Republika Hrvatska
Županijski sud u Splitu
Split, Gundulićeva 29a
Poslovni broj: Gž-3417/2024-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Marije Šimičić, kao predsjednika vijeća, te Arijane Bolanča kao suca izvjestitelja i člana vijeća i Sande Crljen Ivančić, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja AŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Ireni Blauhorn, odvjetnici u Karlovcu, protiv tuženika Addiko bank d.d., Slavonska Avenija 6, Zagreb, OIB: 14036333877, zastupanog po punomoćnici Iris Šanjug, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Ćurković i Šanjug d.o.o., iz Zagreba, Maksimirska 25, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Karlovcu poslovnog broja P-670/2023-9 od 30. rujna 2024., u sjednici vijeća održanoj 12. ožujka 2025.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tuženika kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Karlovcu poslovnog broja P-670/2023-9 od 30. rujna 2024.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja odlučeno je:
" I. Nalaže se tuženoj Addiko bank d.d., Slavonska Avenija 6, Zagreb, OIB: 14036333877 isplatiti tužitelju AŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] na ime preplaćenih kamata po kreditu podignutom u CHF, iznos od 920,10 EUR-a, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama na iznose kako slijedi:
- 4,9 EUR od 11.10.2007. pa do isplate
- 4,85 EUR od 12.11.2007. pa do isplate
- 4,8 EUR od 11.12.2007. pa do isplate
- 4,76 EUR od 16.01.2008. pa do isplate
- 4,7 EUR od 13.02.2008. pa do isplate
- 4,66 EUR od 13.03.2008. pa do isplate
- 16,32 EUR od 14.04.2008. pa do isplate
- 16,15 EUR od 12.05.2008. pa do isplate
- 15,98 EUR od 12.06.2008. pa do isplate
- 15,8 EUR od 09.07.2008. pa do isplate
- 15,63 EUR od 08.08.2008. pa do isplate
- 15,45 EUR od 06.09.2008. pa do isplate
- 15,27 EUR od 07.10.2008. pa do isplate
- 15,08 EUR od 07.11.2008. pa do isplate
- 14,9 EUR od 15.12.2008. pa do isplate
- 18,17 EUR od 09.01.2009. pa do isplate
- 17,94 EUR od 09.02.2009. pa do isplate
- 17,7 EUR od 09.03.2009. pa do isplate
- 17,47 EUR od 07.04.2009. pa do isplate
- 22,65 EUR od 07.05.2009. pa do isplate
- 22,34 EUR od 08.06.2009. pa do isplate
- 22,03 EUR od 08.07.2009. pa do isplate
- 21,7 EUR od 13.08.2009. pa do isplate
- 21,38 EUR od 09.09.2009. pa do isplate
- 21,06 EUR od 07.10.2009. pa do isplate
- 20,72 EUR od 09.11.2009. pa do isplate
- 20,39 EUR od 10.12.2009. pa do isplate
- 20,05 EUR od 12.01.2010. pa do isplate
- 19,71 EUR od 08.02.2010. pa do isplate
- 19,37 EUR od 09.03.2010. pa do isplate
- 19,01 EUR od 12.04.2010. pa do isplate
- 18,66 EUR od 12.05.2010. pa do isplate
- 18,31 EUR od 10.06.2010. pa do isplate
- 17,95 EUR od 09.07.2010. pa do isplate
- 17,58 EUR od 10.08.2010. pa do isplate
- 17,21 EUR od 09.09.2010. pa do isplate
- 16,84 EUR od 11.10.2010. pa do isplate
- 16,46 EUR od 15.11.2010. pa do isplate
- 16,09 EUR od 10.12.2010. pa do isplate
- 15,7 EUR od 13.01.2011. pa do isplate
- 15,31 EUR od 10.02.2011. pa do isplate
- 14,92 EUR od 09.03.2011. pa do isplate
- 14,53 EUR od 12.04.2011. pa do isplate
- 14,13 EUR od 13.05.2011. pa do isplate
- 13,72 EUR od 13.06.2011. pa do isplate
- 13,31 EUR od 11.07.2011. pa do isplate
- 12,89 EUR od 08.08.2011. pa do isplate
- 12,48 EUR od 07.09.2011. pa do isplate
- 12,06 EUR od 10.10.2011. pa do isplate
- 11,63 EUR od 10.11.2011. pa do isplate
