Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Broj: Ppž-10776/2022
Zagreb
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca: Mladena Genca, predsjednika vijeća te Sanje Gospočić i Tomislava Tomašića, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Mirjane Laljek, kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog SB, zbog prekršaja iz članka 192. stavka 1. točke 1. i stavka 2. Općeg poreznog zakona (»Narodne novine«, br. 115/16., 106/18., 121/19., 32/20. i 42/20.), rješavajući o žalbi okrivljenog SB, podnesenoj protiv rješenja o prekršaju Ministarstva financija Republike Hrvatske, Porezne uprave, Područnog ureda Splitu, Vijeća za prekršajni postupak, od 27. rujna 2022., KLASA: UP/i-740-04/22-02/202 URBROJ: 513-07-17/22-06, u sjednici vijeća održanoj 12. ožujka 2025.,
r i j e š i o j e
Prihvaćanjem žalbe okrivljenog SB, ukida se pobijano rješenje o prekršaju i predmet vraća prvostupanjskom tijelu državne uprave koje vodi prekršajni postupak na ponovni postupak i odlučivanje.
Obrazloženje
1. Rješenjem prvostupanjskog tijela državne uprave koje vodi prekršajni postupak okrivljeni SB proglašen je krivim i kažnjen novčanom kaznom u iznosu od 13.000,00 kn / 1.725,39 eura, zbog prekršaja iz članka 192. stavka 1. točke 1. i stavka 2. Općeg poreznog zakona, pobliže opisanog u izreci pobijanog rješenja o prekršaju.
2. Navedenim rješenjem o prekršaju okrivljenik je obvezan na naknadu troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 200,00 kuna / 26, 54 eura.
3. Protiv pobijanog rješenja o prekršaju okrivljenik je podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 11. Prekršajnog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i povrede materijalnog prekršajnog prava, navodeći u bitnome da je vijeće za prekršajni postupak bilo nepropisno sastavljeno. Pozivajući se u svojem uvodu na odredbu čl. 189. st. 1. Prekršajnog zakona, pobijano rješenje utvrđuje nadležnim za odlučivanje u konkretnom predmetu Vijeće za prekršajni postupak u tijelu državne uprave, te su izrijekom pobrojeni predsjednica Vijeća, te njegovi članovi. U obrazloženju rješenja, međutim, stoji kako je postupak, između ostalog i raspravu održanu dana 27. rujna 2022. vodio član toga Vijeća. Činjenično se okrivljenika utvrđuje odgovornim za prekršaj, time što nije izdao račun za obavljenu taxi uslugu, nepoznatoj osobi. Kako je, ako je riječ o nepoznatoj osobi, porezna inspektorica uopće utvrđivala da je eventualno zatečena novčanica od 50,00 kuna (to se navodi kao iznos cijene inkriminirane taxi usluge) u posjedu okrivljenika, upravo ona novac/novčanica dobivena od onoga kome je izvršena taxi usluga. Dotična nepoznata osoba je, ako je već riječ o osobi koja je korisnik inkriminirane usluge, na okolnost da li je doista koristila taxi uslugu i da li ju je okrivljeniku platila baš u tom iznosu, te da li joj je izdat račun za nju ili ne, morala biti ili saslušana ili njezina izjava te vrste i sadržaja zapisnički konstatirana prilikom poreznog nadzora pa naknadno u postupku pročitana. U situaciji kada je takva osoba „nepoznata“, ovu je krucijalnu činjenicu nemoguće utvrđivati i u formalnom ju je smislu moguće tretirati samo kao paušalnu tvrdnju jedne stranke. Rješenje o prekršaju, odnosno odluka o krivnji počinitelja, međutim, ne može se temeljiti samo na činjenici da je to rekao ili zapisnički konstatirao porezni inspektor – ono mora biti dokazivo još nekim, bilo personalnim, bilo materijalnim dokazom. Pri čemu je u procesnom smislu, nužno barem u dokaznom postupku formalno saslušati tog poreznog inspektora kao svjedoka, a ne samo prihvaćati njegov zapisnik kao a priori istinit i vjerodostojan. Porezni inspektor uopće nije saslušan u postupku, čak i unatoč prijedlogu okrivljenika. Na glavnoj raspravi je žalitelj predlagao i izvođenje dokaza saslušanjem svjedoka očevidaca, što pobijano rješenje uopće ne konstatira niti obrazlaže zašto je odbilo takav prijedlog. Prijedlog je bio usmjeren na dokazivanje činjenice da je upravo u trenutku kada je žalitelj, ne samo imao namjeru, već poduzeo i radnju u namjeri izdavanja računa „uletjela“ porezna inspektorica i de facto prekinula okrivljenika u započetoj radnji izdavanja računa.
4. Žalitelj predlaže da se radi razloga navedenih u žalbi, žalba prihvati.
5. Žalba je osnovana.
6. Rješavajući predmet i ispitujući pobijano rješenje u smislu članka 202. Prekršajnog zakona ("Narodne novine", br. 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.), uz ocjenu navoda žalbe, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske (dalje u tekstu: Sud) utvrdio je da činjenično stanje u postupku koji je prethodio donošenju pobijane odluke nije u potpunosti utvrđeno, na što osnovano ukazuje žalitelj.
