Republika Hrvatska
Županijski sud u Varaždinu
Varaždin, Braće Radić 2
Poslovni broj: Kž-139/2025-4
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Varaždinu u vijeću sastavljenom od sudaca Zdravka Pintarića, predsjednika vijeća te Igora Pavlica i Mirne Mavriček, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Sanje Hajdarović, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog FBV, zbog kaznenog djela iz čl. 326. st. 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23. i 36/24., dalje: KZ/11), odlučujući o žalbi okrivljenog FBV, protiv rješenja Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj: Kov-10/2025-38 od 30. siječnja 2025., u sjednici održanoj 12. ožujka 2025.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba okrivljenog FBV kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem poslovnog broja: Kov-10/2025-38 od 30. siječnja 2025., Općinski sud u Čakovcu je, na temelju čl. 127. st. 4. u vezi s čl. 131. st. 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj: 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22. i 36/24.; dalje: ZKP/08), protiv okrivljenog FBV produljio istražni zatvor po zakonskoj osnovi iz čl. 123. st. 1. toč. 1. ZKP/08, zbog kaznenog djela iz čl. 326. st. 1. KZ/11.
2. Protiv tog rješenja žalbu podnosi okrivljeni CBV po braniteljici po službenoj dužnosti Romani Belovari, odvjetnici, iz osnova bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te povrede kaznenog zakona, s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine i okrivljenika pusti na slobodu.
3. Prije održavanja sjednice spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu na dužno razgledavanje, koji je podneskom broj: KŽ-DO-159/2025-3 od 11. ožujka 2025. isti vratilo.
4. Žalba nije osnovana.
5. Prije svega, ovaj žalbeni sud primjećuje da žalitelj uvodno istaknutu žalbenu osnovu povrede kaznenog zakona u daljnjem tekstu žalbe ne konkretizira niti posebno obrazlaže, tako da je sadržajno riječ samo o žalbi zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s time da je povodom njegove žalbe, a sukladno ovlaštenju iz čl. 494. st. 4. ZKP/08, pobijano rješenje ispitano i po službenoj dužnosti, te nije utvrđeno da bi prvostupanjski sud na njegovu štetu povrijedio kazneni zakon.
6. Okrivljenik nije u pravu kada se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, čije ostvarenje nalazi u paušalnoj tvrdnji da prvostupanjski sud u pobijanom rješenju nije dao valjane razloge zašto smatra da se istražni zatvor u ovom slučaju ne može zamijeniti mjerama opreza ili jamstvom, čime sadržajno očito upire na bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08.
6.1. Suprotno žalitelju, prvostupanjski sud je u toč. 8. u povezanosti sa toč. 7. obrazloženja pobijanog rješenja iznio jasne, konkretne, neproturječne i po ocijeni ovog žalbenog suda dostatne razloge zašto smatra da se ostvarenje svrhe istražnog zatvora u konkretnom slučaju ne može očekivati primjenom drugih blažih mjera, pa tako niti mjerama opreza i jamstvom.
6.2. Stoga žalba okrivljenika u navedenom pravcu nije prihvaćena.
7. Žalitelj nije u pravu niti kada se žali zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.
7.1. Okrivljenik u žalbi prvenstveno osporava pravilnost utvrđenja prvostupanjskog suda o postojanju temeljenog uvjeta za određivanje/produljenje istražnog zatvora – osnovane sumnje da je počinio kazneno djelo za koje se tereti u ovom postupku, konkretno kazneno djelo iz čl. 326. st. 1. KZ/11, uz bitnu argumentaciju da su sve osobe koje je preuzeo na prijevoz imale potvrde o registraciji izdane od nadležnog tijela, a na temelju čega su imale pravo na slobodu kretanja u Republici Hrvatskoj, čime u njegovom ponašanju nisu ostvarena bitna obilježja terećenog kaznenog djela.
7.2. Vezano za takve žalbene tvrdnje, prvostupanjski sud pravilno uočava da iste, za sada, opovrgavaju podaci iz službene zabilješke od 2. rujna 2024. iz koje proizlazi da policijski službenici kod desetero turskih državljana, koji su zatečeni u vozilu kojim je upravljao okrivljenik, nisu pronađeni nikakvi dokumenti.
7.3. Nadalje, a vezano za žalbene tvrdnje kojima se izražava sumnja u vjerodostojnost prijevoda poruka pohranjenih u mobitelu kojim se kritične zgode koristio žalitelj s poljskog na hrvatski jezik, valja primijetiti da se sudovi u ovoj fazi postupka prilikom odlučivanja o istražnom zatvoru nisu ovlašteni upuštati u pitanje vjerodostojnosti izvora saznanja o odlučnim i drugim važnim činjenicama.