- 11,2 EUR od 09.12.2011. pa do isplate
- 10,77 EUR od 11.01.2012. pa do isplate
- 10,32 EUR od 10.02.2012. pa do isplate
- 9,88 EUR od 12.03.2012. pa do isplate
- 9,43 EUR od 13.04.2012. pa do isplate
- 8,98 EUR od 14.05.2012. pa do isplate
- 8,52 EUR od 19.06.2012. pa do isplate
- 8,06 EUR od 24.07.2012. pa do isplate
- 7,59 EUR od 20.08.2012. pa do isplate
- 7,12 EUR od 08.09.2012. pa do isplate
- 6,65 EUR od 12.10.2012. pa do isplate
- 6,16 EUR od 17.11.2012. pa do isplate
- 5,68 EUR od 17.12.2012. pa do isplate
- 5,18 EUR od 11.01.2013. pa do isplate
- 4,69 EUR od 13.02.2013. pa do isplate
- 4,19 EUR od 12.03.2013. pa do isplate
- 3,69 EUR od 12.04.2013. pa do isplate
- 3,17 EUR od 09.05.2013. pa do isplate
- 2,66 EUR od 10.06.2013. pa do isplate
- 2,13 EUR od 12.07.2013. pa do isplate
- 1,61 EUR od 16.08.2013. pa do isplate
- 1,08 EUR od 13.09.2013. pa do isplate
- 0,59 EUR od 07.10.2013. pa do isplate
II. Nalaže se tuženoj Addiko bank d.d., Slavonska Avenija 6, Zagreb, OIB: 14036333877 isplatiti tužitelju AŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] na ime preplaćenog tečaja u CHF, po kreditu podignutom u CHF, iznos od 3.596,04 EUR-a, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama na iznose kako slijedi:
- 4,47 EUR od 07.11.2008. pa do isplate
- 12,84 EUR od 09.01.2009. pa do isplate
- 16,44 EUR od 09.02.2009. pa do isplate
- 23,4 EUR od 09.03.2009. pa do isplate
- 12,78 EUR od 07.04.2009. pa do isplate
- 14,32 EUR od 07.05.2009. pa do isplate
- 10,74 EUR od 08.06.2009. pa do isplate
- 9,7 EUR od 08.07.2009. pa do isplate
- 7,58 EUR od 13.08.2009. pa do isplate
- 9,89 EUR od 09.09.2009. pa do isplate
- 8,19 EUR od 07.10.2009. pa do isplate
- 7,83 EUR od 09.11.2009. pa do isplate
- 8,83 EUR od 10.12.2009. pa do isplate
- 15,77 EUR od 12.01.2010. pa do isplate
- 18,68 EUR od 08.02.2010. pa do isplate
- 17,71 EUR od 09.03.2010. pa do isplate
- 24,02 EUR od 12.04.2010. pa do isplate
- 29,36 EUR od 12.05.2010. pa do isplate
- 36,03 EUR od 10.06.2010. pa do isplate
- 43,92 EUR od 09.07.2010. pa do isplate
- 34,09 EUR od 10.08.2010. pa do isplate
- 61,75 EUR od 09.09.2010. pa do isplate
- 48,22 EUR od 11.10.2010. pa do isplate
- 51,38 EUR od 15.11.2010. pa do isplate
- 60,35 EUR od 10.12.2010. pa do isplate
- 71,39 EUR od 13.01.2011. pa do isplate
- 58,48 EUR od 10.02.2011. pa do isplate
- 62,78 EUR od 09.03.2011. pa do isplate
- 56,45 EUR od 12.04.2011. pa do isplate
- 73,24 EUR od 13.05.2011. pa do isplate
- 85,66 EUR od 13.06.2011. pa do isplate
- 87,68 EUR od 11.07.2011. pa do isplate
- 125,92 EUR od 08.08.2011. pa do isplate
- 94,61 EUR od 07.09.2011. pa do isplate
- 84,54 EUR od 10.10.2011. pa do isplate
- 84,97 EUR od 10.11.2011. pa do isplate
- 84,89 EUR od 09.12.2011. pa do isplate
- 93,41 EUR od 11.01.2012. pa do isplate
- 96,63 EUR od 10.02.2012. pa do isplate
- 97,17 EUR od 12.03.2012. pa do isplate
- 93,84 EUR od 13.04.2012. pa do isplate
- 95,55 EUR od 14.05.2012. pa do isplate
- 98,18 EUR od 19.06.2012. pa do isplate
- 95,69 EUR od 24.07.2012. pa do isplate
- 92,99 EUR od 20.08.2012. pa do isplate
- 89,2 EUR od 08.09.2012. pa do isplate
- 92,85 EUR od 12.10.2012. pa do isplate
- 96,36 EUR od 17.11.2012. pa do isplate
- 94,1 EUR od 17.12.2012. pa do isplate
- 96,53 EUR od 11.01.2013. pa do isplate
- 89,66 EUR od 13.02.2013. pa do isplate
- 89,2 EUR od 12.03.2013. pa do isplate
- 95,78 EUR od 12.04.2013. pa do isplate
