Poslovni broj: Gž R-314/2024-3
Republika Hrvatska
Županijski sud u Splitu
Split, Gundulićeva 29a
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sutkinja Marije Šimičić predsjednice vijeća, Sande Crljen Ivančić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Arijane Bolanče članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice NĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Marko Kallay, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Kallay & partneri d.o.o. iz Zagreba Ilica 1A, protiv tuženika Telemach Hrvatska d.o.o., Zagreb, ulica Josipa Marohnića 1, OIB: 70133616033, kojeg zastupa punomoćnik Ivan Luetić, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Bradvica Marić Wahl Cesarec d.o.o. iz Zagreba, Miramarska 24, radi utvrđenja nedopuštenosti odluke o otkazu, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Pr-2144/2022-25 od 20. ožujka 2024., u sjednici održanoj 12. ožujka 2025.
p r e s u d i o j e
I. Djelomično se odbija žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Pr-2144/2022-25 od 20. ožujka 2024. u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke kojom je odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice.
II. Djelomično se uvažava žalba tužiteljice kao osnovana pa se preinačuje odluka o troškovima postupka sadržana pod točkom II. izreke presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Pr-2144/2022-25 od 20. ožujka 2024. u dijelu kojim je naloženo tužiteljici naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka preko iznosa od 500,00 eura do iznosa od 1.000,00 eura (za iznos od 500,00 eura), i sudi se:
"Odbija se zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška u iznosu od 500,00 eura."
III. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadom troška žalbenog postupka kao neosnovan.
IV. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troška odgovora na žalbu kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev koji glasi:
"I. Utvrđuje se da je nezakonita i nedopuštena odluka OT-OPTIMA TELEKOM d.o.o., sa sjedištem u [adresa], OIB: 36004425025 o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu od dana 20.09.2022. godine, kojom se tužitelju otkazuje ugovor o radu.
II. Utvrđuje se da je nezakonita i nedopuštena odluka OT-OPTIMA TELEKOM d.o.o., sa sjedištem u [adresa], OIB: 36004425025 od dana 21.10.2022. godine, kojom je odbijen zahtjev za zaštitu prava tužitelja protiv odluke o otkazu ugovora o radu od dana 14.10.2022. godine.
III. Utvrđuje se da je došlo do prenošenja na tuženika ugovora o radu na neodređeno vrijeme s početkom trajanja od dana 01.12.2018. godine sklopljenog između tužitelja i trgovačkog društva OT-OPTIMA TELEKOM d.o.o., sa sjedištem u [adresa], OIB: 36004425025, za obavljanje poslova radnog mjesta Voditelj tima za prodajne aktivnosti 3, Odsjek za teleprodaju, zajedno s dodacima istom ugovoru, i to dodatkom I. ugovora o radu s početkom trajanja od dana 01.01.2019. godine i dodatkom II. ugovora o radu s početkom trajanja od dana 01.05.2019. godine, te da se tužitelj nalazi u radnom odnosu s tuženikom.
IV. Nalaže se tuženiku vratiti tužitelja na rad, radno mjesto i poslove Voditelja tima za prodajne aktivnosti 3, Odsjek za teleprodaju sukladno ugovoru o radu na neodređeno vrijeme s početkom trajanja od dana 01.12.2018. godine, zajedno s dodacima istom ugovoru, i to dodatkom I. ugovora o radu s početkom trajanja od dana 01.01.2019. godine i dodatkom II. ugovora o radu s početkom trajanja od dana 01.05 2219. godine kao i omogućiti istome izvršavanje svih prava i obveza iz radnog odnosa sukladno navedenom ugovoru o radu i dodacima, sve u roku od 8 dana.
V. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju parnične troškove zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od dana donošenja prvostupanjske presude prema stopi zatezne kamate koja se primjenjuje u ostalim odnosima, a koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a sve sukladno članku 29. stavku 2. ZOO-a, i to sve u roku od 8 dana.“ (točka I. izreke).
1.1. Odlukom o troškovima postupka sadržanoj u presudi, naloženo je tužiteljici da tuženiku naknadi parnični trošak u iznosu od 1.000,00 eura u roku od 15 dana. (točka II. izreke).
