Republika Hrvatska
Županijski sud u Splitu
Split, Gundulićeva 29a
Poslovni broj: Gž-3045/2024-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Marije Šimičić, kao predsjednika vijeća, te Arijane Bolanča kao suca izvjestitelja i člana vijeća i Sande Crljen Ivančić kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja RH, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnicima Ivanu Šalini i Boži Vrkiću, odvjetnicima u Zadru, protiv tuženika RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d. Zagreb, OIB: 53056966535, Magazinska cesta 69, zastupanog po Josipu Grošeti, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Glamuzina & Grošeta, Zagreb, radi isplate i utvrđenja ništetnim, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenu protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovnog broja P-448/2020-41 od 26. kolovoza 2024., u sjednici vijeća održanoj 12. ožujka 2025.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovnog broja P-448/2020-41 od 26. kolovoza 2024. u pobijanom dijelu točke I. (usvajajući dio), III., IV., V., VI., VII., VIII., X. i XI. izreke presude.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja odlučeno je:
" I. Utvrđuje se da je ništetan i bez pravnog učinka dio odredbe sadržan u čl. 2. i čl. 7. Ugovora o kreditu broj: 228-50-2874454, od 7. lipnja 2005., a odnosi se na ugovorenu promjenjivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu koje glase:
" … promjenjiva, u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Kreditora.“
i " ... u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Kreditora za CHF, važećem na dan dospijeća“ ..., dok se u preostalom dijelu tužbeni zahtjev za utvrđenje ništetnim Ugovora o kreditu broj: 228-50-2874454 odbija kao neosnovan.
II. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu u kojem tužitelj zahtjeva od tuženika isplatu iznosa od 131.898,57 Eura, zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.
III. Utvrđuje se da postoji potraživanje tužitelja prema tuženiku u iznosu od 29.791,03 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na svaki pojedinačni iznos počevši od dospijeća do isplate na svaki plaćeni iznos i to na: iznos od 3,13 EUR sa kamatom od 31.8.2005.
iznos od 4,56 EUR sa kamatom od 30.9.2005.
iznos od 4,62 EUR sa kamatom od 31.10.2005.
iznos od 5,90 EUR sa kamatom od 30.11.2005.
iznos od 0,78 EUR sa kamatom od 31.12.2005.
iznos od 14,98 EUR sa kamatom od 31.10.2008.
iznos od 24,32 EUR sa kamatom od 31.12.2008.
iznos od 31,04 EUR sa kamatom od 31.1.2009.
iznos od 34,08 EUR sa kamatom od 28.2.2009.
iznos od 25,71 EUR sa kamatom od 31.3.2009.
iznos od 27,30 EUR sa kamatom od 30.4.2009.
iznos od 14,50 EUR sa kamatom od 31.5.2009.
iznos od 5,07 EUR sa kamatom od 30.6.2009.
iznos od 7,58 EUR sa kamatom od 31.7.2009.
iznos od 12,55 EUR sa kamatom od 31.8.2009.
iznos od 12,11 EUR sa kamatom od 30.9.2009.
iznos od 7,09 EUR sa kamatom od 31.10.2009.
iznos od 16,52 EUR sa kamatom od 30.11.2009.
iznos od 24,08 EUR sa kamatom od 31.12.2009.
iznos od 34,83 EUR sa kamatom od 31.1.2010.
iznos od 32,36 EUR sa kamatom od 28.2.2010.
iznos od 46,95 EUR sa kamatom od 31.3.2010.
iznos od 44,19 EUR sa kamatom od 30.4.2010.
iznos od 49,58 EUR sa kamatom od 31.5.2010.
iznos od 96,28 EUR sa kamatom od 30.6.2010.
iznos od 86,66 EUR sa kamatom od 31.7.2010.
iznos od 109,12 EUR sa kamatom od 31.8.2010.
iznos od 99,57 EUR sa kamatom od 30.9.2010.
iznos od 84,22 EUR sa kamatom od 31.10.2010.
iznos od 116,61 EUR sa kamatom od 30.11.2010.
iznos od 157,80 EUR sa kamatom od 31.12.2010.
iznos od 128,63 EUR sa kamatom od 31.1.2011.
iznos od 138,86 EUR sa kamatom od 28.2.2011.
iznos od 125,85 EUR sa kamatom od 31.3.2011.
iznos od 128,19 EUR sa kamatom od 30.4.2011.
iznos od 183,42 EUR sa kamatom od 31.5.2011.
iznos od 185,86 EUR sa kamatom od 30.6.2011.