- 89,4 EUR od 09.05.2013. pa do isplate
- 87,93 EUR od 10.06.2013. pa do isplate
- 85,21 EUR od 12.07.2013. pa do isplate
- 84,82 EUR od 16.08.2013. pa do isplate
- 88,64 EUR od 13.09.2013. pa do isplate
- 93,99 EUR od 07.10.2013. pa do isplate
III. Nalaže se tuženoj Addiko bank d.d., Slavonska Avenija 6, Zagreb, OIB: 14036333877, isplatiti tužitelju AŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], troškove postupka u iznosu od 2.811,77 eur s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, a sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.".
2. Žalbu u zakonskom roku izjavljuje tuženik, pobijajući odluku suda prvog stupnja iz svih žalbenih razloga predviđenih člankom 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje u tekstu: ZPP). Predlaže da se pobijana presuda preinači, podredno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
U smislu odredbe članka 359. stavak 1. ZPP-a sud prvog stupnja žalbu tuženika dostavio je na odgovor tužitelju.
Tužitelj nije odgovorio na žalbu tuženika.
Žalba tuženika nije osnovana.
3. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatom iznosa od 920,10 eura na ime preplaćenih kamata po kreditu zaključenom u švicarskim francima te za isplatom iznosa od 3.596,04 eura na ime preplaćenog tečaja u švicarskim francima temeljem ugovora koje su stranke zaključile kao i naknada troškova parničnog postupka.
4. Pravilno je sud prvog stupnja donio pobijanu odluku za što je dao valjane i uvjerljive razloge koje kao takve prihvaća ovaj žalbeni sud i nisu dovedeni u sumnju žalbenim navodima tuženika.
Ovaj žalbeni sud ispitujući prvostupanjsku odluku kao i postupak koji je prethodio njenom donošenju nije pronašao da bi odluka suda prvog stupnja bila opterećena bitnom povredom odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a na koje povrede ovaj žalbeni sud pazi po službenoj dužnosti sukladno odredbi članka 365. stavak 2. ZPP-a.
Nije ostvaren ni žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a na koje upućuje žalba jer je pobijana odluka razumljiva i jasna i ista se može ispitati.
Nije ostvaren žalbeni razloge pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja jer je sporne odlučne činjenice sud prvog stupnja pravilno utvrdio i raspravio u smislu odredbe članka 8. ZPP-a te pravilno primijenio materijalno pravo.
5. Iz rezultata provedenog parničnog postupka pred sudom prvog stupnja utvrđeno je da su tužitelj i tuženik zaključili ugovor o kreditu 18. rujna 2006. pod brojem 016-225/2006, solemniziran po javnom bilježniku, a temeljem kojeg kredita je tuženik stavio tužitelju na raspolaganje iznos od 30.447,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti s promjenjivom kamatnom stopom, koji kredit je u cijelosti otplaćen dana 30. rujna 2013. Tijekom postupka sud je proveo financijsko knjigovodstveno vještačenje po RKR d.o.o. za reviziju kontrolu i porezno savjetovanje, iz kojeg nalaza proizlazi da je tužitelj na ime preplaćenih kamata po kreditu preplatio ukupno 6.932,51 kunu a na ime tečajne razlike – valutne klauzule preplaćeni iznos od 27.094,38 kuna.
6. Na temelju dokaza izvedenih tijekom postupka sud prvog stupnja zaključio je da su odredbe ugovora o kreditu koje su stranke zaključile u švicarskim francima, i da kojima je ugovorena promjenjiva kamatna stopa navedene odredbe ništetne pa bi stoga bio osnovan tužbeni zahtjev tužitelja za isplatom.