2. Protiv te presude žali se tužiteljica pobijajući je u cijelosti zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka USRH, 84/08., 96/08. - Odluka USRH, 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 114/22. i 155/23. - u daljnjem tekstu: ZPP) predlažući da se ista preinači i tužbeni zahtjev prihvati, uz nadoknadu parničnog troška, podredno da se ukine i predmet vrati na ponovno suđenje. Ujedno je zatražila i trošak žalbenog postupka.
2.1. U odgovoru na žalbu tuženik je istu osporio i preložio istu odbiti kao neosnovanu.
3. Žalba u pogledu odluke o glavnoj stvari nije osnovana, dok je žalba u pogledu odluke o parničnom trošku djelomično osnovana.
4. Prema odredbi članka 365. stavak 2. ZPP-a drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava. Pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio bilo koju od navedenih povreda.
4.1. Nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, na koju upućuje tužiteljica jer je izreka pobijane presude jasna i razumljiva i ne proturječi sama sebi ni razlozima presude.
4.2. Činjenično stanje u prvostupanjskom postupku je pravilno i potpuno utvrđeno i nije dovedeno u sumnju navodima žalbe, pa je neosnovan i žalbeni razlog tužiteljice pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.
5. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je ocjena dopuštenosti poslovno uvjetovanog otkaza o radu kojeg je tuženik - poslodavac dao radniku - tužiteljici, odlukom od 20. rujna 2022., a s tim u svezi i zahtjev tužiteljice da je tuženik vrati na posao.
6. Između stranaka nije sporno da su tužiteljica i trgovačko društvo OT-OPTIMA TELEKOM d.o.o., sklopili ugovor o radu na neodređeno vrijeme s početkom trajanja od 1. prosinca 2018. godine, kao i dodatke istom ugovoru, i to dodatak I. ugovora o radu s početkom trajanja od 1. siječnja 2019., te dodatak II. ugovora o radu s početkom trajanja od 1. svibnja 2019. (u daljnjem tekstu: Ugovor o radu) za obavljanje poslova radnog mjesta "Voditelj tima za prodajne aktivnosti 3".
6.1. Nadalje, između stranaka nije sporno ni da je 20. rujna 2022. OT-OPTIMA TELEKOM d.o.o, donio odluku o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu, kojom se Ugovor o radu otkazuje iz poslovno uvjetovanih - organizacijskih razloga, koja je tužiteljici dostavljena 3. listopada 2022. i protiv koje je tužiteljica 14. listopada 2022. podnijela zahtjev za zaštitu prava, kojeg je OT-OPTIMA TELEKOM d.o.o. 21. listopada 2022. odbio.
7. Iz utvrđenja prvostupanjskog suda, kao i iz stanja spisa proizlazi slijedeće činjenično stanje:
- da je tuženik u cilju optimizacije i unaprjeđenja poslovnih procesa 8. kolovoza 2022. donio Odluku o reorganizaciji poslovanja i ukidanja radnih mjesta, te Odluku o kolektivnom višku i zbrinjavanju radnika, a prije donošenja odluka se savjetovao sa Radničkim vijećem u razdoblju od 25. srpnja 2022. do 5. kolovoza 2022.,
- da je uslijed reorganizacije poslovanja te promjene organizacije rada ukinuto radno mjesto tužiteljice "Voditelj tima za prodajne aktivnosti 3", Odsjek za teleprodaju, zbog čega je prestala potreba za radom tužiteljice, o čemu je tuženik 8. kolovoza 2022. obavijestio Hrvatski zavod za zapošljavanje,
- da je 25. srpnja 2022. tuženik dostavio Radničkom vijeću na savjetovanje Odluku o kolektivnom višku i zbrinjavanju radnika,
-da je 2. kolovoza 2022. Radničko vijeće dostavilo zahtjev tuženiku za dostavom dodatne dokumentacije, kojem zahtjevu je tuženik udovoljio 3. kolovoza 2022.,
- da je očitovanjem od 4. kolovoza 2022. Radničko vijeće potvrdilo primitak Odluke o reorganizaciji i ukidanju radnih mjesta, prijedloga Pravilnika o organizaciji, Popisa - smanjeni broja izvršitelja, Popisa - ukidanje, prijedloga Pravilnika o sistematizaciji radnih mjesta OT-Optima telekom, te prijedloga Odluke o kolektivnom zbrinjavanju viška i zbrinjavanja radnika, koje mu je dostavio tuženik za potrebe savjetovanja,
