Republika Hrvatska
Županijski sud u Varaždinu
Varaždin, Braće Radić 2
Poslovni broj: Kž-138/2025-4
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sudaca Igora Pavlica, kao predsjednika vijeća te Zdravka Pintarića i Mirne Mavriček, kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Vesne Štefulj, u kaznenom predmetu protiv optuženog SI, zbog kaznenih djela iz čl. 236. st. 2. u svezi st. 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21. i 114/22., dalje: KZ/11) i dr., odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv rješenja Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj: Kv-40/2025-7 od 28. veljače 2025., u sjednici održanoj 12. ožujka 2025.,
r i j e š i o j e
Žalba optuženog SI odbija se kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem Općinski sud u Čakovcu je na temelju čl. 123. st. 1. toč. 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj: 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22. i 36/24., dalje: ZKP/08) produljio istražni zatvor protiv optuženog SI, zbog postojanja osnovane sumnje da je počinio kaznena djela iz čl. 236. st. 2. u svezi st. 1. i čl. 52. KZ/11, iz čl. 247. st. 2. u svezi st. 1. i čl. 52. KZ/11, iz čl. 305. st. 2. u svezi st. 1. i čl. 52. KZ/11, iz čl. 305. st. 2. u svezi st. 1. KZ/11, iz čl. 278. st. 1. KZ/11, te iz čl. 132. st. 1. KZ/11.
2. Protiv tog rješenja žali se optuženi SI osobno i putem braniteljice Jadranke Sloković, odvjetnice, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se žalba prihvati i istražni zatvor ukine, podredno da se predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. Zbog podudarnosti i komplementarnosti žalbi podnijetih po optuženiku i po braniteljici, iste će biti razmotrene kao jedna, jedinstvena žalba.
3. U smislu čl. 495. u svezi s čl. 474. st. 1. ZKP/08 spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu na obvezno razgledavanje, nakon čega je isti podneskom broj: KŽ-DO-158/2025-3 od 11. ožujka 2025. vraćen ovom drugostupanjskom sudu.
4. Žalba optuženog SI nije osnovana.
5. Nije u pravu optuženik kada rješenje pobija zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. i st. 3. ZKP/08, s tvrdnjom da su navedene bitne povrede počinjene time što rješenje ne sadrži rok na koji je istražni zatvor određen i što ne sadrži dostatne i valjane razloge u svezi utvrđenja postojanja osnovane sumnje da je počinio kaznena djela za koja se tereti.
6. Naime, prema čl. 131. st. 3. ZKP/08 u rješenju o istražnom zatvoru nakon podnošenja optužnice ne određuje se rok trajanja istražnog zatvora, već je sud dužan svaka dva mjeseca ispitati postoje li zakonski uvjeti za daljnju primjenu istražnog zatvora, te ga rješenjem produljiti ili ukinuti. S obzirom da je pobijano rješenje donijeto nakon podnošenja optužnice, kad se predmet nalazi u fazi rasprave, sukladno čl. 131. st. 3. ZKP/08 isto ne treba sadržavati rok trajanja istražnog zatvora. Nadalje, pobijano rješenje sadrži jasne, dostatne i relevantne razloge u svezi utvrđenja postojanja osnovane sumnje da je optuženik počinio kaznena djela za koja se tereti u optužnici. Naime, s obzirom da se predmet nalazi u fazi rasprave, na temelju potvrđene, dakle pravomoćne optužnice, sud prvog stupnja pravilno i osnovano navodi da osnovana sumnja proizlazi iz činjenice da je rješenjem od 3. rujna 2024. optužnica potvrđena, s obzirom da je dakle utvrđeno postojanje osnovane sumnje da je optuženik počinio kaznena djela za koja se tereti. Kod toga žalitelju valja ukazati da u ovoj fazi postupka, dakle kada se predmet nalazi u fazi rasprave na temelju potvrđene optužnice, pravno nije niti moguće s uspjehom osporavati utvrđenje postojanja osnovane sumnje da je optuženik počinio kaznena djela za koja se tereti, kao osnovnog uvjeta za primjenu mjere istražnog zatvora. Zbog navedenih razloga nije u pravu optuženik kada rješenje pobija zbog ranije navedenih bitnih povreda odredaba kaznenog postupka. Također, oficijelnim ispitivanjem pobijanog rješenja u smislu čl. 494. st. 4. ZKP/08 utvrđeno je da nisu počinjene niti ostale povrede zakona na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.
