Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž-3418/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Marije Šimičić, kao predsjednika vijeća, te Arijane Bolanča kao suca izvjestitelja i člana vijeća i Sande Crljen Ivančić kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ĐN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Ivanu Primorcu, odvjetniku iz Rijeke, protiv tuženice Zagrebačke banke d.d. iz Zagreba, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB:92963223473, zastupane po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Porobija i Porobija iz Zagreba, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženice izjavljenu protiv presude i rješenja Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Delnicama poslovnog broja P-3335/2019-39 od 2. listopada 2020., u sjednici vijeća održanoj 12. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

i

r i j e š i o  j e

I. Odbija se djelomično žalba tuženice kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Delnicama poslovnog broja P- 3335/2019-39 od 2. listopada 2020. u točkama 1. i 2. izreke.

II. Ukida se presuda Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Delnicama poslovnog broja P-3335/2019-39 od 2. listopada 2020. u točkama 3., i 5. izreke i predmet u tom dijelu vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja odlučeno je:

" 1. Utvrđuje se da je u Ugovoru o namjenskom kreditu br.3207276683 od 25.08.2006.g. koji je solemniziran kod javnog bilježnika Suzana Vozila, broj: OU- 258/2006., a koji je zaključen između tužitelja ĐN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženika Zagrebačke banke d.d. , Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473, ništetan dio čl.2. st.1. Ugovora koji glasi „promjenjiva u skladu s promjenama tržišnih uvjeta, a temeljem Odluke o kamatnim stopama Zagrebačke banke d.d.“ kao i čl.7. st.2. istog ugovora, a koji glasi „Za slučaj izmjene redovne kamatne stope sukladno Odluci o kamatnim stopama Kreditora korisnik kredita pristaje da Kreditor povisi ili snizi iznos anuiteta iz prethodnog stavka, te se obvezuje plaćati tako izmijenjene anuitete“.

2. Utvrđuje se da su u Ugovoru o namjenskom kreditu br.3207276683 od 25.08.2006.g. koji je solemniziran kod javnog bilježnika Suzana vozila, broj: OU- 258/2006., a koji je zaključen između tužitelja ĐN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženika Zagrebačke banke d.d. , Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473, ništetne odredbe u kojima je otplata kredita vezana uz valutu švicarski franak, i to dio čl.1 Ugovora koji glasi: „… uz valutnu klauzulu…“, kao i dio čl.2.st.1. ugovora koji glasi „…sve u kunskoj protuvrijednosti obračunato po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan plaćanja“ te odredba u čl.7. st.1. Ugovora koja glasi „…obračunatoj po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke važećem za CHF na dan plaćanja“.

3. Nalaže se tuženiku Zagrebačkoj banci d.d., Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473 da tužitelju ĐN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], u roku 15 dana, isplati iznos od 25.607,14 kn

(dvadesetpettisućašestosedamkunaičetrnaestlipa) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi od 15% godišnje do 31. prosinca 2007.godine, a od 01.siječnja 2008.g. pa do 31. srpnja 2015. godine po stopi koja se određuje uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, te od 01. kolovoza 2015. godine pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, i koja teče na pojedinačne iznose, od dana njihova dospijeća pa do isplate, kako slijedi:

- na iznos od 224,99 kuna od 06.11.2007.g. do isplate

- na iznos od 224,34 kuna od 06.12.2007.g. do isplate,

- na iznos od 223,69 kuna od 05.01.2008.g. do isplate,

- na iznos od 222,95 kuna od 05.02.2008.g. do isplate,

- na iznos od 443,58 kuna od 06.03.2008.g. do isplate,

- na iznos od 442,38 kuna od 04.04.2008.g. do isplate,

- na iznos od 441,12 kuna od 06.05.2008.g. do isplate,

- na iznos od 439,87 kuna od 06.06.2008.g. do isplate,

- na iznos od 438,57 kuna od 05.07.2008.g. do isplate,

- na iznos od 437,32 kuna od 05.08.2008.g. do isplate,

- na iznos od 435,97 kuna od 06.09.2008.g. do isplate,

- na iznos od 434,67 kuna od 04.10.2008.g. do isplate,

- na iznos od 433,33 kuna od 06.11.2008.g. do isplate,

- na iznos od 431,98 kuna od 06.12.2008.g. do isplate,

- na iznos od 430,63 kuna od 06.02.2009.g. do isplate,

- na iznos od 429,24 kuna od 07.02.2009.g. do isplate,

- na iznos od 427,90 kuna od 07.03.2009.g. do isplate,

- na iznos od 426,50 kuna od 08.04.2009.g. do isplate,

- na iznos od 425,07 kuna od 06.05.2009.g. do isplate,

- na iznos od 423,63 kuna od 06.06.2009.g. do isplate,

- na iznos od 422,19 kuna od 07.07.2009.g. do isplate,

- na iznos od 578,77 kuna od 05.08.2009.g. do isplate,

- na iznos od 576,87 kuna od 05.09.2009.g. do isplate,

- na iznos od 574,97 kuna od 06.10.2009.g. do isplate,

- na iznos od 573,02 kuna od 06.11.2009.g. do isplate,

- na iznos od 571,02 kuna od 05.12.2009.g. do isplate,

- na iznos od 569,03 kuna od 06.01.2010.g. do isplate,

- na iznos od 567,03 kuna od 06.02.2010.g. do isplate,

- na iznos od 564,99 kuna od 06.03.2010.g. do isplate,

- na iznos od 562,90 kuna od 07.04.2010.g. do isplate,

- na iznos od 560,86 kuna od 06.05.2010.g. do isplate,

- na iznos od 483,45 kuna od 05.06.2010.g. do isplate,

- na iznos od 481,55 kuna od 06.07.2010.g. do isplate,

- na iznos od 479,64 kuna od 07.09.2010.g. do isplate,

- na iznos od 477,74 kuna od 17.09.2010.g. do isplate,

- na iznos od 475,79 kuna od 07.10.2010.g. do isplate,

- na iznos od 473,80 kuna od 09.11.2010.g. do isplate,

- na iznos od 311,27 kuna od 17.12.2010.g. do isplate,

- na iznos od 309,88 kuna od 07.01.2011.g. do isplate,

- na iznos od 308,44 kuna od 25.02.2011.g. do isplate,

- na iznos od 307,00 kuna od 05.03.2011.g. do isplate,

- na iznos od 305,56 kuna od 06.05.2011.g. do isplate,

- na iznos od 304,08 kuna od 08.05.2011.g. do isplate,

- na iznos od 302,59 kuna od 07.06.2011.g. do isplate,

- na iznos od 301,06 kuna od 06.07.2011.g. do isplate,

- na iznos od 229,96 kuna od 29.08.2011.g. do isplate,

- na iznos od 228,75 kuna od 07.09.2011.g. do isplate,

- na iznos od 227,55 kuna od 07.10.2011.g. do isplate,

- na iznos od 226,29 kuna od 05.11.2011.g. do isplate,

- na iznos od 225,04 kuna od 06.12.2011.g. do isplate,

- na iznos od 223,79 kuna od 06.01.2012.g. do isplate,

- na iznos od 222,49 kuna od 07.02.2012.g. do isplate,

- na iznos od 221,23 kuna od 16.03.2012.g. do isplate,

- na iznos od 219,93 kuna od 07.04.2012.g. do isplate,

- na iznos od 218,64 kuna od 07.05.2012.g. do isplate,

- na iznos od 217,34 kuna od 06.06.2012.g. do isplate,

- na iznos od 215,99 kuna od 10.07.2012.g. do isplate,

- na iznos od 214,64 kuna od 08.08.2012.g. do isplate,

- na iznos od 213,30 kuna od 06.09.2012.g. do isplate,

- na iznos od 212,00 kuna od 06.10.2012.g. do isplate,

- na iznos od 210,56 kuna od 09.11.2012.g. do isplate,

- na iznos od 209,21 kuna od 09.01.2013.g. do isplate,

- na iznos od 207,82 kuna od 11.01.2013.g. do isplate,

- na iznos od 206,43 kuna od 08.02.2013.g. do isplate,

- na iznos od 205,04 kuna od 09.03.2013.g. do isplate,

- na iznos od 203,60 kuna od 07.05.2013.g. do isplate,

- na iznos od 202,16 kuna od 07.05.2013.g. do isplate,

- na iznos od 200,67 kuna od 06.06.2013.g. do isplate,

- na iznos od 199,24 kuna od 06.07.2013.g. do isplate,

- na iznos od 197,80 kuna od 07.08.2013.g. do isplate,

- na iznos od 196,27 kuna od 06.09.2013.g. do isplate,

- na iznos od 194,83 kuna od 05.10.2013.g. do isplate,

- na iznos od 193,30 kuna od 09.11.2013.g. do isplate,

- na iznos od 191,81 kuna od 07.12.2013.g. do isplate,

- na iznos od 190,23 kuna od 09.01.2014.g. do isplate,

kao i da isplati iznos od 75.042,74 kn (sedamdesetpettisućačetrdeset dvijekuneisedamdesetčetirilipe) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom do 31. srpnja 2015. godine po stopi koja se određuje uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, te od 01. kolovoza 2015. godine pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, i koja teče na pojedinačne iznose, od dana njihova dospijeća pa do isplate, kako slijedi:

- na iznos od 120,78 kuna od 06.11.2008.g. do isplate,

- na iznos od 30,01 kuna od 06.12.2008.g. do isplate,

- na iznos od 241,67 kuna od 06.02.2009.g. do isplate,

- na iznos od 249,45 kuna od 07.02.2009.g. do isplate,

- na iznos od 278,55 kuna od 07.03.2009.g. do isplate,

- na iznos od 183,81 kuna od 08.04.2009.g. do isplate,

- na iznos od 213,52 kuna od 06.05.2009.g. do isplate,

- na iznos od 153,91 kuna od 06.06.2009.g. do isplate,

- na iznos od 118,21 kuna od 07.07.2009.g. do isplate,

- na iznos od 141,38 kuna od 05.08.2009.g. do isplate,

- na iznos od 165,76 kuna od 05.09.2009.g. do isplate,

- na iznos od 129,92 kuna od 06.10.2009.g. do isplate,

- na iznos od 121,26 kuna od 06.11.2009.g. do isplate,

- na iznos od 163,07 kuna od 05.12.2009.g. do isplate,

- na iznos od 215,16 kuna od 06.01.2010.g. do isplate,

- na iznos od 271,49 kuna od 06.02.2010.g. do isplate,

- na iznos od 258,26 kuna od 06.03.2010.g. do isplate,

- na iznos od 343,50 kuna od 07.04.2010.g. do isplate,

- na iznos od 340,77 kuna od 06.05.2010.g. do isplate,

- na iznos od 388,96 kuna od 05.06.2010.g. do isplate,

- na iznos od 598,69 kuna od 06.07.2010.g. do isplate,

- na iznos od 747,92 kuna od 07.09.2010.g. do isplate,

- na iznos od 753,38 kuna od 17.09.2010.g. do isplate,

- na iznos od 657,70 kuna od 07.10.2010.g. do isplate,

- na iznos od 624,72 kuna od 09.11.2010.g. do isplate,

- na iznos od 889,70 kuna od 17.12.2010.g. do isplate,

- na iznos od 944,92 kuna od 07.01.2011.g. do isplate,

- na iznos od 862,15 kuna od 25.02.2011.g. do isplate,

- na iznos od 882,43 kuna od 05.03.2011.g. do isplate,

- na iznos od 859,31 kuna od 06.05.2011.g. do isplate,

- na iznos od 902,91 kuna od 07.05.2011.g. do isplate,

- na iznos od 1.141,24 kuna od 07.06.2011.g. do isplate,

- na iznos od 1.048,58 kuna od 06.07.2011.g. do isplate,

- na iznos od 1.435,64 kuna od 29.08.2011.g. do isplate,

- na iznos od 1.581,68 kuna od 07.09.2011.g. do isplate,

- na iznos od 1.128,98 kuna od 07.10.2011.g. do isplate,

- na iznos od 1.167,47 kuna od 05.11.2011.g. do isplate,

- na iznos od 1.088,24 kuna od 06.12.2011.g. do isplate,

- na iznos od 1.175,55 kuna od 06.01.2012.g. do isplate,

- na iznos od 1.258,12 kuna od 07.02.2012.g. do isplate,

- na iznos od 1.211,06 kuna od 16.03.2012.g. do isplate,

- na iznos od 1.209,10 kuna od 07.04.2012.g. do isplate,

- na iznos od 1.223,15 kuna od 07.05.2012.g. do isplate,

- na iznos od 1.257,08 kuna od 06.06.2012.g. do isplate,

- na iznos od 1.216,33 kuna od 10.07.2012.g. do isplate,

- na iznos od 1.235,98 kuna od 08.08.2012.g. do isplate,

- na iznos od 1.200,94 kuna od 06.09.2012.g. do isplate,

- na iznos od 1.152,21 kuna od 06.10.2012.g. do isplate,

- na iznos od 1.212,04 kuna od 09.11.2012.g. do isplate,

- na iznos od 1.238,51 kuna od 09.01.2013.g. do isplate,

- na iznos od 1.236,66 kuna od 11.01.2013.g. do isplate,

- na iznos od 1.145,89 kuna od 08.02.2013.g. do isplate,

- na iznos od 1.152,13 kuna od 09.03.2013.g. do isplate,

- na iznos od 1.186,16 kuna od 07.05.2013.g. do isplate,

- na iznos od 1.186,16 kuna od 07.05.2013.g. do isplate,

- na iznos od 1.103,45 kuna od 06.06.2013.g. do isplate,

- na iznos od 1.076,78 kuna od 06.07.2013.g. do isplate,

- na iznos od 1.084,36 kuna od 07.08.2013.g. do isplate,

