Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj Gž-524/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca, Jasminke Pavković predsjednice vijeća, Nikole Ramušćaka člana vijeća i suca izvjestitelja i Tihane Cišper članice vijeća, u pravnoj stvari 1. tužitelja SZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. tužitelja BZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje zastupani po punomoćnicima Ivanu Šalini i Boži Vrkiću, odvjetnicima u Zadru, protiv tužene Republike Hrvatske, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Splitu, radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-1610/2022-22 od 28. ožujka 2024., u sjednici vijeća održanoj 12. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba 1. tužitelja SZ i 2. tužitelja BZ kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-1610/2022- 22 od 28. ožujka 2024.

II. Odbija se zahtjev 1. i 2. tužitelja za naknadu troška sastava žalbe, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja tužitelj je odbijen sa zahtjevom na utvrđenje da su tužitelji, svatko za ½ dijela, vlasnici odnosno da je 1. tužitelj stekao valjani pravni osnov za stjecanje prava vlasništva na čest. zem. [katastarska čestica] te 2810/1, sve nekretnine položene u k. o. [katastarska općina], za cijelo, što je tuženik dužan priznati i trpjeti da se tužitelji, temeljem ove presude i po njenoj pravomoćnosti, upišu kao vlasnici, svatko za ½ dijela, čest. zem. [katastarska čestica] te 2810/1, sve nekretnine položene u k. o. [katastarska općina], za cijelo, uz istodobno brisanje toga prava sa imena tužene, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, a tužitelji su odbijeni i sa zahtjevom za naknadu parničnog troška (st. I. izreke), te je naloženo tuženoj naknaditi tužiteljima prouzročeni parnični trošak sa zakonskom zateznom kamatom na taj iznos počevši od donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, u roku od 15 dana (st. II. izreke).

2. Navedenu presudu žalbom pobijaju tužitelji iz svih žalbenih razloga predviđenih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP).

3. Žalba nije osnovana.

4. Prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP, na koju ukazuju tužitelji u žalbi, jer pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, te sadrži razloge o odlučnim činjenicama.

5. Naime, prvostupanjski je sud odbio kao neosnovan zahtjev tužitelja da su na temelju dosjelosti stekli pravo vlasništva predmetnih nekretnina, a razloge za takav zaključak nalazi u tome što je 2. tužitelj podnio tuženiku 1. lipnja 2016. zahtjev za zakup zemljišta kojim je tražio da mu se dodijele upravo predmetne nekretnine na korištenje, te je u tom zahtjevu naveo da se na dan 11. kolovoza 2016. nalazi u mirnom posjedu traženih poljoprivrednih zemljišta, sveukupno 7 mjeseci. Osim tih razloga, prvostupanjski sud kao razlog neosnovanosti zahtjeva navodi i da se radi o nekretninama koje se nalaze na pomorskom dobru, na kojem nije moguće stjecati pravo vlasništva, te da je za dio nekretnina koje su predmet ovog postupka donesena presuda Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-426/20, kojom je naloženo 2. tuženiku (ovdje 2. tužitelju) da ih preda u posjed tužitelju (ovdje tuženoj).

6. Ispitujući pobijanu presudu, kao i postupak koji je prethodio, nije utvrđeno da bi sud prvog stupnja počinio druge bitne povrede odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem čl. 365. st. 2. ZPP.

7. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje prava vlasništva na čest. zem. [katastarska čestica] te 2810/1, sve nekretnine položene u k. o. [katastarska općina]. Prema navodima iz tužbe 2. tužitelj je te nekretnine stekao nasljeđivanjem od svojih prednika te tvrdi da je, računajući i posjed svojih prednika, u posjedu tih nekretnina preko 100 godina, tako da je vlasništvo tih nekretnina stekao na temelju zakona, dosjelošću, ali i građenjem kao pošten graditelj. Prvotužitelj zahtjeva da se utvrdi da je stekao valjani pravni osnov za stjecanje prava vlasništva, jer je sa 2. tužiteljem, kao vlasnikom tih nekretnina, zaključio Sporazum o međusobnoj suradnji 17. kolovoza 2009.

8. Prvostupanjski je sud odbio zahtjev tužitelja uz obrazloženje da niti iz jednog izvedenog dokaza ne proizlazi, a da se to ne može dokazati saslušanjem tužitelja i od strane tužitelja predloženih svjedoka, da bi tužitelji stekli dosjelošću, građenjem, nasljeđivanjem i pravnim poslom predmetne nekretnine, već da su tužitelji bespravno u posjedu tih nekretnina. Nadalje, prvostupanjski sud kao razlog neosnovanosti zahtjeva navodi da su premet spora nekretnine na kojima je upisano pomorsko dobro, a da se na pomorskom dobru ne može stjecati pravo vlasništva, da je 2. tužitelj podnio tuženiku 1. lipnja 2016. zahtjev za zakup zemljišta kojim je tražio da mu se dodijele upravo predmetne nekretnine na korištenje, te je u tom zahtjevu naveo da se na dan 11. kolovoza 2016. nalazi u mirnom posjedu traženih poljoprivrednih zemljišta, sveukupno 7 mjeseci, te da je donesena presuda Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-426/20, kojom je naloženo 2. tuženiku (ovdje 2. tužitelju) da tužitelju (ovdje tuženoj) preda u posjed nekretnine, koje su predmet i ovog postupka.

