Republika Hrvatska
Županijski sud u Dubrovniku
Dubrovnik
Poslovni broj: Kžmp-14/2024-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca Domagoja Raguža, kao predsjednika vijeća za mladež, te Nikše Lučića i Marte Jelić kao članova vijeća za mladež, uz sudjelovanje Antee Pekić kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv ĐĐG zbog kaznenog djela iz članka 229. stavak 1 Kaznenog zakona („Narodne novine“ br: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15 i 101/17,118/18 i 126/19– dalje u tekstu: KZ/11) i dr., odlučujući o žalbi ĐĐG protiv presude Općinskog suda u Rijeci pod poslovnim brojem Kmp- 26/2016 od 12. veljače 2024., u sjednici vijeća održanoj 12. ožujka 2025.,
r i j e š i o j e
I. Prihvaća se žalba optužene ĐĐG, a u povodu te žalbe i po službenoj dužnosti, ukida se prvostupanjska presuda te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.
II. Žalba državnog odvjetnika je bespredmetna.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Rijeci optužena ĐĐG je oglašena krivom da je djelima opisanim pod točkama 1.a.) i 1.b) počinila kaznena djela protiv imovine- teškom krađom iz čl. 229. st. 1. KZ/11, a sve uz primjenu članka 51 st 1 i 2 KZ/11 djelom pod točkom 2.) da je počinila kazneno djelo protiv imovine – oštećenjem tuđe stvari iz čl. 235. st. 1 KZ/11 te djelom pod točkom 3.) da je počinila kazneno djelo protiv imovine – teškom krađom iz čl. 229. st. 1 KZ/11. Optuženoj ĐĐG je za kazneno djelo pod točkom 1.a.) uz primjenu članak 229.st. 1 u svezi čl. 51 KZ/11 utvrđena kazna zatvora u trajanju od 6 (šest ) mjeseci, za kazneno djelo pod točkom 1.b.) uz primjenu čl. 229 st. 1 KZ/11 u svezi članka 51 KZ/11 joj je utvrđena kazna zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci, za kazneno djelo pod točkom 2.) uz primjenu čl. 235. st. 1 KZ/11 joj je kazna zatvora u trajanju od 7 (sedam) mjeseci, te joj je za kazneno djelo pod točkom 3.) uz primjenu čl. 229 st. 1 KZ/11 utvrđena kazna zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci .Na temelju članka 229. stavak 1. KZ/11, članka 235. stavak 1. KZ/11 sve uz primjenu čl. 51 KZ/11 optuženica ĐĐG je osuđena na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci.
1.1. Na temelju čl. 54. KZ/11 optuženici ĐĐG je u izrečenu kaznu zatvora uračunato vrijeme uhićenja od 7. srpnja 2015. do puštanja na slobodu.
1.2. Na temelju članka 158. stavak 2. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12-Odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17-dalje u tekstu: ZKP/08), oštećenik ĐĐ je dosuđen postavljeni imovinsko pravni zahtjev u visini od 2.100,00 kn, u cijelosti.
1.3. Na temelju članka 158. stavak 2. ZKP/08 oštećeniku EĐ je dosuđen postavljeni imovinsko pravni zahtjev u visini od 620,00 eura (šestoidvadeset eura), u cijelosti.
1.4. Na temelju čl. 148. st. 1. u svezi čl. 145. st. 1. i 2., t. 6. i 7. ZKP/08 optuženica ĐĐG dužna je naknaditi trošak kaznenog postupka u paušalno utvrđenom iznosu od 150,00 (stoipedeset) eura, a koji troškovi su troškovi odmjereni sukladno duljini trajanja i složenosti postupka.
2. Protiv navedene presude žalbu je podnijela optužena osobno i putem branitelja Arisa Šarunića, odvjetnika u Rijeci zbog bitne povrede odredbi kaznenog postupka (članak 468. ZKP/08), zbog povrede kaznenog zakona iz članka 469 ZKP/08, zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja (članak 470. stavak 1ZKP/08), te zbog odluke o kazni i dosudi imovinskopravnog zahtjeva te je predložilo da drugostupanjski sud usvoji žalbu. Budući da se navedene žalbe međusobno nadopunjuju, ovaj sud ih je tretirao kao jedinstvenu žalbu okrivljenika podnesenu protiv presude suda prvog stupnja. Protiv navedene presude žalbu je podnijelo i Općinsko državno odvjetništvo u Rijeci zbog odluke o kazni.