7. S obzirom na razdoblje obuhvaćeno u ovoj parnici, a imajući u vidu vrijeme zaključenja predmetnog ugovora, za ocjenu valjanosti spornih ugovornih odredbi mjerodavan je Zakon o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/03, - u daljnjem tekstu ZZP/03).
8. Prema odredbi članka 81. stavka 1. ZZP/03 ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom i ništetnom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka na štetu potrošača, dok odredba stavka 2. tog članka propisuje da se smatra da se o pojedinoj odredbi ugovora nije pojedinačno pregovaralo ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru trgovca.
9. Presudama Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. i Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev 2245/17-2 od 20. ožujka 2018. pravomoćno je utvrđeno da je kamatne stope tuženik mijenjao bez ugovorenih parametara jednostranom odlukom banke, samim obavještavanjem o promjeni, dakle o kojoj promjeni nije pojedinačno pregovarano, čime je došlo do povrede kolektivnih interesa i prava potrošača, korisnika kredita, a što je imalo za posljedicu nepoštenost, odnosno ništetnost navedenih ugovornih odredbi.
10. Vrhovni sud Republike Hrvatske je u svojoj odluci broj Rev 3142/2018-2 od 19. ožujka 2019. (kao i u odluci Rev 18/15), također jasno izrazio pravno shvaćanje da u pojedinačnim postupcima radi utvrđenja ništetnosti odredbi ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u CHF i promjenjivom kamatnom stopom koju su jednostrano mijenjali kreditori nije potrebno ponovno utvrđivati da li su sporne odredbe ugovora o kreditu ništetne, s obzirom da postoji temeljem članka 502.c ZPP-a, a isto tako i članka 118. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 41/14 i 110/15, u daljnjem tekstu: ZZP/14) vezanost za postojanje povrede propisa zaštite potrošača iz članka 106. stavka 1. ZZP/14, a slijedom toga i obveza primjene utvrđene ništetnosti u kolektivnom sporu. Ne može postojati utvrđena ništetnost i nepoštenost pojedinih odredbi potrošačkog ugovora u kolektivnom sporu, a da istodobno ne postoji ništetnost i nepoštenost takvih odredbi u pojedinačnom sporu u odnosu na istovrsni ugovor. Ako bi se radilo o nekim posebnim okolnostima koje bi isključivale vezanost za pravomoćnu odluku u kolektivnom sporu (npr. da tužitelj nije potrošač nego trgovac), onda je teret dokaza takve činjenice na banci kao kreditoru, ali to nije od važnosti u ovoj pravnoj stvari jer tuženik niti ne ističe takav prigovor.
11. Presuda u slučaju "potrošač" se primjenjuje ne samo na stambene kredite s obzirom da su odredbe o valutnoj klauzuli CHF ništetne u svim potrošačkim ugovorima bez obzira na vrstu i namjenu kredita, što dakle ne razlikuje stambeni kredit, od kredita za kupnju vozila, gotovinskog ili nekog drugog kredita. Bitno je da je riječ o potrošačkom ugovoru koji sadrži valutnu klauzulu u CHF, o čemu se radi u konkretnom slučaju. U tom smislu je odlučeno i presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev 2221/2018-11 od 3. rujna 2019.
12. Polazeći od toga da su odredbe o promjenjivoj redovnoj kamati u predmetnom Ugovoru, osim u dijelu kojim je visina kamatne stope određena na dan sklapanja Ugovora te do prve promjene kamatne stope do koje je došlo jednostranom odlukom banke,
13. U konkretnom slučaju prvostupanjski sud je pravilno zaključio da nije došlo do zastare tužiteljeve tražbine jer nije nastupila zastara zbog proteka zastarnog roka od pet godina od podnošenja tužbe u smislu odredbe članka 225. ZOO-a.
14. Naime, prema presudi Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž- 6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. i presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-2245/17-2 od 20. ožujka 2018. zastara tražbina, među kojima je i predmetna tražbina, prekida se podnošenjem kolektivne tužbe radi zaštite kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu koja je podnesena 4. travnja 2012., a zastara individualnih zahtijeva počinje teći ispočetka od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene povodom te tužbe, a to je 13. lipnja 2014., dok je tužba u ovom predmetu podnesena 4. lipnja 2019.
