Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž-3022/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Marije Šimičić, kao predsjednika vijeća, te Arijane Bolanča kao suca izvjestitelja i člana vijeća i Sande Crljen Ivančić, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja CĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] zastupanog po opunomoćeniku Velimiru Galiću odvjetniku u [adresa] protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, OIB: 53056966535 iz Zagreba, Magazinska cesta 69 zastupanog po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Mađarić & Lui d.o.o., Zagreb, Zelinska 4, temeljem generalne punomoći deponirane kod Županijskog suda u Slavonskom Brodu pod brojem Su-367/11, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenu protiv presude Općinskog sud u Požegi poslovnog broja P- 42/2023-12 od 19. rujna 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 12. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog sud u Požegi poslovnog broja P-42/2023-12 od 19. rujna 2024.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja odlučeno je:

" I Utvrđuje se, da su ništetne odredbe glave 1 i glave 7.Ugovora o kreditu, broj 029-50-3368103, koji je tužitelj, CĆ, [adresa], zaključio sa tuženikom, Raiffeisenbank Austria, d.d. Zagreb, Magazinska cesta 69, dana 28.03.2006.godine, koje glase:

1./prvo/IZNOS KREDITA

Kunska protuvrijednost od 19.750,00 CHF po srednjem tečaju Kreditora na dan korištenja

7./sedmo/ NAČIN OTPLATE

Kredit se otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Kreditora na dan dospijeća, a prema otplatnom planu koji će biti uručen korisniku kredita o isplati kredita.

II. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, Magazinska cesta 69. da tužitelju CĆ, [adresa] isplati iznos od 1.841,71 EUR, sa zakonskom zateznom kamatom po eskontnoj stopi HNB uvećanoj za 5 postotnih poena, tekućom od 29.11.2011.godine, a od 1. kolovoza 2015. godine, do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunato za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka, odnosno, sa z.z. kamatom, sukladno odredbi članka 29.stav.2 Zakona o obveznim odnosima i sukladno članku 1. Uredbe o izmjeni zakona o obveznim odnosima, kao i da mu naknadi parnični trošak, sve to u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe i to:

-za iznos od 6,76 EUR sa z.z.kamatom, počevši od 17.05.2006.g.do isplate

-za iznos od 6,76 EUR sa z.z.kamatom, počevši od 29.06.2006.g.do isplate

-za iznos od 6,76 EUR sa z.z.kamatom, počevši od 18.07.2006.g.do isplate

-za iznos od 6,76 EUR sa z.z.kamatom, počevši od 10.08.2006.g.do isplate

-za iznos od 6,76 EUR sa z.z kamatom, počevši od 02.10.2006.g.do isplate

-za iznos od 6,76 EUR sa z.z.kamatom, počevši od 12.10.2006.g.do isplate

-za iznos od 6,76 EUR sa z.z.kamatom, počevši od 29.11.2006.g.do isplate

-za iznos od 126,21 EUR sa z.z.kamatom, počevši od 02.01.2007.g.do isplate

-za iznos od 39,94 EUR sa z.z.kamatom, počevši od 06.03.2007.g.do isplate

-za iznos od 13,40 EUR sa z.z.kamatom počevši od 30.04.2007.g.do isplate

-za iznos od 13,40 EUR sa z.z.kamatom, počevši od 25.05.2007.g.do isplate

-za iznos od 13,40 EUR sa z.z.kamatom, počevši od 15.06.2007.g. do isplate

-za iznos od 0,98 EUR sa z.z.kamatom, počevši od 30.08.2007.g.do isplate

-za iznos od 6,76 EUR sa z.z.kamatom, počevši od 11.09.2007.g.do isplate

-za iznos od 6,76 EUR sa z.z.kamatom, počevši od 07.11.2007.g. do isplate

-za iznos od 13,40 EUR sa z.z.kamatom, počevši od 17.12.2007.,g.do isplate

-za iznos od 6,76 EUR sa z.z.kamatom, počevši od 07.01.2008.g.do isplate

-za iznos od 13,40 EUR sa z.z.kamatom počevši od 22.01.2008.g.do isplate

-za iznos od 13,40 EUR sa z.z kamatom, počevši od 17.03.2008.g.do isplate

-za iznos od 13,40 EUR sa z.z kamatom, počevši od 28.03.2008.g.do isplate

-za iznos od 6,76 EUR sa z.z.kamatom, počevši od 20.05.2008.g.do isplate

-za iznos od 6,76 EUR sa z.z.kamatom počevši od 09.06.2008.g.do isplate

-za iznos od 13,40 EUR sa z.z kamatom, počevši od 19.07.2008.g.do isplate

-za iznos od 13,40 EUR sa z.z kamatom, počevši od 20.08.2008.g.do isplate

-za iznos od 6,76 EUR sa z.z.kamatom, počevši od 16.09.2008.g.do isplate

-za iznos od 112,94 EUR sa z.z.kamatom, počevši od 12.01.2009.g.do isplate

-za iznos od 6,66 EUR sa z.z.kamatom, počevši od 05.10.2009.g.do isplate

-za iznos od 13,40 EUR sa z.z.kamatom počevši od 31.12.2009.g.do isplate,

-za iznos od 24,13 EUR sa z.z.kamatom počevši od 29.10.2010.g.do isplate

-za iznos od 24,13 EUR sa z.z.kamatom, počevši od 29.10.2010,g.do isplate

-za iznos od 24,13 EUR sa z.z.kamatom, počevši od 29.10.2010.g.do isplate

-za iznos od 24,13 EUR sa z.z kamatom počevši od 29.10.2010.g.do isplate

-za iznos od 26,67 EUR sa z.z.kamatom počevši od 29.10.2010.g.do isplate

-za iznos od 26,67 EUR sa z.z.kamatom počevši od 29.10.2010.g.do isplate

-za iznos od 1.358,79 EUR sa z.z kamatom, počevši od 09.07.2010.g.do isplate, te naknadi parnični trošak tužitelju u iznosu od 1.125,00 eura od presuđenja pa do isplate zajedno sa zakonskom kamatom određenom člankom 29 Zakona o obveznim odnosima, sve to u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.".

1.2. Rješenjem istog suda odlučeno je:

" I. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja CĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] za naknadom troškova sudske pristojbe.

II. Tužitelj je oslobođen plaćanja sudskih pristojbi u ovom postupku.".

2. Žalbu u zakonskom roku izjavljuje tuženik, pobijajući odluku suda prvog stupnja u izreci presude iz svih žalbenih razloga predviđenih člankom 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje u tekstu: ZPP). Predlaže da se pobijana presuda preinači, podredno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

U smislu odredbe članka 359. stavak 1. ZPP-a sud prvog stupnja žalbu tuženika dostavio je na odgovor tužitelju.

Tužitelj nije odgovorio na žalbu tuženika.

Žalba tuženika nije osnovana.

3. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenjem ništetnim odredbe glave 1. i glave 7. Ugovora o kreditu koje su stranke zaključile 28. ožujka 2006. a odnosilo bi se na valutnu klauzulu te mjesečne anuitete, te je postavljen zahtjev za isplatom iznosa od 1.841,71 eura s osnova ništetnosti spomenutih odredbi kao i naknada troškova parničnog postupka.

4. Pravilno je sud prvog stupnja donio pobijanu odluku za što je dao valjane i uvjerljive razloge koje kao takve prihvaća ovaj žalbeni sud i nisu dovedeni u sumnju žalbenim navodima tuženika.

Ovaj žalbeni sud ispitujući prvostupanjsku odluku kao i postupak koji je prethodio njenom donošenju nije pronašao da bi odluka suda prvog stupnja bila opterećena bitnom povredom odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a na koje povrede ovaj žalbeni sud pazi po službenoj dužnosti sukladno odredbi članka 365. stavak 2. ZPP-a.

Nije ostvaren ni žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a na koje upućuje žalba jer je pobijana odluka razumljiva i jasna i ista se može ispitati.

Nije ostvaren žalbeni razloge pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja jer je sporne odlučne činjenice sud prvog stupnja pravilno utvrdio i raspravio u smislu odredbe članka 8. ZPP-a te pravilno primijenio materijalno pravo.

5. Iz rezultata provedenog parničnog postupka pred sudom prvog stupnja proizlazi da je tužitelj kao korisnik kredita s tuženikom kao davateljem kredita zaključio ugovor o kreditu broj 029-50-3368103 koji ugovor je zaključen 28. ožujka 2006., i kojim ugovorom je tuženik stavio tužitelju na raspolaganje CHF 19.750,00 u kunskoj protuvrijednosti, te je ugovorom dogovorena isplata u 84 mjesečna anuiteta sa kamatnom stopom od 5,10 %.

6. Na temelju dokaza izvedenih tijekom postupka sud prvog stupnja zaključio je da su odredbe ugovora o kreditu koje su stranke zaključile u švicarskim francima, i u kojima je ugovorena valutna klauzula, navedene odredbe ništetne pa bi stoga bio osnovan tužbeni zahtjev tužitelja za isplatom.