iznos od 231,29 EUR sa kamatom od 31.7.2011.
iznos od 207,95 EUR sa kamatom od 31.8.2011.
iznos od 182,41 EUR sa kamatom od 30.9.2011.
iznos od 179,67 EUR sa kamatom od 31.10.2011.
iznos od 177,70 EUR sa kamatom od 30.11.2011.
iznos od 189,89 EUR sa kamatom od 20.1.2012.
iznos od 200,51 EUR sa kamatom od 31.1.2012.
iznos od 90,36 EUR sa kamatom od 29.2.2012.
iznos od 93,07 EUR sa kamatom od 31.3.2012.
iznos od 92,37 EUR sa kamatom od 30.4.2012.
iznos od 97,07 EUR sa kamatom od 26.6.2012.
iznos od 91,30 EUR sa kamatom od 28.7.2012.
iznos od 95,06 EUR sa kamatom od 16.8.2012.
iznos od 93,01 EUR sa kamatom od 24.9.2012.
iznos od 85,73 EUR sa kamatom od 30.9.2012.
iznos od 93,30 EUR sa kamatom od 16.11.2012.
iznos od 92,48 EUR sa kamatom od 30.11.2012.
iznos od 93,98 EUR sa kamatom od 19.1.2013.
iznos od 85,31 EUR sa kamatom od 12.2.2013.
iznos od 204,86 EUR sa kamatom od 8.2.2013.
iznos od 214,99 EUR sa kamatom od 30.9.2013.
iznos od 208,92 EUR sa kamatom od 31.10.2013.
iznos od 213,22 EUR sa kamatom od 30.11.2013.
iznos od 218,10 EUR sa kamatom od 16.1.2014.
iznos od 203,90 EUR sa kamatom od 14.2.2014.
iznos od 209,81 EUR sa kamatom od 27.3.2014.
iznos od 207,87 EUR sa kamatom od 16.4.2014.
iznos od 201,33 EUR sa kamatom od 17.5.2014.
iznos od 199,24 EUR sa kamatom od 24.6.2014.
iznos od 200,18 EUR sa kamatom od 28.7.2014.
iznos od 22.911,25 EUR sa kamatom od 28.7.2014.
po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećano za pet postotnih poena, od 01. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi, koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke.
IV. Utvrđuje se da postoji protutražbina tuženika prema tužitelju u iznosu od 929,74 Eura sa zakonskim zateznim kamatama od 20. srpnja 2020. do 31. prosinca 2022. prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi, koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke.
V. Utvrđuje se da ne postoji protutražbina tuženika prema tužitelju u daljnjem iznosu od 93.405,40 Eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 29. lipnja 2005. pa do isplate kao i tražbina zakonskih zateznih kamata koje teku na iznos od 929,74 Eura koje teku od 29. lipnja 2005. do 20. srpnja 2020. po stopi koja je do 31. prosinca 2007. određena čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. u visini stope određene čl. 29. ZOO-a i to prema eskontnoj stopi HNB-a uvećanoj za 5 postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do isplate u visini stope određene čl. 29. ZOO-a i to uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.
VI. Prebijaju se tražbine tužitelja iz točke III izreke sa protutražbinom tuženika iz točke IV izreke ove presude.
VII. Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati iznos od 28.861,29 Eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na
iznos od 77,11 EUR sa kamatom od 30.9.2010.
iznos od 84,22 EUR sa kamatom od 31.10.2010.
iznos od 116,61 EUR sa kamatom od 30.11.2010.
iznos od 157,80 EUR sa kamatom od 31.12.2010.
iznos od 128,63 EUR sa kamatom od 31.1.2011.
iznos od 138,86 EUR sa kamatom od 28.2.2011.
iznos od 125,85 EUR sa kamatom od 31.3.2011.
iznos od 128,19 EUR sa kamatom od 30.4.2011.
iznos od 183,42 EUR sa kamatom od 31.5.2011.
iznos od 185,86 EUR sa kamatom od 30.6.2011.
iznos od 231,29 EUR sa kamatom od 31.7.2011.
iznos od 207,95 EUR sa kamatom od 31.8.2011.
iznos od 182,41 EUR sa kamatom od 30.9.2011.
iznos od 179,67 EUR sa kamatom od 31.10.2011.
iznos od 177,70 EUR sa kamatom od 30.11.2011.
iznos od 189,89 EUR sa kamatom od 20.1.2012.
iznos od 200,51 EUR sa kamatom od 31.1.2012.
iznos od 90,36 EUR sa kamatom od 29.2.2012.
