Republika Hrvatska

Općinski sud u Čakovcu

Čakovec, Ruđera Boškovića 18

Poslovni broj Ovr-77/2025-2

(Ovr-166/2022, Ovr-26/2023)

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Općinski sud u Čakovcu, po sutkinji toga suda Jasni Vehtersbah-Stojan, a na prijedlog više sudske savjetnice Irene Hoblaj, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja Privredna banka Zagreb d.d., Zagreb, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732, zastupan po punomoćnicima iz OD Vidović&Vidović iz Varaždina, protiv ovršenika OP, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao nasljednika iza pokojne ovršenice FP, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Bojanu Bacingeru, odvjetniku u Čakovcu, 12. ožujka 2025.

r i j e š i o  j e :

Odgađa se provedba ovrhe na nekretnini ovršenika upisanoj u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], čest.br. 514 Grobljanska od ukupno 1362 m2, dvorište od 818 m2, voćnjak od 403 m2, gospodarska zgrada [adresa] od 17 m2, gospodarska zgrada [adresa] od 26 m2, stambena zgrada [adresa] od 98 m2, u vlasništvu OP, [adresa], OIB: 30092301551u cijelosti, određena rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Čakovcu broj Ovr-26/2023-2 od 10. ožujka 2023., do okončana parničnog postupka u predmetu Općinskog suda u Čakovcu broj P-146/2024 (ranije P-356/2023) kojeg je ovršenica Nada Bajkovec [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] pokrenula protiv ovrhovoditelja radi utvrđenja ništetnosti Ugovora o kreditu sa zasnivanjem založnog prava na nekretnini broj 9011026912 od 17. veljače 2006.

Obrazloženje

1. Kod ovoga suda se provodi postupak ovrhe, radi namirenja novčane tražbine ovrhovoditelja ovrhom na nekretnini ovršenika, a temeljem ovršne isprave Ugovora o kreditu broj 9011026912 od 17. veljače 2006. sa zasnivanjem založnog prava na nekretnini broj - kao solemnizirane privatne isprave. Postupak se provodi sukladno odredbama Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 112/12, 25/2013, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20 – dalje Ovršni zakon). Rješenjem broj Ovr-26/2023-17 od 21. listopada 2024. utvrđen je prekid postupka zbog smrti ovršenice FP, te je istim rješenjem OP pozvan da preuzme postupak. Navedeno rješenje postalo je pravomoćno 07. studenog 2024.

2. Ovršenica je 22. ožujka 2023. podnijela prijedlog za odgodu ovrhe u kojem navodi kako predmetni Ugovor o kreditu u sebi sadrži ništetne odredbe o bitnim elementima ugovora (predmetu i cijeni) zbog čega je takav ugovor ništetan u cijelosti. Navodi kako je na sjednici predsjednika Građanskih odjela predsjednika županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda RH održanoj 11.03.2022. godine usvojen zaključak prema kojem:„ U ovršnim postupcima u kojima se ovrha određuje i provodi na temelju ovršnih isprava koje nisu prošle sudsku kontrolu (rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, zadužnice, javnobilježnički akti ili solemnizirane privatne isprave i sl.), a koje proizlaze iz potrošačkih ugovora, ovršni sud je dužan po službenoj dužnosti preispitati sadrži li potrošački ugovor nepoštene (ništetne) ugovorne odredbe.“ Predmetna ovršna isprava predstavlja potrošački ugovor koji u sebi sadrži nepoštene odredbe. O (ne)poštenosti odredbi ugovora odlučeno je u kolektivnom sporu u predmetu „Franak“. Ovrhovoditelj je jedna od banaka obuhvaćena pravomoćnim presudama donesenima u postupcima povodom tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava koji su se vodili pred Trgovačkim sudom u Zagrebu. Poziva se na pravomoćne presude Visokog trgovačkog suda broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014., te broj Pž- 6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. Stav Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske da je ugovorna odredba o vezivanju glavnice uz švicarski franaka ništetna potvrđen je i odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-2221/2018 od 03. rujna 2019. Naprijed citiranim pravomoćnim presudama je povodom tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava u bitnom utvrđeno da su odredbe potrošačkih ugovora – ugovora o kreditu koje je sastavljao tuženik i nudio ga potrošačima u razdoblju od 01. travnja 2004. do 31. prosinca 2008. godine, kojima se ugovarala promjenjiva kamatna stopa sukladno odluci banke i kojima je ugovorena valutna klauzula na način da je glavnica vezana za švicarski franak (dalje CHF) ništetne. U predmetu suda EU broj C-407/18, „Zahtjev za prethodnu odluku – Nepoštene odredbe u potrošačkim ugovorima – Direktiva 93/13/EEZ – Postupak ovrhe hipotekarne tražbine – Neposredno izvršivi javnobilježnički akt – Sudski nadzor nad nepoštenim odredbama – Odgoda ovrhe – Nenadležnost suda koji odlučuje o prijedlogu za ovrhu – Zaštita potrošača – Načelo djelotvornosti – Usklađeno tumačenje”, jasno je zauzeto stajalište kako je nacionalni sud dužan tumačiti nacionalno pravo u skladu s pravom EU te po službenoj dužnosti odrediti odgodu ovrhe. Sud EU je jasno i nedvojbeno zauzeo stajalište kako „Direktivu Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima treba s gledišta načela djelotvornosti tumačiti na način da joj se protivi nacionalni propis poput onoga iz glavnog postupka, na temelju kojeg nacionalni sud koji odlučuje o prijedlogu za ovrhu ugovora o hipotekarnom kreditu sklopljenog između trgovca i potrošača u obliku neposredno izvršivog javnobilježničkog akta, nema mogućnost, bilo na prijedlog potrošača ili po službenoj dužnosti, ispitati jesu li odredbe sadržane u tom aktu nepoštene, u smislu te direktive, i po toj osnovi odgoditi zatraženu ovrhu.“ Slijedom navedenog, ovršenica je pokrenula parnični postupak, tužbu protiv banke, ovdje ovrhovoditelja zbog nepoštene kamatne stope i valutne klauzule CHF. Stoga smatra kako su ispunjene pretpostavke za odgodu ovrhe, te predlaže da sud njezin prijedlog usvoji.

