Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Maria Soljačića kao predsjednika vijeća, te Tomislava Tomašića i Marjane Rajić, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Diane Pavlečić, u svojstvu više sudske savjetnice kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv I-okr. PJ i II-okr. UJ, zastupanih po braniteljima iz zajedničkog odvjetničkog ureda Gjergi Lekaj i Marko Rogić iz Rijeke, zbog prekršaja iz članka 114. stavka 1. točke 1. i stavka 2. Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama (NN 158/03, 100/04, 141/06, 38/09, 123/11, 56/16, 98/19), odlučujući o žalbi okrivljenika, podnijetoj protiv rješenja o prekršaju Ministarstva mora, prometa i infrastrukture Republike Hrvatske, Uprave sigurnosti plovidbe, Lučke kapetanije Rijeka, Vijeća za prekršaje od 5. studenoga 2021., broj: Pr/I-12/2021, na sjednici vijeća održanoj 12. ožujka 2025.,

p r e s u d i o j e :

I. U povodu žalbe I-okr. PJ i II-okr. UJ, a po službenoj dužnosti, preinačuje se prvostupanjsko rješenje o prekršaju u pravnoj oznaci i odluci o kazni na način da se za prekršaj iz članka 197. stavka 1. točke 2. i stavka 4. Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama (NN 83/23), I-okr. PJ izriče novčana kazna u iznosu od 1.000,00 eura (tisuću eura), te se II-okr. UJ izriče novčana kazna u iznosu od 1.000,00 eura (tisuću eura), koje su dužni platiti u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka ove presude, a ako okrivljenici u navedenom roku plate dvije trećine novčane kazne, smatrat će se da je novčana kazna u cijelosti plaćena.

II. Odbija se kao neosnovana žalba I-okr. PJ i II-okr. UJ te se u pobijanom a nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska odluka.

III. Na temelju odredbe članka 138. stavka 2. točke 3. podtočke c) Prekršajnog zakona (NN 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22), okrivljenici su obvezani naknaditi paušalni iznos troškova ovog drugostupanjskog prekršajnog postupka u iznosu od 30,00 eura (trideset eura) - svaki, u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom odlukom Ministarstva mora, prometa i infrastrukture Republike Hrvatske, Uprave sigurnosti plovidbe, Lučke kapetanije Rijeka, Vijeća za prekršaje, okrivljenici su proglašeni krivima i kažnjeni i to I-okr. novčanom kaznom u iznosu od 15.000,00 kn, te II-okr. novčanom kaznom u iznosu od 15.000,00 kn, zbog prekršaja iz članka 114. stavka 1. točke 1. i stavka 2. Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama, činjenično opisanog u izreci pobijane odluke.