iznos od 93,07 EUR sa kamatom od 31.3.2012.
iznos od 92,37 EUR sa kamatom od 30.4.2012.
iznos od 97,07 EUR sa kamatom od 26.6.2012.
iznos od 91,30 EUR sa kamatom od 28.7.2012.
iznos od 95,06 EUR sa kamatom od 16.8.2012.
iznos od 93,01 EUR sa kamatom od 24.9.2012.
iznos od 85,73 EUR sa kamatom od 30.9.2012.
iznos od 93,30 EUR sa kamatom od 16.11.2012.
iznos od 92,48 EUR sa kamatom od 30.11.2012.
iznos od 93,98 EUR sa kamatom od 19.1.2013.
iznos od 85,31 EUR sa kamatom od 12.2.2013.
iznos od 204,86 EUR sa kamatom od 8.2.2013.
iznos od 214,99 EUR sa kamatom od 30.9.2013.
iznos od 208,92 EUR sa kamatom od 31.10.2013.
iznos od 213,22 EUR sa kamatom od 30.11.2013.
iznos od 218,10 EUR sa kamatom od 16.1.2014.
iznos od 203,90 EUR sa kamatom od 14.2.2014.
iznos od 209,81 EUR sa kamatom od 27.3.2014.
iznos od 207,87 EUR sa kamatom od 16.4.2014.
iznos od 201,33 EUR sa kamatom od 17.5.2014.
iznos od 199,24 EUR sa kamatom od 24.6.2014.
iznos od 200,18 EUR sa kamatom od 28.7.2014.
iznos od 22.911,25 EUR sa kamatom od 28.7.2014.
po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećano za pet postotnih poena, od 01. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi, koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.
VIII. Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati zakonske zatezne kamate koje teku na iznos od 4,56 EUR sa kamatom od 30.9.2005. do 20. srpnja 2020.,
iznos od 4,62 EUR sa kamatom od 31.10.2005. do 20. srpnja 2020.,
iznos od 5,90 EUR sa kamatom od 30.11.2005. do 20. srpnja 2020.,
iznos od 0,78 EUR sa kamatom od 31.12.2005. do 20. srpnja 2020.,
iznos od 14,98 EUR sa kamatom od 31.10.2008. do 20. srpnja 2020.,
iznos od 24,32 EUR sa kamatom od 31.12.2008. do 20. srpnja 2020.,
iznos od 31,04 EUR sa kamatom od 31.1.2009. do 20. srpnja 2020.,
iznos od 34,08 EUR sa kamatom od 28.2.2009. do 20. srpnja 2020.,
iznos od 25,71 EUR sa kamatom od 31.3.2009. do 20. srpnja 2020.,
iznos od 27,30 EUR sa kamatom od 30.4.2009. do 20. srpnja 2020.,
iznos od 14,50 EUR sa kamatom od 31.5.2009. do 20. srpnja 2020.,
iznos od 5,07 EUR sa kamatom od 30.6.2009. do 20. srpnja 2020.,
iznos od 7,58 EUR sa kamatom od 31.7.2009. do 20. srpnja 2020.,
iznos od 12,55 EUR sa kamatom od 31.8.2009. do 20. srpnja 2020.,
iznos od 12,11 EUR sa kamatom od 30.9.2009. do 20. srpnja 2020.,
iznos od 7,09 EUR sa kamatom od 31.10.2009. do 20. srpnja 2020.,
iznos od 16,52 EUR sa kamatom od 30.11.2009. do 20. srpnja 2020.,
iznos od 24,08 EUR sa kamatom od 31.12.2009. do 20. srpnja 2020.,
iznos od 34,83 EUR sa kamatom od 31.1.2010. do 20. srpnja 2020.,
iznos od 32,36 EUR sa kamatom od 28.2.2010. do 20. srpnja 2020.,
iznos od 46,95 EUR sa kamatom od 31.3.2010. do 20. srpnja 2020.,
iznos od 44,19 EUR sa kamatom od 30.4.2010. do 20. srpnja 2020.,
iznos od 49,58 EUR sa kamatom od 31.5.2010. do 20. srpnja 2020.,
iznos od 96,28 EUR sa kamatom od 30.6.2010. do 20. srpnja 2020.,
iznos od 86,66 EUR sa kamatom od 31.7.2010. do 20. srpnja 2020.,
iznos od 109,12 EUR sa kamatom od 31.8.2010. do 20. srpnja 2020.,
iznos od 22,46 EUR sa kamatom od 30.9.2010 do 20. srpnja 2020.,
po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećano za pet postotnih poena, od 01. kolovoza 2015. do 20. srpnja 2020. prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka
IX. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja za isplatom iznosa od 929,74 Eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 20. srpnja 2020. pa do isplate kao neosnovan.
