Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž-859/2023-3

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda Andree Boras Ivanišević kao predsjednice vijeća, Borisa Mimice kao suca izvjestitelja te Sonje Meštrović kao članice vijeća u pravnoj stvari tužitelja GČ OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupan po punomoćniku Miroslavu Strelec, odvjetniku iz Našica, protiv tuženika MČ vl. "[obrt]", OIB [osobni identifikacijski broj] iz Markovca Našičkog, Osječka 40, zastupan po punomoćniku odvjetniku Matku Mamilović iz Našica, radi utvrđenja da je ovrha nedopuštena, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Đakovu, Stalna služba u Našicama, poslovni broj: 15 P-28/2022-17 od 2. ožujka 2023. u sjednici vijeća održanoj dana 12. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog suda u Đakovu, Stalna služba u Našicama, poslovni broj: 15 P-28/2022-17 od 2. ožujka 2023., u pobijanom dijelu kojim se utvrđuje da je nedopuštena ovrha po presudi Općinskog suda u Našicama broj P-28/09-3 od 25.vejače 2009. godine po zahtjevu vjerovnika – tuženika MČ vl. [obrt] iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] protiv dužnika – tužitelja GČ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj].

r i j e š i o  j e

Ukida se presuda Općinskog suda u Đakovu, Stalna služba u Našicama, poslovni broj: 15 P-28/2022-17 od 2. ožujka 2023., bez vraćanja prvostupanjskom sudu na ponovni postupak u dijelu pod točkom I. izreke kojim je utvrđeno da se obustavlja ovrha po presudi Općinskog suda u Našicama broj P-28/09-3 od 25.vejače 2009.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom suđeno je:

„ I Utvrđuje se da je nedopuštena ovrha po presudi Općinskog suda u Našicama broj P-28/09-3 od 25.vejače 2009. godine po zahtjevu vjerovnika – tuženika MČ vl. [obrt] iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] protiv dužnika – tužitelja GČ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] pa se ista obustavlja.

II Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadni parnične troškove u iznosu od 1.244,25 EUR / 9.375,00 kn u roku od 15 dana.“

2. Protiv navedene presude žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 82/22, 114/22, 155/23 dalje u tekstu: ZPP), s prijedlogom da se pobijana presuda preinači u skladu sa žalbenim razlozima, podredno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

3. U odgovoru na žalbu tužitelj je u cijelosti osporio žalbene navode predlažući da se ista odbije kao neosnovana.

4. Žalba je djelomično osnovana.

5. Predmet ovog spora je proglašenje nedopuštenim ovrhe po presudi Općinskog suda u Našicama broj P-28/09-3 od 25.vejače 2009.

6. Po provedenom postupku prvostupanjski sud u bitnom je utvrdio slijedeće relevantne činjenice:

-da između stranaka nije sporno da je presudom zbog ogluhe Općinskog suda u Našicama broj P-28/09-3 od 25. veljače 2009., naloženo GČ iz [adresa] da tužitelju MČ plati iznos 20.581,40 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana podnošenja tužbe 30. siječnja 2009.g. te da mu nadoknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu 2.054,00 kn sve u roku od 15 dana.

-da nije sporno da je navedena presuda postala pravomoćna 20. ožujka 2009., a ovršna 05. travnja 2009.g.

-da nije sporno da je tuženik MČ podnio zahtjev za izravnu naplatu FINA-i 11. studenog 2020.g.

-da je o zahtjevu tuženika FINA obavijestila tužitelja sukladno čl.209. st.5 Ovršnog zakona, a tužitelj na takav postupak nije reagirao, nego je ustao sa tužbom radi proglašenja ovrhe dana 25. siječnja 2022., pod poslovnim brojem P-28/2022.