2.1. Stranke nisu odgovorile na žalbe.
2.2. Sukladno članku 474. stavak 1. ZKP/08, spis je, prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Dubrovniku na dužno razgledavanje.
2.3. Stranke nisu pozivane na sjednicu vijeća, budući to nisu tražile u žalbi.
3. Žalba optužene ĐĐG je osnovana.
4. U pravu je žaliteljica kada presudu pobija zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08 jer pobijana presuda uopće nema razloga o odlučnim činjenicama, zbog čega se uopće ne može ispitati.
4.1. Međutim, ovaj drugostupanjski sud primjećuje da optuženica u žalbi posebno ne obrazlaže o kojim to odlučnim činjenicama u pobijanoj presudi izostaju razlozi, dok nejasnoću razloga o odlučnim činjenicama te znatnu proturječnost između onoga što se o odlučnim činjenicama navodi u razlozima pobijane presude o sadržaju iskaza pojedinih svjedoka i samih tih iskaza, sadržajno nalazi kao posljedicu pogrešne ocjene prvostupanjskog suda o vjerodostojnosti izvedenih dokaza, posebice onih proturječnih, što međutim, ne ulazi u okvire žalbene osnove citirane bitne povrede odredaba kaznenog postupka, već žalbene osnove pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, a o kojoj će više riječi biti u daljnjem tekstu. Naime, iz naprijed citirano odredbe
članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08 vidljivo je da žaliteljica samo prepisuje zakonski tekst iste odredbe, ali kada obrazlaže svoju žalbu (pa i u odnosu na ovaj žalbeni osnov) proizlazi da pobija valjanost utvrđenog činjeničnog stanja.
4.2. Ispitujući presudu po službenoj dužnosti, a u povodu žalbe optužene ĐĐG, ovaj drugostupanjski sud je utvrdio da je prvostupanjski sud samo pobrojao dokaze koje je izveo te je izložio sadržaj provedenih dokaza, propustivši dati ocjenu vjerodostojnosti proturječnih dokaza, te kojima se razlozima vodio pri rješavanju pravnih pitanja. Prvostupanjski sud iskaze svjedoka ispitanih u dokaznom postupku nije niti analizirao niti vrednovao kao ni ostale provedene dokaze te nije naznačio zašto prihvaća, za što ne prihvaća iskaze svjedoka ispitanih u dokaznom postupku. Postoji samo rudimentarna analiza iskaza svjedoka OĐ i JĐ u točki 27. obrazloženja pobijane presude s tim da je u potpunosti izostala analiza ostalih provedenih dokaza, obrazloženje zbog kojih je razloga sporne činjenice našao dokazanima ili nedokazanima, a što je obveza suda pri sastavljanju obrazloženja kako je to propisano odredbom članka 459. stavak 5. ZKP/08
4.3. Naime, pobijanom presudom okrivljena je oglašena krivom da je počinila kazneno djelo protiv imovine – oštećenjem tuđe stvari iz članka 235. stavak 1 KZ/11 te tri kaznena djela protiv imovine – teškom krađom iz članka 229. stavak 1 KZ/11. Iz obrazloženja pobijane presude proizlazi da je prvostupanjski sud optuženicu oglasio krivom imajući u vidu iskaze svjedoka ŽĐ, HĐ, OĐ, JĐ, LĐ, MĐ. Razmatrajući pobijanu odluku i njeno obrazloženje vidljivo je da je izostala detaljna analiza sadržaja iskaza tih svjedoka kao i ocjena vjerodostojnosti iskaza tih svjedoka ispitanih u dokaznom postupku što je obveza suda propisana u članku 459. stavak 5. ZKP/08. Prvostupanjski sud samo citira iskaze navedenih svjedoka i na njima zasniva svoj zaključak o kaznenoj odgovornosti optuženice bez da te iskaze stavlja u korelaciju s ostalim dokazima izvedenim u dokaznom postupku.
4.4. Nadalje, prvostupanjski sud je počinio bitnu povredu kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08 jer u presudi nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, a što se odnosi na okolnost da u pobijanoj presudi nije obrazloženo subjektivno obilježje, odnosno odnos okrivljenice prema predmetnim kaznenim djelima koja joj se stavljaju na teret.