X. Nalaže se tužitelju da tuženiku naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 1.800,00 Eura zajedno sa zateznom kamatom tekućom od 26. kolovoza 2024. pa do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke u roku od 15 dana.
XI. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadom troškova parničnog postupka u iznosu od 4.895,00 Eura zajedno sa zateznom kamatom tekućom od 2. listopada 2023. pa do isplate, sve u roku od 15 dana.".
1.2. Rješenjem istog suda odlučeno je:
"Dopušta se preinaka tužbe povećanjem tužbenog zahtjeva na iznos od 161.689,60 Eura sa zateznim kamatama.".
2. Protiv presude suda prvog stupnja žalbu u zakonskom roku izjavljuje tuženik pobijajući je u točkama I. (usvajajući dio), III., IV., V., VI., VII., VIII., X. i XI. izreke iz svih žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP). Predlaže da se presuda u pobijanom dijelu preinači, podredno ukine i vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
Temeljem odredbe članka 359. stavak 1. ZPP-a sud prvog stupnja žalbu tuženika dostavio je na odgovor tužitelju.
Tužitelj nije odgovorio na žalbu tuženika.
Žalba tuženika nije osnovana.
3. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenjem ništetnim ugovora o kreditu koje su stranke zaključile 7. lipnja 2005. u valuti CHF, i to dijela u odnosu na promjenjivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu te isplatu utuženih iznosa kao i naknadu troškova parničnog postupka.
4. Pravilno je sud prvog stupnja donio pobijanu odluku za što je dao valjane i uvjerljive razloge koje kao takve prihvaća ovaj žalbeni sud i nisu dovedeni u sumnju žalbenim navodima tuženika.
Ovaj žalbeni sud ispitujući prvostupanjsku odluku kao i postupak koji je prethodio njenom donošenju nije pronašao da bi odluka suda prvog stupnja bila opterećena bitnom povredom odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a na koje povrede ovaj žalbeni sud pazi po službenoj dužnosti sukladno odredbi članka 365. stavak 2. ZPP-a.
Nije ostvaren ni žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a na koje upućuje žalba jer je pobijana odluka razumljiva i jasna i ista se može ispitati.
Nije ostvaren žalbeni razloge pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja jer je sporne odlučne činjenice sud prvog stupnja pravilno utvrdio i raspravio u smislu odredbe članka 8. ZPP-a te pravilno primijenio materijalno pravo.
5. Iz rezultata provedenog parničnog postupka pred sudom prvog stupnja utvrđeno je da su stranke i to tužitelj kao primatelj kredita s tuženikom kao davateljem kredita zaključili ugovor o kreditu broj 028-50-2874454 kojim ugovorom je tuženik stavio na raspolaganje tužitelju kunsku protuvrijednost od 150.000,00 CHF prema srednjem tečaju, navedeni kredit je i otplaćen 28. lipnja 2014.
5.1. Tijekom postupka tuženik je podneskom od 20. srpnja 2020. postavio prigovor radi prebijanja za iznos protutražbine od 710.768,10 kuna / 93.407,40 eura a tužitelj je podneskom 2. svibnja 2024. povisio tužbeni zahtjev za isplatom od 161.689,60 eura sa zakonskim zateznim kamatama te je postavio i eventualno i kumulirani zahtjev potražujući isplatu od 29.791,03 eura. Nadalje, u postupku je provedeno i vještačenje po vještaku finacijske struke Ručević vještačenje d.o.o. radi utvrđenja visine potraživanja tužitelja.
6. Žalbeni prigovor tuženika kojim ističe da je sud prvog stupnja prekoračio tužbeni zahtjev odlučivši u točki I. presude o ništetnosti i bez pravnog učinka odredbe ugovora u članku 2. i 7. je neosnovan, s obzirom da je tužbeni zahtjev tužitelja u tužbi usmjeren na utvrđenje ništetnosti odredaba koji reguliraju promjenjivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu u predmetnom ugovoru, a to proizlazi iz podneska tužitelja kojim je precizirao tužbeni zahtjev iz 2. svibnja 2024. Sama činjenica da je sud prvog stupnja u izreci odluke označio sporne ugovorne odredbe s brojevima članka 2. i 7. ne znači da se radi o prekoračenju tužbenog zahtjeva jer je sud odlučio o traženom tužbenom zahtjevu.