-da je u odgovoru na tužbu tuženik istakao kako u konkretnom slučaju tužitelj nije upućen u parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, nego je samoinicijativno pokrenuo postupak radi proglašenja ovrhe nedopuštenom zbog čega je predmetna tužba tužitelja nedopuštena i smatra da je treba odbaciti. To iz razloga što ovakva tužba proizlazi iz ovršnog postupka i da sud u ovršnom postupku mora donijeti rješenje temeljem kojeg ovršenika upućuje na pokretanje parnice radi proglašenja ovrhe nedopuštenom.,

-da je pregledom predmeta Ovr-232/2022 razvidno da je GČ kao ovršenik dana 28. veljače 2022., podnio žalbu protiv zahtjeva za izravnu naplatu od 11. studenog 2020., koju je prvostupanjski sud rješenjem posl. br. 18. Ovr-232/2022-6 od

04. svibnja 2022., odbacio kao nedopuštenu.,

- da je na cit. rješenje Ovr-232/2022 ovršenik uložio žalbu povodom koje je odlučivao Županijski sud u Bjelovaru pod poslovnim brojem Gž Ovr-304/2022-2 od 12. rujna 2022., te donio rješenje kojim je žalba ovršenika uvažena kao osnovana i ukinuto rješenje Općinskog suda u Đakovu Stalna služba u Našicama broj Ovr-232/2022 od 04. svinja 2022.g. pa je predmet vraćen na ponovni postupak i odlučivanje.

-da je zaključkom pod poslovnim brojem 18. Ovr-688/2022-3 od 14. listopada 2022., prvostupanjski sud uputio ovršenika GČ da pokrene parnicu radi proglašenja nedopuštenom ovrhe, odnosno izravne naplate podnesenoj FINI temeljem Zahtjeva za izravnu naplatu od 11. studenog 2020., kojim se zahtjeva novčana tražbina na temelju presude zbog ogluhe Općinskog suda u Našicama broj

P-28/09-3 od 25. veljače 2009.,

-da je tužitelj GČ podnio prvostupanjskom sudu tužbu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom protiv MČ dana 19. listopada 2022., te je ista zavedena pod poslovnim P-305/22 .,

-da je prvostupanjski sud rješenjem poslovni broj 58 P-305/2024-4 od 29. studenog 2022. odbacio tužbu tužitelja GČ protiv tuženika MČ iz razloga što je tužitelj istovrsnu tužbu podnio u (ovome) predmetu P-28/2022 dana 25. siječnja 2022.g. pa kako se radi o istom pravnom osnovu, istom potraživanju tužitelja prema tuženiku koja parnica je u tijeku, da se radi o litispedenciji.

-da je rješenje o odbačaju tužbe postalo pravomoćno 22. prosinca 2022.g.

7. Temeljem tako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud je usvojio tužbeni zahtjev smatrajući da je u konkretnom slučaju nastupila zastara potraživanja iz razloga što je zahtjev za izravnu naplatu od 11. studenog 2020., podnesen istekom zastarnog roka od deset godina od donošenja presude P-28/09 koja je postala pravomoćna 20. ožujka 2009.g, a ovršna 05. travnja 2009. Naime, da se u ovoj pravnoj stvari primjenjuje zastarni rok iz odredbe čl. 233. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18., dalje: ZOO), koji propisuje da tražbine utvrđene pravomoćnom sudskom odlukom zastarijevaju za deset godina, pa kako je prvostupanjska presuda P-28/09 koja je postala pravomoćna 20. ožujka 2009.g, nastupila je zastara s danom 20. ožujka 2019.

8. Ovakav izražen pravni stav prvostupanjskog suda kao pravilan prihvaća ovaj drugostupanjski sud a iz razloga kao slijedi.

9. Ovdje prvenstveno valja ukazati kako je sud kod odlučivanja vezan upravo činjeničnom osnovom tužbe, dok nije vezan za pravnu kvalifikaciju, upravo iz razloga jer materijalno pravo primjenjuje po vlastitoj ocjeni. Činjeničnu osnovu tužbe mogu činiti pravno relevantne činjenice koje su među strankama sporne, činjenice utvrđene pravomoćnom osuđujućom presudom kaznenog suda, nesporne činjenice, priznate činjenice pred sudom u tijeku parnice i činjenice čije se postojanje po zakonu pretpostavlja.

