Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Broj: Ppž-3972/2022

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda: Mladena Genca, predsjednika vijeća te Sanje Gospočić i Tomislava Tomašića, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Mirjane Laljek, kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog DŽ, zbog prekršaja iz članka 192. stavka 1. točke 1. i stavka 2. Općeg poreznog zakona (»Narodne novine«, br. 115/16., 106/18., 121/19., 32/20. i 42/20.), rješavajući o žalbi okrivljenog DŽ, podnesenoj protiv rješenja o prekršaju Ministarstva financija Republike Hrvatske, Porezne uprave, Područnog ureda Split, Vijeća za prekršajni postupak, KLASA: UP/I-740-04/22-02/72, URBROJ: 513-07-17/22-07 od 10. ožujka 2022., u sjednici vijeća održanoj 12. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Djelomičnim prihvaćanjem žalbe okrivljenog DŽ, a u povodu žalbe i po službenoj dužnosti, preinačuje se pobijano rješenje o prekršaju u pravnoj oznaci djela i odluci o kazni, na način da je okrivljeni DŽ djelom činjenično opisanim u izreci, počinio prekršaj iz članka 192. stavka 1. točke 1. i stavka 2. Općeg poreznog zakona (»Narodne novine«, br. 115/16., 106/18., 121/19., 32/20., 42/20.,114/22. i 152/24.), te mu se na temelju tog propisa, a primjenom članka 37. stavka 3. točke 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, br. 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.) izriče novčana kazna u iznosu od 900,00 (devetsto) eura, koju novčanu kaznu je dužan platiti u roku od 30 (trideset) dana od primitka ove presude, a ukoliko u navedenom roku plati dvije trećine izrečene novčane kazne, sukladno članku 152. stavku 3. Prekršajnog zakona, novčana kazna smatrat će se u cjelini plaćenom.

II U ostalom dijelu odbija se kao neosnovana žalba okrivljenog DŽ te se u preostalom pobijanom, a nepreinačenom dijelu prvostupanjsko rješenje o prekršaju potvrđuje.

III Na temelju odredbe članka 138. stavka 2. točke 3.c) Prekršajnog zakona, okrivljeni DŽ, dužan je naknaditi trošak Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske u paušalnom iznosu od iznosu od 30,00 (trideset) eura, u roku od 30 (trideset) dana, računajući od dana primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Rješenjem o prekršaju prvostupanjskog tijela državne uprave koje vodi prekršajni postupak okrivljeni MŽ proglašen je krivim te mu je izrečena novčana kazna u iznosu od 12.000,00 kuna, zbog prekršaja iz članka 192. stavka 1. točke 1. i stavka 2. Općeg poreznog zakona, činjenično opisanog u izreci pobijanog rješenja o prekršaju

2. Istim rješenjem okrivljenik je dužan platiti troškove prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 300,00 kuna.

3. Protiv prvostupanjskog rješenja o prekršaju okrivljenik je podnio žalbu zbog pogrešne primjene materijalnog prava, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, te izrečene novčane kazne i izrečenih troškova postupka, navodeći u bitnome da prilikom provođenja postupka pa tako i prilikom donošenja pobijanog rješenja nisu uzeti u obzir navodi istaknuti u prigovoru, već su zanemareni, iako su isti navedeni prilikom citiranja navoda iz prigovora. Žalitelj navodi da nije imao namjeru postupiti protivno članku 192. stavku 1. točki 1. i stavku 2. Općeg poreznog zakona, a što je vidljivo iz činjenice da do sada nije pravomoćno kažnjen za ovakve prekršaje. Nije mu bila namjera ne izdati račun, već je konobar krenuo isto učiniti kada su ga djelatnici porezne uprave upozorili na navodni prekršaj. Žalitelj posebno naglašava da nakon niza slabih sezona, a radi samo sezonski, u slučaju plaćanja kazne bio bi izložen siromaštvu.

4. Žalitelj predlaže da se radi razloga navedenih u žalbi, žalba prihvati.

5. Žalba je djelomično osnovana.

6. Ispitujući pobijano rješenje o prekršaju u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, uz ocjenu navoda žalbe Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske (dalje u tekstu: Sud) utvrdio da rješenjem o prekršaju nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. ovoga Zakona niti su na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i u postupku nije nastupila zastara prekršajnog progona, a na koje povrede ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti.

