeg je prigovora Općinski sud u Dubrovniku, Stalna služba u Korčuli, rješenjem poslovni broj Povrv-145/2024 od 7. listopada 2024. stavio izvan snage rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj Ovrv- 4718/2022 od 20. kolovoza 2024. u dijelu kojim je određena ovrha i ukinuo sve provedene radnje te je odredio da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga. U navedenom rješenju poslovni broj Povrv-145/2024 od 7. listopada 2024. sud je sukladno čl. 461.a st. 2., 3. i st. 4. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 122/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22, dalje: ZPP) upozorio tužitelja da je u ovom sporu male vrijednosti u povodu prigovora protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave dužan najkasnije u podnesku predanom sudu u roku od 15 dana od dostave ovog rješenja i prigovora tuženika, iznijeti sve činjenice na kojima temelji svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđenje iznesenih činjenica te je upozorio tuženika da je u ovom sporu male vrijednosti u povodu prigovora protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave dužan najkasnije u roku od 15 dana od primitka označenog podneska tužitelja sudu dostaviti podnesak u kojem će iznijeti sve činjenice na kojima temelji svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica.

3. Tužitelj u svom prijedlogu za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave, sada tužbi, navodi da mu tuženik duguje iznos od ukupno 235,05 EUR s osnove nepodmirenih mjesečnih obroka za policu dopunskog zdravstvenog osiguranja temeljem faktura od 8. srpnja 2020., odnosno 19. srpnja 2021., mjesečno po 11,81 EUR (89,00 HRK), odnosno 13,14 EUR (99,00 HRK), a uz ovo i zakonske zatezne kamate tekuće na dugovani iznos od dana 13. srpnja 2022., te troškove postupka u iznosu od 66,36 EUR uvećane za zakonske zatezne kamate koje teku od dana donošenja rješenja o ovrsi pa do isplate.

4. U prigovoru koji je u spis premeta zaprimljen 9. rujna 2024. ovršenik, sada tuženik, navodi kako u cijelosti osporava osnov i visinu potraživanja tužitelja te kako je tražbina tužitelja iz ovršne isprave u potpunosti neosnovana iz razloga što među strankama ne postoji apsolutno nikakav obvezno pravni odnos koji bi činio potraživanje tužitelja osnovanim. Nadalje, navodi kako je netko od djelatnika ovrhovoditelja koji radi na radnom mjestu telefonske prodaje kontaktirao početkom ljeta 2019. godine telefonskim putem tuženika i ponudio mu sklapanje ugovora o osiguranju s rokom trajanja od jedne godine. Tuženik je na to pristao i tijekom dogovorenog trajanja osiguranja plaćao premiju osiguranja po primljenim uplatnicama. Ističe kako mu za cijelo vrijeme trajanja osiguranja nije dostavljen nikakav ugovor o osiguranju na potpis, čime ugovor o osiguranju u trajanju od jedne godine nikada nije ni sklopljen. Nakon proteka jednogodišnjeg trajanja "zakupa" djelatnik tužitelja je ponovno nazvao tuženika u svrhu produženja ugovora te mu je tuženik rekao da ne želi produljiti osiguranje, niti sklapati ikakve ugovore s tom osiguravajućom kućom. Zaključno, navodi kako je unatoč tome, tužitelj bez ikakva pravna osnova nastavio tuženiku slati uplatnice koje tuženik nije plaćao, jer takvu obvezu nije niti preuzeo, pa predlaže pobijano rješenje o ovrsi ukinuti u cijelosti.