9. Prije svega treba reći da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio da je na čest. zem. [katastarska čestica], upisanim u zk. ul. [broj ZK uloška], zatim čest. zem. [katastarska čestica], upisanim u zk. ul. [broj ZK uloška], sve k. o. [katastarska općina] upisano pomorsko dobro, na kojem se ne može stjecati pravo vlasništva. Naime, prema čl. 5. Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama („Narodne novine“ broj 83/2023 - dalje: ZPM), pomorsko dobro je izvan pravnog prometa i na njemu se ne može steći pravo vlasništva niti druga stvarna prava po bilo kojoj osnovi.

10. Pravilno je prvostupanjski sud utvrdio i da je pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Splitu, poslovni broj P-426/2020 od 23. studenog 2021. naloženo BZ, ovdje 2. tužitelju, predati Republici Hrvatskoj u posjed čest. zem. [katastarska čestica], dio čest. zem. [katastarska čestica], dio čest. 2805/1, dio čest. brojj], čest. zem. [katastarska čestica], čest. zem. [katastarska čestica], upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] te isplatiti iznos od 84.006,50 kn, sve po osnovi nezakonitog korištenja nekretnina u vlasništvu Republike Hrvatske.

10.1. Dakle, navedenom je presudom, u sporu koji se vodio između istih stranaka (2. tužitelja i tuženika), pravomoćno utvrđeno da ovdje 2. tužitelj nekretnine obuhvaćene tom presudom, posjeduje bez valjanog pravnog osnova, tako da je od dana primitka tužbe u tom predmetu 2. tužitelj nepošteni posjednik tih nekretnina, ali je nepošteni posjednik tih, kao i svih drugih predmetnih nekretnina, i u razdoblju prije primitka tužbe (tuženik je u odgovoru na tužbu osporio tužiteljima poštenje posjeda) budući da je iz zahtjeva za privremeno korištenje poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu Republike Hrvatske, koji se odnosi na sve predmetne nekretnine, razvidno da je znao da se radi o nekretninama u vlasništvu tuženika.

11. Osim toga, 2. tužitelj je u zahtjevu za privremeno korištenje zemljišta u vlasništvu Republike Hrvatske naveo da ih koristi od mjeseca siječnja 2016. godine, kako je to pravilno utvrdio prvostupanjski sud, pa od tada do podnošenja tužbe nije proteklo dovoljno vremena za stjecanje prava vlasništva dosjelošću od 40 godina, koliko je potrebno prema čl. 159. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14, dalje: ZVDSP).

12. Nadalje, tužitelji u tužbi tvrdi da je građenjem na čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], te na kč. br. [katastarska čestica], sve k. o. [katastarska općina] stekao pravo vlasništva zemljišta, ali tužitelji u tužbenom zahtjevu ne traže utvrđenje prava vlasništva na čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], tako da su takvi navodi iz historijata tužbe bespredmetni, dok u odnosu na tvrdnju tužitelja da su na kč. br. [katastarska čestica], sve k. o. [katastarska općina] stekli pravo vlasništva građenjem, treba reći da u smislu čl. 153. ZVDSP tužitelji nisu bili pošteni graditelji budući da iz zahtjeva za privremeno korištenje poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu Republike Hrvatske proizlazi da su znali da im ne pripada pravo vlasništva na tom zemljištu, pa stoga nisu mogli steći pravo vlasništva te nekretnine građenjem, kako je to pravilno utvrdio prvostupanjski sud.

13. S obzirom na to da iz priložene dokumentacije jasno proizlazi da 2. tužitelj nije u posjedu predmetnih nekretnina dovoljno dugo vremena, te da je bio nepošten posjednik, već time nisu ispunjene zakonske pretpostavke za stjecanje prava vlasništva na tim nekretninama dosjelošću, pa je pravilno prvostupanjski sud odbio provesti druge dokaze tužitelja predložene u tužbi. U odnosu na tvrdnju tužitelja da su građenjem stekli pravo vlasništva na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], kao što je već navedeno, tužitelji nisu bili pošteni graditelji pa prema čl. 153. ZVDSP nisu mogli steći pravo vlasništva zemljišta građenjem, pa stoga niti na te okolnosti nije trebalo provoditi predložene dokaze.

14. Slijedom svega izloženog, prvostupanjski je sud na pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo iz čl. 159. st. 4. ZVDSP, kada je utvrdio da nisu ispunjene zakonske pretpostavke za stjecanje prava vlasništva predmetnih nekretnina od strane tužitelja na temelju dosjelosti, dok se pravilan zaključak prvostupanjskog suda da tužitelji kao nepošteni posjednici i graditelji nisu mogli steći pravo vlasništva građenjem temelji na odredbi čl. 153. ZVDSP.

15. U odnosu na zahtjev 1. tužitelja treba reći da on svoje pravo izvodi iz prava 2. tužitelja, pa kako je utvrđeno da 2. tužitelj nije ni dosjelošću niti građenjem stekao pravo vlasništva predmetnih nekretnina, to pravo suvlasništva tih nekretnina nije mogao temeljem Sporazuma o međusobnoj suradnji, steći niti 1. tužitelj.

16. S obzirom na sve navedeno trebalo je temeljem čl. 368. st. 1. ZPP odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrditi st. I. izreke pobijane presude.

17. Budući da je tuženik u cijelosti uspio u sporu, pravilno je sud prvog stupnja dosudio tuženiku troškove postupka temeljem čl. 154. st. 1. ZPP, tako da je trebalo temeljem čl. 380. toč. 2. ZPP odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrditi st. II. izreke pobijane presude.

18. Tužitelji nisu uspjeli u žalbenom postupku, pa je njihov zahtjev za naknadu troška sastava žalbe odbijen kao neosnovan (čl. 166. st. 1. ZPP).

U Velikoj Gorici 12. ožujka 2025.

Predsjednica vijeća

Jasminka Pavković