7. S obzirom na razdoblje obuhvaćeno u ovoj parnici, a imajući u vidu vrijeme zaključenja predmetnog ugovora, za ocjenu valjanosti spornih ugovornih odredbi mjerodavan je Zakon o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/03, - u daljnjem tekstu ZZP/03).

8. Naime, unatoč tome što je odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli bila gramatički razumljiva i uočljiva ona, ipak bila nejasna jer tužitelj kao potrošač nije mogao znati doseg te odredbe niti predvidjeti ekonomske posljedice koje iz takve odredbe proizlaze za njega. Stoga je i po ocjeni ovoga suda sporna odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli nepoštena u smislu odredbe članka 87. stavak 1. ZZP/03 i time ništetna u smislu odredbe članka 322. ZOO-a.

9. Presuda u slučaju "potrošač" se primjenjuje ne samo na stambene kredite s obzirom da su odredbe o valutnoj klauzuli CHF ništetne u svim potrošačkim ugovorima bez obzira na vrstu i namjenu kredita, što dakle ne razlikuje stambeni kredit, od kredita za kupnju vozila, gotovinskog ili nekog drugog kredita. Bitno je da je riječ o potrošačkom ugovoru koji sadrži valutnu klauzulu u CHF, o čemu se radi u konkretnom slučaju. U tom smislu je odlučeno i presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev 2221/2018-11 od 3. rujna 2019.

10. Polazeći od toga da je tuženik povrijedio kolektivni interes i prava potrošača, korisnika kredita, sklapajući ugovor o kreditu a bez prethodnog dogovaranja sa tužiteljem kao korisnika kredita u odnosu na valutnu klauzulu, koja je štetna i nepoštena ugovorna odredba na način da je ugovorio valutu uz koje je utvrđena glavnica CHF, to je prema odredbi članka 322. stavka 1. i članka 324. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15, u daljnjem tekstu: ZOO), pa je prvostupanjski sud pravilno utvrdio da su odredbe ugovora o kreditima u švicarskim francima, kojima je tuženik ugovorio valutu koju je glavnicu vezao uz CHF, ništetan.

11. Suprotno žalbenim navodima tuženika u ovom postupku isti nije dokazao da su stranke posebno dogovarale o odredbama ugovora vezano za valutnu klauzulu, s obzirom na činjenicu da je ugovor bio tipskog sadržaja, što upućuje nadalje na pravilnost utvrđenja suda prvog stupnja na ništetnost odredaba ugovora vezano uz valutnu klauzulu. Činjenica da je ugovor solemniziran od strane javnog bilježnika, suprotno žalbenim navodima tuženika ne ukazuje na moment dogovaranja ugovornih stranaka o sadržaju ugovora vezano za valutnu klauzulu jer činjenica solemnizacije nikako ne upućuje na dogovora među strankama, već upućuje na posao koje javni bilježnik obavlja u procesu ovjere ugovora kada ugovorne stranke zatraže ovjeru potpisa kod javnog bilježnika.

12. Isto tako, suprotno žalbenim navodima tuženika da sud u ovom postupku prihvaća utvrđenja iz kolektivne tužbe, za istaknuti je da ovaj sud prihvaća činjenično stanje utvrđeno prvostupanjskom presudom kao i primjenu materijalnog prava na tako utvrđeno činjenično stanje, te pravne zaključke suda prvog stupnja vezano za razloge pravne valjanosti spornih odredbi konkretnog ugovora o kreditu koje se odnose na promjenjivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu, koje je pitanje sud riješio i na individualnoj razini ovog konkretnog parničnog spora uvažavajući ujedno i direktni i obvezujući učinak odluka donesenih u postupku povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača sukladno odredbi članka 118. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj: 41/14., 110/15. i 14/19., u daljnjem tekstu: ZZP/14.) odnosno članka 126. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj: 19/22., u daljnjem tekstu: ZZP/22.), te članka 502.c ZPP-a.