- da iz očitovanja Radničkog vijeća od 4. kolovoza 2022. proizlazi da se nisu ostvarili uvjeti za savjetovanje jer nisu provedeni postupci koji prethode proceduri kolektivnog viška i zbrinjavanja radnika, kao i da vijeću nisu dostavljeni odgovori na najvažnija pitanja koji su važni i potrebni za donošenje odluke i sagledavanja njihovog utjecaja na položaj radnika,
- da je u trenutku donošenja Odluke o kolektivnom zbrinjavanju pet osoba bilo zaposleno na radnom mjestu „Voditelj tima za prodajne aktivnosti 3“, i to KĐ, NĐ - tužiteljica, SĐ, AĐ i FĐ, a od navedenih radnika samo JĐ nije bila obuhvaćena Odlukom o kolektivnom višku, i to iz razloga što uživa zaštitu od otkaza ugovora o radu sukladno članku 34. ZR-a,
- da je u točki 3. Odluke o kolektivnom zbrinjavanju viška i zbrinjavanja radnika navedeno da je OT-Optima telekom zbog rezultata poslovanja i drugih okolnosti bila primorana provesti reorganizaciju i u segmentu ljudskih resursa, te uvesti novu organizaciju rada kako je određena Odlukom o reorganizaciji, u točki 4. Odluke o kolektivnom zbrinjavanju viška i zbrinjavanja radnika da je navedeno koji su objektivni financijski i poslovni faktori doveli do potrebe smanjenja izvršitelja u Odsjeku za teleprodaju, u točki 4.3. da je navedeno koje se organizacijske jedinice ukidaju i zašto, u kojim se jedinicama smanjuje samo broj izvršitelja, a u kojima se samo ukida pojedino radno mjesto, te da je u točki 4.3.,c.4. navedeno da se radno mjesto tužiteljice, Voditelj tima za prodajne aktivnosti 3“ ukida zbog smanjenog broja izvršitelja unutar tima,
- da je svjedokinja PĐ, koja je bila predsjednica Radničkog vijeća u svom iskazu osporavala da je tuženik proveo savjetovanje, kao i da joj je dostavio dokumentaciju koja je dostavljena u spis, kao i da nije objašnjeno koji su zakonski kriteriji kojima se tuženik rukovodio pri donošenju odluke o otkazu, te da radno mjesto tužiteljice i nadalje postoji i na njemu je zaposlena druga osoba,
- da iz iskaza svjedokinje ŠĐ koja je sudjelovala u postupku savjetovanja proizlazi da su u Odluci o reorganizaciji i ostaloj dokumentaciji dostavljenoj Radničkom vijeću bili navedeni razlozi reorganizacije i odluke o kolektivnom višku, smanjenje broja izvršitelja te ukidanje pojedinih radnih mjesta, kao i da je o navedenom obaviješten Zavod za zapošljavanje sukladno zakonskoj proceduri,
- da iz iskaza svjedoka SĐ i KĐ proizlazi da su radili na istom radnom mjestu kao i tužiteljica, te su kao i tužiteljica dobili otkaz, nakon čega je svjedok SĐ osobno dao otvorenu ponudu Telemachu nudeći da radi za njih, a potom i sklopio ugovor o radu za radno mjesto voditelja tima za telefonsku prodaju, a svjedok KĐ da je dobio ponudu za radno mjesto voditelja tima telefonske prodaje za privatne korisnike,
- da iz iskaza svjedoka HĐ, proizlazi da je isti bio zaposlen na radnom mjestu "Voditelj odsjeka za teleprodaju" te da je bio nadređen tužiteljici koja je bila zaposlena na radnom mjestu "Voditelj tima za prodajne aktivnosti 3", a koje radno mjesto je ukinuto. Objašnjavajući razliku između poslova koje je obavljala tužiteljica i onih koji se danas obavljaju kod tuženika naveo je kako radi o značajnoj promjeni jer se distribuiraju novi proizvodi, uvedene su nove aplikacije i sustavi za koje je potrebna dodatna edukacija i posluje se s drugačijim ciljevima,
- da iz iskaza tužiteljice proizlazi da joj iz Odluke o otkazu nije jasno zašto više ne zadovoljava na radnom mjestu na kojem je radila 13 godina, te da, iako joj je poznato da je OT-Optima telekom bila u lošem financijskom stanju, smatra da ukidanje njenog radnog mjesta nije opravdano, da su kolege SĐ i KĐ nakon otkazivanja ugovora ponovo zaposleni na istim poslovima koje je ona obavljala kod tuženika, te da je do otkazivanja njezinog ugovora o radu došlo zbog toga što je na radno mjesto njenog nadređenog došao HĐ.