2. Istom odlukom okrivljenici su obvezani na naknadu troškova prekršajnog postupka u iznosu od 1.746,90 kn.

3. Protiv prvostupanjske odluke okrivljenici su pravodobno, putem branitelja, podnijeli žalbu zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, povrede odredaba materijalnog prekršajnog prava, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, te odluke o prekršajnopravnim sankcijama i troškovima postupka, navodeći u bitnom da predmetni objekt kategoriziran je u skupinu „kamp odmorište“ rješenjem od 15. travnja 2019., te isti nije dužan posjedovati sanitarni čvor unutar kampa već centralnu servisnu jedincu koji uvjet, propisan u prilogu II. Pravilnika o razvrstavanju i kategorizaciji ugostiteljskih objekata iz skupine kampovi, ispunjen je. Također, nesporno je kako se na česticama k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] nalaze objekti točnije na k. č. br. [katastarska čestica] zgrada u funkciji sanitarnog čvora, opremljena tuševima i WC-ima, s odvojenim dijelom objekta u funkciji prostora za pranje suđa, robe i sl., te su se istim koristili prije utvrđenja granice pomorskog dobra, ali svjesni nastale problematike te da isti ne smiju koristiti prije ishođenja koncesije, to nisu niti činili. U potpunosti je pogrešno utvrđeno činjenično stanje obzirom da ne postoji parcelacija odnosno kamp odmorište nema smještene platoe označene brojevima niti na području kamp odmorišta pa tako niti na području pomorskog dobra koje se niti ne koristi u okviru kamp odmorišta. Tome u prilog govori i kako su kartice u vozilima sadržavale numeričku oznaku drugačiju od one koju Naslovno tijelo tvrdi da se nalazi na platoima kampa. Sporna numeracija označava broj dokumenta, odnosno redni broj ormarića u kojemu se prilikom prijave pohranjuje primjerice putovnica osoba koje se nalaze u kamp odmorištu te se taj broj dodjeljuje turistima do odlaska iz kamp odmorišta te se stoga nikako ne radi o broju platoa na kojem bi kamperi trebali biti smješteni. Također, okrivljenici ističu da ne mogu vršiti 24-satni nadzor nad korisnicima kampa, te se radi o velikom prostoru između susjednih čestica k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica] tako da okrivljenici uz sve napore koje ulažu za vođenje samog kamp odmorišta turiste koje uoče da su prešli na pomorsko dobro redovno upozore da to ne smiju činiti te kako taj dio nije prostor kamp odmorišta. Prostor nije odvojen ogradom ili neki drugi vidljiv način, a okrivljenici ni ne smiju to učiniti, iako bi postojanje neke vidljive granice olakšalo i spriječilo budući nastanak ovakvih događaja. Okrivljenici ističu kako tijekom dokaznog postupka nije na pravilna način utvrđeno činjenično stanje budući glavne dokaze čine fotodokumentacija ovlaštenog inspektora, a koja nikako ne može biti vjerodostojna obzirom da je izrađena subjektivno. Suprotno zaključcima osporavanog rješenja, razvidno je kako okrivljenici gospodarski ne koriste objekt izgrađen na k. č. br. [katastarska čestica] te im isti niti nije potreban jer nisu dužni imati sanitarni čvor. Kako se na fotografijama u blizini spornog objekta nalaze turisti koji su od strane okrivljenika upozoreni da se objekt nalazi na području pomorskog dobra te da se s istim ne mogu služiti to se u konkretnom slučaju ne može raditi o počinjenju prekršaja, pa je izreka rješenja proturječna razlozima iz istog odnosno da su navedeni razlozi potpuno nejasni i u znatnoj mjeri proturječni. Obzirom da je okrivljenicima za prekršaj koji niti nisu počinili izrečena vrlo visoka novčana kazna koja bi uvelike ugrozila daljnje poslovanje okrivljenika, ali i njihovu egzistenciju, smatraju da im treba biti izrečena opomena.

4. Žalitelji predlažu da se iz razloga iznijetih u žalbi, ista prihvati.

5. Žalba je neosnovana.

6. Odlučujući o žalbi te ispitujući pobijanu odluku u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona (NN 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22), uz ocjenu navoda žalbe, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je utvrdio da prvostupanjskom odlukom nisu na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava, kao i da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona, te da nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, a na što sud pazi po službenoj dužnosti, te je našao da je Ministarstvo mora, prometa i infrastrukture Republike Hrvatske, Uprava sigurnosti plovidbe, Lučka kapetanija Rijeka, Vijeće za prekršaje točno utvrdilo činjenično stanja i na temelju utvrđenog činjeničnog stanja pravilno pravno označilo djelo.

7. Međutim, ovaj sud je preinačio pravnu oznaku djela zbog primjene blažeg Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama (NN 83/23), koji je stupio na snagu 29. srpnja 2023., te je prekršaj okrivljenika propisan odredbom članka 197. stavka 1. točke 2. i stavka 4., kojom je propisana novčana kazna u nižem rasponu od ranijeg Zakona i to od 1.000,00 do 6.000,00 eura za fizičku osobu, a koje svojstvo su okrivljenici imali prema ranijem Zakonu o pomorskom dobru i morskim lukama (NN 158/03, 100/04, 141/06, 38/09, 123/11, 56/16, 98/19), te isto svojstvo zadržavaju i kod bilo koje promjene zakona.

8. Nadalje, prvostupanjsko tijelo je na temelju rezultata prekršajnog postupka, i to obrane okrivljenika, te uvida u priloženu dokumentaciju, osnovano zaključilo da su se u ponašanju okrivljenika stekla sva bitna obilježja prekršaja iz članka 114. stavka 1. točke 1. i stavka 2. Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama (sada članka 197. stavka 1. točke 2. i stavka 4. Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama (NN 83/23).