- na iznos od 1.141,01 kuna od 06.09.2013.g. do isplate,

- na iznos od 1.196,20 kuna od 05.10.2013.g. do isplate,

- na iznos od 1.173,11 kuna od 09.11.2013.g. do isplate,

- na iznos od 1.210,07 kuna od 07.12.2013.g. do isplate,

- na iznos od 1.163,60 kuna od 09.01.2014.g. do isplate,

- na iznos od 1.145,73 kuna od 07.02.2014.g. do isplate,

- na iznos od 1.160,89 kuna od 08.03.2014.g. do isplate,

- na iznos od 1.138,43 kuna od 08.04.2014.g. do isplate,

- na iznos od 1.133,47 kuna od 08.05.2014.g. do isplate,

- na iznos od 1.107,13 kuna od 07.06.2014.g. do isplate,

- na iznos od 1.128,99 kuna od 08.07.2014.g. do isplate,

- na iznos od 1.162,66 kuna od 08.08.2014.g. do isplate,

- na iznos od 1.179,23 kuna od 12.09.2014.g. do isplate,

- na iznos od 1.180,65 kuna od 10.10.2014.g. do isplate,

- na iznos od 1.229,37 kuna od 15.11.2014.g. do isplate,

- na iznos od 1.232,76 kuna od 12.12.2014.g. do isplate,

- na iznos od 1.236,52 kuna od 10.01.2015.g. do isplate,

- na iznos od 1.239,52 kuna od 19.02.2015.g. do isplate,

- na iznos od 1.239,52 kuna od 11.03.2015.g. do isplate,

- na iznos od 1.239,52 kuna od 10.04.2015.g. do isplate,

- na iznos od 1.239,52 kuna od 09.05.2015.g. do isplate,

- na iznos od 1.239,52 kuna od 09.06.2015.g. do isplate,

- na iznos od 1.239,52 kuna od 10.07.2015.g. do isplate,

- na iznos od 1.239,52 kuna od 08.08.2015.g. do isplate,

- na iznos od 1.239,52 kuna od 09.09.2015.g. do isplate,

kao i da isplati iznos od 22.620,46 kn (dvadesetdvijetisućešeststotinadvadeset kunaičetrdesetšestlipa) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 01.10.2015.g. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena,

sve u roku od 15 dana.

4. Odbija se zahtjev tužitelja za dosuđenjem zatezne kamate iznad one priznate u točki 3.

5. Nalaže se tuženiku da plati tužitelju parnične troškove u iznosu od 26.632,50 kn (dvadesetšesttisućašeststotinatridesetdvijekuneipedesetlipa) sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana 2. listopada 2020.g. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena, u roku od 15 dana.

6. U preostalom dijelu zahtjev stranaka za naknadom parničnog troška se odbija.".

1.2. Rješenjem istog suda utvrđeno je povlačenje tužbe i tužbenog zahtjeva za iznos od 626,86 kuna s pripadajućim zateznim kamatama.

2. Protiv presude suda prvog stupnja žalbu u zakonskom roku izjavljuje tuženica pobijajući odluku u točkama 1., 2., 3. i 5. izreke presude iz svih žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP). Predlaže da se presuda u pobijanom dijelu preinači, podredno ukine i vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Temeljem odredbe članka 359. stavak 1. ZPP-a sud prvog stupnja žalbu tuženice dostavio je na odgovor tužitelju.

Tužitelj nije odgovorio na žalbu tuženice.

Žalba tuženice je osnovana.

3. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenjem da je ugovor o namjenskom kreditu broj 3207276683 od 25. kolovoza 2006. koji je solemniziran kod javnog bilježnika ništetan u dijelu članka 2. stavka 1. i članka 7. stavka 2. Ugovora koji regulira promjenjivu kamatnu stopu kao i dio članka 1., dio članka 2. stavka 1. i članak 7. stavak 1. Ugovora koji regulira valutnu klauzulu, te zahtjev tužitelja za isplatom utuženog iznosa, s osnove tih ništetnih odredbi, kao i naknadu troškova parničnog postupka.