5. U podnesku dostavljenom sudu 16. listopada 2024. i time u roku od 15 dana od dana zaprimanja (10. listopada 2024.) ovosudnog rješenja poslovni broj Povrv- 145/2024 od 7. listopada 2024., tužitelj se po punomoćniku očitovao na navode prigovora tuženika ističući kako su navodi tuženika paušalni, kontradiktorni te usmjereni jedino na odugovlačenje naplate tužiteljevog potraživanja. Tužitelj ističe kako tuženik prvenstveno spori postojanje osnove tužiteljevog potraživanja, a slijedom toga i visinu istoga. Navodi kako je iz izvatka poslovnih knjiga tužitelja jasno vidljivo da tuženik tužitelju duguje iznos od 235,05 EUR s osnove nepodmirenih mjesečnih obroka za policu dopunskog zdravstvenog osiguranja br. [broj iskaznice zdravstvenog osiguranja] te kako je tuženiku jako dobro poznata činjenica, a koju isti neosnovano negira, postojanja ugovornog odnosa između njega i tužitelja i to iz više razloga. Nastavno, ističe kako je polica dopunskog zdravstvenog osiguranja br. [broj iskaznice zdravstvenog osiguranja] zaključena između tužitelja i tuženika, a kojom se tužitelj obvezao u okviru navedenih uvjeta osiguranja osigurati ugovorene troškove dopunskog zdravstvenog osiguranja, dok se tuženik obvezao na plaćanje iste u 12 jednakih mjesečnih obroka i obzirom da je tuženik podmirivao troškove dopunskog osiguranja, takvom radnjom priznao je postojanje ugovornog odnosa. Također, navodi kako je iz tablice prijavljenih i likvidiranih šteta koje su nastale u razdoblju od 25. srpnja 2019. do 15. listopada 2024. jasno vidljivo da se tuženik služio predmetnom policom. Predmetna polica stornirana je ex lege obzirom da je u čl. 937. st. 4. Zakona o obveznim odnosima određeno da ugovor o osiguranju prestaje po samom zakonu ako premija ne bude plaćena u roku od godine dana od dospjelosti, a o čemu je tuženik i obaviješten. Ugovorno osiguranje započelo je s danom 25. srpnja 2019. u 24.00 i trajalo je do otkaza u skladu s čl. 14. Općih uvjeta. U nastavku, tužitelj navodi kako sukladno čl. 14. Općih uvjeta, a koji su bili dostavljeni na znanje tuženiku prilikom ugovaranja predmetne police, ako je u Polici naveden samo početak osiguranja, ugovor se sklapa na najmanje jednu godinu i automatski se obnavlja za svaku osigurateljnu godinu, osim ako nije otkazan u skladu s odredbama Općih uvjeta, a ugovor se, sukladno čl. 17. Općih uvjeta, raskida pisanim putem najmanje tri mjeseca prije isteka tekuće godine osiguranja. Navod tuženika, kako to ističe tužitelj, da nije preuzeo obvezu iz police obzirom da je u telefonskom razgovoru naveo da ne želi produljiti osiguranje niti sklopiti ugovor sa osiguravajućom kućom je neosnovan jer je u Općim uvjetima jasno navedeno da se raskid ugovora obavlja pisanim putem. Zaključno, tužitelj se poziva na teret dokaza i kako su tuženikovi navodi isključivo paušalni, a također, ističe kako su tuženiku u više navrata upućeni dopisi kojima je obaviješten da postoji dugovanje po osnovi premije osiguranja, odnosno upućen mu je podsjetnik na dospjele obveze, opomena, opomena radi izvansudske naplate, izvanredna opomena te podsjetnik na dospjele obveze, a na sve navedeno se tuženik oglušio, niti je iste prilikom primitka osporio. Uz sve navedeno, ističe kako je tuženik na raspolaganju imao djelatnike kontakt centra koji bi mu pružili informaciju temeljem čega prima navedene dopise te kako je došlo do sporne situacije. Slijedom navedenog, tužitelj predlaže u cijelosti održati na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Luce Bronzan pod posl.br. Ovrv-4718/2022 te obvezati tuženika na naknadu troška s pripadajućim kamatama.