4.5. Prvostupanjski sud u obrazloženju pobijane presude nije dao nikakve razloge o krivnji, a krivnja je odlučna činjenica kaznenih djela zbog kojih je okrivljenica u ovdje konkretnom slučaju proglašena krivom i osuđena u prvostupanjskoj presudi. prema odredbi članka 23. KZ/11 sadržaj krivnje sastoji se od ubrojivosti, namjere ili nehaja i o svijesti o protupravnosti (ili barem mogućnosti te svijesti). Prvostupanjski sud u obrazloženju pobijane presude ne daje nikakve razloge niti o ubrojivosti niti obliku krivnje (namjera ili nehaj), a niti o svijesti o protupravnosti djela. Takvo temeljno odsustvo razloga o odlučnim činjenicama (krivnja) tim više je prisutno što je okrivljenica proglašena krivom zbog četiri kaznena djela, pa je prvostupanjski sud bio dužan obrazložiti sadržaj krivnje i razloge o kojim se oblicima krivnje radi.
4.6. Takav zaključak prvostupanjskog suda, bez da se obrazloži koji su to objektivni a koji objektivni elementi kaznenih djela teške krađe i oštećenja tuđe stvari, predstavlja
manjkavo obrazloženje. Potrebno je stoga obrazložiti i svjesni element kaznenog djela tj. krivnju ili namjeru kao i oblik krivnje, a što je u prvostupanjskoj presudi u cijelosti izostalo. Prvostupanjski sud u obrazloženju pobijane presude ne daje nikakve razloge o krivnji, a krivnja je odlučna činjenica kaznenog djela zbog kojeg je okrivljenica proglašena krivom i osuđena u prvostupanjskoj presudi.
4.7. Posebno se ukazuje prvostupanjskom sudu da krivnja nije samo odlučna činjenica koja se odnosi na kazneno djelo, već je krivnja i temelj kaznenopravne sankcije, odnosno odluke o kazni, te neiznošenje razloga o krivnji čini prvostupanjsku presudu "defektnom" i u odnosu na odluku o kazni.
5. Slijedom iznijetih razloga u prethodnoj točki 4. ovaj je sud drugog stupnja, našavši izložene bitne povrede odredaba kaznenog postupka, na temelju članka 483. stavak 1. ZKP/08 donio odluku kao pod točkom I. izreke ovog rješenja. S obzirom pak da je žalba ODO-a zbog niže žalbene osnove (odluka o kazni), valjalo je u odnosu na nju odlučiti kao u točki II dispozitiva, jer je ona za sada bespredmetna.
6. Imajući u vidu da se prvostupanjska presuda ukida zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka, a žalba je podnesena zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, drugostupanjski sud je, na temelju odredbe članka 487. stavak 4.
ZKP/08., ocjenjivao i ove žalbene navode.
6.1 Suprotno žalitelju, po stavu Županijskog suda u Dubrovniku, kao suda drugog stupnja, prvostupanjski sud je u potpunosti i pravilno utvrdio sve odlučne i druge relevantne činjenice u ovom predmetu.
7. Kako je prvostupanjski sud ostvario bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08 to je pobijanu presudu trebalo ukinuti i predmet vratiti na ponovno suđenje.
8. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će, imajući u vidu propuste na koje mu je ovim rješenjem ukazano, otkloniti uočene nedostatke, ponovno će sve izvesti sve provedene dokaze, a zatim će na temelju takve savjesne, brižljive i sveobuhvatne ocjene cjelokupne dokazne građe te pravilno i potpuno utvrđenog pravno relevantnog činjeničnog stanja donijeti novu i na zakonu osnovanu odluku za koju će iznijeti uvjerljivo i argumentirano obrazložene razloge u skladu s članka 459. stavak 5. ZKP/08. Ujedno će prvostupanjski sud u ponovljenom postupku utvrditi da li kaznena djela teške krađe pod točkama izreke 1.a), 1.b) i 3.) predstavljaju stvarnu i pravnu cjelinu. Naime, radi se o istovrsnim kaznenim djelima protiv imovine koja su ostvarena na istovrstan način, u vremenskom kontinuitetu od 14. ožujka 2015. do 27. srpnja 2015. godine u Rijeci radi čega treba ispitati da li ti objektivni elementi, međusobno povezuju sva ta djela u jednu cjelinu. Takvo djelovanje optuženice prema životnom gledanju predstavlja namjerno ponavljanje odluke o djelu, što predstavlja subjektivni element, a djelovanje je rezultat njene namjerne odluke da počinjenjem tih djela protupravno prisvoji tuđe pokretne stvari.
9. Oslonom na gore navedene razloge odlučeno je kao u izreci na temelju članka 483. stavak 1. ZKP/08.
Dubrovnik, 12. ožujka 2025.
Predsjednik vijeća za mladež
Domagoj Raguž