4. Iz rezultata provedenog parničnog postupka pred sudom prvog stupnja, utvrđene su nesporne činjenice među strankama i to:

- da je tužitelj kao korisnik kredita s tuženikom kao davatelja kredita, zaključio ugovor o namjenskom kreditu broj 3207276683 od 25. kolovoza 2006., solemniziranog kod javnog bilježnika za iznos od 94.440,00 CHF,

- da su stranke zaključile Dodatak navedenog ugovora u kojem su stranke ugovorile da na dan 30. rujna 2015. postoji dug tuženika prema tužitelju u iznosu od 30.910,43 eura.

- da tužitelj kao potrošač (u kojem svojstvu je prema utvrđenjima prvostupanjskog suda sklopio predmetni Ugovor) nije imao utjecaja na njihov sadržaj već mu je nametnuta obveza suprotno načelima savjesnosti i poštenja i ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima kao temeljnim načelima obveznog prava, koje on objektivno nije mogao sagledati kao cjelinu u vrijeme sklapanja Ugovora,

- da u postupku sklapanja tog Ugovora banka nije dala odgovarajuće obavijesti potrošaču o osporenim ugovornim odredbama i da on u postupku pregovaranja nije mogao utjecati na uvjete ugovora (izuzev roka otplate),

- da su stranke 30. rujna 2015. sklopile Dodatak ugovoru o kreditu, kojim su izmijenjene odredbe osnovnog ugovora, i to ne samo u pogledu valute nego i u pogledu kamatne stope na temelju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“ broj 102/15. – u daljnjem tekstu: ZID ZPK), kojim je provedena konverzija kredita iz CHF u EUR-o i primijenjena je kamatna stopa jednaka kamatnoj stopi koju je kreditor primjenjivao na kredite iste vrste i trajanja u EUR-ima,

- da je konverzija provedena sukladno metodologiji propisanoj odredbama ZID ZPK- a,

- da je Dodatak valjan i proizvodi pravne učinke i njime je uspostavljena nova pravna osnova u pogledu prava i obveza ugovornih strana,

- da stranke u postupku nisu dovodile u dvojbu da je navedeni Dodatak sklopljen uz pravilnu primjenu odredbe članka 19.c ZID ZPK-a, a što proizlazi i iz nalaza i mišljenja vještaka financijske struke,

- da je početno utvrđen otplatni plan kredita zamijenjen novim planom izračunatim u skladu s načelima iz gore navedene odredbe,

- da će utvrđenim iznosom preplate biti umanjeni budući anuiteti sukladno odredbi članka 19.c stavku 1. točki 5. ZID ZPK-a,

- da je kao preduvjet za sklapanje Dodatka, tužitelju dostavljen izračun konverzije kredita zajedno s prijedlogom izmijenjenog ugovora o kreditu,

- da se tužitelj suglasio s izračunom konverzije kao i s provedbom konverzije u skladu s dostavljenim izračunom, sklapajući s tuženikom navedeni Dodatak ugovoru,

- da je konverzija napravljena zakonito i računski točno, te ne postoje razlozi eventualne nevaljanosti sporazuma koji izviru iz općeg obveznog uređenja, neovisnih o posebnom zakonskom uređenju ZID ZPK-a i da je njome uspostavljena narušena ravnoteža u odnosima trgovaca i potrošača i ostvaren je cilj konverzije-ravnoteža u odnosu potrošač-trgovac,

- da je tužitelj na zaključenje Dodatka ugovora o kreditu pristao dobrovoljno (suprotno ne tvrdi),

- da su iznosi koje je tužitelj uplatio tuženiku kao korisnik kredita iz ugovora o kreditu od 25. kolovoza 2006. uračunati prilikom određivanja visine obveze tužitelja kao korisnika kredita u EUR-u prema Dodatku ugovora o kreditu od 30. rujna 2015., a koji su iznosi utvrđeni prema ZID ZPK-a, kako to proizlazi iz ponude tuženika za sklapanje Dodatka upućene tužitelju,

