Republika Hrvatska

Županijski sud u Karlovcu

Karlovac

Gž-721/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Karlovcu sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinje Vesne Britvec predsjednice vijeća, sutkinje Vinke Vrančić izvjestiteljice i članice vijeća te suca Josipa Štrucelja člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja GK iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Damiru Tomiću, odvjetniku u Splitu, iz Odvjetničkog društva Budimir i partneri d.o.o. iz Splita, protiv tuženika Republika Hrvatska, Ministarstvo pravosuđa, Uprava za zatvorski sustav, zastupana po Općinskom državnom odvjetništvu u Splitu, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja i o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Splitu broj Pn-443/2021 od 22. srpnja 2022., u sjednici vijeća održanoj dana 12. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu broj Pn-443/2021 od 22. srpnja 2022.

II Prihvaća se žalba tužitelja kao djelomično osnovana i preinačuje odluka o trošku u stavku II izrijeke presude Općinskog suda u Splitu broj Pn-443/2021 od 22. srpnja 2022. u dijelu u kojem je odbijen zahtjev tužitelja iznad iznosa 8.377,50 kn, te u tom dijelu sudi:

"Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju naredni trošak parničnog postupka u iznosu 99,54 EUR i žalbeni trošak u iznosu 25,21 EUR, u roku od 15 dana."

III U preostalom dijelu odbija se žalba tužitelja kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja poslovni broj Pn-443/2021 od 22. srpnja 2022. u stavku I. izrijeke odlučeno je da je tuženik dužan u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju iznos od 12.000,00 kn uvećano za zakonske zatezne kamate koje teku od 16.07.2015. do 31.07.2015. po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01.08.2015.. do potpune isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, koju prosječnu kamatnu stopu za referentno razdoblje određuje Hrvatska narodna banka i koju je dužna svakog 1.siječnja i 1.srpnja objaviti u "Narodnim novinama" pri čemu referentno razdoblje za objavu na dan 1.siječnja obuhvaća razdoblje od 1.svibnja do 31.listopada a referentno razdoblje za objavu na dan 1.srpnja obuhvaća razdoblje od 1.studenog do 30.travnja (čl. 29.st.2,8. i 9. Zakona o obveznim odnosima, NN 35/05, 41/08,125/11 i 78/15) dok je za više zatraženo u iznosu od 8.000,00 kuna tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan, te je u stavku II. naloženo tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu 8.377,50 kn u roku od 15 dana.

2. Protiv te presude u stavku II. izrijeke, u dijelu u kojem nije uspio sa zahtjevom za naknadu žalbenog troška, žalbu je pravovremeno podnio tužitelj zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da u tom dijelu sud drugog stupnja preinači pobijanu presudu i tužitelju obistini više popisani parnični trošak, podredno da ukine i predmet vrati na ponovno postupanje prvostupanjskom sudu, te traži trošak sastava žalbe u iznosu 375,00 kn uvećano za PDV 25% u iznosu 93,75 kn i pristojbe na žalbu u iznosu od 100,00 kn, što ukupno iznosi 475,00 kn.

3. Protiv te presude u stavku I. u dijelu u kojem je usvojen tužbeni zahtjev i stavka II. izrijeke, žalbu je pravovremeno podnio tužitelj zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da sud drugog stupnja u pobijanom dijelu preinači presudu na način da u cijelosti odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan i obveže tužitelja da podmiri troškove postupka tuženiku.

4. Odgovori na žalbe nisu podnijeti.

5. Žalba tužitelja je djelomično osnovana.

6. Žalba tuženika je neosnovana.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu imovinske štete zbog povrede ljudskog dostojanstva za vrijeme izdržavanja zatvorske kazne, uslijed prenapučenosti zatvora i neosiguravanja humanih uvjeta za boravak zatvorenika.

8. Ispitujući pobijanu presudu u granicama razloga označenih u žalbama, te po službenoj dužnosti temeljem odredbe članka 365. stavak 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje ZPP), utvrđeno je da nije počinjena niti jedna od bitnih povreda odredba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a na koje ovaj sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti.

9. Pošavši od utvrđenja:

- da je tužitelj boravio u Kaznionici u Lepoglavi u periodu od kolovoza 2012. do srpnja 2014. na izdržavanju kazne zatvora,

- da je tužitelj u tom razdoblju boravio u sobi broj 5 odjel 2B, od oko 8m2, sa četiri kreveta i još 3 zatvorenika i imao na raspolaganju osobni prostor manji od 3 m2,

- da je tužitelj prigovorio kvaliteti tog smještaja i rješenjem Županijskog suda u Varaždinu broj Kž-I-176/13-3 od 1. srpnja 2013. potvrđeno je rješenje Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj Ik-I-190/13-4 kojim je utvrđeno nezakonito prikraćivanje zatvorenika ovdje tužitelja, u pravu na odgovarajući smještaj u spavaonici propisane površine i zapremine te naloženo toj kaznionici da otkloni nezakonito prikraćivanje jer prema odredbi članka 74. stavak 3. Zakona o izvršenju kazne zatvora (Narodne Novine 128/99, 50/00, 59/00, 129/00, 59/01, 67/01, 11/02, 190/03, 76/07, 27/08, 89/09, 18/11, 48/11, 25/11, 56/13, 150/13 – dalje ZIKZ) prostorije u kojima borave zatvorenici moraju biti čiste, suhe i dovoljno prostrane za svakog zatvorenika odnosno mora biti udaljeno 4 m2 po zatvorenika i 10 m3,

- da je tužitelj unatoč tome što je prigovarao neprikladnim uvjetima smještaja u Kaznionici u Lepoglavi, ostao prikraćen u svom pravu na veći osobni prostor,