9.1. T uženik tijekom postupka i u žalbi ističe da je u ovom predmetu tužitelj potpuno pogrešno pristupio kada je ustao sa tužbom za proglašenje ovrhe nedopuštenom jer nije postupao po pravilima ovršnog zakona, pa je iz toga razloga njegova tužba nedopuštena. Naime, da nije upućen na pokretanje parnice radi proglašenja nedopuštenosti ovrhe po presudi Općinskog suda u Našicama broj P-28/09-3 od 25.vejače 2009. godine temeljem zahtjeva Financijskoj agenciji od 11. studenog 2020., za izravnu naplatu, a upućivanje na parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom iz konkretnog ovršnog postupka procesna je pretpostavka za podnošenje tužbe u parničnom postupku.

10. U smislu odredbe čl. 59. st. 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 112/12, 25/13, 93/14, 73/17, 131/20, 114/22 i 06/24 - dalje OZ) osoba koja tvrdi da u pogledu predmeta ovrhe ima takvo pravo koje sprječava ovrhu može podnijeti prigovor protiv ovrhe tražeći da se ovrha na tom predmetu proglasi nedopuštenom, s tim da prema čl. 52. st. 3. OZ ako se ovrhovoditelj u propisanom roku ne očituje o prigovoru ili ako se jedna stranka usprotivi prigovoru sud će podnositelja prigovora uputiti da protiv stranaka u roku od 15 dana pokrene parnicu radi proglašenja da ovrha na premetu ovrhe nije dopuštena, osim ako podnositelj ne dokaže opravdanost svoja prigovora pravomoćnom presudom ili drugom javnom ispravom, ili javnom ovjerovljenom privatnom ispravom, odnosno ako činjenice na kojima se temelji prigovor treće osobe nisu općepoznate ili se mogu utvrditi primjenom pravila o zakonskim predmnjevama (čl. 32. st. 4. OZ).

11. Međutim, gubi tuženik iz vida činjenicu da je zaključkom prvostupanjskog suda pod poslovnim brojem OVR-688/2022-3 od 14. listopada 2022. tužitelj upućen da u roku od 15 dana pokretne parnicu radi proglašenja nedopuštenom ovrhe, odnosno izravne naplate podnesene FINI, Našice temeljem Zahtjeva za izravnu naplatu od 11. studenoga 2022. kojim se zahtjeva izravna naplata novčane tražbine na temelju presude zbog ogluhe prvostupanjskog suda pod brojem P-28/09-3 od 25. veljače 2009., te da je tužitelj doista protiv tuženika podnio prvostupanjskom sudu dana 19. listopada 2022. tužbu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom pod poslovnim brojem P-305/2022.

12. Postupajući po istaknutom prigovoru litispedencije iz odgovora na tužbu tuženika, prvostupanjski sud je rješenjem pod poslovnim brojem 58 P-305/2024 od 29. studenog 2022., odbacio tužbu tužitelja GČ protiv tuženika MČ u smislu odredbe članka 194. ZPP-a uz obrazloženje što je tužitelj istovrsnu tužbu podnio u (ovom) predmetu posl. br. P-28/2022 dana 26. siječnja 2022., u kojoj tužbi se radi o istom pravnom osnovu, istom potraživanju tužitelja prema tuženiku te je parnica u tijeku pa se radi o litispedenciji, jer se u isto vrijeme ne mogu voditi dva istovrsna postupka između stranaka. Rješenje o odbačaju tužbe postalo je pravomoćno 22. prosinca 2022.g.

12. Imajući u vidu naprijed navedeno, a kod činjenice da pravomoćna sudska odluka veže stranke i sud u smislu autoriteta, i pravne snage, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda kako je upućivanje na parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom iz konkretnog ovršnog postupka ispunjena procesna pretpostavka iz odredbe čl.52. st. 3 OZ., i da je zasnovana predmetna parnica.