3. Prijedlog za odgodu ovrhe dostavljen je na očitovanje ovrhovoditelju, koji se podneskom zaprimljenim 03. travnja 2023. usprotivio prijedlogu ovršenice. Navodi kako ovršenica nije učinila vjerojatnim postojanje zakonskih pretpostavki za odgodu ovrhe, već u prijedlogu samo nabraja ista ona utvrđenja iz kolektivnih presuda. Ovršenica nije dokazala da je protiv ovršenika pokrenula odgovarajući parnični postupak, niti činjenicu da bi provedbom ovrhe trpjela nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, kao niti da je predmetna nekretnina njezina jedina nekretnina.

4. Prijedlog ovršenice ovaj sud ocijenjuje osnovanim.

5. Člankom 65. Ovršnog zakona propisano je da na prijedlog ovršenika sud može, ako ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu štetu ili teško nadoknadivu štetu, ili ako učini vjerojatnim da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje, u potpunosti ili djelomice odgoditi ovrhu, ukoliko je ispunjen jedan od uvjeta iz čl. 65.st.1. točke 1-10 Ovršnog zakona. Slijedom citirane odredbe čl. 65. Ovršnog zakona, da bi se odgodila ovrha na prijedlog ovršenika, potrebno je da su kumulativno ispunjena dva uvjeta za odgodu ovrhe.

6. Uvidom u parnični upisnik predmeta Općinskog suda u Čakovcu utvrđeno je kako je ovršenica FP podnijela tužbu radi utvrđenja ništetnosti predmetnog Ugovora o kreditu protiv ovrhovoditelja, koji se vodi pod brojem P-146/2024 (ranije P- 356/2023). Na taj način ispunjena je pretpostavka iz čl. 65.st.1. toč.4. Ovršnog zakona.

7. Sud smatra kako je ovršenica prijedlogom za odgodu ovrhe dokazala i vjerojatnost da bi provedbom ovrhe trpjela nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu. Obrazlažući drugu pretpostavku iz odredbe članka 65. st. 1. OZ-a (nastanak nenadoknadive štete) prvostupanjski sud je dužan nacionalni propis (Ovršni zakon) tumačiti u duhu prava europske Unije, konkretno presude Europskog suda u predmetu C-407/18 od 26. lipnja 2019.

