Republika Hrvatska

Županijski sud u Dubrovniku

Dubrovnik

Poslovni broj: Kžzd-24/2023-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca Pera Miloglava kao predsjednika vijeća, te sudaca Nikše Lučića i Noemi Butorac kao članova vijeća, uz sudjelovanje Antee Pekić kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv osuđenika TJT zbog dva kaznena djela iz članka 172. stavak 1. u svezi članka 52. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11, 144/12, 56/15 i 61/15 i 101/17– dalje u tekstu: KZ/11) odlučujući o žalbi Općinskog državnog odvjetništva u Dubrovniku podnesenoj protiv rješenja Općinskog suda u Dubrovniku, pod poslovnim brojem Kv-102/2022 od 22. ožujka 2023., u sjednici vijeća održanoj 12. ožujka 2025.,

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba državnog odvjetnika kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem Općinskog suda u Dubrovniku, pod poslovnim brojem Kv- 102/2022 od 22. ožujka 2023. obustavljen je postupak opoziva uvjetne osude protiv osuđenika TJT.

2. Protiv tog rješenja žali se državni odvjetnik ne navodeći žalbene osnove, s žalbenim prijedlogom za ukidanje pobijanog rješenja te opozivom uvjetne osude.

2.1. U smislu članka 495. u vezi članka 474. stavak 1. ZKP/08 spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Dubrovniku na obvezno razgledavanje.

3. Žalba nije osnovana.

4. Naime, pravomoćnom presudom Općinskog suda u Dubrovniku pod brojem Kzd- 13/2019 od 6. ožujka 2019.godine, koja je postala pravomoćna 17. travnja 2019. osuđenik TJT osuđen je radi dva kaznena djela opisana po članku 172. stavak 1. i 2. KZ/11, a kažnjiva po članku 172. stavak 2. KZ/11 te je osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u vremenskom trajanju od 9 (devet) mjeseci, bez njezinog izvršenja, uz izricanje uvjetne osude s rokom kušnje od 3 (tri) godine. Na temelju članka 56. stavak 4. i članka 62 stavak 2 točka 1.KZ/11 optuženiku TJT je uz uvjetnu osudu izrečena posebna obveza da u roku od 10 (deset) mjeseci od pravomoćnosti presude popravi štetu počinjenu kaznenim djelom i to na način da na ruke majke i zakonske zastupnice oštećenika IJ uplati dospjele, a neisplaćene dužne obroke uzdržavanja u iznosu od 40.600,64 kuna. Na temelju članka 56. stavak 4. i članka 62. stavak 2. točka 10. KZ/11 optuženiku TJT je uz uvjetnu osudu izrečena i posebna obveza da ubuduće redovito ispunjava obvezu uzdržavanja prema svojoj mlt. djeci, uz stručnu pomoć nadležnog tijela za probaciju. Na temelju članka 58. stavak 5. KZ/11. određeno je da sud može opozvati uvjetnu osudu i odrediti izvršenje izrečene kazne zatvora ako osuđenik u roku koji mu je određen ne izvrši u potpunosti ili u većoj mjeri obveze iz članka 62. stavak 1. točka 1. KZ/11. te iz članka 62. stavak 2. točka 10. KZ/11. ili ih teško i ustrajno krši. Ako se utvrdi da osuđenik obveze nije izvršio iz opravdanih razloga, sud može obveze zamijeniti drugima, ili mu izreći zaštitni nadzor ili ga osloboditi obveza ili produljiti rok za izvršenja izrečenih obveza.

4.1. Po stavu drugostupanjskog vijeća pobijano rješenje je u cijelosti zakonito, donijeto ispravnim utvrđenjem da je protekao rok za opoziv uvjetne osude iz članka 58. stavak 8. KZ/11 jer je rok za ispunjenje posebne obveze iz članka 62. stavak 2. točka 1. KZ/11 istekao 17. veljače 2020., a osuđenik je tu obvezu u konačnici i podmirio nakon isteka roka za opoziv dok je rok za ispunjenje posebne obveze iz članka 62. stavak 2. točka 10. KZ/11 trajao za vrijeme trajanja roka kušnje, a to je do 17. travnja 2022. U pravu je prvostupanjski sud kad tvrdi da je odnosu na tu posebnu obvezu, uvjetnu osudu bilo moguće opozvati do 17.travnja 2023., međutim, s obzirom da je do isteka tog maksimalnog roka za opoziv uvjetne osude ostalo 26 dana, po redovnom tijeku stvari nije bilo za očekivati da bi u tom roku, u slučaju opoziva uvjetne osude takva presuda mogla postati pravomoćna, a imajući u vidu i činjenicu da je osuđenik podmirio dio posebne obveze iz članka 62. stavak 1. točka 1. KZ/11 nakon što je istekao rok u kojemu je po toj osnovi moguće opozvati uvjetnu osudu. Stoga je ispravnom primjenom članka 58. stavak 8. KZ/11 u vezi članka 564. stavak 4. ZKP/08 donijeta ispravna i zakonita odluka.

5. Pobijano rješenje ispitano je po službenoj dužnosti na temelju članka 494. stavak 4. ZKP/08, pa kako nisu utvrđene povrede na koje sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti i kako žalba državnog odvjetnika nije osnovana, to je odlučeno kao u izreci na temelju članka 494. stavak 3. točka 2. ZKP/08.

Dubrovnik, 12. ožujka 2025.

Predsjednik vijeća za mladež

Pero Miloglav