6. U svom podnesku, zaprimljenom kod ovog suda 3. prosinca 2024., tuženik je odgovorio na navode tužitelja, navodeći kako u cijelosti ostaje pri svim navodima iz svog prigovora protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, osporava visinu i osnov potraživanja, ističući kako se tužitelj poziva na izvod iz svojih poslovnih knjiga, ali da taj izvod mora imati temelj na nekoj pravnoj osnovi (računi, ugovori ili druga dokumentacija), a ako nema takvog valjanog osnova izvod više nije vjerodostojan i računovodstveno i knjigovodstveno ne može predstavljati valjanu pravnu ispravu. Navodi kako je djelatnik tužitelja telefonskim putem kontaktirao tuženika početkom ljeta 2019. i ponudio mu sklapanje ugovora o osiguranju s trajanjem od jedne godine, a osim trajanja ugovora, nije bilo nikakvih drugih razgovora o ostalim odredbama ugovora niti je bio upoznat sa pravilima tužitelja o osiguranju. Dalje, navodi kako je očekivao da će na potpis zaprimiti ugovor u kojem će biti propisana sva prava i obveze jedne i druge strane, ali ovakvim postupkom tužitelja je doveden u neravnopravan i podložan položaj kojega sada tužitelj koristi da bi ostvario nepripadajuću korist suprotno načelima savjesnosti i poštenja u pružanju usluga. Ponavlja svoje navode iz prigovora, kako je nakon isteka jednogodišnjeg trajanja ugovora djelatnik tužitelja ponovno zvao tuženika radi produženja ugovora te mu je tuženik izričito odgovorio da ne želi produžiti ugovor, niti sklapati bilo kakve ugovore te predlaže preslušati telefonski razgovor između djelatnika tužitelja i tuženika obzirom je poznato kako se ti razgovori snimaju. Zaključno navodi kako je tužitelj priložio dokaze koji nisu relevantni za ovaj postupak, kako je tek sada upoznat sa pravilima osiguranja te kako svi računi i uplatnice koji su izdani nemaju nikakve osnove jer nema pravnog temelja za njihovo izdavanje pa predlaže odbiti tužbu kao neosnovanu i obvezati tužitelja na naknadu troškova parničnog postupka.

7. U prethodnom postupku tužitelj je ustrajao u svom tužbenom zahtjevu i svih navoda istaknutih u dosadašnjem tijeku postupka, a u odnosu na navode iz podneska tuženika od 3. prosinca 2024., iste je osporio u cijelosti. Na upit suda, a koji se odnosio na naknadno podmirene obroke premija po računima koje su na naplatu dospjele 25. 8. 2020., 25. 9. 2020., 26. 10. 2020. i 25. 11. 2020., a za koje je uplata knjižena dana 15. 12. 2022. kako je to vidljivo iz poslovnih knjiga tužitelja, zamjenik punomoćnika tužitelja je molio kraći rok za očitovanje, a kojem zahtjevu je i udovoljeno. Tuženik je u svemu ostao kao i u svom prigovoru,a potom i podnesku od 3. prosinca 2024., a na posebna upit suda kako je koristio usluge tužitelja i je li imao karticu dopunskog zdravstvenog osiguranja, odgovorio je kako karticu nije zaprimio, a osiguranjem se je koristio po automatizmu, ono je bilo zavedeno u sustavu. Na pripremnom ročištu, odgođenom rješenjem od 16. siječnja 2025. i održanom te zaključenom 12. veljače 2025., tužitelj i tuženik su u svemu ustrajali kao i u dosadašnjem tijeku postupka.

8. U ovoj pravnoj stvari tužbeni zahtjev tužitelja glasi na iznos od 235,05 EUR, pa se radi o sporu male vrijednosti sukladno odredbi čl. 458. st. 1. ZPP-a, obzirom da se tužbeni zahtjev odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi svotu od 1.320,00 EUR.