8. Naime, iz Ugovora o kreditu broj 9011026912 od 17. veljače 2006. iz čl. 1. vidljivo je kako je isti iznosi 21.722,80 CHF, te se temeljem čl. 7. isti otplaćuje u 180 mjesečnih rata. U čl. 4. i 5. Ugovora o kreditu navedena je stopa ugovornih kamata, te je utvrđeno koliko iznosi referentna kamatna stopa za kamatno razdoblje. U parničnom postupku kojeg je ovršenica pokrenula protiv ovrhovoditelja, tužbom se traži utvrđenje ništetnosti pojedinih ugovornih odredbi Ugovora o kreditu, a vezano za promjenjivu kamatnu stopu. Sukladno stavu Suda Europske unije u predmetu broj 407/1 Kuhar/Addiko bank d.d. nacionalni sud, koji donosi odluku o prijedlogu za ovrhu, nema mogućnost po službenoj dužnosti odlučivati o nepoštenim i ništetnim odredbama ugovora o kreditu, već će to odlučiti drugi nacionalni sud u meritumu nakon što potrošač ustane sa tužbom. Sud Europske unije smatra kako je vjerojatnije da će pljenidba nekretnine osigurane hipotekom biti dovršena prije nego što sud koji odlučuje o meritumu donese odluku kojom se eventualno utvrđuje ništetnost te odredbe s obzirom na njezinu nepoštenost, a time i ovršnog postupka. U tim uvjetima, čak i kada bi takva odluka bila donesena u korist dotičnog potrošača, on bi time ostvarivao zaštitu a posteriori u vidu novčane naknade štete, pa bi takva zaštita bila nepotpuna i nedovoljna, tim više ako bi se pljenidba nekretnine odnosila na stan potrošača i njegove obitelji, koji bi tada bio konačno izgubljen. Takva a posteriori zaštita stoga ne predstavlja ni odgovarajuće ni učinkovito sredstvo da se prekine s korištenjem nepoštene odredbe suprotno cilju iz čl.7.st.1. Direktive 93/13. Stoga proizlazi kako je ovršni sud dužan odgoditi ovrhu do okončanja parnice koju potrošač vodi radi ništetnosti odredbi ugovora o hipotekarnom kreditu.

9. Sud smatra kako je ovršenica na opisani način dokazala vjerojatnost da bi provedbom ovrhe trpjela nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, jer je u tijeku parnični postupak radi utvrđenja ništetnosti pojedinih ugovornih odredbi, a imajući u vidu stajalište Suda Europske unije iz ranije navedenog predmeta, a radi se o ovrsi na nekretnini ovršenice koja je jedina nekretnina ovršenice. Naime, ukoliko bi u predmetnom ovršnom postupku bila prodana nekretnina, a u parničnom postupku donesena odluka u korist potrošača, potrošač bi mogao ostvariti naknadno samo zaštitu u vidu novčane naknade štete, a takva bi zaštita bila nepotpuna i nedovoljna, budući da se u ovršnom postupku prodaje nekretnina koja bi bila nepovratno izgubljena pa takva zaštita u smislu načela djelotvornosti ne bi predstavljala odgovarajuće niti učinkovito sredstvo.

10. Ustavni sud Republike Hrvatske je u odlukama poslovni broj U-III-4507/2020, U- III-4508/2020. od 8. lipnja 2021. izrazio stajalište prema kojem je i u ovršnom postupku potrebno u ovakvim situacijama ocjenjivati sadržaj predmetnih ovršnih isprava u okolnostima kada ovršenik ističe prigovore koji se odnose na njihov sadržaj pa je potrebno rješenjem odgoditi ovrhu.

11. Stoga je propise nacionalnog zakonodavstva iz članka 65. stavak 1. OZ-a valjalo cijeniti u smislu Direktive EEZ te u vezi s tim donesene presude Suda Europske unije poslovni broj C-407/18, te je utvrđeno kako su u konkretnom slučaju ispunjene pretpostavke za odgodu ovrhe sukladno članku 65. stavak 1. Ovršnog zakona, te je udovoljeno prijedlogu ovršenice za odgodu ovrhe do pravomoćnog okončanja parnice koja se vodi kod ovog suda radi utvrđenja ništetnosti predmetne ugovorne odredbe iz Ugovora o kreditu sklopljenog između ovršenice i ovrhovoditelja.

12. Ovrhovoditelj ima upisano založno pravo na nekretnini, dakle njegova tražbina je osigurana, pa stoga ovom odgodom ovrhe ovrhovoditelj ne trpi štetu.

13. Stoga je odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

Čakovec, 12. ožujka 2025.

Sutkinja:

Jasna Vehtersbah-Stojan

Viša sudska savjetnica:

Irena Hoblaj

POUKA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ovog rješenja nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 8 dana po primitku istoga, pismeno u 3 primjerka, putem ovoga suda na nadležni županijski sud.

O tome obavijest:

1. Ovrhovoditelj po pun.

2. Ovršenik po pun.