- da je odlukom Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013., koja je potvrđena po žalbi presudom Visokog trgovačkog suda u Zagrebu broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014., te po reviziji presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revt-249/14-2 od 9. travnja 2015., utvrđeno da su odredbe koje se odnose na ugovorenu promjenjivu kamatnu stopu sastavni dio standardnih ugovora o kreditu unaprijed sastavljenih od banaka, o kojima se s potrošačem nije pojedinačno pregovaralo, niti je potrošač imao utjecaj na njihov sadržaj, te da je tim odredbama suprotno načelu savjesnosti i poštenja potrošaču nametnuta obveza koju on objektivno nije mogao sagledati kao cjelinu u vrijeme sklapanja ugovora i da je to uzrokovalo neravnotežu u pravima i obvezama korisnika kredita - potrošača s jedne strane u odnosu na banku - trgovca kao drugu ugovornu stranu protivno načelima obveznog prava, radi čega su te odredbe nepoštene i primjenom članka 87. stavak 1. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 96/03. – u daljnjem tekstu: ZZP/03.) ništetne,

- da je u presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revt-249/14-2 od 9. travnja 2015. izraženo stajalište da su banke prilikom ugovaranja kamatne stope koristile „visokostručnu“ terminologiju apsolutno nerazumljivu prosječnom potrošaču, a da su bile dužne ozbiljno informirati potrošače o smislu i sadržaju odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi što nisu na valjani način činile u spornom razdoblju, nego su u unaprijed formuliranim standardnim ugovorima koristile nedorečene i nerazumljive formulacije o promjenjivoj kamatnoj stopi koja je kao takva potrošačima ostala nerazumljiva i na taj su način potrošačima nametnuli obvezu koju nisu mogli sagledati kao cjelinu koja je suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokovala znatnu neravnotežu u pravima i obvezama korisnika kredita,

- da iz presude i rješenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-2221/201811 od 3. rujna 2019. kojom su odbijene revizije banaka, proizlazi da su banke u potrošačkim ugovorima o kreditima koristile nepoštene ugovorne odredbe kojima je glavnica kredita vezana uz valutu CHF o čemu se nije pojedinačno pregovaralo, te su odredbe o valutnoj klauzuli ostale nerazumljive za klijente jer im nisu na valjan način objašnjene posljedice i doseg takvih ugovornih odredbi, te iako su banke kao trgovci bile svjesne rizika po korisnike kredita zbog ugovaranja valutne klauzule u CHF i imale su saznanja o izglednoj budućoj promjeni tečaja CHF prema kuni propustile su potrošače informirati o tome,

- da se osobe u posebnim parnicama mogu pozivati na pravno utvrđenje iz presude kojom je prihvaćen zahtjev iz tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava u smislu članka 502.c ZPP-a, kojom su proširene subjektivne granice pravomoćnosti presude, te da je sud u pojedinačnim sporovima vezan za utvrđenja iz postupka za zaštitu kolektivnih interesa i prava kada se osoba na njih poziva,

- da nije nastupila zastara potraživanja tužitelja iz razloga što je pravna osnova potraživanja stjecanje bez osnove u kojem je zastrani rok pet godine, a zastarijevanje da je prekinuto podnošenjem tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava podnesene 4. travnja 2012. u predmetu Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401712 od 4. srpnja 2013., koji je pravomoćno okončan presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014., pa da zastara u odnosu na promjenjivu kamatu počinje teći od 14. lipnja 2014., kao što nije zastarjelo ni potraživanje u pogledu ništetnosti ugovaranja valutne klauzule jer zastara počinje teći od okončanja postupka podnošenjem tužbe Trgovačkom sudu u Zagrebu u predmetu koji je pravomoćno okončan presudom Visokog trgovačkog suda poslovni broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018., a uvažavajući činjenicu da je predmetni postupak pokrenut tužbom koja je kod prvostupanjskog suda zaprimljena 11. lipnja 2019., a u ovom slučaju primjenjuje se opći rok zastare iz odredbe članka 225. ZOO- a.

5. Na temelju navedenog, prvostupanjski sud prihvatio je tužbeni zahtjev tužitelja tako što je utvrdio ništetnim ugovorne odredbe kojima je ugovorena promjenjiva kamatna stopa i način njezine promjene te valutna klauzula, pa je obvezao tuženika da isplati tužitelju preplaćene iznose s osnove tih ništetnih odredaba prihvaćajući pritom nalaz i mišljenje vještaka kao objektivan i stručan.

6. Prvostupanjski je sud i po ocjeni ovoga suda pravilno utvrdio činjenično stanje, te je pravilnom primjenom materijalnog prava zahtjev tužitelja ocjeno osnovanim u odnosu na utvrđenje ništetnim navedenih odredbi, dok nije pravilno postupio kada je prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja koji se odnosi na traženu isplatu.