9. Sud je izveo dokaz uvidom u dokumentaciju priloženu spisu i to: prijedlog i rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Luce Bronzan od 20. kolovoza 2024., posl.br. Ovrv-4718/2024, pregled prijavljenih i likvidiranih šteta nastalih u razdoblju od 25. srpnja 2019. do 15. listopada 2024., Opće uvjete dopunskog zdravstvenog osiguranja, obavijest o raskidu dugoročnog ugovora o osiguranju zbog neplaćanja premije osiguranja, izvanrednu opomenu, podsjetnik na dospjele obveze, podsjetnik na dospjele obveze, opomenu, opomenu radi izvansudske naplate, opomenu, storniranu policu osiguranja dopunskog zdravstvenog osiguranja br: [broj iskaznice zdravstvenog osiguranja] od 15. listopada 2024., pregled fakturirane i naplaćene premije po polici (bez stavaka) od 15. listopada 2024. (list 66- 68 spisa), policu dopunskog zdravstvenog osiguranja od 25. srpnja 2019., pregled utuženja- analitika po policama (list 71 spisa) i račune br: 792183161/20, 792183160/20, 792183157/20, 792183158/20, 792183163/20, 792183159/20, 792183165/20, 792183162/20, 792183166/20, 792183167/20, 792290806/21, 792290810/21, 792183168/20, 792290807/21, 792290808/21, 792290811/21, 792290809/21, 792290812/21, 792290813/21 (list 72-90 spisa). Odbijen je dokazni prijedlog tuženog za saslušanjem istog kao parnične stranke i za pribavom audio- zapisa razgovora između djelatnika tužitelja i tuženika kao nepotreban, obzirom da je činjenično stanje pregledom priložene materijalne dokumentacije dovoljno utvrđeno za donošenje odluke. Također, na pripremnom ročištu održanom dana 12. veljače 2025. odbijen je dokazni prijedlog tuženika, potvrda Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje od 19. studenoga 2024., a sve pozivom na odredbu čl. 461.a ZPP-a.

10. Ocjenom svih provedenih dokaza u smislu čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 dalje ZPP) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

11. Predmet spora je potraživanje tužitelja po osnovi osiguranja temeljem sklopljenog ugovora o osiguranju br. 389790473670, a uz koju se policu primjenjuju Opći uvjeti dopunskog zdravstvenog osiguranja.

12. Među strankama je sporan osnov i visina predmetnog potraživanja.

13. Provedenim dokazima utvrđeno je da je između tužitelja i tuženika postojao ugovorni odnos, slijedom čega prigovori tuženika nisu osnovani. Uvidom u Ugovor- policu dopunskog zdravstvenog osiguranja broj [broj iskaznice zdravstvenog osiguranja] (list 69-70 spisa), sud je utvrdio da je ista sklopljena između tužitelja i tuženika kao osiguranika, da osiguranje počinje teći 25. srpnja 2019. u 24.00 sata i traje do otkaza u skladu s čl. 14. Općih uvjeta, da premija za jednu godinu iznosi 840,00 kuna, a rate premije dospijevaju na naplatu 12 puta godišnje i iznose 70,00 kuna (9,29 EUR) i kako je premija za razdoblje od 25. srpnja 2019. do 25. kolovoza 2019. u iznosu od 9,29 EUR plaćena prema potvrdi br. 389790473670.

14. Uvidom u pregled prijavljenih i likvidiranih šteta nastalih u razdoblju od 25. srpnja 2019. do 15. listopada 2024. (list 50-53 spisa) po polici broj [broj police] utvrđeno je da je osiguranik VŠ koristio dopunsko zdravstveno osiguranje zaključno do 25. studenog 2022., a koji troškovi su od strane tužitelja podmireni za individualno osiguranje bez B liste lijekova i Hrvatskom zavodu za zdravstveno osiguranje.

15. Uvidom u Izvadak iz poslovnih knjiga-pregled otvorenih stavaka za utuženje vidljiva je oznaka utuženih faktura (brojeva računa) iz kojih nesporno proizlazi da je tuženik zasnovao ugovor o dugoročnom osiguranju upravo po polici dopunskog zdravstvenog osiguranja br. [broj iskaznice zdravstvenog osiguranja], i kako je prvi obrok premije u iznosu od 9,29 EUR za razdoblje od 25. srpnja 2019. do 25. kolovoza 2019. platio čime je i priznao postojanje ugovornog odnosa s tužiteljem i svoju obvezu sukladno navedenom ugovornom odnosu i kako je svoje obveze temeljem dostavljenih faktura prestao podmirivati od kolovoza 2020. godine zaključno sa posljednjim nepodmirenim računom br. 792290813/21 za razdoblje od 25. lipnja 2022. do 25. srpnja 2022.