7. Razmatrajući žalbu okrivljenika i ispitujući pobijano rješenje o prekršaju, ovaj Sud je utvrdio da navodi žalbe kojima se pokušava dovesti u sumnju pravilan zaključak prvostupanjskog tijela državne uprave koje vodi prekršajni postupak o odgovornosti žalitelja nisu osnovani. U konkretnom slučaju krivnja okrivljenika utvrđena je u prekršajnom postupku na glavnoj raspravi održanoj 10. ožujka 2022., nakon provedenog dokaznog postupka, tijekom kojeg je prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupka, izvršilo uvid i pročitalo materijalnu dokumentaciju koja prileže spisu (str, 2 zapisnika o glavnoj raspravi), te je okrivljeniku bilo omogućeno pratiti tijek postupka, izjašnjavati se i predlagati dokaze u vezi s odlučnim činjenicama, kojem izvođenju dokaza okrivljenik nije bio nazočna, te je time svojom voljom propustio davati druge prijedloge i izjave i očitovanja o izvedenim dokazima, sukladno članku 165. stavku 9. Prekršajnog zakona. Ovaj Sud ističe da je okrivljeniku omogućeno da sudjeluju u postupku i iznesu obranu (pozivanjem na glavnu raspravu te davanjem upute da najkasnije do početka glavne rasprave može dostaviti pisanu obranu), koje pravo nije iskoristio, a prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupka, na temelju stanja spisa, pravilno je postupilo kada je donijelo odluku bez ispitivanja okrivljenika jer su ispunjene pretpostavke iz članka 167. stavka 3. Prekršajnog zakona.

8. U odnosu na utvrđeno činjenično stanje ovaj Sud je zaključio da je, suprotno tvrdnjama žalitelja, pravilnom ocjenom predmetu priložene materijalne dokumentacije, i to Zapisnika o obavljenom nadzoru provođenja postupka fiskalizacije, evidentiranja prometa i izdavanja računa kod poreznog obveznika koji je obveznik fiskalizacije od 21. kolovoza 2021., KLASA: 471-02/21-01/273, URBROJ: 513-07-15-21-02 (dalje u tekstu – Zapisnik o obavljenom nadzoru), koji je sastavljen od strane ovlaštenih službenika koji su obavili nadzor, a koji predstavlja valjani dokaz u postupku u smislu članka 158. stavka 5. Prekršajnog zakona, te u vjerodostojnost navedene dokumentacije nije bilo razloga sumnjati, prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak izvelo pravilne zaključke i osnovano okrivljenika utvrdilo odgovornim za prekršaj iz članka 192. stavka 1. točke 1. i stavka 2. Općeg poreznog zakona.

9. Nadzor ovlaštenih službenika, viših poreznih inspektora, obavljen je na zakonit način, tako da je i Zapisnik o obavljenom nadzoru zakoniti dokaz u postupku, u kojem je konstatirano što je tijekom nadzora 21. kolovoza 2021. uočeno neposrednim opažanjem ovlaštenih službenika u poslovnom prostoru poreznog obveznika ZŽ, beach baru „HERMANOS“, oznake POSL1, na adresi [adresa], koji nije imao primjedbi na pročitani Zapisnik o obavljenom nadzoru te je isti potpisao.

10. Ovaj Sud smatra da je prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak, u provedenom prekršajnom postupku u potpunosti i pravilno utvrdilo činjenično stanje i u obrazloženju pobijanog rješenja o prekršaju za odluku o krivnji okrivljenika dalo valjane i dostatne razloge, koje u cijelosti prihvaća ovaj Sud, dok žalbeni navodi ne ukazuje na postojanje posebnih okolnosti koji bi mogle dovesti do drugačije ocjene izvedenih dokaza.

11. Žalitelj ističe da nije postojala namjera postupanju protivno članku 192. stavka 1. točke 1. i stavka 2. Općeg poreznog zakona, u svezi čega treba napomenuti da je neosnovan, stoga što je sukladno članku 25. stavku 1. Prekršajnog zakona za odgovornost za prekršaj dovoljan nehaj, time da se sukladno članku 25. stavku 2. Prekršajnog zakona, iznimno, propisom o prekršaju može propisati odgovornost samo za namjeru, a što nije slučaj kod inkriminiranog prekršaja pa taj žalbeni navod ne može okrivljenika osloboditi prekršajne odgovornosti.

12. Ispitujući odluku o izrečenoj novčanoj kazni, ovaj Sud je s obzirom na okolnosti koje se tiču djela i okrivljenika, ocijenio da je novčana kazna izrečena od strane prvostupanjskog tijela državne uprave koje vodi prekršajni postupak, prestroga.

13. Naime, iz obrazloženja odluke o kazni vidljivo je kako je prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak prilikom odmjeravanja visine novčane kazne kao olakotno cijenilo činjenicu da okrivljeni nije pravomoćno kažnjavan za porezne prekršaje te je ovaj Sud, uzimajući u obzir i protek vremena od počinjenja prekršaja, te posebice vodeći računa kako izrečena novčana kazna mora predstavljati primjerenu društvenu osudu za počinjeno djelo, utvrdio da su se u konkretnom slučaju stekli uvjeti za preinaku novčane kazne te je preinačio pobijano rješenje u odluci o kazni na način opisan u točki I izreke ove drugostupanjske odluke.