8. Slijedom navedenih činjenica prvostupanjski sud je zaključio kako je postojao opravdani razlog za otkazivanje ugovora o radu za tužiteljicu, da je odluka o otkazu obrazložena, te da je objašnjeno zašto je prestala potreba za radom tužiteljice, a što sve proizlazi iz Odluke o zbrinjavanju i Odluke o kolektivnom višku, jer je do ukidanja radnog mjesta došlo zbog smanjenja broja izvršitelja u Odsjeku za teleprodaju unutar kojeg je radno mjesto tužiteljice, ali ne i potpunog prestanka za određenim aspektima poslova koje je obavljala tužiteljica, te da je zbog navedenog sporna odluka donesena sukladno 115. stavku 1. točki 1. Zakona o radu („Narodne novine“, broj: 93/14., 127/17., 98/19., 151/22. i 64.23. – u daljnjem tekstu: ZR) a time i dopuštena, slijedom čega je sve zahtjeve tužiteljice odbio kao neosnovane.
9. Navedena činjenična utvrđenja i zaključke prvostupanjskog suda kao pravilne prihvaća i ovaj drugostupanjski sud jer su rezultat logične i uvjerljive ocjene izvedenih dokaza kako to nalaže odredba članka 8. ZPP-a. Tužiteljica drugačijom interpretacijom dijela činjenične građe i drugačijom ocjenom dijela izvedenih dokaza ničim nije dovela u pitanje pravilnost navedenih činjeničnih utvrđenja i zaključaka prvostupanjskog suda, niti je dovela u pitanje pravilnu primjenu materijalnog prava od strane prvostupanjskog suda glede odluke o glavnoj stvari, a žalba se svodi gotovo isključivo na osporavanje ocjene dokaza izvršene po prvostupanjskom sudu i na osnovi nje utvrđenih relevantnih činjenica.
10. U konkretnom slučaju, radi se o situaciji iz članka 115. stavka 1. točke 1. ZR-a, prema kojemu poslodavac može redovito otkazati ugovor o radu ako prestane potreba za obavljanjem određenoga posla zbog gospodarskih, tehnoloških ili organizacijskih razloga (poslovno uvjetovani otkaz), pri čemu, prema stavku 2. istog članka ima obvezu kod odlučivanja koje će radnike zadržati u radnom odnosu voditi računa o trajanju radnog odnosa, starosti i obvezama uzdržavanja koje terete radnika, pa je u konkretnom slučaju odlučno bilo utvrditi činjenicu je li zbog organizacijskih razloga kod tuženika, poslodavca, prestala potreba za obavljanjem posla koji je tužiteljica, radnica, prema sklopljenom ugovoru o radu obavljala.
11. Pravilno je, po mišljenju ovog suda, prvostupanjski sud obrazložio da je tuženik, u skladu s odredbom članka 135. stavka 3. ZR-a dokazao da je prestala potreba za radom tužiteljice, jer opravdan razlog za poslovno uvjetovani otkaz ugovora o radu u smislu odredbe članka 115. stavka 1. točke 1. ZR-a postoji i u slučaju kada poslodavac radi ekonomski uspješnijeg poslovanja i planiranje ušteda izvrši reorganizaciju rada tako da, kao u ovom slučaju, poslove određenog radnog mjesta rasporedi na druge radnike, jer je autonomno pravo poslodavca da organizira proces rada ili organizaciju svog poslovanja prema svojim potrebama i mogućnostima. U slučaju kada poslodavac na taj način reorganizira svoje poslovanje, iako se poslovi tog radnog mjesta (u konkretnom slučaju poslovi radnog mjesta tužiteljice) kod poslodavca - tuženika i dalje obavljaju ali po drugim izvršiteljima, za radom tužiteljice koja je do tada radila na radnom mjestu čiji su se poslovi disperzirali na druga radna mjesta odnosno druge radnike, je prestala potreba. Takav prestanak potrebe za obavljanjem određenog posla, odnosno, u konkretnom slučaju rada tužiteljice, uvjetovan je i organizacijskim i gospodarskim razlogom.