15. Imajući u vidu žalbene navode tuženika potrebno je naglasiti da žalba tuženika nije osnovana gdje prigovara da je odluka suda prvog stupnja opterećena bitnom povredom odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, jer kako je uvodno iskazano pobijana odluka je razumljiva i jasna te se ista može ispitati.
16. U ovom postupku tuženik nije dokazao da je tužitelj bio informiran o bitnim elementima predmetnog ugovora, u odnosu na valutnu klauzulu i kamatnu stopu jer bi se radilo o tipskim ugovorima na koje korisnik kredita u konkretnom slučaju tužitelj nije mogao utjecati. Potrebno je naglasiti da se ukazuje da je i neosnovan žalbeni navod tuženika, da tužitelj nije imao osnova za isplatom dosuđenog iznosa jer u svom tužbenom zahtjevu nije išao na utvrđenje pojedinih ništetnih odredbi ugovora. Stoga, suprotno žalbenim navodima tuženika, tužitelj ima pravo, a imajući u vidu kolektivnu tužbu koje su potrošači pokrenuli protiv banaka radi ništetnih odredbi ugovora, koja utvrđenja proizlaze iz ovog postupka te je osnovan njegov zahtjev za isplatom navedenog iznosa.
17. Neosnovan je žalbeni prigovor tuženika da sud prvog stupnja nije dao jasne ocjene i razloge za usvajanje vještačenja provedenom u ovom postupku na temelju kojeg je tužitelj uredio tužbeni zahtjev. Kako sud nema znanja vezano za visinu postavljenog tužbenog zahtjeva to je i zatražio pomoć u tom dijelu od stručne osobe vještaka za financije i knjigovodstvo, s tim da je sud prvog stupnja dao pravilne upute za utvrđenje spornih parametara za izradu vještva.
18. Žalbeni prigovor tuženika koji bi se odnosio na pogrešnu primjenu odredbe članka 8. ZPP-a je neosnovan jer u ovom postupku sud prvog stupnja je proveo dokaze koje su stranke predložile a sam tuženik je podneskom od 11. rujna 2024. odustao od izvođenja dokaza saslušanja svjedokinje AŽS.
19. Pogrešno je i pravno shvaćanje tuženika da je utvrđeni iznos trebalo umanjiti za iskazanu negativnu razliku odnosno za iznose manje plaćenih anuiteta zbog pada tečaja CHF u pojedinim razdobljima.
19.1. Naime, u ovom postupku je predmet spora tužiteljev restitucijski zahtjev u smislu citirane odredbe članka 323. ZOO-a, prema kojoj svaka od stranaka može zahtijevati povrat onoga što je dala u ispunjenju ništetnog ugovora ili u ovom slučaju ništetne ugovorne odredbe. Kako sud odlučuje u granicama zahtjeva stranaka stavljenih u postupku (članak 2. ZPP-a), a tuženik takav zahtjev nije podnio, o ikakvom njegovom navodnom potraživanju ne može biti odlučeno niti stoga može biti izvršen prijeboj (na što se u biti odnosi njegov prigovor iznosu preplate) s pravilno utvrđenom tražbinom tužitelja.
20. Osim toga, pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo iz članka 1115. ZOO-a kada je obvezao tuženika na plaćanje zateznih kamata od dospijeća svake pojedine mjesečne razlike pa do isplate. Žalbeni navodi kojima tuženik osporava tijek dosuđene zatezne kamate uz tvrdnju da je on pošteni stjecatelj pa da tužitelju na dosuđeni iznos pripadaju kamate samo od podnošenja tužbe, nisu osnovani. To iz razloga jer je tuženik utuženi iznos primio na temelju ništetnih ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli, dakle bez valjane pravne osnove, pa se ne može smatrati savjesnim stjecateljem preplaćenog iznosa. U konkretnom slučaju utvrđena je ništetnost ugovornih odredbi zbog povrede načela savjesnosti i poštenja već u predugovornoj fazi sklapanja ugovora, što podrazumijeva nesavjesnost, slijedom čega tužitelju primjenom članka 1115. ZOO-a pripada pravo na zatezne kamate od uplate svakoga pojedinoga mjesečnog anuiteta, odnosno od dana kada je tuženik stekao preplaćene iznose na temelju ništetnih ugovornih odredbi. Prema stajalištu VSRH (Revd-1294/2021 od 12. listopada 2021.) savjesnost se prosuđuje prema okolnostima svakoga pojedinog slučaja, a time što je u ovome slučaju utvrđeno da su odredbe nepoštene nesavjesnost kreditne institucije se podrazumijeva.