7. Pobijajući rješenje zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja optuženik pobija utvrđenje postojanja iteracijske opasnosti tj. istražno-zatvorske osnove iz čl. 123. st. 1. toč. 3. ZKP/08, zbog koje je istražni zatvor produljen, kao i ocjenu i zaključak suda prvog stupnja da je za preveniranje iteracijske opasnosti protiv optuženika potrebno produljiti istražni zatvor, jer predvidivo nije realno za očekivati da bi se ista svrha mogla postići blažim mjerama tj. mjerama opreza na koje se ukazuje žalbom. Navedeno žalbeno pobijanje optuženik obrazlaže s navođenjem da sud automatizmom produljuje istražni zatvor na temelju istih okolnosti, što je, s obzirom na dosadašnje trajanje istražnog zatvora, u izravnoj suprotnosti s načelom razmjernosti, ali ujedno predstavlja teško kršenje prava obrane i prava na slobodu. Nadalje, optuženik navodi da sud potpuno zanemaruje da je veći dio kaznenih djela suštinski bagatelan, da se radi o vrlo niskoj imovinskoj koristi, da ne cijeni njegove navode da bi u slučaju ukidanja istražnog zatvora ponovno otišao u komunu ili se podvrgnuo psihijatrijskom liječenju od ovisnosti, da nije moguće nalaz i mišljenje psihologijsko- psihijatrijskog vještačenja prihvatiti na način kako to čini sud, s obzirom da obrana nije bila u mogućnosti ispitati vještake, da je pogrešan zaključak vještaka o izostanku preuzimanja odgovornosti za vlastite postupke kraj činjenice da je prije nego što je počinio bilo koje kazneno djelo otišao na liječenje od ovisnosti u komunu, te da mu je majka teško oboljela od maligne bolesti, čeka ju operacija i postoji potreba da o njoj brine.
8. Suprotno navedenim žalbenim navodima optuženika, sud prvog stupnja pravilno je utvrdio, te s jasnim i relevantnim razlozima obrazložio utvrđenje postojanja iteracijske opasnosti tj. istražno-zatvorske osnove iz čl. 123. st. 1. toč. 3. ZKP/08 zbog koje je istražni zatvor produljen. Tako sud prvog stupnja pravilno i osnovano ukazuje na optuženikovu raniju kaznenu osuđivanost (pet puta) zbog istovrsnih kaznenih djela, te na činjenicu da se u ovom kaznenom postupku tereti, između ostalog, i za kaznena djela prijevare, te prijevare u gospodarskom poslovanju, u produljenom trajanju, što upućuje na zaključak da se radi o specijalnom recidivistu. Kaznena djela za koja se optuženik tereti u ovom kaznenom postupku, na razini osnovane sumnje, počinjena su u razdoblju od rujna 2019. do rujna 2022., dakle u jednom duljem vremenskom razdoblju i to nekoliko godina nakon što je optuženik boravio u zajednici Cenacolo (prosinac 2012. do srpanj 2015.), iz čega proizlazi da ga boravak u terapeutskoj zajednici nije odvratio od počinjenja kaznenih djela, zbog čega u žalbi iskazana namjera optuženika da se vrati u terapeutsku zajednicu odnosno da se podvrgne liječenju od ovisnosti o kockanju ne predstavlja garanciju da optuženik boravkom na slobodi ne bi ponovio ista ili istovrsna kaznena djela. Kod toga žalitelju valja ukazati da se optuženik ne tereti za bagatelna kaznena djela uzimajući u obzir visinu pribavljene protupravne imovinske koristi počinjenjem kaznenih djela za koja se tereti (na štetu ŽI