11.1. Stoga, a kako dopuštenost otkaza ugovora o radu ovisi o okolnostima konkretnog slučaja, utvrđene okolnosti da je tuženik poslove koje je obavljala tužiteljica rasporedio na druge radnike, opravdavaju shvaćanje da je tuženik otkazao ugovor o radu tužiteljici upravo korištenjem navedenog autonomnog prava i u cilju ekonomski uspješnijeg poslovanja, te da je imao opravdani razlog za redoviti, poslovno uvjetovani otkaz, odnosno da otkaz ugovora o radu tužiteljici nije dan suprotno odredbi članka 115. stavka 1. točke 1. ZR-a.
11.2. Dakle, činjenica da su poslovi tužiteljičinog radnog mjesta preraspodijeljeni na druge zaposlenike, koju činjenicu tuženica tijekom postupka nije osporavala, samo po sebi ne dovodi do suprotnog zaključka da je za radom tužiteljice i dalje postojala potreba, već upućuje na racionalizaciju poslovanja i postojanje opravdanog razloga za otkaz tužiteljici, pa su utoliko žalbeni prigovori tužiteljice neosnovani.
12. Nadalje, a u svezi žalbenih prigovora tužiteljice da je prvostupanjski sud odbio prihvatiti iskaz saslušane svjedokinje PĐ ističe se da je isti pravilno odbijen jer je, i po mišljenju ovog suda, suprotan materijalnim dokazima u spisu, a kako to pravilno obrazlaže i prvostupanjski sud. Navedeno, prije svega, zbog činjenice da ova svjedokinja osporava da bi tuženik Radničkom vijeću dostavio potrebnu dokumentaciju za savjetovanje i to: Odluku o reorganizaciji i ukidanju radnih mjesta, prijedlog Pravilnika o organizaciji, Popis - smanjeni broj izvršitelja, Popis -ukidanje, prijedlog Pravilnika o sistematizaciji radnih mjesta OT-Optima telekom, te prijedlog Odluke o kolektivnom zbrinjavanju viška i zbrinjavanja radnika, a koju okolnost kao bitnu u žalbi opetovano ističe i sama tužiteljica, dok je iz pismene korespodencije koju je ova svjedokinja vodila s tuženikom i koja je priložena spisu, razvidno da je tuženik svu traženu dokumentaciju dostavio, da svjedokinja potvrđuje primitak, kao i da je u svezi te dokumentacije tražila i dodatna pojašnjenja koja su joj od strane tuženika pravovremeno dostavljena, a što je sve u pobijanoj odluci utvrdio i prvostupanjski sud.
12. Isto tako, a u svezi žalbenog prigovora tužiteljice da je prvostupanjski sud izveo dokaz saslušanjem svjedokinje ŠĐ i na tom dokazu temeljio pobijanu odluku, a da je tužiteljica od izvođenja ovog dokaza odustala podneskom od 1. veljače 2024., ističe se da se tužiteljica na ročištu održanom 7. veljače 2024. na kojem je izveden dokaz saslušanjem navedene svjedokinje nije protivila izvođenju ovog dokaza, te je svjedokinji postavljala i dodatna pitanja, zbog čega je opravdan zaključak kako od izvođenja dokaza ipak nije odustala, pri čemu se dodatno ističe da je ova svjedokinja iskazivala samo o sadržaju dokumentacije dostavljene Radničkom vijeću, a koju dokumentaciju je pregledao i sud, te da ne sadrži osobno viđenje događaja koji su prethodili donošenju osporene odluke o otkazu, slijedom čega presuda prvostupanjskog sud nije opterećena bitnom povredom postupka kako to u žalbi ističe tužiteljica.