12.1. Naime, u postupku radi zaštite kolektivnih interesa, presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. koja je potvrđena u odnosu na promjenjivu kamatu stopu presudom Visokog trgovačkog suda poslovni broj Pž-7129/2013 od 13. lipnja 2014. povodom koje je donesena presuda Vrhovnog suda Republike Hrvatske (dalje: VSRH) broj Rev-249/2014 od 9. travnja 2015., između ostalog je utvrđeno da je pored ostalih banaka i ovdje tužena banka, povrijedila kolektivne interese potrošača u dijelu koji se odnosi na ugovaranje promjenjive kamatne stope, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u njima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena promjenjiva kamatna stopa koja je tijekom vremena mijenjana jednostranom odlukom kreditora, uključujući i tuženika, te drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja ugovora, potrošač i kreditor nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom točno utvrdili parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni kamatne stope, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, sve na štetu potrošača, jer je na taj način došlo do povrede kolektivnih interesa i prava potrošača, korisnika kredita, a što je imalo za posljedicu nepoštenost, odnosno ništetnost takvih ugovornih odredbi.

12.2. Nadalje, tom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P- 1401/2012 od 4. srpnja 2013., koja je u konačnici potvrđena i u odnosu na valutnu klauzulu presudom Visokog trgovačkog suda, poslovni broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. povodom koje je donesena presuda VSRH broj Rev-2221/2018 od 3. rujna 2019., između ostalog je utvrđeno da je pored ostalih i ovdje tužena banka povrijedila kolektivne interese potrošača u dijelu koji se odnosi na ugovaranje valutne klauzule odnosno vezivanjem glavnice iz ugovora o kreditu za valutu švicarski franak (CHF) u pogledu čega je utvrđeno da su ugovorne odredbe bile lako uočljive i jasne ali da nisu bile razumljive jer su tužene banke, a među njima i ovdje tuženik, propustile dati sve potrebne informacije na temelju kojih bi prosječno informirani potrošač mogao razumjeti značaj i posljedice ugovaranja valutne klauzule u švicarskim francima i sve rizike koji takve ugovorne odredbe nose, te da su stvorile znatnu neravnotežu u pravima i obvezama stranka na štetu potrošača zbog čega su ocijenjene nepoštenim i ništetnim.

12.3. Odredbom članka 118. ZZP/14., koji je bio važeći u vrijeme pokretanja postupka, bilo je propisano da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz članka 106. stavka 1. ZZP/14. u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz članka 106. stavka 1. ZZP/14. obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika, a člankom 502.c ZPP-a, propisan je učinak presude donesene po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava, na način da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a stavak 1. ZPP-a da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi, u kojem slučaju će sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati. Dakle, navedene odredbe ZZP/14 i ZPP-a propisuju direktan učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača te obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača na naknadu mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojim je prihvaćen zahtjev postavljen u tužbi za zaštitu kolektivnih interesa, a gotovo na identičan način to propisuju i odredbe ZZP/22.

13. Stoga je pravilan stav prvostupanjskog suda da prethodno navedena pravomoćna odluka Trgovačkog suda u Zagrebu donesena povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača obvezuje sud u ovom parničnom postupku glede ništetnosti ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli, na što ukazuje i stajalište VSRH prema kojem su sudovi u pojedinačnim postupcima, neovisno o tome je li tužba podnesena prije ili nakon stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 70/19., u daljnjem tekstu: ZPP/19.), na temelju članka 502.c ZPP-a vezani za utvrđenja iz odluka donesenih u sporu radi zaštite kolektivnih interesa potrošača (Revd-2507/2022 od 14. lipnja 2022).

14. Kako su sporne odredbe konkretnog ugovora o kreditu utvrđene nepoštenim odnosno ništetnim sukladno odredbama članka 81., 84., 85., 86. i 87. ZZP/03., koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da tužitelju pripada pravo na individualni restitucijski zahtjev prema kojem joj je tuženik dužan vratiti ono što je primio na temelju ništetnih odredbi ugovora.

15. Suprotno žalbenim navodima tuženika, a s obzirom da su utvrđene nišetne odredbe ugovora vezno za valutnu klauzulu očito je da je došlo do znatne neravnoteže u ugovoru pa se žalba tuženika i u navedenom dijelu ukazuje neosnovanom.

16. Zbog iznijetog ukazuje se da je žalba tuženika neosnovana pa je shodno tome istu valjalo odbiti i potvrditi odluku suda prvog stupnja kako u pogledu odluke o glavnoj stvari tako i u pogledu odluke o troškovima parničnog postupka jer je pobijana odluka donesena sukladno članku 154. stavak 1. ZPP-a, 155. ZPP-a i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23 - dalje u tekstu: Tarifa) pa je odluka ovog suda donesena sukladno odredbi članka 368. stavak 1. i članka 380. točka 2. ZPP-a.

U Splitu 12. ožujka 2025.

Predsjednik vijeća:

Marija Šimičić