Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: Gž-258/2025-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sutkinja Dijane Hofer predsjednice vijeća, Ivane Čačić sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Tanje Novak- Premec članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja HO iz [adresa], koji boravi u [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Šimi Tarašu, odvjetniku u Zadru, protiv tuženika Privredna banka Zagreb d.d., Zagreb, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732, zastupanog po punomoćnici Bojani Bogdan, odvjetnici u Splitu, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Zadru, poslovni broj P-1584/2020-27 od 4. veljače 2025., na sjednici vijeća održanoj 12. ožujka 2025.

r i j e š i o  j e

I. Ukidaju se točke II., III. i IV. izreke presude Općinskog suda u Zadru, poslovni broj P-1584/2020-27 od 4. veljače 2025. i predmet se u tom dijelu vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

II. Odluka o troškovima žalbenog postupka ostavlja se za konačnu odluku.

III. Točka I. izreke presude Općinskog suda u Zadru, poslovni broj P-1584/2020-27 od

4. veljače 2025. ostaje neizmijenjena.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom je presudom u točci I. izreke naloženo tuženiku isplatiti tužitelju 2.859,29 EUR sa zakonskim zateznim kamatama na iznose, za razdoblje i po stopi kako je navedeno u toj točci izreke. Točkom II. izreke utvrđena je djelomična ništetnost ugovora o kreditu broj 9012129905 od 29. studenog 2006. u dijelu u kojem se „uglavljuje naknada za obradu kreditnog zahtjeva i naknada za osiguranje kredita“. Točkom III. izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju 499,95 EUR sa zakonskim zateznim kamatama od 2. prosinca 2006. dok mu je točkom IV. izreke naloženo naknaditi tužitelju troškove postupka od 2.390,45 EUR sa zakonskim zateznim kamatama od donošenja te presude do isplate.

2. Navedenu presudu u dijelu pod točkama II., III. i IV. izreke pravodobno izjavljenom žalbom pobija tuženik iz svih žalbenih razloga propisanih člankom 353. stavkom 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/1991., 91/1992., 112/1999., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 96/2008., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 89/2014., i 70/2019., dalje ZPP koji se na ovaj postupak primjenjuje u skladu s člankom 107. stavkom 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku, „Narodne novine“ br. 80/2022., uz izuzetke iz članka 107. stavaka 2., 3. i 4. toga Zakona) uz prijedlog da se prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu preinači i tužbeni zahtjev odbije uz naknadu troškova postupka tuženiku zajedno sa zateznim kamatama od presuđenja do isplate, podredno da se ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. Traži i naknadu troškova sastava žalbe i sudske pristojbe na žalbu.

3. Tužitelj nije odgovorio na žalbu.

4. Žalba je osnovana.

5. Predmet spora u žalbenoj fazi postupka je utvrđenje djelomične ništetnosti ugovora o kreditu 9012129905 od 29. studenog 2006. u dijelu u kojem je među strankama u točci 11.3. tog ugovora ugovorena obveza tužitelja na plaćanje naknade za obradu kreditnog zahtjeva u visini od 1,50% od iznosa kredita i naknadu za osiguranje kredita u visini od 2% te kondikcijski zahtjev za povrat iznosa plaćenih na temelju tih nepoštenih ugovornih odredbi.

6. Na temelju činjenica koje među strankama nisu sporne i onih koje je utvrdio pregledavanjem isprava, provedenim financijskim vještačenjem i saslušanjem tužitelja, prvostupanjski je sud utvrdio sljedeće činjenično stanje:

- da je 29. studenog 2006. u [adresa] između tuženika kao banke i tužitelja kao korisnika kredita sklopljen potrošački ugovor o kreditu (za kupnju novog Škoda vozila) s ugovorenim iznosom kredita od 20.924,36 CHF po srednjem tečaju kreditora na dan korištenja (isplate) kredita, uz redovnu kamatu od 5,10% godišnje, promjenjivu u skladu s odlukom tuženika, s rokom otplate od 84 mjeseca

- da su stranke bez pojedinačnog pregovaranja ugovorile obvezu tužitelja da tuženiku plati naknadu za obradu kreditnog zahtjeva u visini od 1,50% iznosa kredita i naknadu za osiguranje kredita u visini od 2%

- da su stranke bez pojedinačnog pregovaranja ugovorile obvezu tužitelja da plati „sve naknade i troškove“

- da je tužitelj platio tuženiku naknadu za obradu kreditnog zahtjeva u iznosu od 192,29 EUR i naknadu za osiguranje kredita u iznosu od 307,66 EUR.

7. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski je sud sporne ugovorne odredbe o naknadi za obradu kreditnog zahtjeva i o naknadi za osiguranje kredita uz primjenu članka 82. točke 11. tada važećeg Zakon o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 96/2003., dalje: ZZP/2003) utvrdio ništetnima te je obvezao tuženika vratiti tužitelju uplatu koja je učinjena na ime ispunjenja tih ništetnih ugovornih odredbi zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od prvog iduće dana od dana plaćanja. Pritom je ocijenio neosnovanim prigovor zastare.

8. S obzirom na to da se nepoštenom ugovornom odredbom uz primjenu članka 82. točke 11. ZZP/2003 može smatrati odredba kojom se trgovcu dopušta da jednostrano mijenja ugovorne odredbe bez valjanog, ugovorom predviđenog, razloga, sud prvog stupnja je pogrešno primijenio materijalno pravo kada je o osnovanosti tužbenog zahtjeva odlučio uz primjenu tog propisa imajući na umu da činjeničnu osnovu zahtjeva za utvrđenje ništetnosti ugovornih odredbi o naknadi za obradu kreditnog zahtjeva i za osiguranje kredita ne predstavljaju tvrdnje o jednostranoj promjeni ugovornih odredbi.

9. U donošenju pobijane odluke počinjena je i bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a na koju se tuženik sadržajno (opisno) poziva kada u žalbi navodi da presuda ne sadrži dostatne razloge o odlučnoj činjeničnoj i pravnoj argumentaciji.

10. Odluka o ništetnosti odredbe o naknadi za obradu kreditnog zahtjeva i o ništetnosti odredbe o naknadi za osiguranje kredita temelji se na zaključku suda prvog stupnja o tome da je riječ o odredbama o kojima se nije pojedinačno pregovaralo te da stoga očito stvaraju neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača kao i odredba prema kojoj je tužitelj u obvezi platiti „sve naknade i troškove“.

11. Najprije, predmet spora nije ugovorna odredba prema kojoj je tužitelj u obvezi platiti „sve naknade i troškove“, nego ugovorne odredbe prema kojima je tužitelj dužan platiti naknadu za obradu kreditnog zahtjeva i naknadu za osiguranje kredita.

12. Nadalje, nepoštenom ugovornom se odredbom u smislu članka 81. stavka 1. ZZP/2023 smatra ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

12.1. Iz navedenog propisa slijedi da činjenica da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nisu vodili pojedinačni pregovori ne znači, suprotno shvaćanju suda prvog stupnja, da je riječ o „očito“ nepoštenoj ugovornoj odredbi, imajući na umu da je u skladu s tim propisom nepoštene ugovorna odredba o kojoj se nisu vodili pojedinačni pregovori ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Pobijana presuda ne sadrži nikakvu pojedinačnu procjenu načela savjesnosti i poštenja tuženika prilikom unošenja u ugovor unaprijed pripremljenih ugovornih odredbi o naknadama za obradu kreditnog zahtjeva i za osiguranje kredita kao niti o neravnoteži koju te odredbe unose u predmetni ugovorni odnos. Zbog toga se zaključak o njihovoj ništetnosti (kao posljedici njihove eventualne nepoštenosti) ne može ispitati. S obzirom na to da o valjanosti tih ugovornih odredbi ovisi osnovanost kondikacijskog zahtjeva kao i uspjeh stranka u sporu, zbog počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a uz primjenu članka 369. stavka 1. ZPP-a ukinute su točke II., III. i IV. izreke prvostupanjske presude i predmet je u tim dijelovima vraćen na ponovni postupak.

13. Odluka o ostavljanju odluke o troškovima žalbenog postupka za konačnu odluku temelji se na članku 166. stavku 4. ZPP-a.