Ovaj Sud je utvrdio kako se radi o takvim olakotnim okolnostima koje opravdavaju izricanje blaže novčane kazne od one koja je za inkriminirani prekršaj odmjerena pobijanim rješenjem o prekršaju. Stoga je, uvažavajući navedene okolnosti, ali i sukladno odredbi članka 3. stavka 2. Prekršajnog zakona (načelo primjene blažeg propisa) po službenoj dužnosti, uzimajući u obzir Zakon o izmjenama Općeg poreznog zakona („Narodne novine“ br. 114/22.), koji je stupio na snagu 1. siječnja 2023. i koji sada za počinitelja fizičku osoba obrtnik i fizičku osobu koja obavlja drugu samostalnu djelatnost propisuje u članku 192. stavku 2. novčanu kaznu od 1.320,00 do 39.810,00 eura (što je protuvrijednost od 9.945,54 kuna do 299.948,45 kuna), dakle, u nešto blažem iznosu od onog koji je bio propisan u vrijeme počinjenja djela, i to u rasponu od 10.000,00 do 300.000,00 kuna, kao tada službenoj valuti Republike Hrvatske (prema fiksnom tečaju konverzije – 7.53450), ovaj Sud novčanu kaznu izrekao kao u točki I izreke ove drugostupanjske presude.

14. U tako odmjerenoj novčanoj kazni pravilan su odraz pronašle sve utvrđene olakotne okolnosti, kao i izostanak otegotnih okolnosti na strani okrivljenika pa ista po mišljenju ovog Suda, odgovara okolnostima konkretnog slučaja i individualizirana je u dovoljnoj mjeri, pri čemu je imajući u vidu vrstu počinitelja, iznos propisane novčane kazne i granice ublažavanja, istu sukladno odredbi članka 37. stavka 3. točke 1. Prekršajnog zakona, izrekao ispod zakonom propisanog iznosa, držeći da će se tako izrečenom novčanom kaznom postići svrha kažnjavanja i na okrivljenika djelovati na način da ubuduće ne čini ovakve ili slične prekršaje, odnosno da će se postići kako opća tako i posebna svrha izricanja prekršajnih sankcija, dakle, svrha specijalne i generalne prevencije.

15. Svakako treba naglasiti da je prema odredbi članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona propisano da će se novčana kazna smatrati u cjelini plaćenom ako osuđena osoba plati dvije trećine izrečene novčane kazne. Stoga, ako okrivljenik u roku od trideset dana, koji je određen za plaćanje, računajući od dana primitka ove drugostupanjske presude, plati dvije trećine novčane kazne izrečene pod točkom I izreke ove presude, novčana kazna smatrat će se u cjelini plaćenom.

16. Treba napomenuti da su neosnovani navodi žalbe kojim okrivljenik traži da mu se izrekne opomena. Naime, nisu ispunjeni zakonom propisani uvjeti sukladno odredbi članka 43. stavka 1. Prekršajnog zakon da se okrivljeniku za počinjeno djelo, kao prekršajnopravna sankcija primijeni parapenalna sankcija mjera upozorenja opomena jer se ista može primijeniti samo prema počinitelju prekršaja za koji je propisana kao jedina kazna, novčana kazna do 663,61 eura, a u konkretnom slučaju radi se o prekršaju za koji je za počinitelja propisana novčana kazna do 39.810,00 eura.

17. Odlučujući o žalbi okrivljenika u dijelu koji se odnosi na odluku o troškovima prekršajnog postupka, ovaj Sud smatra da je okrivljenik pravilno i na zakonu utemeljeno obvezan na naknadu troškova prekršajnog postupka, time da su paušalni troškovi odmjereni bliže minimalnom iznosu propisanom Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, br. 18/13.), pri čemu treba naglasiti da navode iz žalbe u odnosu na trošak postupka okrivljenik nije obrazložio niti dokumentirao pa je u tom dijelu trebalo potvrditi pobijanu presudu.

18. Odluka o paušalnom iznosu troškova prekršajnog postupka određenih u točki III izreke ove drugostupanjske presude, temelji se na odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Stoga je paušalna svota za okrivljenika određena u okviru raspona od 13,27 do 663,61 eura (u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna sukladno ranije važećoj službenoj valuti u Republici Hrvatskoj) koji je propisan Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka, s obzirom na složenost i trajanje postupka.

19. Iz izloženih razloga presuđeno je kao u izreci.

U Zagrebu 12. ožujka 2025.

Zapisničarka:

Predsjednik vijeća:

Mirjana Laljek, v.r.

Mladen Genc, v.r.

Presuda se dostavlja Ministarstvu financija Republike Hrvatske, Poreznog upravi, Područnom uredu Splitu, Vijeću za prekršajni postupak u 4 (četiri) otpravka: za spis, okrivljenika i tužitelja.