9. Neosnovano žalitelji poriču počinjenje prekršaja navodeći da se sanitarni čvor, koji se nalazi na pomorskom dobru, gospodarski ne koristi, te da korisnike kamp odmaralište upozoravaju da isti ne koriste.

10. Naime, u prvostupanjskom postupku je nesporno utvrđeno da lokacija na kojoj se nalazi sanitarni čvor ulazi u kategoriju pomorskog dobra. Nadalje, okrivljenici u obrani u prvostupanjskom postupku nisu naveli da gosti kampa ne koriste sanitarni čvor koji se nalazi na pomorskom dobu, za koje nemaju koncesiju za gospodarsko korištenje istoga, već tek sada u žalbi ističu da turiste koje uoče da su prešli na pomorsko dobro redovno upozore da to ne smiju činiti te kako taj dio nije prostor kamp odmorišta, čime su navodi žalitelja nedosljedni i neuvjerljivi, posebno uzevši u obzir činjenicu, uvidom u fotodokumentaciju, da nema nikakve oznake ili upozorenja gostima kamp odmorišta da ne koriste navedeni sanitarni čvor ili da je na neki drugi nedvojben način konstantno stavljeno do znanja gostima zabrana uporabe sanitarnog čvora, pa je pravilno prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak utvrdilo da su okrivljenici kritične zgode gospodarski koristili pomorsko dobro bez koncesije.

11. Također, u postupku nije počinjena bitna povreda odredaba prekršajnog postupka, što neosnovano navode žalitelji ističući da je izreka rješenja proturječna razlozima iz istog odnosno da su navedeni razlozi potpuno nejasni i u znatnoj mjeri proturječni, a posebno je neprihvatljiv navod žalitelji da su materijalni dokazi fotodokumentacija, izrađeni subjektivno.

12. Nadalje, kako je u konkretnom slučaju primijenjen blaži propis Zakon o pomorskom dobru i morskim lukama (NN 83/23), u smislu odredbi članka 3. stavka 1. i 2. Prekršajnog zakona, kojima je propisano da prema počinitelju se primjenjuje propis koji je bio na snazi u vrijeme kad je prekršaj počinjen, te ako se propis nakon počinjenja prekršaja, a prije donošenja pravomoćne odluke o prekršaju, izmijeni jedanput ili više puta, primijenit će se propis koji je najblaži za počinitelja, to je ovaj sud okrivljenicima izrekao novčane kazne u minimumu propisanom navedenim Zakonom, vodeći računa o okolnostima za odmjeru kazne utvrđenim u prvostupanjskom postupku.

13. U vezi navoda žalitelja da im se izrekne opomena, ističe se da u skladu s odredbom članka 43. stavka 1. Prekršajnog zakona opomena kao mjera upozorenja može se primijeniti prema počinitelju prekršaja za koji je propisana kao jedina novčana kazna do 663,61 euro, pa za navedeni prekršaj, za koji je propisana novčana kazna do 6.000,00 eura, nije dopuštena primjena navedene mjere upozorenja.

14. Odluka o troškovima prvostupanjskog postupka također je na zakonu utemeljena, jer paušalni troškovi su odmjereni blizu donje granice propisanih okvira paušalnih troškova prekršajnog postupka, te je u prvostupanjskoj odluci za opravdane stvarne troškove detaljno i pojedinačno obrazloženo na što se odnose i u kojim iznosima.

15. Kako je odredbom članka 138. stavka 2. točke 3. podtočke c) Prekršajnog zakona propisano da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju i paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi okrivljenika, to je na temelju članka 139. stavka 3. i 5. Prekršajnog zakona, obvezan svaki okrivljenik na naknadu paušalnog iznosa troškova drugostupanjskog prekršajnog postupka, uzimajući u obzir složenost i duljinu postupka.

16. Iz navedenih razloga, valjalo je odlučiti kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 12. ožujka 2025.

Zapisničarka:

Predsjednik vijeća:

Diana Pavlečić v.r.

Mario Soljačić v.r.

Presuda se dostavlja Ministarstvu mora, prometa i infrastrukture Republike Hrvatske, Upravi sigurnosti plovidbe, Lučkoj kapetaniji Rijeka, Vijeću za prekršaje u 6 otpravaka: za spis, okrivljenike, branitelja i tužitelja.