7. Na temelju dokaza izvedenih tijekom postupka sud prvog stupnja zaključuje da su ništetne odredbe ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u švicarskim francima te u dijelu kojim je ugovorena promjenjiva kamatna stopa, a kojim odredbama ugovorne stranke nisu pregovarale, niti je tužitelj kao korisnik kredita imao na njihov sadržaj utjecaja, pa su takve odredbe ugovora protivne načelu savjesnosti i poštenja.
8. Prvostupanjski sud ocjenjuje da su odredbe članka 2. i 7. Ugovora o kreditu broj 028-50-2874454 od 7. lipnja 2005., sklopljenog između tužitelja u svojstvu korisnika kredita i prednika tuženika kao davatelja kredita kojim je ugovorena valutna klauzula u kunskoj protuvrijednosti CHF prema tečaju na dan plaćanja i promjenjiva kamatna stopa, ništetne jer kamatna stopa u vrijeme ugovaranja ugovora o kreditu nije bila određena, a niti odrediva, nerazumljive i nepoštene, a sve u smislu odredbi Zakona o zaštiti potrošača koji zakon je vrijedio u vrijeme sklapanja pravnog posla – ugovora o kreditu. Odredba ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi koju promjenu ugovorene kamatne stope donosi isključivo davatelj kredita, bez jasno određenih uvjeta promjenjivosti i referentne stope za koju se veže promjena uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovorenih strana na štetu korisnika kredita tako da davatelj kredita određuje obvezu korisnika kredita koju obvezu korisnik kredita kroz ugovoreno razdoblje povrata kredita ne može predvidjeti, a pravilnost promjene ne može provjeriti.
9. S obzirom na razdoblje obuhvaćeno u ovoj parnici, a glede promjenjive kamatne stope za ocjenu valjanosti ovdje spornih ugovornih odredbi mjerodavan je Zakon o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 96/03 u daljnjem tekstu: ZZP/03), pa se stoga ukazuje da je žalba tuženika u dijelu gdje prigovara o primjeni materijalnog prava neosnovana.
9.1. Prema odredbi članka 81. stavka 1. ZZP/03 ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom i ništetnom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka na štetu potrošača, dok odredba stavka 2. tog članka propisuje da se smatra da se o pojedinoj odredbi ugovora nije pojedinačno pregovaralo ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru trgovca.
10. Presudama Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. i Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev 2245/17-2 od 20. ožujka 2018. pravomoćno je utvrđeno da je kamatne stope tuženik mijenjao bez ugovorenih parametara jednostranom odlukom banke, samim obavještavanjem o promjeni, dakle o kojoj promjeni nije pojedinačno pregovarano, čime je došlo do povrede kolektivnih interesa i prava potrošača, korisnika kredita, a što je imalo za posljedicu nepoštenost, odnosno ništetnost navedenih ugovornih odredbi.
11. Vrhovni sud Republike Hrvatske je u svojoj odluci broj Rev 3142/2018-2 od 19. ožujka 2019. (kao i u odluci Rev 18/15), također jasno izrazio pravno shvaćanje da u pojedinačnim postupcima radi utvrđenja ništetnosti odredbi ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u CHF i promjenjivom kamatnom stopom koju su jednostrano mijenjali kreditori nije potrebno ponovno utvrđivati da li su sporne odredbe ugovora o kreditu ništetne, s obzirom da postoji temeljem članka 502.c ZPP-a, a isto tako i članka 118. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 41/14 i 110/15, u daljnjem tekstu: ZZP/14) vezanost za postojanje povrede propisa zaštite potrošača iz članka 106. stavka 1. ZZP/14, a slijedom toga i obveza primjene utvrđene ništetnosti u kolektivnom sporu. Ne može postojati utvrđena ništetnost i nepoštenost pojedinih odredbi potrošačkog ugovora u kolektivnom sporu, a da istodobno ne postoji ništetnost i nepoštenost takvih odredbi u pojedinačnom sporu u odnosu na istovrsni ugovor. Ako bi se radilo o nekim posebnim okolnostima koje bi isključivale vezanost za pravomoćnu odluku u kolektivnom sporu (npr. da tužitelj nije potrošač nego trgovac), onda je teret dokaza takve činjenice na banci kao kreditoru, ali to nije od važnosti u ovoj pravnoj stvari jer tuženik niti ne ističe takav prigovor.