16. Uvidom u pregled utuženja-analitika po policama (list 71 spisa), a koji izvod je tužitelj dostavio uz svoj podnesak od 16. listopada 2024. nesporno je utvrđeno kako je tuženik vršio i uplate po sljedećim fakturama: račun br. 792183157/20 (razdoblje osiguranja 25. 08. 2020. -25. 09. 2020.), 792183158/20 (razdoblje osiguranja 25. 09. 2020. -25. 10. 2020.), 792183159/20 (razdoblje osiguranja 25. 10. 2020.-25. 11. 2020.), 792183160/20 (razdoblje osiguranja 25. 11. 2020.-25. 15. 2020.), u ukupnom iznosu od 46,54 EUR i kako su navedene uplate knjižene dana 15. prosinca 2022., nakon podnošenja prijedloga za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave, stoga navodi tuženika kako je smatrao da je ugovor sklopljen samo na godinu dana (osiguranje je počelo teći 25. srpnja 2019. u 24.00 sata) i kako nakon isteka jednogodišnjeg roka nije vršio nikakve uplate tužitelju, nisu osnovani. Također, valja navesti kako je odredbom čl. 14. st. 2. Općih uvjeta propisano, ako je u polici naveden samo početak osiguranja, da se ugovor sklapa najmanje na godinu dana i automatski se obnavlja za svaku osigurateljnu godinu, (produljuje se trajanje osiguranja), osim ako nije otkazan u skladu s odredbama spomenutih Općih uvjeta, dok je odredbom čl. 17. Općih uvjeta propisano da svaka ugovorna strana može pisanim putem raskinuti ugovor najmanje 3 (tri) mjeseca prije isteka tekuće godine osiguranja, a tuženik nikakvom ispravom ne dokazuje da je na opisani način zatražio otkaz svoje police osiguranja, te je ista po navodima tužitelja i priležećoj dokumentaciji raskinuta, odnosno prestala po sili zakona 25. studenog 2024. zbog neplaćanja.

17. Odredbom članka 925. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29718, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, dalje: ZOO) propisano je da je ugovor o osiguranju sklopljen kad je ponuda o osiguranju prihvaćena. Uvjetima osiguranja mogu biti predviđeni slučajevi u kojima ugovorni odnos iz osiguranja nastaje samim plaćanjem premije (članak 927. ZOO-a), a što je i propisano odredbom čl. 4. st. 6. Općih uvjeta koji se primjenjuju na stranke ugovora o dopunskom zdravstvenom osiguranju. S obzirom na to da je po ponudi tužitelja tuženik platio premiju, odnosno prvi obrok premije, time je sklopljen ugovor o osiguranju i tuženik je dužan tužitelju platiti utuženo potraživanje koje je tužitelj dokazao priloženim računima.

18. Slijedom naprijed navedenog, sud je sukladno odredbi čl. 936. ZOO-a obvezao tuženika kao osiguranika na plaćanje dužnih premija u ukupnom iznosu 188,49 EUR, a obzirom da je iz dostavljene dokumentacije tužitelja nesporno utvrđeno kako je tuženik vršio uplate po računu br. 792183157/20 (razdoblje osiguranja 25. 08. 2020.-25. 09. 2020.), 792183158/20 (razdoblje osiguranja 25. 09. 2020.-25. 10. 2020.), 792183159/20 (razdoblje osiguranja 25. 10. 2020. -25. 11. 2020.), 792183160/20 (razdoblje osiguranja 25. 11. 2020. -25. 15. 2020.), u ukupnom iznosu od 46,54 EUR, za dio koji se odnosi na razliku do punog iznosa, tužbeni zahtjev je odbijen kao neosnovan. Slijedom navedenog, održan je djelomično na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika u dijelu u kojem je naloženo tuženoj isplatiti iznos od 188,49 EUR sa pripadajućim zateznih kamatama kako je to precizirano u točki I. izreke, dok je u dijelu do zatraženih 235,05 EUR, odnosno za iznos od 46,54 EUR, uvećan za zatezne kamate, tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan te je sukladno odredbi čl. 451. st. 3 ZPP-a odlučeno kao pod točkom