7. Naime, iz sadržaja spisa i obrazloženja pobijanog rješenja o prekršaju proizlazi da se prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak u dokaznom postupku ograničilo na obranu okrivljenika, te čitanje dokumentacije koja prileži spisu, time da krivnju temelji samo na Zapisniku o obavljenom nadzoru provođenja postupka fiskalizacije, izdavanja računa i evidentiranja prometa kod poreznog obveznika koji je obveznik fiskalizacije, KLASA: 471-02/21-01/509, URBROJ: 513-07-17-21-2 od 22. lipnja 2021. Ovaj Sud ocjenjuje da u prvostupanjskom postupku nisu provedeni svi potrebni i dostupni dokazi kako bi se utvrdile sve odlučne činjenice od kojih ovisi pravilna primjena materijalnog prave, koje su dovedene u pitanje navodima obrane.
8. Prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak bilo je dužno provesti detaljniji i iscrpniji dokazni postupak, dakle, provesti sve potrebne i dostupne dokaze iz kojih bi se moglo utvrditi na siguran način je li okrivljenik svojim postupanjem ostvario bitna obilježja prekršaja iz članka 192. stavka 1. točke 1. i stavka 2. Općeg poreznog zakona. S tim u vezi napominje se da je sadržaj obrane okrivljenika koja predstavlja poricanje prekršaja, ukazivao na nužnost provođenja drugih dostupnih dokaza, pri čemu je prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak imalo na raspolaganju mogućnost ispitati ovlaštene službenike Ministarstva financija RH, Porezne uprave, Područnog ureda Split, koji su obavili nadzor 22. lipnja 2021, a sve ovo obzirom na obranu u kojoj se ističe da nadzor nije bio u 20,15 sati već u ranim popodnevnim satima i da je žalitelj spriječen u izdavanju računa od strane inspektorice koja nije htjela uzeti u obzir činjenice na koje joj je ukazivao. Dakle, sadržaj obrane okrivljenika i izvedenog materijalnog dokaza trebalo je preispitati provođenjem drugih potrebnih i dostupnih dokaza, kako bi prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak u konkretnom predmetu imalo dostatne dokaze koji u svojoj ukupnosti i povezanosti imaju potrebnu dokaznu snagu da bi se okrivljenika proglasilo krivim zbog prekršaja koji mu se stavlja na teret.
9. Kako je prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak postupilo protivno članku 88. stavku 1. Prekršajnog zakona kojim je propisano da je dužnost suda da na temelju izvedenih dokaza potpuno i točno utvrditi činjenice koje su od važnosti za donošenje zakonite odluke i s jednakom pažnjom utvrditi činjenice koje terete okrivljenika, tako i činjenice koje mu idu u korist, pa zatim po slobodnoj ocjeni dokaza obrazložiti postojanje ili nepostojanje činjenica i takav zaključak valjano argumentirati, to je posljedično svemu navedenom, činjenično stanje tijekom prvostupanjskog postupka, u smislu članka 197. stavka 3. Prekršajnog zakona, nepotpuno utvrđeno jer prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak nije imalo dovoljno kvalitetnih dokaza (niti je pravilno cijenilo izvedene) koji bi imali potrebnu dokaznu snagu da bi proglasilo krivim okrivljenika za inkriminirani prekršaj.
10. Budući da je za osuđujuću odluku potrebno s potpunom izvjesnošću utvrditi da je okrivljenik počinio prekršaj koji mu se stavlja na teret na način kako ga se optužuje te budući da se odluka o prekršajnoj odgovornosti može temeljiti samo na činjenici koja je nedvojbeno dokazana, a kao posljedica provedenog postupka, proizlazi da stanje stvari nije dovoljno razjašnjeno za donošenje zakonite i osnovane odluke, to je po ocjeni ovog Suda, preuranjen zaključak „da je nakon provedenog postupka, analizirajući navode okrivljenika iznijete u prigovoru i na glavnoj raspravi te provedene dokaze svakog za sebe i u njihovoj ukupnosti, prekršajno tijelo je utvrdilo dovoljno dokazanim počinjenje prekršaja koji se okrivljenome stavlja na teret. da je nesporno utvrđeno da je okrivljenik počinio prekršaj na način kako mu se stavlja na teret.“
11. Slijedom svega navedenog, na temelju odredbe članka 206. stavka 1. Prekršajnog zakona, trebalo je prihvatiti osnovanom žalbu okrivljenika i ukinuti pobijanu rješenje o prekršaju te predmet vratiti prvostupanjskom tijelu državne uprave koje vodi prekršajni postupak na ponovni postupak, koje će u ponovljenom postupku ponovno pozvati okrivljenika da se očituju na okolnosti prekršaja činjenično opisanog u optužnog aktu, provesti sve relevantne dokaze u cilju pravilnog i potpunog činjeničnog stanja, a svako će u svojstvu svjedoka ispitati ovlaštene službenike koji su obavili nadzor, te po potrebi provesti druge dostupne dokaze, vodeći pritom računa i o žalbenim razlozima, nakon čega će detaljnom analizom i ocjenom svakog dokaza ponaosob i u međusobnoj vezi donijeti novu, na zakonu osnovanu i u svemu valjano obrazloženu odluku.
12. Zbog izloženih razloga trebalo je riješiti kao u izreci.
U Zagrebu 12. ožujka 2025.
Zapisničarka:
Predsjednik vijeća:
Mirjana Laljek, v.r.
Mladen Genc, v.r.
Rješenje se dostavlja Ministarstvu financija Republike Hrvatske, Poreznoj upravi, Područnom uredu Split, Vijeću za prekršajni postupak u 4 (četiri) otpravka: za spis, okrivljenika i tužitelja.