12. Presuda u slučaju "potrošač" se primjenjuje ne samo na stambene kredite s obzirom da su odredbe o valutnoj klauzuli CHF ništetne u svim potrošačkim ugovorima bez obzira na vrstu i namjenu kredita, što dakle ne razlikuje stambeni kredit, od kredita za kupnju vozila, gotovinskog ili nekog drugog kredita. Bitno je da je riječ o potrošačkom ugovoru koji sadrži valutnu klauzulu u CHF, o čemu se radi u konkretnom slučaju. U tom smislu je odlučeno i presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev 2221/2018-11 od 3. rujna 2019.
13. S obzirom na iznijeto pravilno sud prvog stupnja zaključuje da unatoč tome što je odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli bila gramatički razumljiva i uočljiva, ona je ipak nejasna jer tužitelj kao potrošač nije mogao razumjeti doseg te odredbe niti predvidjeti ekonomske posljedicama koje iz takve odredbe proizlazi za njega. Stoga je i po ocijeni ovoga suda sporne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli nepoštene u smislu odredbe članka 87. stavak 1. ZZP/03, i time ništetne u smislu članka 322. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23 u daljnjem tekstu: ZOO).
14. Upravo zbog navedeno očito je da je došlo do neravnoteže u ugovaranju odredbi baš vezano za kamatnu stopu i valutnu klauzulu što se očitovalo u činjenici utvrđenja ništetnosti ugovora u spomenutom dijelu kao i nastale razlike na štetu ugovorne stranke korisnika kredita.
15. Žalbeni navod tuženika koji upućuje na činjenicu da je tijekom trajanja ugovornog odnosa između stranaka nezadovoljna stranka u ovom slučaju tužitelj mogao konvertirati predmetni ugovor u drugoj valuti je nebitan žalbeni navod jer u ovom slučaju osnov raspravljanja jeste ugovorni odnos između stranaka, a ne eventualne mogućnosti pojedinih pravnih radnji tijekom trajanja ugovornih odnosa.
16. Neosnovan je žalbeni prigovor tuženika usmjeren na istaknuti prigovor zastare jer je navedeni prigovor pravilno sud prvog stupnja otklonio, imajući u vidu da prema presudi Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. i presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-2245/17-2 od 20. ožujka 2018., Rev-2221/18 od 3. rujna 2019., zastara tražbina, među kojima je i predmetna tražbina, prekida se podnošenjem kolektivne tužbe radi zaštite kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu koja je podnesena 4. travnja 2012., a zastara individualnih zahtijeva počinje teći ispočetka od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene povodom te tužbe, a to je 13. lipnja 2014. za promjenjivu kamatnu stopu a od 16. lipnja 2018. u odnosu na valutnu klauzulu, dok je tužba u ovom predmetu podnesena 27. siječnja 2020.
17. Tužitelj je konačno postavio tužbeni zahtjev s izračunom vještaka podneskom od 2. svibnja 2024., a kojim podneskom je postavio glavni tužbeni zahtjev kao i podredni, pa po ocjeni ovog suda tužitelj je svoj zahtjev uskladio s nalazom i mišljenjem vještaka budući da ne raspolaže stručnim financijsko-knjigovodstvenim znanjima da bi u tužbi mogao postaviti precizan zahtjev u odnosu na visinu potraživanja. U tom je smislu neosnovan prigovor tuženika u pogledu dopuštenja preinake tužbenog zahtjeva, jer je i prema Zaključku poslovni broj Su IV- 162/2021 sa sastanka predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 26. studenog 2021. u predmetima po tužbama korisnika kredita u švicarskim francima dopuštena preinaka tužbe nakon provedenog dokaza financijskim vještačenjem.
18. Osim toga, pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo iz članka 1115. ZOO-a kada je obvezao tuženika na plaćanje zateznih kamata od dospijeća svake pojedine mjesečne razlike pa do isplate. Žalbeni navodi kojima tuženik osporava tijek dosuđene zatezne kamate uz tvrdnju da je on pošteni stjecatelj pa da tužitelju na dosuđeni iznos pripadaju kamate samo od podnošenja tužbe, nisu osnovani. To iz razloga jer je tuženik utuženi iznos primio na temelju ništetnih ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli, dakle bez valjane pravne osnove, pa se ne može smatrati savjesnim stjecateljem preplaćenog iznosa. U konkretnom slučaju utvrđena je ništetnost ugovornih odredbi zbog povrede načela savjesnosti i poštenja već u predugovornoj fazi sklapanja ugovora, što podrazumijeva nesavjesnost, slijedom čega tužitelju primjenom članka 1115. ZOO-a pripada pravo na zatezne kamate od uplate svakoga pojedinoga mjesečnog anuiteta, odnosno od dana kada je tuženik stekao preplaćene iznose na temelju ništetnih ugovornih odredbi. Prema stajalištu VSRH (Revd-1294/2021 od 12. listopada 2021.) savjesnost se prosuđuje prema okolnostima svakoga pojedinog slučaja, a time što je u ovome slučaju utvrđeno da su odredbe nepoštene nesavjesnost kreditne institucije se podrazumijeva.