I. i II. izreke ove presude.

18. Odluka o zahtjevu tužitelja za naknadu parničnog troška kao i troškova nastalih tijekom ovrhe, ovo jer se sukladno Zaključku br. 3. sa sastanka Vrhovnog suda Republike Hrvatske sa predsjednicima građanskih odjela županjskih sudova održanom 2. lipnja 2017. o troškovima nastalim u tijeku ovršnog postupka odlučuje zajedno s ostalim troškovima nastalim u parničnom postupku proizašlom iz ovršnog postupka pri čemu zatezna kamata na dosuđeni trošak teče od dana donošenja prvostupanjske presude, utemeljena je na odredbi čl. 154. st. 5. ZPP-a, temeljem koje odredbe, obzirom da tužitelj nije uspio samo u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva, sud je naložio tuženiku da naknadi tužitelju troškove postupka. Tužitelju je tako priznat zatraženi trošak sastava prijedloga za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave (Tbr. 11. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, "Narodne novine" broj 138/23) u iznosu od 41,48 EUR (uključen PDV), trošak javnobilježničke nagrade u iznosu od 24,89 EUR (uključen PDV) sukladno odredbi čl. 5. i 6. Pravilnika o naknadi i nagradi javnih bilježnika u ovršnom postupku ("Narodne novine" broj: 9/21 i 18/22). Trošak pristupa na ročišta koja su održana 16. siječnja 2025. i 12. veljače 2025. (25 bodova x 2,00 Eura sukladno Tbr. 9. toč. 1. Tarife), a što ukupno iznosi 125,00 EUR uz zatraženi i temeljem Tbr. 46. Tarife pripadajući PDV od 25%, iznosi ukupno 125,00 EUR. Uz navedeno je tužitelju valjalo priznati kao osnovan i trošak u iznosu od 13,27 EUR na ime sudske pristojbe na sudsku odluku za ovu presudu. Slijedom navedenog, tužitelju je priznat trošak u sveukupnom iznosu od 204,64 EUR. Tužitelju, sukladno čl. 151. st. 3. ZPP-a pripada i pravo na zakonsku zateznu kamatu na priznati mu iznos troška. U preostalom iznosu u visini od 62,50 EUR (uključen PDV), a zatraženih za pristup na ročište od 15. listopada 2024., tužitelju nije priznat zatraženi trošak obzirom da 15. listopada 2024. nije bilo ni zakazano, niti održano ročište u ovoj pravnoj stvari, stoga je zahtjev tužitelja u tom dijelu odbijen kao neosnovan te je odlučeno kao u točki III. izreke presude.

U Korčuli, 12. ožujka 2025.

S u d a c :

Marija Skokandić

PRAVNA POUKA: Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana računajući od dana održavanja ročišta za objavu presude ako je stranka bila uredno obaviještena o održavanju ročišta za objavu odnosno od primitka ovjerenog prijepisa presude ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude. Žalba se podnosi u tri istovjetna primjerka putem ovog suda nadležnom županijskom sudu. Presuda u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2., osim zbog povrede iz članka 354. st. 2 toč. 3 ZPP-a (članak 467. stavak 1. ZPP-a).

Rj/

I. DNA:

1. punom. tužitelja uz rješenje za pristojbu na presudu, putem e-oglasne ploče

2. tuženom, putem e-oglasne ploče

II. Kal. 10. travnja 2025.

U Korčuli, 12. ožujka 2025.

S u d a c:

Marija Skokandić