14. U ponovljenom će suđenju sud prvog stupnja otkloniti bitnu povredu postupka koja je ustanovljena ovim rješenjem te će o tužbenim zahtjevima odlučiti novom odlukom za koju će dati jasne, dostatne i odlučne razloge koji neće biti u suprotnosti s ispravama koje su u spisu. U tom će smislu sporne ugovorne odredbe ocijeniti uz primjenu članka 83. ZZP/2003. Pritom će voditi računa o tome da su ugovorne odredbe sadržane u članku 11.3. spornog ugovora omogućavale tužitelju da, postupajući s pažnjom prosječnog potrošača, precizno procijeni ekonomske posljedice koje iz toga za njega proizlaze pa je riječ o odredbama koje su transparente u smislu članka 85. ZZP/2003. Međutim, iako je riječ o ugovornim odredbama koje su jasno i razumljivo sastavljene jer omogućuju tužitelju da u trenutku sklapanja ugovora precizno ocijeni visinu naknada za obradu kreditnog zahtjeva i za osiguranje a time i ekonomske učinke ugovaranja takvih odredbi, sama činjenica da je riječ o transparentnim odredbama ne znači ujedno da su odredbe poštene. Ugovorne odredbe koje, poput ovdje spornih, nisi glavni predmet obveze podliježu testu poštenosti i kad su potpuno transparentne (članak 84. ZZP/2003). U okviru ocjene poštenosti, potrebno je, u skladu s člankom 81. stavkom 1. ZZP/2003 ispitati moguće nepoštovanje načela savjesnosti i poštenja i postojanje eventualne značajne neravnoteže na štetu potrošača. Prilikom ocjene je li sporna ugovorna odredba poštena, uz primjenu članka 83. ZZP/2003 potrebno je uzeti u obzir narav usluge na koju se ugovor odnosi (predmet ugovora) u vrijeme kad je ugovor sklopljen, sve popratne okolnosti prije i (najkasnije) prilikom sklapanja ugovora i sve ostale odredbe tog ugovora. Kada je riječ o pitanju je li poštovano načelo savjesnosti i poštenja iz članka 81. stavak 1. ZZP/2003, odlučno je ocijeniti bi li tuženik, pod uvjetom da je na pošten i pravedan način poslovao s tužiteljem mogao razumno očekivati da bi tužitelj bio prihvatio takve ugovorne odredbu da se o njima pojedinačno pregovaralo. Pritom se ima voditi računa o tome da bi iz sadržaja ugovora, a što je na sudu prvog stupnja da utvrdi, proizlazilo da ugovorna odredba o osiguranju sadrži podatak za što se plaća (za osiguranje kredita) dok sama ugovorna odredba o naknadi za obradu kreditnog zahtjeva ne sadrži nikakvih podataka o stvarno nastalim troškovima na koje se naknada odnosi, a posebice imajući na umu da je za iznos naknade tužitelju umanjen iznos kredita koji mu je stavljen na raspolaganje. Kada je riječ o ispitivanju mogućeg postojanja znatnije neravnoteže, ono se ne može ograničiti na kvantitativno ekonomsko ocjenjivanje koje se temelji na usporedbi ukupnog iznosa transakcije na koju se ugovor odnosi, s jedne strane, i troškova koji na temelju sporne odredbe terete potrošača, s druge strane. Naime, značajna neravnoteža može proizlaziti iz same činjenice da dovoljno ozbiljno oštećuje pravni položaj u koji je na temelju primjenjivih zakonskih odredbi stavljen potrošač kao stranka predmetnog ugovora u obliku nametanja dodatne obveze koja nije predviđena dispozitivnim zakonskim pravilima. Isto tako, potrebno je imati na umu i sadržaj članka 59. točke 3. ZZP/2003. Tek nakon sveobuhvatne pojedinačne procjene spornih ugovornih odredbi, sud prvog stupnja će ocijeniti njihovu poštenost. U novoj će odluci sud prvog stupnja istovremeno odlučiti o svim troškovima postupka.

15. Točka I. izreke prvostupanjske presude nije pobijana žalbom pa nije ispitivana u žalbenom postupku (članka 365. stavak 1. ZPP-a).

U Varaždinu 12. ožujka 2025.

Predsjednica vijeća

Dijana Hofer