19. Zbog navedenog, bez utjecaja su na pravilnost pobijane presude žalbeni navodi kojima se tvrdi suprotno od onoga što je posljedica direktnog učinka odluke u sporu za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača.
20. Pogrešno je i pravno shvaćanje tuženika da je utvrđeni iznos trebalo umanjiti za iskazanu negativnu razliku odnosno za iznose manje plaćenih anuiteta zbog pada tečaja CHF u pojedinim razdobljima.
20.1. Naime, u ovom postupku je predmet spora tužiteljev restitucijski zahtjev u smislu citirane odredbe članka 323. ZOO-a, prema kojoj svaka od stranaka može zahtijevati povrat onoga što je dala u ispunjenju ništetnog ugovora ili u ovom slučaju ništetne ugovorne odredbe. Kako sud odlučuje u granicama zahtjeva stranaka stavljenih u postupku (članak 2. ZPP-a), a tuženik takav zahtjev nije podnio, o ikakvom njegovom navodnom potraživanju ne može biti odlučeno niti stoga može biti izvršen prijeboj (na što se u biti odnosi njegov prigovor iznosu preplate) s pravilno utvrđenom tražbinom tužitelja.
21. Žalbenim prigovorom tuženika da je sud prvog stupnja u ovom postupku koristio utvrđenja iz kolektivne tužbe što bi bilo sporno prema tuženiku za istaknuti je da ovaj sud prihvaća činjenično stanje utvrđeno prvostupanjskom presudom kao i primjenu materijalnog prava na tako utvrđeno činjenično stanje, te pravne zaključke suda prvog stupnja vezano za razloge pravne valjanosti spornih odredbi konkretnog ugovora o kreditu koje se odnose na promjenjivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu, koje je pitanje sud riješio i na individualnoj razini ovog konkretnog parničnog spora uvažavajući ujedno i direktni i obvezujući učinak odluka donesenih u postupku povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača sukladno odredbi članka 118. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj: 41/14., 110/15. i 14/19., u daljnjem tekstu: ZZP/14.) odnosno članka 126. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj: 19/22., u daljnjem tekstu: ZZP/22.), te članka 502.c ZPP-a.
21.1. Naime, u postupku radi zaštite kolektivnih interesa, presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. koja je potvrđena u odnosu na promjenjivu kamatu stopu presudom Visokog trgovačkog suda poslovni broj Pž-7129/2013 od 13. lipnja 2014. povodom koje je donesena presuda Vrhovnog suda Republike Hrvatske (dalje: VSRH) broj Rev-249/2014 od 9. travnja 2015., između ostalog je utvrđeno da je pored ostalih banaka i ovdje tužena banka, povrijedila kolektivne interese potrošača u dijelu koji se odnosi na ugovaranje promjenjive kamatne stope, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u njima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena promjenjiva kamatna stopa koja je tijekom vremena mijenjana jednostranom odlukom kreditora, uključujući i tuženika, te drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja ugovora, potrošač i kreditor nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom točno utvrdili parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni kamatne stope, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, sve na štetu potrošača, jer je na taj način došlo do povrede kolektivnih interesa i prava potrošača, korisnika kredita, a što je imalo za posljedicu nepoštenost, odnosno ništetnost takvih ugovornih odredbi.
21.2. Nadalje, tom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P- 1401/2012 od 4. srpnja 2013., koja je u konačnici potvrđena i u odnosu na valutnu klauzulu presudom Visokog trgovačkog suda, poslovni broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. povodom koje je donesena presuda VSRH broj Rev-2221/2018 od 3. rujna 2019., između ostalog je utvrđeno da je pored ostalih i ovdje tužena banka povrijedila kolektivne interese potrošača u dijelu koji se odnosi na ugovaranje valutne klauzule odnosno vezivanjem glavnice iz ugovora o kreditu za valutu švicarski franak (CHF) u pogledu čega je utvrđeno da su ugovorne odredbe bile lako uočljive i jasne ali da nisu bile razumljive jer su tužene banke, a među njima i ovdje tuženik, propustile dati sve potrebne informacije na temelju kojih bi prosječno informirani potrošač mogao razumjeti značaj i posljedice ugovaranja valutne klauzule u švicarskim francima i sve rizike koji takve ugovorne odredbe nose, te da su stvorile znatnu neravnotežu u pravima i obvezama stranka na štetu potrošača zbog čega su ocijenjene nepoštenim i ništetnim.