13. Nadalje, neosnovano u žalbi prigovara tužiteljica da odluka o otkazu ugovora sadrži samo formalno obrazloženje da je do prestanka potrebe za radom tužiteljice došlo zbog promjene organizacije rada i ukidanja radnog mjesta tužiteljice, pa da je zbog toga odluka prvostupanjskog suda kojom takav otkaz ocjenjuje zakonitim donesena uz apsolutno bitnu povredu odredbe opisane u članku 354. stavku 2. točki 11. ZPP-a jer ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati. Navedeno iz razloga jer nema zapreke da poslodavac tijekom parničnog postupka koji za predmet ima utvrđenje dopustivosti otkazivanja pojašnjava i dokazuje postojanje opravdanog razloga za otkaz, pri čemu je, u smislu odredbe članka 135. stavka 3. ZR-a, ograničen isključivo razlozima navedenim u odluci o otkazu (Rev 90/2021-3 od 13. travnja 2022.). U predmetnoj odluci o otkazu poslodavac je kao razloge za otkaz naveo promjene organizacije rada i ukidanje radnog mjesta tužiteljice, postojanje kojih je u postupku koji je prethodio donošenju osporene odluke tuženik s uspjehom i dokazao, kako je to pravilno utvrdio i prvostupanjski sud, zbog čega je i ovaj žalbeni razlog tužiteljice odbijen kao neosnovan.
14. Isto tako, u odnosu na primjenu dodatnih kriterija sukladno odredbi članka 115. stavka 2. ZR-a, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da su otkaz Ugovora o radu na radnom mjestu na kojem je bila zaposlena tužiteljica, a koje je ukinuto, dobili svi zaposleni radnici osim JĐ koja nije bila obuhvaćena Odlukom o kolektivnom višku, jer spada u krug osoba zaštićenih odredbom članka 34. ZR-a, pa se tužiteljicu u tom smislu nije moglo uspoređivati s drugim radnicima prema kriterijima iz članka 115. stavka 2. (trajanje radnog odnosa, starost i obveze uzdržavanja koje terete radnika), zbog čega je i ovaj žalbeni prigovor tužiteljice odbijen kao neosnovan.
15. Konačno, odbijen je i prigovor tužiteljice da je osporena odluka o otkazu nezakonita jer je donesena od neovlaštene osobe, iz razloga što je odluku o otkazu donio poslodavac tužiteljice OT-OPTIMA TELEKOM d.o.o., dok je tuženik tek Ugovorom o pripajanju od 28. listopada 2022. i upisom pripajanja u sudskom registru od 2. studenog 2022. na temelju univerzalne sukcesije postao pravni slijednik tog društva, slijedom čega je od tog datuma i pasivno legitimiran u ovoj pravnoj stvari.
16. Međutim, osnovano u žalbi ističe tužiteljica da je prvostupanjski sud pri izračunu troška djelomično pogrešno primijenio materijalno pravo, jer je odredbom članka 53. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj: 138./2023. – u daljnjem tekstu: Tarifa) propisano da se na postupke iz Tbr. 7. toč. 2. i 3. (iz radnih odnosa – poništenje otkaza) primjenjuje Tarifa koja je bila na snazi u vrijeme pokretanja postupka, bez obzira kada je postupak okončan. Tuženiku je stoga trošak zastupanja trebalo obračunati u skladu s Tbr. 7. toč. 2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj: 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22. i 126/22.) kojom je propisano da odvjetniku pripada jednokratna nagrada za svaki prvostupanjski postupak, bez obzira na broj radnji koje je poduzeo, u visini od 200 bodova, što uz vrijednost boda od 2,00 eura i sve uvećano za 25% PDV-a, čini iznos od 500,00 eura, koliko je tužiteljica u obvezi isplatiti tuženiku na ime troškova postupka, dok je za više traženi iznos od 500,00 eura zahtjev tuženika za naknadu troška trebalo odbiti.
16.1. Odbijen je zahtjev tužiteljice da joj tuženik naknadi troškove na ime sastavljanja žalbe iz razloga što nije uspjela sa žalbom pa joj ti troškovi ne pripadaju, dok joj u pogledu djelomičnog uspjeha u pogledu odluke o troškovima nisu nastali posebni troškovi, dok je zahtjev tuženika za naknadom troškova odgovora na žalbu odbijen jer isti nisu bili potrebni za vođenje ovog postupka.
17. S obzirom na navedeno, trebalo je na temelju odredbi članka 368. stavka 1. ZPP- a i članka 380. točke 3. ZPP-a, u vezi s odredbom članka 381. stavka 1. ZPP-a odlučiti kao u izreci ove odluke.
Split, 12. ožujka 2025.
PREDSJEDNICA VIJEĆA
Marija Šimičić