21. Radi navedenog, bez utjecaja su na pravilnost pobijane presude žalbeni navodi kojima se tvrdi suprotno od onoga što je posljedica direktnog učinka odluke u sporu za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača.
22. U odnosu na žalbeni prigovor tuženika da je sud prvog stupnja preuzeo utvrđenja iz kolektivne tužbe potrebno je naglasiti da ovaj sud prihvaća činjenično stanje utvrđeno prvostupanjskom presudom kao i primjenu materijalnog prava na tako utvrđeno činjenično stanje, te pravne zaključke suda prvog stupnja vezano za razloge pravne valjanosti spornih odredbi konkretnog ugovora o kreditu koje se odnose na promjenjivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu, koje je pitanje sud riješio i na individualnoj razini ovog konkretnog parničnog spora uvažavajući ujedno i direktni i obvezujući učinak odluka donesenih u postupku povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača sukladno odredbi članka 118. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj: 41/14., 110/15. i 14/19., u daljnjem tekstu: ZZP/14.) odnosno članka 126. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj: 19/22., u daljnjem tekstu: ZZP/22.), te članka 502.c ZPP-a.
22.1. Naime, u postupku radi zaštite kolektivnih interesa, presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. koja je potvrđena u odnosu na promjenjivu kamatu stopu presudom Visokog trgovačkog suda poslovni broj Pž-7129/2013 od 13. lipnja 2014. povodom koje je donesena presuda Vrhovnog suda Republike Hrvatske (dalje: VSRH) broj Rev-249/2014 od 9. travnja 2015., između ostalog je utvrđeno da je pored ostalih banaka i ovdje tužena banka, povrijedila kolektivne interese potrošača u dijelu koji se odnosi na ugovaranje promjenjive kamatne stope, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u njima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena promjenjiva kamatna stopa koja je tijekom vremena mijenjana jednostranom odlukom kreditora, uključujući i tuženika, te drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja ugovora, potrošač i kreditor nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom točno utvrdili parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni kamatne stope, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, sve na štetu potrošača, jer je na taj način došlo do povrede kolektivnih interesa i prava potrošača, korisnika kredita, a što je imalo za posljedicu nepoštenost, odnosno ništetnost takvih ugovornih odredbi.
22.2. Nadalje, tom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P- 1401/2012 od 4. srpnja 2013., koja je u konačnici potvrđena i u odnosu na valutnu klauzulu presudom Visokog trgovačkog suda, poslovni broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. povodom koje je donesena presuda VSRH broj Rev-2221/2018 od 3. rujna 2019., između ostalog je utvrđeno da je pored ostalih i ovdje tužena banka povrijedila kolektivne interese potrošača u dijelu koji se odnosi na ugovaranje valutne klauzule odnosno vezivanjem glavnice iz ugovora o kreditu za valutu švicarski franak (CHF) u pogledu čega je utvrđeno da su ugovorne odredbe bile lako uočljive i jasne ali da nisu bile razumljive jer su tužene banke, a među njima i ovdje tuženik, propustile dati sve potrebne informacije na temelju kojih bi prosječno informirani potrošač mogao razumjeti značaj i posljedice ugovaranja valutne klauzule u švicarskim francima i sve rizike koji takve ugovorne odredbe nose, te da su stvorile znatnu neravnotežu u pravima i obvezama stranka na štetu potrošača zbog čega su ocijenjene nepoštenim i ništetnim.
22.3. Odredbom članka 118. ZZP/14., koji je bio važeći u vrijeme pokretanja postupka, bilo je propisano da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz članka 106. stavka 1. ZZP/14. u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz članka 106. stavka 1. ZZP/14. obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika, a člankom 502.c ZPP-a, propisan je učinak presude donesene po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava, na način da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a stavak 1. ZPP-a da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi, u kojem slučaju će sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati. Dakle, navedene odredbe ZZP/14 i ZPP-a propisuju direktan učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača te obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača na naknadu mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojim je prihvaćen zahtjev postavljen u tužbi za zaštitu kolektivnih interesa, a gotovo na identičan način to propisuju i odredbe ZZP/22.