6.1. Naime, presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž- 7129/13-4 od 13. lipnja 2014. potvrđena je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. u dijelu točke 1. izreke kojom je utvrđeno da je tuženik u razdoblju od 1. travnja 2005. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranim odlukama i drugim internim aktima tuženika, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik s korisnicima kreditnih usluga kao potrošačima nije pojedinačno pregovarao niti ugovorom utvrdio egzaktne parametre i metodu izračuna parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorne kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenu na jednostranom povećanju kamatnih stopa na štetu potrošača, pa je time tuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg ZZP/03. i to člancima 81., 82., 90. u razdoblju od 1. travnja 2005. do 6. kolovoza 2007. a od 7. kolovoza 2007. nadalje, protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 79/07, 125/07., 79/09., 89/09. i 133/09. – u daljnjem tekstu: ZZP/07.) i to člancima 96. i 97. te suprotno odredbama ZOO-a, te je presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revt-249/14-2 od 9. travnja 2015. u tom dijelu odbijena revizija tuženika izjavljena protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014.

6.2. Istom presudom broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., potvrđenom presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018., koja je potvrđena povodom revizije banaka, između ostalih i tuženika, presudom i rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-2221/2018-11 od 3. rujna 2019. utvrđeno je pod točke 1. da je tuženik u razdoblju od 1. travnja 2005. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja ugovora tuženik kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnima za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je time tuženik postupao suprotno odredbama tada važećeg ZZP/03. u razdoblju od 1. travnja 2005. do 6. kolovoza 2007. i to članku 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. protivno odredbama tada važećeg ZZP/07. i to člancima 96. i 97. toga Zakona te suprotno odredbama ZOO-a.

6.3. Prema odredbi članka 118. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 41/14., 110/15. – u daljnjem tekstu: ZZP/14.), koji je na snazi u vrijeme pokretanja ovog postupka, odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz članka 106. stavak 1. toga Zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika, a isto tako i odredba članka 138.a ZZP/07. propisuje da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz članka 131. stavak 1. tog Zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz članka 131. stavak 1. tog Zakona obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.

6.4. U smislu tih zakonskih odredbi, ali i odredbe članka 502.c ZPP-a koja propisuje da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a stavak 1. ZPP-a da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba 8 koje je tužitelj ovlašten štititi, time da će u tom slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati, za zaključiti je da u ovom postupku sud obvezuju odluke iz postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača koje utvrđuju da je došlo do povrede propisa zaštite potrošača, odnosno da navedene odluke imaju direktni učinak i obvezuju sudove, te da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošači mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen po tužbi iz članka 502.a stavak 1. ZPP-a.

6.5. Kako je spornim odredbama predmetnog Ugovora o kreditu redovna kamata kao i valutna klauzula uz koju je vezana glavnica sadržajno izražena na identičan način kao i ona koja je točke 1. izreke pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. u postupku radi zaštite kolektivnih interesa potrošača utvrđena ništetnom, prvostupanjski sud je osnovano zaključio da su predmetne ugovorne odredbe ništetne, a imajući na umu sve prethodno izneseno, zbog čega je odlučeno kao u točki I. izreke temeljem odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a.

7. Međutim, prvostupanjski sud donoseći pobijanu odluku kojom je prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja, nije pravilno cijenio činjenicu da su stranke 30. rujna 2015. sklopile Dodatak ugovoru o kreditu (konverzija), kojim su izmijenjene odredbe osnovnog ugovora, i to ne samo u pogledu valute nego i u pogledu kamatne stope na temelju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“ broj 102/15. – u daljnjem tekstu: ZID ZPK), a što je tuženica osnovano ponavlja u žalbi.

8. U svezi s pitanjem valjanosti i pravnim učincima sporazuma o konverziji sklopljenog na osnovi ZID ZPK-a, izjasnio se Vrhovni sud Republike Hrvatske u oglednom sporu broj Gos-1/2019 rješenjem od 4. ožujka 2020.:

„Sporazum o konverziji sklopljen na osnovi Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“ broj 102/15.) ima pravne učinke i valjan je u slučaju kada su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli.“

8.1. Nadalje, Vrhovni sud u obrazloženju zauzetog pravnog shvaćanja ističe da je ZID ZPK-a poseban zakon (lex specialis) u odnosu na opća pravila obveznog prava, odnosno Zakon o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05., 11/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. – u daljnjem tekstu: ZOO), te da je riječ o izvanrednoj, jednokratnoj i retroaktivnoj mjeri (intervenciji) zakonodavca, kao i da ne mogu opća pravila ZOO-a o ništetnosti ili izostajanju pravnih učinaka u dijelu u kojem su u eventualnoj koliziji s režimom ZID ZPK-a o konverziji, dovesti do ništetnosti ili nepostojanja sporazuma o konverziji pod pretpostavkom da je sporazum sklopljen sukladno prisilnim propisima ZID ZPK-a.