13 Naime, iz sadržaja odredbe čl. 51. st. 1. i 3. OZ proizlazi da je nužno da se u parničnom postupku može tražiti utvrđenje da je ovrha određena odlukom suda nedopuštena da je tužitelj prethodno podnio žalbu protiv rješenja o ovrsi zbog žalbenih razloga predviđenih odredbom čl. 50. st. 1. točke 7. i točaka 9. do 11. OZ te da je od strane ovršnog suda upućen na put parnice radi utvrđenja da je ovrha nedopuštena.

14. Prema odredbi čl.233 ZOO propisano je da sve tražbine koje su utvrđene pravomoćnom sudskom odlukom ili odlukom drugog nadležnog tijela javne vlasti ili nagodbom, pred sudom ili drugim nadležnim tijelom, odnosno javnobilježničkim aktom, zastarijevaju za deset godina, pa i one za koje zakon inače predviđa kraći rok zastare.

15. Imajući u vidu utvrđenja prvostupanjskog suda da je pobijana presuda posl. broj P-28/09 postala pravomoćna 20. ožujka 2009., a ovršna 05. travnja 2009.g. a da je tuženik je svoj zahtjev za izravnu naplatu kao ovrhovoditelj FINA-i podnio dana 10. studenog 2020.g., dakle nakon proteka roka od 10 godina kada je svoje pravo mogao ostvarivati u ovršnom postupku, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da je u konkretnom slučaju nastupila zastara potraživnja.

16. Naime, odredbom članka 214. ZOO-a propisano je da zastarom prestaje pravo zahtijevati ispunjenje obveze a zastara nastupa kada protekne zakonom određeno vrijeme u kojem bi vjerovnik mogao zahtijevati ispunjenje obveze.

17. Iako do prekida zastare može doći u smislu odredbe članka 240. ZOO-a koja u stavku 1. kaže da se zastara prekida kada tuženik prizna dug, odnosno da se dug može priznati, ne samo izjavom vjerovniku, nego i na posredan način, kao što su davanje otplate, plaćanje kamata, davanje osiguranja,( u svakom slučaju priznanje duga mora biti jasno određeno i bezuvjetno i mora se dati u tijeku zastarnog roka), odnosno podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđenja, osiguranja ili ostvarenja tražbine(članak 241 ZOO-a.), u konkretnom slučaju to tuženik nije dokazao.

17.1. Obzirom da nisu ostvareni žalbeni razlozi kao niti oni na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je na temelju odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i dijelom potvrditi pobijanu prvostupanjsku presudu, čime je odlučeno kao u izreci ove drugostupanjske presude.

18. Odlučujući o osnovanosti zahtjeva prvostupanjski sud je povrijedio pravila o procesnim pretpostavkama obzirom na predmet spora u dijelu odluke pod točkom I. izreke gdje je odlučio da se ovrha obustavlja. Ovo stoga jer sud u parničnom postupku odlučuje u granicama zahtjeva koji su stavljeni u postupku (članak 2. stavak 1. ZPP-a), te je odlučujući o tom dijelu tužbenog zahtjeva odlučio o onome što tužitelj nije tražio, i na taj način počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 12. ZPP-a na koju povredu osnovano tuženik ukazuje u žalbi.

18.1. Zbog navedenog valjalo je dijelom uvažiti žalbu tuženika i pozivom na odredbu članka 369. stavak 5. ZPP-a odlučiti kao izreci pod točkom 1. ovog rješenja.

19. Prvostupanjska odluka o troškovima postupka temelji se na pravilno izvršenom obračunu u primjeni članka 154. stavak 1. te članka 155. ZPP-a i sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne Novine broj: 142/12, 103/14, 144/14 i 107/15, dalje OT). Tuženik određeno i ne pobija odluku o trošku postupka, a u toj odluci na pravilnu primjenu materijalnog prava drugostupanjski sud ne pazi po službenoj dužnosti, sukladno članku 365. stavak 2. ZPP-a.

U Splitu 12. ožujka 2025.

Predsjednica vijeća:

Andrea Boras Ivanišević