21.3. Odredbom članka 118. ZZP/14., koji je bio važeći u vrijeme pokretanja postupka, bilo je propisano da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz članka 106. stavka 1. ZZP/14. u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz članka 106. stavka 1. ZZP/14. obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika, a člankom 502.c ZPP-a, propisan je učinak presude donesene po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava, na način da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a stavak 1. ZPP-a da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi, u kojem slučaju će sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati. Dakle, navedene odredbe ZZP/14 i ZPP-a propisuju direktan učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača te obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača na naknadu mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojim je prihvaćen zahtjev postavljen u tužbi za zaštitu kolektivnih interesa, a gotovo na identičan način to propisuju i odredbe ZZP/22.
22. Stoga je pravilan stav prvostupanjskog suda da prethodno navedena pravomoćna odluka Trgovačkog suda u Zagrebu donesena povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača obvezuje sud u ovom parničnom postupku glede ništetnosti ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli, na što ukazuje i stajalište VSRH prema kojem su sudovi u pojedinačnim postupcima, neovisno o tome je li tužba podnesena prije ili nakon stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 70/19., u daljnjem tekstu: ZPP/19.), na temelju članka 502.c ZPP-a vezani za utvrđenja iz odluka donesenih u sporu radi zaštite kolektivnih interesa potrošača (Revd-2507/2022 od 14. lipnja 2022).
23. Kako su sporne odredbe konkretnog ugovora o kreditu utvrđene nepoštenim odnosno ništetnim sukladno odredbama članka 81., 84., 85., 86. i 87. ZZP/03., koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da tužitelju pripada pravo na individualni restitucijski zahtjev prema kojem joj je tuženik dužan vratiti ono što je primio na temelju ništetnih odredbi ugovora.
24. Žalbeni prigovor tuženika u odnosu na vještački nalaz vještaka Ručević vještačenje d.o.o. je neosnovan. Ovo stoga jer je sud prvog stupnja pravilno dao uputu vještaku, u pravcu utvrđenja visine iznosa koju je tužitelj zatražio povodom ništetnosti ugovora o valutnoj klauzuli i kamatnoj stopi, a vještak je po pravilima struke i raspoloživom dokumentacijom navedeno vještvo izradio pa je stoga odbijen žalbeni prigovor tuženika kao neosnovan.
25. U odnosu na prigovor prijeboja potrebno je naglasiti da je tuženik istakao prigovor podneskom dana 20. srpnja 2020., radi prijeboja iznosa 94.337,14 eura a kako je sud prvog stupnja utvrdio da negativna razlika u konkretnom slučaju iznosi 929,74 eura sud je prvog stupnja utvrdio postojanje tražbine tužitelja po osnovi preplaćenog iznosa s osnova valutne klauzule u iznosu od 29.791,08 eura te je postojanje protutražbine tuženika po osnovi manje preplaćenih anuiteta, odnosno negativnih razlika u iznosu od 929,74 eura sud prebio pa naložio tuženiku plaćanje tužitelju u daljnjem iznosu od 28.861,29 eura sa zakonskim zateznim kamatama a odbio tužbeni zahtjev tužitelja za iznos od 929,74 eura, pa je i ovaj navod tuženika neosnovan.
26. Žalbom tuženik pobija i odluku o troškovima parničnog postupka odlučen u točkama X. i XI. izreke, pa je potrebno naglasiti da je sud prvog stupnja pravilnom primjenom materijalnog prava i to odredbom članka 154. stavak 2. ZPP-a utvrdio uspjeh stranaka u sporu pa nadalje primjenom članka 155. utvrdio koje su radnje u postupku bile nužne za vođenje ovog postupka te sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23 - dalje u tekstu: Tarifa) utvrdio visinu naknade za pojedinu radnju te pravilno donio odluku o troškovima parničnog postupka.
27. Zbog iznijetog valjalo je odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu sukladno odredbi članka 368. stavak 1. ZPP-a i članka 380. točka 2. ZPP-a.
U Splitu 12. ožujka 2025.
Predsjednik vijeća:
Marija Šimičić