8.2. Sporazum bez obzira je li sklopljen u formi tzv. dodatka - aneksa ili ugovora predstavlja novu pravnu osnovu koja svoje izvorište ima u prisilnom propisu ocijenjenom suglasnim s Ustavom Republike Hrvatske (rešenje Ustavnog suda RH broj U-I-3685/2015 i dr. od 4. travnja 2017.).

9. Slijedom iznesenog, kao odlučno u ovom postupku je trebalo utvrditi je li dodatak ugovora o kreditu sklopljen između stranaka, sklopljen u skladu s uvjetima iz ZID ZPK-a, jer ako jeste, radilo bi se o valjanom sporazumu o konverziji koji proizvodi pravne učinke i kojim je uspostavljena nova pravna osnova u pogledu prava i obveza ugovornih strana.

10. Pritom se skreće pozornost kako se u rješenju Vrhovnog suda RH broj Gos- 1/2019 također, ukazuje da su oni sporazumi o konverziji koji su sklopljeni u skladu s ZID ZPK-a valjani i proizvode pravne učinke bez obzira što je pravomoćno presuđeno da su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli izraženoj u CHF.

11. Prvostupanjski je sud naveo, a što se ponovno ističe, glede postojanja, odnosno nepostojanja interesa za zahtjeve da se utvrde ništetnima pojedine odredbe ugovora o kreditu prethodno vezanih uz CHF, da se u rješenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-2868/2018-2 od 12. veljače 2019. taj sud izjasnio da bez obzira na sklapanje dodatka ugovora o kreditu tužitelji imaju pravni interes i ovlašteni su tražiti ništetnost pojedinih ugovornih odredbi, kako bi na temelju toga mogli ostvariti neka eventualna prava koja im pripadaju, a mahom je riječ o kondemnatornim novčanim zahtjevima.

12. Stoga je u ovom slučaju potrebno utvrditi je li konverzija napravljena zakonito i računski točno, odnosno je li način izračuna konverzije kredita izvršen prema odredbama članka 19.c ZID ZPK-a, i to iznos preplate iz odredbe članka 19.c stavka 1. točke 5. ZID ZPK-a ako je ona utvrđena, odnosno manje plaćeni iznos iz odredbe članka 19.c stavka 1. točke 6. ZID ZPK-a ako je on utvrđen, kao i postoje li razlozi eventualne nevaljanosti ugovora koji izviru iz općeg obveznog uređenja, neovisnih o posebnom zakonskom uređenju ZID ZPK-a (npr. poslovna nesposobnost), te je li njome uspostavljena (ili barem ublažena) narušena ravnoteža u odnosima trgovaca i potrošača.

12.1. Navedena utvrđenja predstavljaju relevantne okolnosti koje Vrhovni sud RH spominje i u svojem rješenju iz oglednog spora i to kao eventualne osnove za postavljanje kondemnatornih zahtjeva potrošača koji su konvertirali svoj kredit.

13. Imajući u vidu navedeno, ostvareni su žalbeni razlozi pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, zbog čega je trebalo na temelju odredbi iz članka 370. ZPP-a i članka 380. točke 3. ZPP-a ukinuti pobijanu presudu i odluku o troškovima, te predmet vratiti prvostupanjskom radi na ponovno postupak radi održavanja nove glavne rasprave.

14. U ponovnom postupku prvostupanjski će sud postupiti po upiti iz ovoga rješenja te će nedvojbeno utvrditi je li osnovan kondemnatorni zahtjev korisnika kredita nakon sklopljenog sporazuma o konverziji, pa će potom ponovno odlučiti o zahtjevu tužitelja, a time i o ukupnim troškovima postupka, i to na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, odnosno na temelju rezultata cjelokupnog postupka novom, pravilnom i zakonitom odlukom.

15. S obzirom na navedeno, odlučeno je kao u izreci ovoga rješenja.

U Splitu 12. ožujka 2025.

Predsjednik vijeća:

Marija Šimičić