23. Stoga je pravilan stav prvostupanjskog suda da prethodno navedena pravomoćna odluka Trgovačkog suda u Zagrebu donesena povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača obvezuje sud u ovom parničnom postupku glede ništetnosti ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli, na što ukazuje i stajalište VSRH prema kojem su sudovi u pojedinačnim postupcima, neovisno o tome je li tužba podnesena prije ili nakon stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 70/19., u daljnjem tekstu: ZPP/19.), na temelju članka 502.c ZPP-a vezani za utvrđenja iz odluka donesenih u sporu radi zaštite kolektivnih interesa potrošača (Revd-2507/2022 od 14. lipnja 2022).
24. Kako su sporne odredbe konkretnog ugovora o kreditu utvrđene nepoštenim odnosno ništetnim sukladno odredbama članka 81., 84., 85., 86. i 87. ZZP/03., koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da tužitelj pripada pravo na individualni restitucijski zahtjev prema kojem joj je tuženik dužan vratiti ono što je primio na temelju ništetnih odredbi ugovora.
25. Ukazuje se da je žalba tuženika neosnovana i u pogledu prigovora zastare, dodatno uz činjenicu da je kredit otplaćen 30. rujna 2013., za istaknuti je da je sud prvog stupnja pravilno otklonio prigovor zastare imajući u vidu da prema presudi Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. i presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-2245/17-2 od 20. ožujka 2018., Rev-2221/18 od 3. rujna 2019., zastara tražbina, među kojima je i predmetna tražbina, prekida se podnošenjem kolektivne tužbe radi zaštite kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu koja je podnesena 4. travnja 2012., a zastara individualnih zahtijeva počinje teći ispočetka od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene povodom te tužbe, a to je 13. lipnja 2014. za promjenjivu kamatnu stopu a od 16. lipnja 2018. u odnosu na valutnu klauzulu, dok je tužba u ovom predmetu podnesena 4. lipnja 2019.
26. U odnosu na žalbu tuženika usmjerenu na negativnu razliku uplaćenih anuiteta, potrebno je istaknuti da je pogrešno pravno shvaćanje tuženika da je utvrđeni iznos trebalo umanjiti za iskazanu negativnu razliku odnosno za iznose manje plaćenih anuiteta zbog pada tečaja CHF u pojedinim razdobljima.
26.1. Naime, u ovom postupku je predmet spora tužiteljev restitucijski zahtjev u smislu citirane odredbe članka 323. ZOO-a, prema kojoj svaka od stranaka može zahtijevati povrat onoga što je dala u ispunjenju ništetnog ugovora ili u ovom slučaju ništetne ugovorne odredbe. Kako sud odlučuje u granicama zahtjeva stranaka stavljenih u postupku (članak 2. ZPP-a), a tuženik takav zahtjev nije podnio, o ikakvom njegovom navodnom potraživanju ne može biti odlučeno niti stoga može biti izvršen prijeboj (na što se u biti odnosi njegov prigovor iznosu preplate) s pravilno utvrđenom tražbinom tužitelja.
27. Tuženik je žalbom pobijao i odluku suda prvog stupnja i u dijelu kojom je odlučeno o troškovima parničnog postupka. Suprotno žalbenim navodima sud prvog stupnja je pravilno dosudio dva puta troškove objave prvostupanjske presude koji zahtjev je postavio tužitelj, ovo stoga jer je u ovom postupku dva puta objavljena prvostupanjska odluka. Nadalje, prigovarajući pogrešnu primjenu Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23 - dalje u tekstu: Tarifa) a posebno u odnosu na vrijednost predmeta spora, za istaknuti je da navedeni prigovor neosnovan, jer prema Tbr. 52. točka 1. odvjetniku se primjenjuje tarifa koja je na snazi u trenutku dospijeća odvjetničke nagrade a prema točki 2. vrijednost boda se obračunava se prema vrijednosti boda u trenutku dospijeća odvjetničke nagrade. Vrijednost boda je regulirana i propisana u Tbr. 54. i iznosi 2,00 eura, stoga se ukazuje žalba tuženika i u spomenutom dijelu neosnovana.
28. Zbog iznijetog valjalo je odbiti žalbu tuženika i potvrditi odluku suda prvog stupnja kako je učinjeno odlukom ovog suda pozivom na odredbu članka 368. stavak 1. ZPP-a i članka 380. točka 2. ZPP-a.
U Splitu 12. ožujka 2025.
Predsjednik vijeća:
Marija Šimičić