7.4. Naposljetku, a suprotno okrivljeniku, prvostupanjski sud je na temelju do sada pribavljenih dokaza i podataka, posebice rezultata pretrage mobitela koji je žalitelj koristio kritične zgode, te djelomično i same njegove obrane, a iz kojih dokaza i podataka proizlazi da je inkriminirani prijevoz stranih državljana dogovorio sa osobom imena F od koje je tijekom vožnje primao upute o prijevozu, lokacijama i rutama, te da mu je nakon prijevoza na račun trebala biti transferirana naknada od 500,00 dolara, te sve to povezujući s činjenicom da je riječ o odrasloj, prosječno obrazovanoj osobi, s pravom zaključio da dokazi i podaci koji prileže u spisu, za sada, upućuju na visok stupanj vjerojatnosti, svakako na razini osnovane sumnje, da je isti bio svjestan svih bitnih obilježja predmetnog kaznenog djela i da je htio njihovo ostvarenje.
7. 5. Žalitelj nije u pravu niti kada u žalbi napada pravilnost činjeničnih utvrđenja na kojima prvostupanjski sud temelji svoj zaključak o postojanju osobitih okolnosti koje upućuju na opasnost od bijega (istražno-zatvorska osnova iz čl. 123. st. 1. toč. 1. ZKP/08), te da se u ovom slučaju ostvarenje svrhe istražnog zatvora ne može postići drugim blažim mjerama, pa tako niti mjerom jamstva, uz bitnu argumentaciju da to što je strani državljanin koji u Republici Hrvatskoj nema boravište, posao, obitelj i prijatelje, niti je s njome povezan poslovnim vezama, nije dostatno za zaključak o postajanju opasnosti od bijega, a imajući dodatno u vidu da je iskazao visok stupanj suradnje s pravosudnim tijelima u Republici Hrvatskoj, a sve u cilju brzog i efikasnog okončanja ovog postupka, tada, po stavu žalitelja, ne egzistira posebna istražno-zatvorska osnova iz čl. 123. st. 1. toč. 1. ZKP/08, dok se utvrđenje prvostupanjskog suda o nemogućnosti ostvarenja svrhe istražnog zatvora drugim blažim mjerama ukazuje kao pogrešno.
7.6. Suprotno žalitelju, imajući na umu da je isti državljanin Poljske, da za Republiku Hrvatsku nije vezan niti obiteljskim niti poslovnim vezama, da iz dokaza i podataka u spisu, na razini osnovane sumnje, proizlazi da je njegov isključivi razlog boravka u Republici Hrvatskoj bio počinjenje kaznenog djela za koje je osnovano sumnjiv u ovom postupku, u povezanosti s visinom kazne zatvora s kojom je suočen ukoliko bude proglašen krivim za počinjenje terećenog kaznenog djela (naime, radi se o kaznenom djelu za koje je propisana kazna zatvora od jedne do osam godina), izraženom kriminalnom voljom koja se posebice ogleda u tome da je radi počinjenja ovog djela doputovao čak iz Poljske, te samom prirodom kaznenog djela za koje je osnovano sumnjiv u ovom predmetu, a koja podrazumijeva poznavanje načina i puteva ilegalnog prelaska granice Republike Hrvatske, prvostupanjski sud izvodi pravilan zaključak da je u svojoj ukupnosti i međusobnoj povezanosti riječ o osobitim okolnostima koje upućuju visok stupanj realne i objektivno predvidive opasnosti da bi mogao pobjeći i tako postati nedostupan pravosudnim tijelima u Republici Hrvatskoj (istražno- zatvorska osnova iz čl. 123. st. 1. toč. 1. ZKP/08).
8. Naposljetku, okrivljenik nije u pravu niti kada u žalbi napada pravilnost zaključka prvostupanjskog suda prema kojem se svrha radi koje je protiv njega određen istražni zatvor u ovom slučaju razumno ne može očekivati primjenom blažih mjera, pa tako niti mjerama opreza ili jamstvom.
8.1. Suprotno žalitelju, sve prethodno navedene okolnosti, posebice one koje govore o tome da isti za Republiku Hrvatsku nije vezan niti obiteljskim niti poslovnim vezama, da je isključivi razlog njegovog boravka u Republici Hrvatskoj bio počinjenje kaznenog djela za koje je osnovano sumnjiv u ovom postupku i to iz motiva koristoljublja u povezanosti s visinom kazne zatvora koja mu potencijalno može biti izrečena u ovom postupku, kao i opisanom kriminalnom voljom, te prirodom samog kaznenog djela za koje je osnovano sumnjiv, i po stavu ovog žalbenog vijeća upućuju na pravilnost utvrđenja prvostupanjskog suda da se ostvarenje svrhe određivanja istražnog zatvora u ovom slučaju razumno ne može očekivati primjenom drugih blažih mjera, pa tako niti mjerama opreza iz čl. 98. ZKP/08, niti jamstvom, čije izricanje okrivljenik neosnovano predlaže u žalbi.
9. Budući da slijedom svega iznesenog žalba okrivljenika nije osnovana, a kako ovo vijeće nije utvrdilo da bi sud prvog stupnja ostvario neku od povreda na čije postojanje sukladno čl. 494. st. 4. ZKP/08 žalbeni sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je na temelju čl. 494. st. 3. toč. 2. ZKP/08 odlučiti kao u izreci ovog rješenja.
U Varaždinu 12. ožujka 2025.
Predsjednik vijeća
Zdravko Pintarić