preko 200.000,00 eura, na štetu VI ukupno preko 10.000,00 eura, na štetu PI i II preko 500.000,00 eura), s time da se radi o produljenim kaznenim djelima prijevare, odnosno prijave u gospodarskom poslovanju s većim brojem prijevarnih postupanja. Kad se navedenim okolnostima dodaju rezultati psihologijsko-psihijatrijskog vještačenja okrivljenika, koji se suprotno žalbenim navodima, mogu i trebaju cijeniti prilikom ocjene ličnosti optuženika pa s tim u vezi i prilikom utvrđenja postojanja opasnosti od ponavljanja djela, iz kojih proizlazi da je kod optuženika dijagnosticirana ovisnost o kockanju i miješani poremećaj ličnosti koji se očituje, između ostalog, u izrazitoj egocentričnosti, sklonosti rizičnom ponašanju, zanemarivanju i nepoštivanju prava drugih osoba, manipulativnosti i učestalom kršenju i nepoštivanju društvenih i moralnih normi, pravilan je zaključak suda prvog stupnja da bez obzira na dosadašnji boravak optuženika u istražnom zatvoru (oko 18 mjeseci), i nadalje egzistira realna i predvidiva opasnost da bi optuženik boravkom na slobodi mogao ponoviti ista ili istovrsna kaznena djela, motiviran između ostalog i pribavljanjem materijalnih sredstava potrebnih za zadovoljavanje svoje ovisnosti o kockanju. Stoga nije u pravu optuženik kada ranije navedenim žalbenim razlozima pobija utvrđenje postojanja iteracijske opasnosti.
9. Uzimajući u obzir u prethodnoj točci navedene osobite okolnosti koje upućuju na postojanje iteracijske opasnosti, njihov broj i značaj, suprotno žalbenim navodima, sud prvog stupanja pravilno je zaključio i ocijenio da je za preveniranje iteracijske opasnosti protiv optuženika potrebno produljiti istražni zatvor, jer zbog njegove odlučnosti, upornosti i dugotrajnosti u činjenju kaznenih djela prijevare, odnosno prijevare u gospodarskom poslovanju, za koje je pravomoćno osuđivan, odnosno za koje se tereti i za koje je osnovano sumnjiv u ovom kaznenom postupku, predvidivo nije realno za očekivati da bi se ista svrha mogla postići mjerama opreza koje se sugeriraju žalbom. Daljnjim ostankom u istražnom zatvoru neće biti povrijeđeno načelo razmjernosti propisano čl. 122. st. 2. ZKP/08 uzimajući u obzir optuženikov dosadašnji boravak u istražnom zatvoru s jedne strane, te očekivanu kaznu prema podacima u spisu, ukoliko optuženik bude proglašen krivim za kaznena djela za koja se tereti, kod čega valja napomenuti da se tereti, između ostalog, i za produljeno kazneno djelo iz čl. 247. st. 2.KZ/11, za koje je propisana kazna zatvora od jedne do deset godina, te za produljeno kazneno djelo iz čl. 236. st. 2. KZ/11 za koje je propisana kazna zatvora od jedne do osam godina. Zbog navedenih razloga je sud prvog stupnja protiv optuženika pravilno i osnovano produljio istražni zatvor iz istražno-zatvorske osnove iz čl. 123. st. 1. toč. 3. ZKP/08 kojim produljenjem nije povrijeđeno optuženikovo pravo obrane i pravo na slobodu, kako se to tvrdi u žalbi.
10. Slijedom navedenog žalba optuženika nije osnovana, zbog čega je valjalo na temelju čl. 494. st. 3. toč. 2. ZKP/08 odlučiti kao u izreci ove odluke.
U Varaždinu 12. ožujka 2025.
Predsjednik vijeća
Igor Pavlic