- da je u navedenoj sobi bio stol za jelo i sanitarni čvor koji nije bio potpuno odvojen od životnog prostora, da je mogućnost tuširanja u zajedničkim kupaonicama bila dozvoljena jednom tjednom,

- da su navedeni uvjeti bili neprimjereni, ispod higijenskog standarda i suprotni članku 74. ZIKZ-a, te da je učinak zatvaranja tužitelja izazvao kod istog osjećaj poniženosti i gubitka dostojanstva zbog uvjeta u kojima je boravio,

- pravilno je sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo kada je pobijanom presudom u stavku I. izrijeke naložio tuženiku da tužitelju isplati iznos od 12.000,kn sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućom od 16. srpnja 2015. pa do isplate, pozivom na odredbu članka 19., članka 1045., članka 1046. i članka 1100. stavak 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 – dalje ZOO), te odredbu članka 3. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (Narodne Novine – Međunarodni ugovor broj 18/97, 6/99, pročišćeni tekst 8/99 – ispravak, 14/02, 1/06 – dalje Konvencija).

10. Suprotno žalbenim navodima tuženika, sud prvog stupnja je prilikom donošenja pobijane presude uzeo u obzir očitovanje Kaznionice u Lepoglavi 10. studenog 2021. ali i druge dokaze u spisu predmeta, te pravilno zaključio da okolnosti smještaja tužitelja značajno odstupaju od uvjeta propisanih odredbom članka 74. ZIKZ- a čime je povrijeđeno tužiteljevo pravo na poštivanje njegovog ljudskog dostojanstva i kod njega izazvalo osjećaj poniženosti za vrijeme izvršavanja kazne zatvora.

11. U skladu sa odredbama ZIKZ zatvorenici imaju na raspolaganju djelotvorno pravno sredstvo koje je prikladno za zaustavljanje povreda ustavnih prava zajamčenih člankom 23. stavak 1. i člankom 25. stavak 1. Ustava Republike Hrvatske (Narodne Novine broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10 i 5/14 – dalje Ustav) i člankom 3. Konvencije, te u tom pogledu imaju na raspolaganju pritužbu predviđenu člankom 15. ZIKZ-a i zahtjev za sudsku zaštitu predviđenu u članku 17. ZIKZ-a, no međutim u konkretnom slučaju unatoč usvojenom zahtjevu tužitelja, on je ostao neosnovano prikraćen u svom pravu na veći osobni prostor.

12. Žalbeni navodi tuženika o tome da je tužitelj imao mogućnost boraviti izvan ćelije sukladno dnevnom rasporedu tijekom dana i ovisno o tome je li radno angažiran ili ne i da ti uvjeti predstavljaju čimbenike koji mogu prikladno nadomjestiti oskudnu dodjelu osobnog prostora, valja navesti da iz provedenih dokaza proizlazi da je tužitelj kao zatvorenik većinu vremena provodio u navedenoj sobi, sat vremena u šetnji i 3 sata u sali za gledanje TV-a što nije moglo prikladno nadomjestiti nedostatak navedenog osobnog prostora.

13. Slijedom iznijetoga, valjalo je temeljem odredbe članka 368. stavak 1. ZPP- a odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi pobijanu prvostupanjsku presudu, te odlučiti kao u stavku I izrijeke ove presude.

14. Prilikom odlučivanja o naknadi parničnog troška u stavku II. izrijeke pobijane presude kojom je tuženiku naloženo da tužitelju naknadi trošak parničnog postupka u iznosu 8.377,50 kn, sud prvog stupnja pogrešno tužitelju nije priznao trošak zastupanja na ročištu održanom dana 16. ožujka 2016. Tbr. 9. točka 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne Novine 91/04, 37/05, 59/07, 148/09, 142/12, 107/15 – u daljnjem tekstu: Tarifa) u iznosu 1.000,00 kn uvećano za PDV 25% prema Tbr. 42. Tarife u iznosu 250,00 kn, što prema odredbi članka 154. stavak 2. ZPP-a razmjerno uspjehu od 60% iznosi 750,00 kn/99,54 EUR, na što osnovano ukazuje tužitelj u žalbi.

15. Neosnovano tužitelj u žalbi smatra da ima pravo na naknadu za zastupanje na ročištu dana 26. travnja 2016. u iznosu od 500,00 kn uvećano za 25% PDV-a. Ovo stoga što iz spisa predmeta proizlazi da je to ročište na prijedlog punomoćnika tužitelja odgođeno prije upuštanja u raspravljanje o glavnoj stvari jer tužitelj nije pristupio na isto i stoga u smislu odredbe članka 152. ZPP-a tuženik nije dužan podmiriti trošak istog.

16. Zbog navedenoga, valjalo je uvažiti žalbu tužitelja kao djelomično osnovanu i temeljem odredbe članka 373. ZPP-a preinačiti pobijanu prvostupanjsku presudu stavku II izrijeke u dijelu u kojem tužitelju nije priznat trošak zastupanja u iznosu 750,00 kn /99,54 EUR i budući je tužitelj uspio sa žalbom oko 40% valjalo je temeljem odredbe članka 166. stavak 3. ZPP-a u vezi odredbe članka 154. stavak 2. ZPP-a naložiti tuženiku da tužitelju nadoknadi razmjerni dio žalbenog troška u iznosu 25,21 EUR/190,00 kn te odlučiti kao u stavku II. izrijeke. U preostalom dijelu valjalo je odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i odlučiti kao u stavku III izrijeke.

U Karlovcu 12. ožujka 2025.

Predsjednica vijeća

Vesna Britvec